Poslovni broj: 6 Gž-280/2023-9

1

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužiteljice - protutuženice M. Š. iz S., B., koju zastupa punomoćnik B. Z., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika - protutužitelja O. K. iz Z., drugotuženice - protutužiteljice E. K. iz Z., koje zastupa punomoćnica T. B., odvjetnica u Z., i trećetuženika S. J. pok. M. iz V., koga zastupaju punomoćnici I. Š. i B. V., odvjetnici u Z., radi utvrđenja, uknjižbe, ispražnjenja i predaje nekretnine te utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice -protutuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-783/10 od 28. studenoga 2012., u sjednici održanoj 25. travnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tužiteljice - protutuženice M. Š. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-783/10 od 28. studenoga 2012. u toč. I II., II i III izreke.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

»I - O d b i j a   s e   tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se da je na temelju Ugovora o kupoprodaji od 26. ožujka 1984. g. prednik tužiteljice Š. M. od tuženog 3) J. S. kao izvanknjižnog vlasnika kupio dio od 92/256 kuće sagrađene na čestici broj 821/23, zk. ul. 9173 k.o. Z. koja se nalazi na adresi (ulica...) što u naravi predstavlja stan na visokom prizemlju te kuću sa pripadajućim dijelom dvorišta, pa su tuženi 1) i 2) K. O. i K. E. dužni trpjeti da tužiteljica na temelju ove presude u zemljišnoj knjizi kod Općinskog suda u Zadru upiše svoje pravo vlasništva na unaprijed navedenom dijelu kuće što u novom predstavlja stan na visokom prizemlju na svoje ime uz istovremeno brisanje sa tog dijela kuće odnosno stana do sada upisanih tuženih 1) i 2) K. O. i K. E. i to sve u roku od 15 dana jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda.

 

II. Dužni su tuženici 1) i 2) K. O. i K. E. u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude isprazniti od osoba i stvari stan na visokom prizemlju u kući u Z. na adresi (ulica...) sagrađenoj i označenoj na čest. br. 821/23 zk. ul. 9173 k.o. Z. koji stan je vlasništvo tužiteljice te taj stan predati tužiteljici u posjed.

 

III.- Dužni su tuženici K. O. i K. E. u roku od 15 dana tužiteljici nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka."

 

II - Ništetan je Kupoprodajni ugovor sklopljen između prednika tužiteljice M. Š. i tuženika 1) S. J. od dana 26. ožujka 1984. g. te isti ne proizvodi pravni učinak.

 

III - Dužna je tužiteljica naknaditi tuženima 1) - 2) trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 14.670,00 kn, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.“«

 

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tužiteljica - protutuženica (dalje tužiteljica) i to zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave pred drugim sucem. Smatra da je izreka presude nerazumljiva i da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. U izreci u toč. I odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje prava suvlasništva, a u razlozima presude navodi se kako je trećetuženik S. J. priznao tužbeni zahtjev pa u odnosu na njega nije bilo moguće odbiti tužbeni zahtjev. Što se tiče ništetnosti kupoprodajnog ugovora postavlja se pitanje tko je postavio takav tužbeni zahtjev jer se u uvodu presude ne navodi da bi netko bio protutužitelj. U razlozima pobijane odluke ne daje se gotovo nikakva analiza dokaza već se jednostavno prihvaćaju tvrdnje tuženika K. dok se o dokazima koji govore suprotno ne kazuje ništa. Bit spora je u utvrđenju je li S. J. u momentu zaključenja ugovora o zamjeni s K., ukazao suugovarateljima na to da se zamjena odnosi samo na dio kuće ili nije i jesu li J. i prednik tužiteljice doista zaključili ugovor o prodaji dijela nekretnine, odnosno stana u prizemlju zgrade. Treba poći od nesporne činjenice da su J. i pok. Š. suglasno kazali da su takav pravni posao zaključili. Sve da je dogovor i zaključen samo u usmenoj formi isti bi bio valjan jer je u cijelosti realiziran pri čemu se ukazivalo na iskaze svjedoka, posebno prvog susjeda C. koji je jasno i određeno kazao da je J. jedan dio nekretnine prodao svojem pašancu i da je Š. uložio novac u uređenje kuće, gradnju krova, zatvaranje otvora te da je sa svojom obitelji i dolazio preko ljeta u kuću. Bitno je da su K. dobro znali kako mijenjaju nekretninu s vlasnikom dijela nekretnine pa takav ugovor kao ni kasnija uknjižba prava vlasništva ne štiti iste od zahtjeva tužiteljice. Kraj sadržaja izjave jasno je da su tuženici nesavjesni stjecatelji i da predmet zamjene nije bila etaža u vlasništvu tužiteljice. Tužbeni zahtjev tužiteljice usmjeren na predaju u posjed zasnovan je na odredbi čl. 41. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima jer tužiteljica ima jače pravo na posjed dijela predmetne nekretnine, odnosno stana u prizemlju predmetne zgrade. Nezakonitom smatra i odluku pod toč. II izreke jer čak kada bi i bilo točno da potpis na spornom ugovoru nije potpis J., takva okolnost ne bi dovela do ništavosti pravnog posla pa je u tom dijelu prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Posljedično je nezakonita i odluka o troškovima postupka.

3. U odgovoru na žalbu prvotuženik i drugotuženica - protutužitelji (dalje prvotuženik i drugotuženica) osporavaju žalbene navode tužiteljice ističući da je znala da je potpis na ugovoru krivotvoren. Predlažu odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, valja istaći da je presudom ovog suda broj Gž-798/13-3 od 10. lipnja 2015. djelomično odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena pobijana presuda u dijelu pod toč. I I. izreke, a djelomično preinačena u dijelu pod toč. I II., II i III izreke tako da su dužni prvotuženik i drugotuženica isprazniti od osoba o stvari stan na visokom prizemlju u kući u Z. na adresi (ulica...) sagrađenoj i označenoj na čest. br. 821/23 zk. ul. 9173 k.o. Z. koji stan je vlasništvo tužiteljice te taj stan predati tužiteljici u posjed, kao i naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.229,17 kn i odbijen je protutužbeni zahtjev prvotuženika i drugotuženice za ništetnost Kupoprodajnog ugovora sklopljenog između prednika tužiteljice M. Š. i S. J. od 26. ožujka 1984. te odlučeno da isti ne proizvodi pravni učinak, a odbijen je i zahtjev prvotuženika i drugotuženice za nadoknadu troška parničnog postupka.

6. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2316/2022 od 7. ožujka 2023. usvojena je ustavna tužba podnositelja O. i E. K., ukinuta presuda ovoga suda broj Gž-798/13-3 od 10. lipnja 2015. u dijelu u kojem je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, broj P-783/2010 od 28. studenoga 2012. i u tom dijelu predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.                           

7. U odnosu na žalbene navode tužiteljice kojima prigovara da se ne zna tko je postavio protutužbeni zahtjev na ništetnost kupoprodajnog ugovora jer da se u uvodu presude ne navodi da bi netko bio protutužitelj, za istaći je da su u uvodu presude kao tuženici - protutužitelji navedeni O. K. i E. K., dakle jasno je da su ti tuženici postavili navedeni protutužbeni zahtjev.

8. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13; dalje ZPP) jer je izreka pobijane presude razumljiva, u njoj su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te se može ispitati.             

8.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti, tako da žalba tužiteljice iz tog žalbenog razloga nije osnovana.

9. Predmet spora u ovoj fazi postupka su:

- zahtjev tužiteljice da su prvotuženik i drugotuženica dužni isprazniti od osoba i stvari stan na visokom prizemlju u kući u Z. na adresi (ulica...) sagrađenoj i označenoj na čest. br. 821/23 zk. ul. 9173 k.o. Z. koji stan je vlasništvo tužiteljice te taj stan predati tužiteljici u posjed te

- protutužbeni zahtjev prvotuženika i drugotuženice da je ništetan kupoprodajni ugovor sklopljen između prednika tužiteljice M. Š. i tuženika S. J. od 26. ožujka 1984. te isti ne proizvodi pravni učinak.

10. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da u izjavi tuženik S. J. izjavljuje da je prije zaključenja ugovora o zamjeni njegovih nekretnina  u Z. tj. kuće s podrumom i dvije etaže sagrađene na parceli 31 na kat. čest. 821/23 k.o. Z. upoznao ugovarače O. K. i E. K., kao i N. R. i A. R. da je faktički etažni vlasnik navedene stambene zgrade tj. da je on isključivi vlasnik podruma i druge etaže kao i potkrovlja. Vanknjižni vlasnik prve etaže iste stambene zgrade da je M. Š. iz B.. Ta prva etaža da čini zasebnu stambenu cjelinu s posebnim ulazom s jugozapadne strane s pravom korištenja zemljišta koje omogućuje redovnu uporabu te etaže. Sa navedenim da je zaključio kupoprodajni ugovor za prvu etažu, koji da su i sudski ovjerili. Ta izjava da znači da, neovisno od odredbi ugovora o zamjeni nekretnina nekretnine koje on daje u zamjenu u stambenoj zgradi u Zadru ugovaračima, da su podrum, druga etaža sa posebnim ulazom i potkrovlje i pravo korištenja zemljišta koje služi redovnoj upotrebi toga dijela stambene zgrade, tako da i dalje vanknjižni vlasnik prve etaže navedene stambene zgrade ostaje M. Š.,

- da su izvorni tuženici 15. travnja 1994. potpisali izjavu da su primili na znanje obavijest S. J. da "faktički predmet zamjene nije prva etaža navedene stambene zgrade", koja i dalje ostaje vanknjižno vlasništvo M. Š.,

- da je u B. L., B., 15. travnja 1994. zaključen ugovor o zamjeni nekretnina između prvotuženika i drugotuženice, N. R. i A. R. te trećetuženika s druge strane na temelju kojeg su prvotuženik i N. R. stekli pravni osnov za stjecanje suvlasništva po ½ dijela na č. z. 821/23 k. o. Z. sa sagrađenom stambenom zgradom, dok su izvorni tuženici J. u zamjenu dali svoje nekretnine u B. koje nisu predmet ovoga spora. U točki II. ugovora je navedeno da je S. J. vlasnik stambene zgrade s podrumom i dvije etaže dimenzija 11,60 x 8,00 m sagrađene na građevinskoj parceli broj 31 na čestici br. 821/23 k.o. Z., a na osnovu građevinske dozvole br. UP-I-09-3670/1975 od 13. studenoga 1975. s pravom korištenja zemljišta iste parcele u površini od 256 m2 koje mu je dodijeljeno rješenjem SO Z. od 11. lipnja 1975.,

- da je u zk. ul. 9173 k. o. Z. evidentirana čest. zem. 821/23 u naravi obiteljska stambena zgrada u površini od 256 m2 te je pravo vlasništva iste upisano na imenima O. i E. K. za po ¼ dijela te N. R. za  2/4 dijela,

- da iz izjave trećetuženika S. J. slijedi da J. potvrđuje da je M. Š. iz B. prodao u prisustvu svjedoka S. B., S. N., B. B., O. J., B. N., N. B. i M. Š. predmetnu kuću u Z. na čest. br. 821/23 k.o. Z. 26. ožujka 1984. u vrijednosti od ondašnjih pedeset milijuna dinara i da je nakon toga M. Š. uselio u istu,

- da iz kupoprodajnog ugovora od 26. ožujka 1984. slijedi da je isti sklopljen između S. J. kao prodavatelja i M. Š. kao kupca, da je predmet istog nekretnina u N. N. (ulica...) (B.) tj. dio kuće odnosno prvi kat etažno visoko prizemlje sa posebnim ulazom na koji se ulazi između jugozapada te također i donji dio dvorišta,

- da je R.O. V. s. D. na temelju zahtjeva i priloženih nacrta 2. veljače 1989. dala odobrenje za izradu priključka na vodovodnu mrežu, broj priključka 13595, investitoru S. J. te da je na temelju toga sklopljen i ugovor,

- da prema podacima od 18. svibnja 2004. i 27. travnja 2004. slijedi da M. Š. nema prijavljeno prebivalište niti boravište na području PU Z. i PU Š. - K.,

- da se ugovorom sklopljenim između (Zavoda...) i trećetuženika J. kao investitora izgradnje objekta u regulaciji (ulica...) od 8. srpnja 1974. utvrđuju prava i obveze između ugovornih stranaka koje proizlaze iz korištenja i uređenja građevinskog zemljišta u regulaciji (ulica...) u Z., građevinska parcela broj 31, koja se sastoji od čest. zem. broj 821/23 k.o. Z. u površini od 256 m2,

- da je ugovor o priključenju broj 111-K-94 od 21. prosinca 1994. sklopljen između H.-a i O. K. za stambeni objekt u Z.,

- da je O. K. prijavljen 27. listopada 1994. s boravištem u Z., na adresi (ulica...) kod S. M.,

- da je rješenjem o nasljeđivanju posl.br. O-26/06., UPP/OS-46/2006 od 18. travnja 2006. iza smrti M. Š. u točki I utvrđena njegova ostavinska imovina, i to kao izvanknjižno vlasništvo nekretnina upisana u zk. ul. br. „N. n. – (ulica...) (B.)“, i to dio kuće, prvi kat etažno visoko prizemlje sa posebnim ulazom na koji se ulazi između jugozapada, također pripada donji dio dvorišta prvom navedenom katu, a prema kupoprodajnom ugovoru sklopljenom 26. ožujka 1984. godine između S. J. kao prodavatelja i ostavitelja M. Š. kao kupca, a u točki II rješenja nasljednicom na temelju zakona i odricanja proglašena je njegova supruga M. Š. za cijelo,

- da je presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1812/94 od 28. veljače 1995. po tužbi tužitelja O. i E. K. protiv tuženika G. Z., radi utvrđenja prava korištenja, utvrđeno da su tužitelji suvlasnici za po ¼ dijela obiteljske stambene zgrade u Z. izgrađene na čest. zem. br. 821/23 k.o. Z. koje suvlasništvo da su stekli temeljem ugovora o zamjeni nekretnina zaključenim 15. travnja 1994. sa S. J.,

- da su tužitelji O. i E. K. u predmetu broj P-2568/05 podnijeli tužbu protiv tuženika M. Š. i S. J., radi isplate na temelju stečenog bez osnove,

- da je N. R. podnio tužbu u predmetu broj P-899/96 protiv tuženika G. Z., radi utvrđenja prava korištenja, sa zahtjevom da se utvrdi da je vlasnik polovice obiteljske stambene zgrade izgrađene na čest. zem. 821/23 k.o. Z. te da je pravo korištenja te nekretnine stekao temeljem ugovora o zamjeni nekretnina zaključenim 15. travnja 1994. s prednikom S. J.,

- da je u e-izvatku za zk. ul. 9173 k.o. Z. evidentirana nekretnina oznake čest. zem. 821/23 te je pravo vlasništva iste upisano na imenu O. i E. K., svakog za po ¼ dijela te N. R. za 2/4 dijela,

- da se priloženi računi odnose na razni građevinski materijal te je kao kupac naveden M. Š.,

- da je prema punomoći od 13. travnja 1994. potpisnik te izjave S. J. ovlastio O. K. i N. R. da mogu kod Općinskog suda u Zadru i organa uprave O. Z. podnijeti molbu za upis u zemljišne knjige i druge javne knjige prava korištenja građevinskog zemljišta sa njegovog imena koje mu je dodijeljeno rješenjem O. Z. broj 01/2-b-2585/1-1974 kao i obaviti druge radnje u vezi sređivanja zk. stanja i stambene zgrade na istoj parceli uključujući i pravo neograničenog raspolaganja tim nekretninama, u smislu ugovora o zamjeni nekretnina kojeg su zaključili u B. L. 13. travnja 1994.,

prvostupanjski sud zaključuje da svjedok D. C. nije među svjedocima da je trećetuženik S. J. 1984. prodao "kuću u Z." i to za ondašnjih 50.000.000,00 dinara te da se nakon toga izvorni tužitelj M. Š. u tu kuću uselio, da izjava nije ni ovjerena što vrijedi i za sporni ugovor Š. - J., da svjedok C. u iskazu dovodi u sumnju tužiteljičine navode da bi izvorni tužitelj uselio u kuću nakon kupnje 1984., da je nesporno septičku jamu napravila tužena strana (K.) pa je upitno kako se to „M. uselio u kuću“ jer je općepoznato da se bez struje i vode ne može stanovati tj. koristiti nekretnina, da u spisu nema dokaza da bi izvorni tužitelj M. Š. dizao bilo kakve kredite kako bi isplatio kupovninu svom šogoru J., da čak i da je sklopljen takav kupoprodajni ugovor između potonjih 1984. ipak nema uvjerljivih dokaza da bi on bio doista i realiziran odnosno da je izvorni tužitelj M. Š. uselio u nekretninu i koristio je jer to nije ni mogao zbog nedostatka instalacija u kući, da je J. potpis na kupoprodajnom ugovoru krivotvoren, što rezultira zaključkom da kupoprodaje nije bilo, a nadasve J. nije, kao otuđivatelj nekretnine, potpisao sporni ugovor.

10.1. Utvrđujući nespornom okolnost da su izvorni tuženici vlastoručno potpisali izjavu J. s nadnevkom od 15. travnja 1994., što je ovjereno i kod tadašnjeg Osnovnog suda u Banja Luci, a u kojoj stoji da su K. i R. upoznati i suglasni da predmet zamjene nije prva etaža sporne kuće koja da je vanknjižno vlasništvo izvornog tužitelja M. Š., prvostupanjski sud smatra neživotnim i nelogičnim da bi dvije obitelji (R. i K.) dali, tj. mijenjali dvije svoje kuće s poprilično zemlje za jedan kat kuće – zapravo za jedan stan te da su njihovi potpisi iznuđeni prijetnjom i prinudom, izazvani strahom, pa i prijevarno, potom zaključuje da se glede izjave J. radi o manama volje iz čl. 60. - 65. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.; dalje ZOO), ali kako izjava nije ugovorna točka, dakle nije sastavni dio ugovora o zamjeni, smatra da je predmet zamjene upravo ono što je u istom navedeno u točki II., dakle cijela kuća, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev tužiteljice.

10.2. S obzirom na to da sporni ugovor sklopljen između prednika tužiteljice M. Š. i trećetuženika S. J. od 26. ožujka 1984. nije potpisan od stane potonjeg kao prodavatelja te je njegov potpis krivotvoren, prvostupanjski sud zaključuje da je ugovor protivan prisilnim propisima te moralu društva, slijedom čega je ništav, zbog čega prihvaća protutužbeni zahtjev.

11. Kako je već kazano, prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu u kojem je odbijen prvi dio tužbenog zahtjeva, koji je bio upravljen na brisanje prava vlasništva prvotuženika i drugotuženice i upis tužiteljičinog prava vlasništva.

11.1. Tužiteljica zahtjev za ispražnjenje stana od osoba i stvari i predaju u posjed temelji na odredbama čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15.-pročišćeni tekst; dalje ZVDSP), kojima je u st. 1. propisano da onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i  istinit način svoga stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnjevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju. Prema st. 2. toga članka predmnjevanom će vlasniku na njegov zahtjev  predati posjed stvari posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja ili je slabiji time što mu je posjed nepošten ili nezakonit, ili što ne može označiti svojega prednika ili može samo sumnjivoga, ili što je stekao posjed stvari besplatno a onaj koji zahtjeva posjed bio ga je stekao naplatno; no neće mu trebati predati posjed stvari posjednik koji ima jednako jak pravni temelj kao on.

11.2. Predmnjeva prava vlasništva iz čl. 166. ZVDSP djeluje u korist osobe koja je bila samostalni posjednik stvari, a njezin je posjed bio zakonit, istinit i pošten (tzv. publicijanski, kvalificirani posjed). Ona djeluje protiv aktualnog posjednika stvari, ali jedino ako taj nema pravni temelj za posjedovanje ili ima pravni temelj, ali slabiji. Kada posjednik ima jednako jaki ili jači pravni temelj za posjedovanje sporne stvari od tužiteljevog, prema njemu neće djelovati ta predmnjeva tužiteljevog vlasništva, pa tužitelj ne može uspjeti sa zahtjevom prema toj osobi za predaju stvari.

11.3. U konkretnom slučaju je tužbeni zahtjev za brisanje prava vlasništva prvotuženika i drugotuženice te za upis tužiteljičinog prava vlasništva pravomoćno odbijen, pa prvotuženik i drugotuženica kao zemljišnoknjižni vlasnici predmetne nekretnine, koji su pravo vlasništva upisali na temelju Ugovora o zamjeni i pravomoćne sudske presude, imaju pravo na posjed predmetne nekretnine.

11.4. Čak i pod pretpostavkom da je pravni prednik tužiteljice i bio u posjedu predmetne nekretnine prije nego se njome raspolagalo u korist prvotuženika i drugotuženice, time tužiteljica i njezin pravni prednik nisu stekli pravo vlasništva jer ga nisu valjano upisali, a s obzirom na to da se pravo vlasništva nekretnine na temelju pravnog posla može steći jedino valjanim upisom u zemljišne knjige (čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91., 9/92. i 77/92.; dalje ZOVO, čl. 119. ZVDSP).

11.5. Prvotuženik i drugotuženica su posjednici sporne nekretnine a ujedno i njezini zemljišnoknjižni vlasnici, što im daje najjači pravni temelj za posjedovanje. Stoga tužiteljica, čak i pod pretpostavkom da je njezin pravni prednik prije stjecanja prava vlasništva podnositelja bio kvalificirani posjednik predmetne nekretnine, nema jače pravo na posjed u odnosu na prvotuženika i drugotuženicu, dakle ne može biti predmnijevani vlasnik u odnosu na osobe čije je pravo vlasništva već uknjiženo (upisano) u zemljišnoj knjizi.

11.6. Dakle, sve dok su upisani kao vlasnici predmetne nekretnine, tuženici u odnosu na tu nekretninu imaju sva vlasničkopravna ovlaštenja i treće osobe (sve dok eventualno ne uspiju s vlasničkom tužbom) ne mogu ostvarivati vlasničkopravna ovlaštenja u odnosu na tu nekretninu.

11.7. Stoga je neosnovan (publicijanski) tužbeni zahtjev na ispražnjenje stana i predaju u posjed tužiteljici.

12. U odnosu na protutužbeni zahtjev prvostupanjski sud je utvrdio da je potpis trećetuženika S. J. na ugovoru od 26. ožujka 1984. krivotvoren, dakle protivan prisilnim propisima i moralu društva te slijedom toga ništav.

12.1. Tužiteljica prigovara da okolnost da potpis na spornom ugovoru nije trećetuženikov ne bi dovela do ništavosti pravnog posla.

12.2. U presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-3563/1999-2 od 2. travnja 2003. navodi se: "Razlog ništavosti je taj što je vještačenjem utvrđeno da ugovor nisu potpisali protutuženici M. i Z.B., a potpis B.M. je krivotvoren."

12.3. Budući da je u konkretnom slučaju utvrđeno da je krivotvoren potpis trećetuženika na ugovoru od 26. ožujka 1984. te imajući u vidu citiranu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 103. st. 1. ZOO) kada je utvrdio ništetnost predmetnog kupoprodajnog ugovora i da isti ne proizvodi pravne učinke, jer je protivan prisilnim propisima i moralu društva.

13. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i kod odluke o trošku postupka (čl. 154. st. 1. i 155.  ZPP) time što je naložio tužiteljici da prvotuženiku i drugotuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 14.670,00 kn.  

14. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u toč. I II., II i III izreke, dakle odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Zadru 25. travnja 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Katija Hrabrov, v.r.