1                            Gž-566/2022-2

 

 

 

           

    Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku                                                                                                  Gž-566/2022-2

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ordane Labure, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Maje Skorić, te Dalibora Dukića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. F., vlasnika obrta F. R.-a-car, V. G., I. G. K. 2, OIB …, zastupanog po punomoćniku I. C., odvjetniku u O. društvu G., G., P. i partneri d.o.o. u Z., R. 12-14, protiv tuženika J. Ž. iz Z., M. 17, OIB …, zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u O. društvu Ž. i partneri d.o.o. u Z., R. cesta 37b, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog  građanskog suda u Zagrebu pod brojem Pn-285/21 od dana 14. travnja 2022. godine, u sjednici održanoj dana 25. travnja 2023. godine

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

           I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog  građanskog suda u Zagrebu pod brojem Pn-285/21 od dana 14. travnja 2022. godine.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

              1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iz osnova naknade imovinske štete iznos od 22.716,15 kuna, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 17.466,50 kuna, te na ukupan iznos naknade i parničnog troška pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana 14. travnja 2022. godine pa do isplate.

              2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima, te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška sa pripadajućim zateznim kamatama, te uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

              4. Žalba nije osnovana.

              5. Predmet ove parnice je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete nastale na vozilu u njegovom vlasništvu u prometnoj nezgodi do koje je došlo dana 10. svibnja 2016. godine u mjestu B. u 21,20 h kada je vozilo kojim je upravljala treća osoba, naletjelo na domaću životinju-kravu koja se kretala noću bez ikakvog nadzora po javnoj prometnici, slijedom čega se radi o opasnoj stvari, a za štetu od opasne stvari prema navodima tužbe u cijelosti je odgovoran tuženik kao njen vlasnik.

              6.Tuženik u žalbi, prigovarajući da prvostupanjski sud nije naveo bilo što o prigovoru udjela oštećenika jer je dao na upravljanje motorno vozilo osobi koja ne  poštuje prometne propise u vezi s odredbom članka 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO), kao ni o pitanju da li se u konkretnom slučaju radi o repariranoj ili nerepariranoj šteti, ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka  iz članka 354. stavak 2. točka 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP).

              7. U odnosu na pitanje doprinosa oštećenog, prvostupanjski je sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka, prema kojem vozač nije mogao očekivati takvu vrstu prepreke na zaštićenom dijelu kolnika (duplom zaštitnom odbojnom ogradom sa obje strane kolnika koji krava ne može prijeći ili preskočiti), te cijeneći sadržaj Službene bilješke P. postaje V. G. prema kojoj prometnica nije označena prometnim znakom "životinja na cesti" (koji bi upozoravao na mogućnost prisutnosti te domaće životinje na cesti) utvrdio da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje opravdavaju oslobođenje od odgovornosti za štetu, pa niti djelomično, te da je u  obvezi tužitelju naknaditi štetu čiju naknadu traži u ovom postupku.

              8. Pri tome u odnosu na pitanje reagiranja vozača predmetnog vozila i način vožnje (duga ili kratka, te oborena svijetla), vještak se u svom nalazu i mišljenju izjasnio da u predmetnom spisu ne postoje elementi za izračunavanje brzine, slijedom čega  se glede upotrebe svjetala radi o hipotetskim situacijama, a na što upućuje i dio nalaza vještaka prema kojem, u situaciji kada bi krava bila u procesu prolaska ispred O., tada na strani vozača ne bi postojao bilo kakav propust u vožnji, te dopušta mogućnost i da je krava mogla biti ili nepokretna prepreka ili se mogla kretati od ili prema O. te je u trenutku sudara isturila glavu prema O., slijedom čega je glavom udarila u prednji lijevi blatobran u liniji prednjeg supa (dakle, proizlazilo bi da glavom nije udarila u vozilo frontalno).

              9. Iz razloga presude proizlazi da prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz svjedoka glede uočavanja krave i postojanja zaštitne ograde, međutim isto se odnosi na tvrdnju svjedoka (vozača) da je krava očito dotrčala jer između zelene površine i kolnika kojim se on kretao da nije postojala zaštitna ograda – budući da je postojanje  zaštitne ograde utvrđeno tijekom postupka, pa zbog toga nije ostvarena bitna povreda  odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju se glede doprinosa oštećenog referira tuženik.

              10. U odnosu na pitanje koje tuženik označava spornim s polazišta da li se radi o repariranoj ili nerepariranoj šteti, u pravu je tuženik kada ističe da prvostupanjski sud  s obzirom na istaknute prigovore tijekom postupka, nije naveo razloge glede te činjenice.

11. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj uz tužbu priložio ponudu broj 816310284 P.S.C. Z. d.o.o. sa specifikacijom predračuna oštećenja i  iznosom troškova popravka od 22.716,15 kuna koje potražuje u ovom postupku, kao i da se tijekom prethodnog postupka izjasnio da je štetu otklonio popravkom vozila u visini navedenog iznosa, međutim da ne posjeduje račun, zbog čega da zateznu  kamatu traži od dana donošenja presude.

12. Polazeći od odredbe članka 1090. ZOO kojim je propisano da će sud uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile nakon nastanaka štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u stanje u kojem bi bila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja, pravilno je prvostupanjski sud dosudio traženi iznos u visini izdatka koji je tužitelj imao za uklanjanje štete u visini specificiranog troška u ponudu broj 816310284 P.S.C. Z. d.o.o., odnosno u manjem iznosu od onog utvrđenog od strane vještaka da šteta nije otklonjena.

13. Naime, premda je tužitelj prethodno u podnesku od 30. svibnja 2017. godine izjasnio se da je štetu otklonio u visini troška iz specificirane ponude, prema podacima spisa predmeta, tuženik je na ročištu dana 7. listopada 2017. godine, nakon što su stranke upozorene da nakon zaključenja postupka ne mogu iznositi nove činjenice ili predlagati nove dokaze, osim u situaciji iz članka 299. stavak 2. ZPP, odustao od  prijedloga za provođenje očevida radi neposrednog utvrđivanja materijalne štete na vozilu tužitelja (što pretpostavlja sudjelovanje vještaka), slijedom čega je, kod nalaza i mišljenja vještaka (list 89-92 spisa) o visini šteti prema oštećenjima utvrđenim na temelju Izvida štete sa fotoelaboratom oštećenja u većem iznosu od onog iz priložene  specifikacije predračuna, prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu utemeljenu  odluku kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

14. U odnosu na pitanje da li je tuženik dužan oštećeniku naknaditi iznos poreza na dodanu vrijednost ako oštećenik nije izvršio popravak oštećene stvari (odnosno u ovom slučaju ako ju je popravio bez predočenja računa), treba imati u vidu i pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-127/2013 od 5. prosinca 2013. godine prema kojem oštećenik ima pravo na naknadu štete koja uključuje i porez na dodanu vrijednost iako nije popravio oštećenu stvar niti je imao izdatke radi popravljanja stvari, te sukladno tome i pravno stanovište istog suda izraženo u presudi pod brojem Rev-818/11 od 4. lipnja 2014. godine po izvanrednoj reviziji (u situaciji kada nije bio priložen račun za popravak vozila iz kojeg bi proizlazilo da je oštećenik isplatio i trošak PDV) – a koje pravno stanovište prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

15. Slijedom navedenog, jer je pravilna i na zakonu utemeljena i odluka o parničnom trošku koju tuženik posebno ne osporava glede priznatih parničnih radnji i visine troška, žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci (članak 373.a stavak 2. točka 1. i 2. ZPP).

16. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška žalbenog postupka je  odbijen, jer isti nije uspio u žalbenom postupku (članak 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP).

 

U Šibeniku, 25. travnja 2023. godine

 

                                                                               PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

                                                                                       Ordana Labura v.r.