Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 5 P-30/2020-26

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, u pravnoj stvari prvotužitelja
ROMULIĆ d.o.o., OIB: 21493294786, Bilje, Orlov put 41, drugotužitelja MARIA
ROMULIĆA, OIB: 75395339596, Bilje, Orlov put 41, trećetužitelja DRAŽENA
STOJČIĆA, OIB: 01941137877, Osijek, Otokara Kersovanija 19a, koje zastupa
punomoćnica Valentina Vižintin, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša
Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Ilić i Soča Fruk
Morina u Rijeci, Jadranski trg 4/II, protiv tuženika USPJEH d.o.o., OIB:
64147825207, Kožino, Kožino Ulica X 179, kojeg zastupa punomoćnica Sandra
Pavičić, odvjetnica u Zagrebu, Trnjanska cesta 23/II, radi zaštite autorskog prava,
nakon održane glavne rasprave, zaključene 14. ožujka 2023. u prisutnosti zamjenika
punomoćnika tužitelja Kristiana Barišića, odvjetnika u Splitu i punomoćnice tuženika
Sandre Pavičić, odvjetnice u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 25. travnja 2023.

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se da je tuženik USPJEH d.o.o. povrijedio imovinska autorska prava
prvotužitelja ROMULIĆ d.o.o. na način da je tri fotografije koautora Maria
Romulića i Dražena Stojčića oznaka:

1_Croatia_Islands_Hvar_Arial_0010
2_Barnja_Gastro0015
3_5D3A0020

koristio na svojim internetskim stranicama i Facebook profilu na poveznicama:

http://www.success-

tours.com/index.php/home/special_features/bXBhMjAxNXNhbHR8M3xtcGEy
MDE1c2FsdA==

original fotografija: 2_Baranja_Gastro0015

https://www.facebook.com/ToursSuccess/photos/a.473059506176061.107374

1830.470129486469063/730769217071754/?type=3&theater
original fotografija: 1_Croatia_Islands_Hvar_Arial_0010

2 Poslovni broj: 5 P-30/2020-26

https://www.facebook.com/ToursSuccess/photos/a.473059506176061.107374

1830.470129486469063/720842528064423/?type=3&theater
original fotografija: 3_5D3A0020

https://www.facebook.com/ToursSuccess/photos/a.473059506176061.107374

1830.470129486469063/718068641675145/?type=3&theater
original fotografija: 3_5D3A0020

sve bez ovlaštenja prvotužitelja kao nositelja imovinskih autorskih prava na
predmetnim fotografijama, te mu se zabranjuje svaka buduća objava
predmetnih fotografija bez odobrenja prvotužitelja.

II Utvrđuje se da je tuženik USPJEH d.o.o. povrijedio moralna autorska prava
drugotužitelja MARIA ROMULIĆA i trećetužitelja DRAŽENA STOJČIĆA na
način da je tri fotografije koautora Maria Romulića i Dražena Stojčića oznaka:

1_Croatia_Islands_Hvar_Arial_0010
2_Barnja_Gastro0015
3_5D3A0020

koristio na svojim internetskim stranicama i Facebook profilu na poveznicama:

http://www.success-

tours.com/index.php/home/special_features/bXBhMjAxNXNhbHR8M3xtcGEy
MDE1c2FsdA==

original fotografija: 2_Baranja_Gastro0015

https://www.facebook.com/ToursSuccess/photos/a.473059506176061.107374

1830.470129486469063/730769217071754/?type=3&theater
original fotografija: 1_Croatia_Islands_Hvar_Arial_0010

https://www.facebook.com/ToursSuccess/photos/a.473059506176061.107374

1830.470129486469063/720842528064423/?type=3&theater
original fotografija: 3_5D3A0020

https://www.facebook.com/ToursSuccess/photos/a.473059506176061.107374

1830.470129486469063/718068641675145/?type=3&theater
original fotografija: 3_5D3A0020

sve bez navođenja drugotužitelja i trećetužitelja kao koautora, te mu se
zabranjuje svako takvo postupanje ubuduće.

III Nalaže se tuženiku USPJEH d.o.o. da isplati prvotužitelju ROMULIĆ d.o.o.
iznos od 2.389,01 eura / 18.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od
20. siječnja 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako
polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za
svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja

3 Poslovni broj: 5 P-30/2020-26

banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna
poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV Odbija se tužbeni zahtjev prvotužitelja ROMULIĆ d.o.o. u dijelu kojim zahtijeva
da mu tuženik USPJEH d.o.o. isplati iznos od 1.592,67 eura / 12.000,00 kuna
sa zateznim kamatama koje teku od 20. siječnja 2017. do isplate, kao
neosnovan.

V Nalaže se tuženiku USPJEH d.o.o. da solidarno isplati drugotužitelju MARIU
ROMULIĆU i trećetužitelju DRAŽENU STOJČIĆU iznos od 663,61 eura /
5.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 20. siječnja 2017. do 31.
prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.
siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na
svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15
(petnaest) dana.

VI Odbija se tužbeni zahtjev drugotužitelja MARIA ROMULIĆA i trećetužitelja
DRAŽENA STOJČIĆA u dijelu kojim zahtijevaju da im tuženik USPJEH d.o.o.
solidarno isplati iznos od 1.327,23 eura / 10.000,00 kuna sa zateznim
kamatama koje teku od 20. siječnja 2017. do isplate, kao neosnovan.

VII Izreka ove presude će se po njenoj pravomoćnosti objaviti na trošak tuženika
u "Večernjem listu" u roku od 15 (petnaest) dana.

VIII Nalaže se tuženiku USPJEH d.o.o. da tužiteljima naknadi troškove parničnog
postupka u iznosu od 2.627,16 eura / 19.794,34 kuna sa zateznim kamatama
koje teku od 25. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako
polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila
prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u
roku od 15 (petnaest) dana.

IX Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtijevaju da im tuženik USPJEH
d.o.o. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 459,00 eura /
3.458,34 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 25. travnja 2023. do
isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 12. siječnja 2020. ovom sudu podnijeli tužbu protiv tuženika, u kojoj
navode da su drugotužitelj Mario Romulić i trećetužitelj Dražen Stojčić koautori tri
fotografije sljedećih oznaka:

- 1_Croatia_Islands_Hvar_Arial_0010 - 2_Barnja_Gastro0015

4 Poslovni broj: 5 P-30/2020-26

- 3_5D3A0020,

a koje fotografije je tuženik neovlašteno objavio i koristio u komercijalne svrhe na
svojim internetskim stranicama i Facebook profilu, na sljedećim poveznicama:
- http://www.success-

tours.com/index.php/home/special_features/bXBhMjAxNXNhbHR8M3xtcG
EyMDE1c2FsdA==

original fotografija: 2_Baranja_Gastro0015

- http://go2croatia.co.uk/croatian-gastronomy/

original fotografija: 2_Baranja_Gastro0015

- https://www.facebook.com/ToursSuccess/photos/a.473059506176061.107
3741830.470129486469063/730769217071754/?type=3&theater
original fotografija: 1_Croatia_Islands_Hvar_Arial_0010

- https://www.facebook.com/ToursSuccess/photos/a.473059506176061.107
3741830.470129486469063/720842528064423/?type=3&theater
original fotografija: 3_5D3A0020

- https://www.facebook.com/ToursSuccess/photos/a.473059506176061.107
3741830.470129486469063/718068641675145/?type=3&theater
original fotografija: 3_5D3A0020.

2. Dalje navode da je prvotužitelj Romulić d.o.o. nositelj imovinskih autorskih
prava na tim fotografijama. Tvrde da tužitelji nisu nikada nikakva autorska prava na
tim fotografijama ili pravo iskorištavanja istih prenijeli na tuženika, a da je tuženik bez
ikakvog odobrenja, bez sklapanja autorskopravnog ugovora i bez plaćanja ikakve
naknade koristio fotografije tužitelja na svojim internetskim stranicama i Facebook
profilu, na gore navedenim poveznicama. Navode da drugo i trećetužitelj, koji su
koautori predmetnih fotografija, kao takvi nisu navedeni prilikom objave odnosno
korištenja fotografija i da je takvo postupanje protivno članku 15. Zakona o
autorskom pravu i srodnim pravima. Osim toga, ističu da je tuženik neovlašteno javno
prikazivao predmetna autorska djela, za što tvrde da je protivno članku 21. Zakona o
autorskom pravu i srodnim pravima. Nadalje navode da su se tužitelji 20. siječnja
2017. obratili tuženiku sa zahtjevom za prestanak vršenja povrede autorskog prava,
za isplatu naknade za neovlašteno korištenje fotografije i naknade zbog povrede
moralnih autorskih prava, kao i sa zahtjevom za dostavu informacija sukladno članku

187. Zakona o autorskom prvu i srodnim pravima, međutim, da tuženik nije udovoljio
njihovom zahtjevu.

3. Slijedom svega, tužitelji zahtijevaju da se utvrdi da je tuženik povrijedio
imovinska autorska prava prvotužitelja Romulić d.o.o. na način da je tri predmetne
fotografije koautora Maria Romulića i Dražena Stojčića koristio na svojim internetskim
stranicama i Facebook profilu na gore navedenim poveznicama, sve bez ovlaštenja
prvotužitelja kao nositelja imovinskih autorskih prava na predmetnim fotografijama te
da mu se zabrani svaka buduća objava predmetnih fotografija bez odobrenja
prvotužitelja. Nadalje, tužitelji zahtijevaju da se utvrdi da je tuženik povrijedio moralna
autorska prava drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojčića, na
način da je tri predmetne fotografije koautora Maria Romulića i Dražena Stojčića
koristio na svojim internetskim stranicama i Facebook profilu na gore navedenim
poveznicama, sve bez navođenja drugo i trećetužitelja kao koautora te da mu se
zabrani svako takvo postupanje ubuduće. Nadalje, prvotužitelj Romulić d.o.o.
zahtijeva od tuženika plaćanje penala sukladno članku 183. stavku 1. Zakona o
autorskom pravu i srodnim pravima, u dvostrukom iznosu od uobičajene naknade,

5 Poslovni broj: 5 P-30/2020-26

navodeći da je pravo autora povrijeđeno, u najmanju ruku, iz krajnje nepažnje
tuženika, u iznosu od 10.000,00 kuna po fotografiji, odnosno ukupno iznos od

30.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. siječnja 2017. do
isplate, ističući pritom da su fotografije učinjene dostupnim i vidljive najširem krugu
ljudi, a da je u iste uloženo puno truda i novčanih sredstava. Nadalje, drugotužitelj
Mario Romulić i trećetužitelj Dražen Stojčić na ime naknade zbog povrede moralnih
autorskih prava zahtijevaju solidarno plaćanje iznosa od po 5.0000,00 kuna po
fotografiji, odnosno ukupno 15.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja
teče od 20. siječnja 2017. do isplate, ističući pritom da su oni profesionalni fotografi
kojima je fotografija poziv i koji jako paze kome će svoje fotografije prodati, a
posebno da paze i inzistiraju na tome da uvijek budu navedeni kao autori odnosno
koautori. Također, tužitelji zahtijevaju da se odredi da će se izreka presude nakon
pravomoćnosti objaviti na trošak tuženika u „Večernjem listu“.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da prije upuštanja u raspravljanje o
glavnoj stvari prigovara mjesnoj nadležnosti ovog suda. Potom tuženik ističe da ne
osporava činjenicu da je prvotužitelj nositelj imovinskih autorskih prava na
predmetnim fotografijama, činjenicu da su koautori tih fotografija drugo i trećetužitelj,
te činjenicu da tužitelji nisu na tuženika prenijeli autorska prava na predmetnim
fotografijama odnosno da nisu na tuženika prenijeli pravo njihova iskorištavanja.
Međutim, tuženik navodi da je netočan i u cijelosti neosnovan navod da bi tuženik
koristio u komercijalne svrhe fotografije tužitelja. Prije svega, tuženik ističe da
poveznica "http://go2croatia.co.uk/croatian-gastronomy/" nije poveznica s njegovih
internetskih stranica, a za preostale tri fotografije za koje se navodi da su bile
korištene na internetskoj stranici i Facebook profilu tuženika, tuženik navodi da je
točno da su iste neki kraći period bile objavljene na internetskoj stranici i Facebook
profilu Success toursa, ali da iste nije objavio tuženik.

5. Naime, tuženik tvrdi da u spornom razdoblju on nije bio vlasnik niti internetske
stranice niti domene Success toursa, te nije imao kontrolu nad objavljenim sadržajem
na internetskoj stranici i Facebook profilu Success toursa. Osim toga, tuženik tvrdi da
nikada nije odlučivao o dizajnu internetske stranice Success torusa te da nije
upravljao istom, niti plaćao bilo kakve usluge vezane uz digitalne, marketinške ili
prodajne kanale u razdoblju kada su objavljene sporne fotografije na tim stranicama.
Tuženik tvrdi da su društvene mreže, izradu internetske stranice i domenu
internetske stranice Succees toursa u to vrijeme plaćali, održavali i koordinirali
inozemni prodajni i marketinški predstavnici tuženika u Indiji, i to tvrtka Emilestones.
Navodi da je tvrtka Emilestones u spornom razdoblju bila vlasnik društvenih mreža i
internetske stranice Sucess toursa, a da je brigu oko dizajna stranice i društvenih
mreža povjerila indijskoj tvrtki Goyal infotech koja se bavi web dizajnom i koja je bez
znanja tuženika i tvrtke Emilestones objavila sporne fotografije na internetskoj
stranici i Facebook profilu Sucess toursa. Tuženik ističe da nije imao nikakve veze s
objavom spornih fotografija, kao i da nije imao nikakvih saznanja o autorskim
pravima tužitelja sve do zaprimanja opomene tužitelja u veljači 2017. godine. Navodi
da je po zaprimanju opomene o istome odmah obavijestio tvrtku Emilestones, koja je
bez odgode obavijestila tvrtku Goyal infotech, te ističe da je tvrtka Goyal infotech
odmah uklonila sporne fotografije. Navodi da je dogovor između tvrtke Emilestones i
tvrtke Goyal infotech bio takav da tvrtka Goyal infotech objavljuje samo materijale
koje joj dostavi tvrtka Emilestones, međutim, da tvrtka Goyal infotech nije poštivala
navedeni dogovor te je samoinicijativno objavljivala i uređivala internetsku i

6 Poslovni broj: 5 P-30/2020-26

Facebook stranicu Success toursa, pa je tako između ostalog objavila i sporne
fotografije, što je u konačnici bio jedan od razloga za prekid suradnje između
navedenih tvrtki.

6. Tuženik smatra da s obzirom na to da nije imao nikakve veze s objavom
spornih fotografija da on ne može biti odgovoran za povredu autorskih prava, niti za
plaćanje penala i naknade koju tužitelji potražuju, pa ističe prigovor promašene
pasivne legitimacije. Tuženik navodi da su sporne fotografije bile objavljene na
internetskoj stranici i Facebook profilu Success toursa kraće od 60 dana te da su u
prosincu 2016. godine, kada su objavljene, predmetne fotografije imale zanemariv
doseg iz razloga što je Facebook stranica Success toursa tada bila tek kratko
otvorena, pa je imala svega 20 posjeta mjesečno. Također ističe da činjenica da su
fotografije imale zanemariv doseg proizlazi i iz toga što nema nikakvih komentara
odnosno interakcije na objavama koje je tužitelj dostavio kao dokaze. Tuženik
prigovara i visini postavljenog tužbenog zahtjeva, odnosno visini penala koje tužitelj
potražuje, kao i visini naknade koju tužitelji potražuju na ime povrede moralnih
autorskih prava. Osim toga, osporava i tijek zateznih kamata jer su sporne fotografije
uklonjene odmah po zaprimanju opomene, a u tužbi je naznačeno da kamate teku od
podnošenja zahtjeva za prestanak vršenja povrede autorskih prava i zahtjeva za
naknadu odnosno od 20. siječnja 2017., iako je tuženik istu zaprimio 16. veljače

2017. Također, tuženik ističe i prigovor zastare jer smatra da je u času podnošenja
tužbe prošlo više od 3 godine od kada su tužitelji saznali da su sporne fotografije bile
objavljene na internetskoj stranici i Facebook profilu Success toursa. Slijedom svega
navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja i da naloži
tužiteljima da naknade parnični trošak tuženiku.

7. U nastavku postupka, podneskom od 19. studenoga 2020., tužitelji su uredili
tužbeni zahtjev na način da su iz popisa poveznica za internetske stranice za koje
tvrde da su sadržavale objavu predmetnih fotografija, izostavili poveznicu
"http://go2croatia.co.uk/croatian-gastronomy/", a koje uređenje tužbenog zahtjeva je
sud dopustio rješenjem na ročištu od 27. travnja 2021.

8. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i
dokumentacije sadržane u spisu i to: poziva za prestanak radnje povrede autorskog
prava i zahtjeva za naknadu od 20. siječnja 2017. (stranica 11-14 spisa), e-mail
tuženika od 16. veljače 2017. (stranica 15 spisa), fotografije
1_Croatia_Islands_Hvar_Arial_0010 (stranica 16 spisa), fotografije
2_Baranja_Gastro0015 (stranica 17 spisa), fotografije 3_5D3A0020 (stranica 18
spisa), ispisa ekrana s prikazom internet poveznica navedenih u tužbi (stranice 19-25
spisa), računa broj 68/08 od 17. rujna 2008. (stranica 26 spisa), računa otpremnice
broj 63-1-1 od 28. studenoga 2016. (stranica 27 spisa), računa broj 58/2010 od 29.
rujna 2010. (stranica 28 spisa), računa broj 51/2009 od 24. lipnja 2009. (stranica 29
spisa), računa otpremnice broj 19-1-1 od 27. lipnja 2019. (stranica 30 spisa), računa
otpremnice broj 22-1-1 od 1. lipnja 2017. (stranica 31 spisa), računa otpremnice broj
11-1-1 od 22. ožujka 2017. (stranica 32 spisa), izvatka iz sudskog registra za
tuženika (stranica 52-54 spisa), ispis iz telefonskog imenika (stranica 71 spisa),
ovjereni prijevod računa (stranica 74-77 spisa), ovjereni prijevod e-pošte (stranica
78-83 spisa), ovjereni prijevod analitike (stranica 84-87 spisa), ovjereni prijevod
ispisa s internetske stranice www.success-tours.com (stranica 88-91 spisa), ovjereni
prijevod Facebook stranice Success Tours (stranica 92-95 spisa), ovjereni prijevod

7 Poslovni broj: 5 P-30/2020-26

računa glavne knjige (stranica 96-99 spisa). Nadalje, pregledan je kompaktni disk -
CD (stranica 33 spisa). Saslušani su drugotužitelj Mario Romulić i trećetužitelj Dražen
Stojčić (stranica 124-129 spisa), te zastupnik po zakonu tuženika Marko Šaravanja
(stranica 138-139 spisa).

9. Sud nije uzeo u obzir povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika, kojeg
je tužitelj dostavio u spis na ročištu od 14. ožujka 2023. (stranica 142-147 spisa), s
obzirom na to da je isti dostavljen nakon zaključenja prethodnog postupka u ovom
predmetu. Tužitelj je taj dokaz predložio prije zaključenja prethodnog postupka, u
podnesku od 19. studenoga 2020., međutim, budući da ga tada, a niti do zaključenja
prethodnog postupka 27. travnja 2021., nije dostavio u spis, sud ga nije mogao uzeti
u obzir. Navedeno je propisano člankom 232. stavkom 1. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03.,
88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.) prema
kojem je stranka dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih
navoda te ju je dužna podnijeti u trenutku predlaganja tog dokaza, kao i člankom

299. stavkom 1. i 3. citiranog Zakona o parničnom postupku, prema kojem su stranke
dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu, iznijeti
sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti sve dokaze potrebne za
utvrđivanje iznesenih činjenica, dok nove činjenice i nove dokaze koje su stranke
iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave, sud neće uzeti u obzir.

10. Nadalje, sud je odbio kao nepotreban prijedlog tuženika za izvođenje dokaza
saslušanjem svjedokinje Shamite Shetty, o čemu su razlozi navedeni pod točkom 29.
ovog obrazloženja.

11. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju
rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o
parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01.,
117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,
70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično
osnovan.

12. Predmet spora je utvrđenje povrede autorskog imovinskog prava prvotužitelja
Romulić d.o.o. i zabrana takve povrede ubuduće, kao i utvrđenje povrede moralnog
prava drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojičića kao koautora tri
fotografije "1_Croatia_Islands_Hvar_Arial_0010", "2_Baranja_Gastro0015" i
"3_5D3A0020" (dalje: predmetne fotografije) i zabrana takve povrede ubuduće, zatim
isplata uobičajene naknade i penala prvotužitelju Romulić d.o.o., isplata naknade
neimovinske štete zbog učinjene povrede moralnog prava drugotužitelju Mariu
Romuliću i trećetužitelju Draženu Stojčiću, te objava izreke pravomoćne
prvostupanjske presude u sredstvima javnog priopćavanja.

13. Među strankama nisu bile sporne sljedeće činjenice:
- da su drugotužitelj Mario Romulić i trećetužitelj Dražen Stojčić koautori
predmetnih fotografija,

- da su drugotužitelj Mario Romulić i trećetužitelj Dražen Stojčić prenijeli
imovinska prava na predmetnim fotografijama na prvotužitelja Romulić
d.o.o.,

8 Poslovni broj: 5 P-30/2020-26

- da tužitelji autorska prava na predmetnim fotografijama nisu prenijeli na
tuženika odnosno da na tuženika nisu prenijeli pravo njihovog
iskorištavanja,

- da su predmetne fotografije bile objavljene na internetskoj stranici i
Facebook profilu Success toursa, na poveznicama navedenim u točki I i II
izreke ove presude, od prosinca 2016. godine do veljače 2017. godine, te
da pritom nisu bila navedena imena i prezimena drugotužitelja Maria
Romulića i trećetužitelja Dražena Stojčića kao koautora.

14. Sporno je je li tuženik predmetnim postupanjem povrijedio autorska imovinska
prava prvotužitelja, zatim visina naknade za neovlašteno korištenje predmetnih
fotografija, kao i osnovanost zahtjeva za isplatu penala. Također je sporno je li
predmetnim postupanjem tuženik povrijedio autorska moralna prava drugotužitelja i
trećetužitelja kao (ko)autora te visina naknade zbog povrede moralnih prava drugo i
trećetužitelja kao (ko)autora predmetnih fotografija.

15. Prije svega, treba reći da tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti nije
osnovan, te da ga je sud odbio rješenjem na ročištu od 27. travnja 2021. Naime,
člankom 7. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine", broj 67/18.),
koji zakon je bio na snazi u trenutku pokretanja ovog postupka, pripisano je da je za
rješavanje sporova koji se odnose na zaštitu i uporabu industrijskog vlasništva,
autorskog prava i srodnih prava i drugih prava intelektualnog vlasništva, na zaštitu i
uporabu izuma i tehničkih unapređenja te tvrtke, ako posebnim zakonom nije drukčije
određeno, određen Trgovački sud u Splitu i za područje Trgovačkog suda u
Dubrovniku i Trgovačkog suda u Zadru. S obzirom na to da je sjedište na tuženika na
području Trgovačkog suda u Zadru, to je, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, u
konkretnom slučaju nadležan Trgovački sud u Splitu.

16. Nadalje, za navesti je kako pri donošenju odluke o ovoj pravnoj stvari treba
poći od svrhe i cilja zaštite autorskog prava kako ga uređuje Zakon o autorskom
pravu i srodnim pravima ("Narodne novine" broj 167/2003., 79/2007., 125/2011.,
80/2011., 141/2013., 127/2014.; dalje: ZAPSP), te obveza koje predmetni zakon
pojedinim sudionicima u vezi s navedenom zaštitom određuje.

17. Autorsko pravo sadržava moralna prava autora, imovinska prava autora i
druga prava autora. Autorskim pravom štite se osobne i duhovne veze autora s
njegovim autorskim djelom (moralna prava autora), imovinski interesi autora u
pogledu njegovoga autorskog djela (imovinska prava autora) i ostali interesi autora u
pogledu njegovoga autorskog djela (druga prava autora). Za svako korištenje
autorskog djela autoru pripada naknada, ako odredbama ZAPSP-a ili ugovorom nije
drukčije određeno. Naknada se određuje kao cijena korištenja u privatnopravnom
odnosu (čl. 13. ZAPSP-a).

18. Nadalje, Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima propisuje da je autor
djela fizička osoba koja je djelo stvorila (članak 9. stavak 1. ZAPSP-a), dok su
koautori djela osobe koje su zajedničkim radom stvorile autorsko djelo, a čijim se
doprinosima ne može samostalno koristiti. Koautorima pripada zajedničko autorsko
pravo na stvorenom autorskom djelu, tako da svakome pripada dio toga autorskog
prava računski određen razmjerno prema cijelom autorskom pravu (koautorski dio). U

9 Poslovni broj: 5 P-30/2020-26

sumnji koliki su koautorski dijelovi smatra se da su jednaki (članak 11. stavci 1.-3. ZAPSP-a).

19. Autor, a tako i koautor, ima pravo biti priznat i označen kao autor djela, a
osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti
autora, osim iznimno, ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako
način pojedinog javnog korištenja autorskog djela onemogućava navođenje autora
(članak 15. ZAPSP-a). Nadalje, autor ima isključivo pravo sa svojim autorskim djelom
i koristima od njega činiti što ga je volja, te svakog drugog od toga isključiti, ako
zakonom nije drukčije određeno. To pravo obuhvaća osobito pravo reproduciranja
(pravo umnožavanja), pravo distribucije (pravo stavljanja u promet), pravo
priopćavanja autorskog djela javnosti i pravo prerade (čl. 18. ZAPSP-a).

20. Člankom 44. stavkom 1. ZAPSP-a propisano je da autor (a tako i koautor)
može za drugoga osnovati pravo iskorištavanja autorskog djela ili mu prepustiti
ostvarivanje autorskog prava ugovorom, davanjem odobrenja (dozvole) za korištenje
ili drugim pravnim poslom.

21. Nadalje, člankom 172. stavkom 1. ZAPSP-a propisano je da nositelj prava iz
tog zakona koje mu je protupravno povrijeđeno, ima pravo na zaštitu tog prava.
Stavkom 2. istog članka propisano je da ako nije što posebno propisano zakonom,
pravo na zaštitu iz stavka 1. toga članka ovlašćuje svojeg nositelja da od osobe koja
je njegovo pravo povrijedila, ili njezinog sveopćeg slijednika, zahtijeva prestanak
radnje koja to pravo vrijeđa i propuštanje takvih ili sličnih radnji ubuduće (prestanak
uznemiravanja), popravljanje nanesene štete (naknada štete), plaćanje naknade za
neovlašteno korištenje, plaćanje zakonom određenog penala, vraćanje ili
naknađivanje svih koristi koje je bez osnove stekla od povrijeđenog prava (vraćanje
stečenog bez osnove), utvrđenje učinjene povrede, kao i objavu pravomoćne
presude kojom je sud, makar i djelomično, udovoljio zahtjevu usmjerenom na zaštitu
prava iz toga zakona. Stavkom 3. istog članka propisano je da uz izvornog nositelja
prava iz toga zakona, pravo na odgovarajuću zaštitu imaju i osobe koje su na temelju
pravnog posla stekle izvedeno pravo iz tih prava, a sukladno sadržaju i naravi tog
izvedenog prava.

22. Člankom 184. stavkom 1. ZAPSP-a propisano je da pravo na zaštitu prava iz
toga zakona ne zastarijeva ako tim zakonom nije drukčije određeno, dok je stavkom

2. istog članka propisano da zahtjevi iz tog zakona koji su po svojoj naravi
obveznopravni, a za koje tim zakonom nije određen posebni zastarni rok,
zastarijevaju prema općim pravilima o zastari.

23. S obzirom na to da su tužitelji 20. siječnja 2017. godine uputili tuženiku poziv
za prestanak radnje povrede autorskog prava i zahtjev za isplatu naknade za
povredu autorskog imovinskog prava i autorskog moralnog prava, a da je tužba u
ovom predmetu podnesena 12. siječnja 2020., to u konkretnom slučaju nije nastupila
zastara tužiteljevih potraživanja, te je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

24. Nadalje, radi utvrđivanja odlučnih spornih činjenica proveden je dokaz
saslušanjem drugotužitelja Maria Romulića, trećetužitelja Dražena Stojčića i
zastupnika po zakonu tuženika Marka Šaravanje, te je pregledan kompaktni disk

10 Poslovni broj: 5 P-30/2020-26

kojeg su tužitelji dostavili u spis, kao i aktivni izvadak iz sudskog registra za tuženika, kojeg je tuženik dostavio u spis u prilogu odgovora na tužbu.

25. Iz jasnih, dosljednih i sukladnih iskaza drugotužitelja Maria Romulića i
trećetužitelja Dražena Stojčića, utvrđeno je da su drugo i trećetužitelj profesionalni
fotografi koji se dugi niz godina bave izradom atraktivnih turističkih fotografija koje
prodaju svojim klijentima, da su autorski tim i da zajednički potpisuju sve fotografije.
Poznati su po svom radu i njihov je rad široko prepoznat, pa su tako dobitnici mnogih
domaćih i međunarodnih nagrada. Iz njihovih iskaza nadalje proizlazi da već deset
godina obilaze Hrvatsku kako bi stvorili bazu fotografija kao što su predmetne,
spavaju u šatorima, penju se po planinama i pritom nose veliku količinu opreme koja
im je potrebna da bi snimili fotografije. Ističu da puno ulažu u fotografsku i
informatičku opremu, kao i da imaju troškove za putovanja, iznajmljivanje aviona i
čamaca, a sve kako bi fotografije koje izrađuju bile atraktivne i prepoznate kao nešto
vrijedno za kupiti. Također su istaknuli da su radi izrade fotografija jako puno
vremena bili odvojeni od obitelji, te da se s obzirom na sav uloženi trud, rad i novac,
kada neka treća osoba koristi fotografiju bez pitanja, bez dopuštenja i posebno bez
navođenja njihovih imena kao autora, osjećaju jadno, pokradeno i prevareno.

26. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika Marka Šaravanje, danog na ročištu
od 14. ožujka 2023., utvrđeno je da su on i njegova partnerica Penelope Karen Law
bili članovi trgovačkih društava USPJEH d.o.o. i SUCCESS TOURS d.o.o., da je
društvo USPJEH d.o.o. u svom vlasništvu imalo 20 apartmana u mjestu Kožino kraj
Zadra te da se bavilo iznajmljivanjem tih apartmana, a da je društvo SUCCESS
TOURS d.o.o. poslovalo kao turistička agencija koja se bavila organiziranjem
turističkih putovanja. Turističku agenciju je 2017. godine vodila Ivana Pavić i ona je
tada zaprimila dopis tužitelja o povredi autorskih prava tužitelja objavom predmetnih
fotografija na internet stranicama i Facebook stranici društva SUCCESS TOURS
d.o.o. Iz iskaza također proizlazi da je društvo SUCCESS TOURS d.o.o. pripojeno
društvu USPJEH d.o.o. i da sada posluje samo društvo USPJEH d.o.o. Nadalje, iz
iskaza proizlazi da su zastupnik po zakonu tuženika i njegova partnerica Penelope
Karen Law dogovorili s društvom Emilestones iz Indije da to društvo radi prodaju i
marketing turističkih putovanja koje je organiziralo društvo Success tours d.o.o.
Društvo Emilestones je zatražilo od društva Goyal Infotech iz Indije da napravi
internetsku stranicu s domenom www.success-tours.com i da vodi Facebook stranicu
društva Success tours d.o.o. Kada je Ivana Pavić dobila obavijest od tužitelja o
povredi autorskih prava tužitelja, o tome je obavijestila Marka Šaravanju i Shamithu
Shetty, koja je vlasnica društva Emilestones, a potom je Shamitha Shetty obavijestila
društvo Goyal Infotech da odmah ukloni predmetne fotografije s interneta, koje su
tada i uklonjene.

27. Pregledom kompaktnog diska (CD-a) koji dostavljen uz tužbu (list 33 spisa)
utvrđeno je da se na istom nalaze fotografije "1_Croatia_Islands_Hvar_Arial_0010",
"2_Barnja_Gastro0015" i "3_5D3A0020" u JPG formatu, te ispisi ekrana s
internetskih stranica za koje su poveznice navedene u točkama I i II izreke ove
presude, a sve kako je prikazano i na stranicama 16-19 i 21-25 spisa.

28. Pregledom navedenih ispisa ekrana proizlazi da su fotografije koje su predmet
raspravljanja u ovom postupku bile objavljene na internetskim stranicama tuženika,
na poveznicama navedenim u točkama I i II izreke ove presude. Da se u konkretnom

11 Poslovni broj: 5 P-30/2020-26

slučaju radi upravo internetskim stranicama tuženika proizlazi i iz tuženikovog
odgovora na tužbu te iskaza zastupnika po zakonu tuženika Marka Šaravanje koji je
naveo da su predmetne fotografije bile objavljene na internetskim stranicama
turističke agencije Success tours, da je vlasnik turističke agencije bilo društvo
Success tours d.o.o., te da je to društvo pripojeno tuženiku - društvu Uspjeh d.o.o.
Pritom je za istaknuti kako je iskaz zastupnika po zakonu tuženika u skladu s drugim
u spisu priloženim dokazima, pa tako i iz aktivnog izvatka iz sudskog registra za
tuženika proizlazi da je društvo Success tours d.o.o. pripojeno društvu Uspjeh d.o.o.,
i to tijekom 2016. godine.

29. Neosnovano stoga tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, pri
čemu je za istaknuti kako za donošenje odluke u predmetnom postupku nije od
utjecaja činjenica je li tuženik samostalno objavio predmetne fotografije na svojim
internetskim stranicama ili je to za njega učinila druga osoba koja je uređivala
njegovu internetsku stranicu i Facebook profil. Stoga je sud na ročištu od 14. ožujka

2023., kao nepotreban, odbio prijedlog tuženika za izvođenje dokaza saslušanjem
svjedokinje Shamite Shetty, za koju je tuženik tvrdio da je bila vlasnica društva koje
je radilo prodaju i marketing turističkih putovanja koje je organiziralo društvo Success
tours d.o.o., a koja činjenica nije važna za donošenje odluke o predmetu spora.

30. S obzirom na to da je u postupku utvrđeno da su drugotužitelj Mario Romulić i
trećetužitelj Dražen Stojčić koautori predmetnih fotografija, koje su bez odobrenja i
bez navođenja njihovih imena i prezimena bile objavljene na internetskim stranicama
tuženika, te kako je prvotužitelj Romulić d.o.o. nositelj imovinskih autorskih prava na
predmetnim fotografijama, to oni imaju pravo na zaštitu tog prava utvrđenjem
učinjene povrede i zabranom takve povrede ubuduće, zbog čega je na temelju
članka 172. stavaka 1., 2. i 3. ZAPSP-a odlučeno kao pod točkama I i II izreke ove
presude.

31. Nadalje, u odnosu na zahtjev za plaćanje naknade za neovlašteno korištenje i
penala prvotužitelju Romulić d.o.o., treba reći da kada je autorsko pravo protupravno
povrijeđeno, nositelj prava ima pravo na zaštitu toga prava, koje ga ovlašćuje da
zahtijeva, između ostalog, plaćanje naknade za neovlašteno korištenje odnosno
plaćanje cijene koja je uobičajena za tu vrstu korištenja i plaćanje penala odnosno
naknade u dvostrukom iznosu, u skladu s člancima 172., 179. i 183. ZAPSP-a.

32. Prvotužitelj Romulić d.o.o. radi povrede imovinskih autorskih prava
(neovlaštenim korištenjem predmetnih fotografija) potražuje od tuženika naknadu u
dvostrukom iznosu od uobičajene naknade, i to u iznosu od 10.000,00 kn po
fotografiji, odnosno ukupno 30.000,00 kn za korištenje tri fotografije.

33. Radi dokazivanja visine uobičajene naknade koju nositelj imovinskih autorskih
prava prvotužitelj Romulić d.o.o. inače ostvaruje za ustupanje prava iskorištavanja
nad svojim fotografijama, isti je u spis dostavio preslike računa (stranica 26-32 spisa).

34. U odnosu na račune koje je dostavio prvotužitelj Romulić d.o.o. radi
utvrđivanja visine uobičajene naknade, treba naglasiti da sukladno članku 179.
stavku 1. ZAPSP-a, nositelj prava čije je pravo povrijeđeno može zahtijevati cijenu
koja je uobičajena za tu vrstu korištenja.

12 Poslovni broj: 5 P-30/2020-26

35. Iz računa broj 68/08 od 17. rujna 2008. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj
Romulić d.o.o. kupcu Libertas Rixos d.o.o., za autorska prava na upotrebu
pojedinačno navedenih fotografija s motivima Rixos Libertas hotela u Dubrovniku, i to
za neograničenu dozvolu uporabe fotografija bez prava daljnje prodaje trećim
osobama, pri čemu se cijene fotografija kreću u rasponu od 800,00 EUR-a do

1.400,00 EUR-a po fotografiji, uvećano za PDV. Iz računa broj 63-1-1 od 28.
studenoga 2016. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj Romulić d.o.o. kupcu Komakino
d.o.o., za autorska prava na dva kadra Baranje (polje s balama slame i Kopački rit)
snimane dronom u Full HD rezoluciji za potrebe promotivnog spota za suhomesnate
proizvode „Dobro“ tvrtke „Žito“, s time da je otkup autorskih prava na kadrove
ograničen na vremenski period od tri godine (online bez teritorijalnog ograničenja,
uporabno ograničenje na TV, WEB, interne prezentacije, sajmove i sl.), te je cijena
jednog kadra 5.250,00 kn, uvećano za PDV. Iz računa broj 58/2010 od 29. rujna

2010. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj Romulić d.o.o. kupcu Bruketa & Žinić OM,
za otkup pet fotografija (rijeke, žita, bubnja, dukata i auta za Coca-colu), i to za
potpuni otkup fotografija, pri čemu je cijena jedne fotografije 3.600,00 kn, uvećano za
PDV. Iz računa broj 51/2009 od 24. lipnja 2009. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj
Romulić d.o.o. kupcu Belje d.d. PC Baranjka, za ustupanje fotografije „Baranjska
kuća“ na trajno korištenje, za cijenu od 5.180,00 kn, uvećano za PDV. Iz računa broj
19-1-1 od 27. lipnja 2019. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj Romulić d.o.o. kupcu
McCann d.o.o., za jednokratna autorska prava na upotrebu fotografija "Osijek Aero" i
"Kopačevo Aero", pri čemu je cijena jedne fotografije 4.000,00 kn, uvećano za PDV.
Iz računa broj 22-1-1 od 1. lipnja 2017. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj Romulić
d.o.o. kupcu McCann d.o.o., za jednokratna autorska prava na upotrebu fotografije
"Pozdrav Suncu", za iznos od 4.000,00 kn, uvećano za PDV. Iz računa broj 11-1-1 od

22. ožujka 2017. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj Romulić d.o.o. kupcu McCann
d.o.o., za jednokratna autorska prava na tri fotografije, pri čemu je cijena jedne
fotografije 5.000,00 kn, uvećano za PDV.

36. Iz navedenih računa, vjerodostojnost kojih niti sam tuženik nije osporio,
proizlazi da se uobičajena naknada koju su tržišni subjekti spremni platiti za
korištenje fotografija kao što su predmetne ili s njima usporedivih fotografija, i to za
objavu na internetskim stranicama za obavljanje gospodarske djelatnosti, na TV-u,
na prezentacijama, sajmovima i sl., uglavnom nalazi u rasponu od 3.600,00 kn do

5.250,00 kn (uvećano za PDV) za jednu fotografiju.

37. S obzirom na to da je tuženik, u konkretnom slučaju, predmetne fotografije
koristio samo na svojim internetskim stranicama i Facebook profilu (a ne i na
televiziji, prezentacijama, sajmovima i sl.), sud je, uzimajući u obzir sve okolnosti
slučaja, utvrdio da uobičajena naknada za predmetnu vrstu korištenja iznosi 3.000,00
kn po fotografiji, odnosno 9.000,00 kn ukupno za korištenje tri fotografije.

38. Prilikom utvrđivanja visine naknade za neovlašteno korištenje predmetnih
fotografija odnosno visine cijene koja je uobičajena za tu vrstu korištenja, sud je na
umu imao činjenicu da su autori predmetnih fotografija dugogodišnji profesionalni
fotografi, koji su za svoj rad nagrađeni mnogobrojnim domaćim i međunarodnim
nagradama, kao i sadržaj predmetnih fotografija, i to da se radi o atraktivnim
turističkim fotografijama, za koje, da bi nastale, je potrebno puno truda, vremena i
novčanih sredstava. Zatim, sud je na umu imao način i razlog korištenja predmetnih
fotografija od strane tuženika. Tuženik je fotografije objavio na svojim internetskim

13 Poslovni broj: 5 P-30/2020-26

stranicama, učinivši ih time dostupnim i vidljivim širem krugu ljudi, a s ciljem
ostvarivanja dobiti odnosno radi povećanja interesa za putovanja koja je organizirao.
Međutim, sud je uzeo u obzir i okolnost da su se predmetne fotografije nalazile na
internetskim stranicama i Facebook profilu tuženika kraće vremensko razdoblje od
prosinca 2016. godine do veljače 2017. godine, te da je tuženik odmah po
upozorenju od strane tužitelja uklonio predmetne fotografije sa svojih stranica.

39. Nadalje, u odnosu na zahtjev prvotužitelja Romulić d.o.o. za plaćanje penala
odnosno naknade za neovlašteno korištenje u dvostrukom iznosu, treba reći da je
člankom 183. stavkom 1. ZAPSP-a propisano da onaj čije je imovinsko autorsko
pravo povrijeđeno namjerno ili krajnjom nepažnjom ima pravo zahtijevati naknadu u
dvostrukom iznosu (penal) od ugovorene, a ako nije ugovorena od odgovarajuće
uobičajene, od osobe koja je njegovo pravo povrijedila namjerno ili krajnjom
nepažnjom.

40. U konkretnoj situaciji, objavljivanje i korištenje predmetnih fotografija u
poslovanju tuženika, bez provjeravanja od kud potječu fotografije odnosno bez
provjeravanja postojanja prava iskorištavanja predmetnih fotografija, može se
pripisati krivnji tuženika, i to krajnjoj nepažnji tuženika. Naime, tuženik je u okviru
obavljanja svoje profesionalne djelatnosti morao postupiti s povećanom pažnjom,
prema pravilima struke (članak 10. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima,
"Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11.), što je u konkretnom slučaju propustio
učiniti. Zbog toga je tuženik, kao trgovačko društvo osnovano s ciljem ostvarivanja
dobiti, koji je javno koristio predmetna autorska djela, dužan platiti naknadu za
neovlašteno korištenje u dvostrukom iznosu od odgovarajuće uobičajene naknade
(penal), dakle, ukupno iznos od 18.000,00 kn (9.000,00 kn x 2), dok je zahtjev
prvotužitelja Romulić d.o.o. u preostalom zatraženom iznosu od 12.000,00 kn
prekomjerno postavljen, pa ga je u tom dijelu trebalo odbiti kao neosnovan.

41. Tražbina prvotužitelja Romulić d.o.o. u ovom je dijelu dospjela neovlaštenim
korištenjem predmetnih fotografija, no zatezne su kamate, zbog kašnjenja tuženika u
ispunjenu ove obveze, dosuđene sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu (članak

2. stavak 1. ZPP-a), počevši od 20. siječnja 2017. do isplate, po stopi određenoj u
skladu s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine",
broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.), mjerodavnoj
za ostale odnose.

42. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama III i IV izreke ove presude.

43. Nadalje, tuženik je u konkretnom slučaju povrijedio i moralna autorska prava
drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojčića jer ih prilikom
korištenja i objave predmetnih fotografija na svojim internetskim stranicama nije
označio kao koautore (čl. 15. ZAPSP-a).

44. S obzirom na to da je tuženik na opisani način povrijedio moralna autorska
prava drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojčića, to oni imaju
pravo na popravljanje na opisani im način nastale neimovinske štete odnosno na
dosuđivanje pravične novčane naknade (članak 172. stavak 2. i članak 178. ZAPSP-
a u vezi s člankom 1100. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj

14 Poslovni broj: 5 P-30/2020-26

35/05., 41/08., 125/11.; dalje: ZOO). Ta pravična novčana naknada ne predstavlja
ekvivalentnu novčanu nagradu već satisfakciju za učinjene povrede izraženu u novcu
te mora biti unutar konteksta prostora i vremena u kojem živimo. Prilikom odlučivanja
o visini pravične novčane naknade ovaj sud je uzeo u obzir karakter učinjene
povrede, značenje povrijeđenog dobra, cilj kojemu služi ta naknada, ali i to da se
njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom
svrhom. Činjenice vezane za pravičnu novčanu naknadu sud je utvrdio iz ranije
navedenih iskaza drugo i trećetužitelja, poglavito uzimajući u obzir da se drugo i
trećetužitelj fotografijom profesionalno bave dugi niz godina, da se radi o
nagrađivanim fotografima i da se s obzirom na sav uloženi trud, rad i novac, kada
neka treća osoba koristi fotografiju bez pitanja, bez dopuštenja i posebno bez
navođenja njihovih imena kao koautora, osjećaju jadno, pokradeno i prevareno.

45. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, prema ocjeni ovog suda,
primjerenom je, u konkretnom slučaju, utvrđena pravična novčana naknada u iznosu
od 5.000,00 kn za oba koautora, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 10.000,00
kn, zahtjev za isplatu naknade zbog povrede moralnih autorskih prava prekomjerno
postavljen, pa ga je u tom dijelu trebalo odbiti kao neosnovan.

46. Zatezne kamate zbog kašnjenja tuženika u isplati naknade neimovinske štete
drugo i trećetužitelju pripadaju počevši od podnošenja odštetnog zahtjeva (čl. 1103.
ZOO-a), po stopi određenoj u skladu s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim
odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.,
114/22., 156/22.), mjerodavnoj za ostale odnose.

47. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama V i VI izreke ove presude.

48. Nadalje, člankom 180. ZAPSP-a propisano je da osoba čije je pravo iz tog
zakona povrijeđeno ima pravo zahtijevati da pravomoćna presuda kojom se makar i
djelomično udovoljilo zahtjevu usmjerenom na zaštitu tog prava bude objavljena u
sredstvima javnog priopćavanja na trošak tuženika. Sud će na prijedlog tužitelja
odlučiti u kojem će sredstvu javnog priopćavanja presuda biti objavljena te hoće li se
objaviti cijela presuda ili njezin dio. Odluči li sud da se objavi samo dio presude mora
se objaviti barem izreka kao i onaj dio presude iz kojeg je vidljivo o kakvoj se povredi
radi i tko je povrijedio odnosno pravo.

49. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju sud utvrdio povredu autorskih
imovinskih prava prvotužitelja Romulić d.o.o., te autorskih moralnih prava
drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojčića, to je na temelju
članka 180. ZAPSP-a, a sukladno prijedlogu tužitelja, sud odlučio da se izreka ove
presude objavi na trošak tuženika u "Večernjem listu", koji se, općepoznato, prodaje
na području cijele Republike Hrvatske, pa će tom objavom tužitelji biti dodatno
zadovoljeni u svojim traženjima autorskopravne zaštite jer bi takva objava trebala
obeshrabriti slična ponašanja trećih osoba u budućnosti.

50. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom VII izreke ove presude.

51. Odluka o zahtjevima stranka na naknadu troškova postupka temelji se na
članku 154. stavku 5., članku 155. i članku 164. ZPP-a.

15 Poslovni broj: 5 P-30/2020-26

52. Predmetna parnica vodila se radi ostvarenja pet tužbenih zahtjeva pa se
vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.
Od tih pet tužbenih zahtjeva, tri se ne odnose na novčanu svotu, a dva se odnose na
imovinskopravni zahtjev različitih tužitelja. Vrijednost zahtjeva za isplatu nekog
iznosa određena je visinom tog iznosa, dakle, vrijednost zahtjeva za isplatu iznosa
od 30.000,00 kn je upravo iznos od 30.000,00 kn (točka III. tužbenog zahtjeva) a
vrijednost zahtjeva za isplatu 15.000,00 kn je iznos od 15.000,00 kn (točka IV.
tužbenog zahtjeva). Kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu
mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi (članak 40.
stavak 2. ZPP-a). Tužitelji su u tužbi naznačili vrijednost predmeta spora u iznosu od

45.000,00 kn, međutim, time je naznačena vrijednost tužbenog zahtjeva za novčane
svote, dok je vrijednost predmeta spora po tri nenovčana tužbena zahtjeva ostala
neodređena. Ako su tužitelji propustili naznačiti vrijednost predmeta spora za
nenovčani tužbeni zahtjev, a niti sud nije odredio vrijednost predmeta spora do
zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora

13.270,00 eura / 99.982,82 kn sukladno članku 40. stavku 5. u vezi s člankom 495.a
ZPP-a. Stoga je vrijednost tužbenog zahtjeva za utvrđenje povrede imovinskog
autorskog prava 13.270,00 eura / 99.982,82 kn, vrijednost tužbenog zahtjeva za
utvrđenje povrede moralnog autorskog prava 13.270,00 eura / 99.982,82 kn, te
vrijednost zahtjeva za objavu izreke predmetne presude 13.270,00 eura / 99.982,82
kn. Slijedom navedenog, postotak koji je tuženik ostvario u odnosu na prvotužitelja
Romulić d.o.o., kao i u odnosu na drugotužitelja Maria Romulića te trećetužitelja
Dražena Stojčića, opravdava dosudu cjelokupnog iznosa troškova upravo tužiteljima
jer oni nisu uspjeli samo u razmjerno neznatnom dijelu svog novčanog zahtjeva, a
zbog toga nisu nastali posebni troškovi (tako i Visoki trgovački sud Republike
Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj Pž-504/2018 od 25. rujna 2020.).

53. S obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/2014., 118/2014., 107/15., 37/22.,
126/22.; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova (stranica 148 spisa),
tužiteljima su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi
odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe (Tbr. 7/1 Tarife) iznos od 248,75 eura,

- sastav podneska od 19. studenoga 2020. (Tbr. 8/1 Tarife) iznos od 248,75
eura

- sastav podneska od 18. veljače 2021. (Tbr. 8/1 Tarife) iznos od 248,75 eura
- zastupanje na ročištu od 27. travnja 2021. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 248,75
eura,

- zastupanje na ročištu od 20. listopada 2022. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 248,75

eura,

- zastupanje na ročištu od 14. ožujka 2023. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 248,75

eura.

Ovako priznate troškove po osnovi odvjetničkog zastupanja u ukupnom iznosu od

1.492,50 eura treba uvećati za 20 % radi zastupanja tri tužitelja (Tbr. 36. Tarife), što
ukupno iznosi 1.791,00 euro.

54. Nadalje, tužitelju je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama
("Narodne novine" broj 118/18), Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine"
broj 53/19., 92/21.) te rješenjima ovog suda poslovni broj P-30/2020-3 i P-30-2020-4
od 24. siječnja 2020., priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 152,63
eura / 1.150,00 kn (650,00 kn + 600,00 kn), te im je sukladno Uredbi o Tarifi sudskih

16 Poslovni broj: 5 P-30/2020-26

pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023) priznat trošak sudske pristojbe za presudu
u iznosu od 683,53 eura / 5.150,06 kn (351,72 eura + 331,81 euro), pri čemu je
prilikom izračuna visine pristojbe za presudu kao vrijednost predmeta spora u odnosu
na prvotužitelja Romulić d.o.o. uzet iznos od 229.965,64 kn / 30.521,69 eura, a za
drugo i trećetužitelja iznos od 214.965,64 kn / 28.530,84 eura, sve iz razloga kako je
obrazloženo kao pod točkom 52. ovoga obrazloženja.

55. Dakle, tužiteljima je trebalo priznati troškove postupka u ukupnom iznosu od 2.627,16 eura / 19.794,34 kn.

56. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom VIII izreke ove presude.

57. Tužiteljima nije priznat zatraženi trošak putovanja tužitelja na ročište od 14.
ožujka 2023. u iznosu od 459,00 eura. Naime, na navedeno ročište, koje se
održavalo na Trgovačkom sudu u Splitu, je na strani tužitelja pristupio samo zamjenik
punomoćnika tužitelja Kristijan Barišić, odvjetnik u Splitu, pa stoga istome nije nastao
traženi trošak putovanja na ročište u iznosu od 459,00 eura, niti je tužitelj obrazložio
u čemu bi se isti sastojao.

58. Stoga, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 459,00 eura / 3.458,34 kn nije osnovan, te ga je u tom dijelu trebalo odbiti.

59. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom IX. izreke ove presude.

60. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude iskazani su u eurima i
kunama sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj
("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj od
7,53450.

U Splitu 25. travnja 2023.

Sutkinja Zrinka Ćosić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od
dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila
uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za
stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi
Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike
Hrvatske.

17 Poslovni broj: 5 P-30/2020-26

DNA:

- tužiteljima po punomoćniku uz rješenje o pristojbi za presudu prvotužitelju u iznosu

od 351,72 eura i rješenje o pristojbi za presudu drugo i trećetužitelju u iznosu od 331,81 euro

- tuženiku po punomoćniku - u spis