1

Poslovni broj: Gž R-43/2022-3

Poslovni broj: Gž R-43/2022-3

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. S. iz V., OIB ....., zastupane po punomoćnicima iz OU B.G., D. C. i K.B. u R., protiv tuženika O.b. P.- O. G. di P., P., OIB ...., zastupanog po punomoćniku E. S., odvjetniku u P., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Pr-128/2019-30 od 27. rujna 2021., u sjednici vijeća  25. travnja  2023.

r i j e š i o   j e

 

I Prihvaća se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj poslovni broj Pr-128/2019-30 od 27. rujna 2021. u točkama I.,III. i dosuđujućem dijelu točke IV. izreke  i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

              II Ostavlja se o naknadi žalbenog troška odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom u točki I izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 24.364,88 kn bruto s zateznom kamatom, po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći.

2. Točkom II izreke odbijen je dio  tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći iz točke I. izreke.

 

3. Točkom III. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 11.222,50 kn s zateznom kamatom, dok je točkom IV. izreke u cijelosti odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 7.500,00 kn kao i preostali dio zahtjeva tužiteljice u iznosu od 1.277,50 kn.

4. Protiv te presude u dosuđujućem dijelu u točkama I., III. i točki IV. izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu žalbenog troška.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba je osnovana.

7.Pobijana presuda donijeta je uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik osnovano u žalbi ukazuje. Ovo iz razloga jer postoji proturječnost između stanja u spisu i obrazloženja presude o tome što  tužiteljica tužbenim zahtjevom traži te presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

8.Naime iz stanja u spisu kao i utvrđenja prvostupanjskog suda za sada proizlazi da je tužiteljica u utuženom razdoblju od prosinca 2013. do veljače 2016. bila zaposlena kod tuženika na poslovima doktora medicine na specijalizaciji u Službi za kirurške bolesti/Odjelu vaskularne i torakalne kirurgije, da u činjeničnim navodima tužbe tvrdi da joj je rad bio organiziran, između ostalog i u prekovremenom radu, da prema tužbenom zahtjevu traži isplatu razlike plaće po osnovi dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za sate rada odrađene u prekovremenom radu, zatim za prekovremeni rad kada je radila na državni blagdan koji pada u vrijeme radnog tjedna od ponedjeljka do petka, u vezi čega je sporan mjesečni fond radnih sati, a, posljedično tome da joj je tuženik pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

 

9. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazilo bi da je prvostupanjski sud, prema nalazu i mišljenju vještakinje knjigovodstvene struke (tabela 3 na listu 275) a na temelju kojeg izračuna je tužiteljica postavila konačan tužbeni zahtjev u iznosu od 24.364,88 kn bruto naveo da se radi o razlici plaće za prekovremeni rad, i razlici naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, iako bi iz priložene tabele vještačkog nalaza proizlazilo da se radi o "izračunu manje  isplaćene bruto plaće za prekovremene sate i sate godišnjeg odmora od prosinca 2013. do veljače 2016. (bruto satnica za prekovremeni rad uvećana za uvjete rada i liječnički dodatak)".

 

10. S obzirom na to nejasno je da li tužiteljica tužbenim zahtjevom traži isplatu razlike plaće po osnovi dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za sate rada odrađene u prekovremenom radu, ili samo isplatu razlike plaće za prekovremeni rad, kao i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

 

11. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će zatražiti da se tužiteljica decidirano očituje što konkretno traži tužbenim zahtjevom u primjeni Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 88/13, 143/13, 96/15 – dalje KU/13) koji, u konkretnom slučaju s obzirom na utuženo razdoblje dolazi u primjenu, dok  Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18 – dalje KU/18) u konkretnom slučaju ne dolazi u primjenu jer se isti primjenjuje od  1. ožujka 2018.

 

12. Iz obrazloženja presude nadalje proizlazi da je sud visinu tužbenog zahtjeva utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještakinje knjigovodstvene struke (tabela 3. na listu 275) u iznosu od 24.364,88 kn bruto pritom ne obrazlažući visinu svakog pojedinog utuženog dodatka, što također predstavlja nedostatak u obrazloženju pobijane presude.

 

13. U ovom žalbenom postupku, a s obzirom na žalbene navode  tuženika sporno je je li tuženik pogrešno primijenio odredbu čl.  51. st. 10. KU/13, te je li pogrešno obračunao mjesečni fond radnih sati a posljedično tome i broj prekovremenih sati.

 

14. Naime, u ovom žalbenom postupku sporan je način utvrđivanja mjesečnog fonda  radnih sati jer prema tvrdnji tužiteljice u mjesečni fond radnih sati računaju se svi dani u tjednu osim subote, nedjelje i blagdana dok se  prema   tvrdnji tuženika mjesečni fond sati računa na način da se od dana u tjednu odbiju samo subota i nedjelja, a ne i blagdan koji eventualno pada u tjednu.

 

15. Odredbom čl. 51. st. 10. KU/13 određeno je da  redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi  40-og radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s  osam sati.

 

16. Prema shvaćanju ovog suda, obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13. Pritom nije isključena  mogućnost da  sud prema općim odredbama obveznog prava otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili slično.

 

17. U vezi navedenog pravnog pitanja, a na koje tuženik posredno u žalbi ukazuje prvostupanjski sud se uopće nije očitovao, pri čemu ovaj sud ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU kao sastavnog dijela KU/13.

 

18. U utuženom vremenskom razdoblju bilo je u primjeni tumačenje (Zaključak) Zajedničkog povjerenstva broj 148. te od 21. prosinca  2015. tumačenje broj 153., a koja su tumačenja donesena u primjeni KU/13.

 

19. Zaključak broj 153. u bitnom se razlikuje od  Zaključka broj 148. koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage, u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema ranijem zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati.

 

20. Budući da je tumačenje broj  148. izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem  broj 153.  21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od  21. prosinca  2015. primjenjuje se to novo tumačenje.

 

21. To konkretno znači da  u utuženom razdoblju dolaze u primjenu oba navedena  tumačenja, koja , kao što je  već  istaknuto se bitno  razlikuju u tome što čini redovni mjesečni fond radnih sati.

 

22. Ovim spornim pravnim pitanjima prvostupanjski sud se u provedenom postupku nije bavio, pa su osnovane žalbene tvrdnje tuženika da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

 

23. Odredbom čl. 52. KU/13 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskra evidentiraju kao redovni rad i  ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

 

24. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenim u čl. 51. KU/13.

 

25.Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike) tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe čl. 51. st. 9. KU/13.

 

26. Slijedom navedenog, a zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud je propustio ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva od početka utuženog razdoblja (prosinca 2013. do zaključno 20. prosinca 2015.) primjenom Zaključka broj 148., a za razdoblje od  21. prosinca 2015. do kraja utuženog razdoblja, (veljača 2016.) primjenom Zaključka broj 153., zbog čega, nije moguća preinaka prvostupanjske presude.

 

27. Stoga će prvostupanjski sud u ponovnom postupku vodeći računa o svemu naprijed navedenom, upotpuniti činjenično stanje, te će primjenom svih navedenih odredbi KU/13 i TKU/12 i TKU/17, koje  u konkretnom slučaju dolaze u primjenu kao i  zaključaka Zajedničkog povjerenstva  broj 148. i 153. ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu te donijeti novu zakonitu odluku kojom će odlučiti o troškovima cijelog postupka.

 

28. Pritom će prvostupanjski sud voditi računa i o  žalbenim tvrdnjama tuženika da je rješenjem Vrhovnog suda RH broj Rev-655/2021 od 8. veljače 2021. povodom revizije tuženika ukinuta prvostupanjska i drugostupanjska presuda Županijskog suda u Zagrebu i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje s time da bi proizlazilo da je revizijski sud rješenjem broj Revd-466/2020-2 od 17.studenoga  2020. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanja: 1. "da li je redovni mjesečni fond sati umnožak radnih dana u mjesecu (ponedjeljak – petak) sa 8 sati u koje ulaze i dani blagdana i neradnih dana ili umnožak radnih sati sa  8 sati (bez blagdana i neradnih dana) i  2. "Da li se radni sati ostvareni na dan blagdana imaju smatrati i obračunavati kao prekovremeni sati iako se radi o redovnom radu radnika i redovnom mjesečnom rasporedu, koji radi u turnusima 12-24-12-48 i ti sati u trenutku kada su odrađeni nisu prešli redovan mjesečni fond sati?". Osim toga ukazuje se da je rješenjem Vrhovnog suda RH broj Revd-1435/2021-2 od  31. ožujka 2021. dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude zbog pitanja: " da li postoji pravna osnova za umanjivanje mjesečnog fonda radnih sati za dane blagdana i neradnih dana određenih sukladno zakonu o blagdanima ako oni padaju od ponedjeljka do petka samo nekim radnicima koji su te dane radili s obzirom na to da je Zaključkom 153. Zajedničkog povjerenstva za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od  21. prosinca 2015. jasno utvrđeno da  mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana ( bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati te da on mora za sve radnike biti isti i da su sati koje su radnici radili na dan blagdana i neradne dane evidentiraju kao redovan rad?", a u kojem predmetu je  Vrhovni sud RH donio rješenje broj Rev-768/2021 od 27. srpnja 2021., kojim su također ukinuta prvostupanjska i drugostupanjska presuda.

 

29. Slijedom obrazloženog te primjenom odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

30. Prvostupanjska presuda u točki  II. i odbijajućem dijelu točke IV. izreke u odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci 25. travnja 2023.

 

                                                                                       Predsjednica vijeća

 

                                                                                                  Dubravka Butković Brljačić v.r.