Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj 72 Gž-1215/2023-2
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 72 Gž-1215/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Iris Gović Penić kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Darije Horvat kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz O., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik K. M., odvjetnik u O., protiv tuženika A. B. d.d. Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-725/2018-46 od 27. siječnja 2023., dana 25. travnja 2023.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-725/2018-46 od 27. siječnja 2023.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:
I/ Utvrđuje se ništetnom odredba članka 8. stavak 2. Ugovora o kreditu bez depozita br. 758-25340482/2009. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama sklopljenog dana 17. ožujka 2009. između tužitelja M. R., OIB:… i tuženika A. B. d.d., Z., OIB:…, potvrđenog od strane javnog bilježnika T. K. pod brojem OV3050/09 dana 26. ožujka 2009. godine, i to u dijelu u kojem se korisnik kredita (tužitelj) obvezuje platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita, a koji dio odredbe glasi "U tom slučaju Korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi Banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke.
II/ Nalaže se tuženiku A. b. d.d., OIB:…, iz Z., da tužitelju M. R. iz O., OIB:…, isplati iznos od 1.523,75 Eura1 / 11.480,72 kuna (slovima: jednu tisuću pet stotina i dvadeset tri eura i sedamdeset pet centi / jedanaest tisuća četiristotine osamdeset kuna i sedamdeset dvije lipe) zajedno sa zateznom kamatom koje teku od 29. studenog 2017. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. prema stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se za svako polugodište uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na
svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
III/ Nalaže se tuženiku A. b. d.d., Z., da tužitelju M. R. iz O., OIB:…, naknadi prouzročeni parnični trošak postupka u iznosu od 2.926,54 Eura / 22.050,00 kuna (slovima: dvije tisuće devet stotina i dvadeset šest eura i pedeset četiri centa /dvadeset dvije tisuće i pedeset kuna) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 27. siječnja 2023. kao dana donošenja presude pa do isplate prema stopi zateznih
kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se za svako polugodište uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka predlažući da Županijski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba tuženika je neosnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
5. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
6. Tuženik u žalbenim navodima u bitnome ističe da mu je u ovom postupku onemogućeno raspravljanje pred sudom čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a jer prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nije izveo veliki dio dokaza predloženih od strane tuženika pa tako je sud odbio prijedlog za saslušanjem djelatnika tuženika koji su radili na obradi kredita a koji su predloženi na okolnost obaviještenosti ovdje tužitelja o značenju odredbe kojom je ugovorena prijevremena otplata kredita kao i na okolnost pregovaranja o istoj.
7. Također sud nije prihvatio prijedlog tuženika za provođenjem financijskog vještačenja kao i svjedoka M. B. i T. J. na okolnost troška financiranja kao i nastanka i visine štete koju je tuženik pretrpio uslijed prijevremene otplate kredita.
8. Predmet spora jest da li je sporna ugovorna odredba iz čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu ništetna jer se o njoj kao ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te posljedično da li je tuženik na temelju takove odredbe dužan vratiti tužitelju iznos naknade za prijevremenu otplatu kredita.
9. Između stranaka nije sporno da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili 17. ožujka 2009. Ugovor o kreditu bez depozita broj 758- 25340482/2009 (dalje: Ugovor) sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama u iznosu od 58.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, a koji je potvrđen od strane javnog bilježnika Tatjane Kovačev pod brojem OV-3050/09 dana 26. ožujka 2009. Nije sporno da je tuženik temeljem Ugovora o kreditu odobrio tužitelju stambeni kredit sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, da je kredit odobren na iznos od 58.000,00 eura odnosno u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, da je odobren na rok vraćanja od 30 godina.
10. Međutim, ovdje je sporno da li je ništetna odredba čl. 8. st. 2. Ugovora u dijelu u kojem je određeno da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita, a koji dio odredbe glasi:
"U tom slučaju Korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi Banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke."
11. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:
- da prema odredbi članka 8. Ugovora korisnik kredita može izvršiti prijevremenu djelomičnu i konačnu otplatu kredita ukoliko o toj namjeri obavijesti banku najmanje 30 dana unaprijed.
- da u tom slučaju korisnik kredita se obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema tarifi banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici banke,
- da iz obavijesti o prijevremenom zatvaranju od 19. rujna 2017. utvrđeno je da naknada za prijevremeni povrat kredita iznosi 1.524,28 eura,
- da tužitelj u svom iskazu navodi da je podigao kredit za kupnju nekretnine-stana te je podnio zahtjev za kredit uz svu dokumentaciju koju je banka tražila,
- da mu banka nije ništa puno objašnjavala o kreditu te su mu rekli da je kamata promjenjiva i nudili su mu kredit u kunama i u eurima time da se odlučio za eure jer je smatrao da je kamata nešto niža u odnosu na kune,
- da su mu rekli da je rata kredita vezana za tečaj a ugovor o kreditu je sastavila banka,
- nije mu rečeno kolika će biti naknada za prijevremenu otplatu kredita,
- da kod javnog bilježnika je Ugovor ovjeren te mu nisu objašnjavane odredbe Ugovora,
- da nije tražio od djelatnika banke da mu pojasni odredbe Ugovora jer prije potpisivanja ugovora nije dobio Ugovor niti vrijeme u kojem bi mogao proučiti odredbe Ugovora, ili tražiti savjet već je samo pozvan da predmetni Ugovor potpiše,
- da u svom iskazu svjedokinja, B. R., supruga tužitelja, potvrđuje navode tužitelja te ističe da je došla samo potpisati predmetni Ugovor a kojim je podignut kredit za kupnju stana.
12. Prvostupanjski sud je na temelju gore navedenih utvrđenja izveo pravilan zaključak da se radi o standardnoj tipskoj odredbi Ugovora o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, pa da je ista ništetna odredba jer se ista u smislu odredbe čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 – dalje: ZZP) a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka ugovornog odnosa, smatra nepoštenom jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača dok se st. 2. istog članka smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.
13. Tuženik u žalbenim navodima u bitnome ističe da je sud povrijedio procesnu ravnopravnost stranaka u izvođenju dokaza odnosno jednakost oružja.
14. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud na okolnost pojedinačnog pregovaranja o spornoj odredbi Ugovora saslušao tužitelja i svjedokinju na strani tužitelja a pri tome je sud pozvao svjedoke koje je predložio tuženik i to I. R. i A. P. na okolnost pojedinačnog pregovaranja u pogledu sporne odredbe međutim svjedoci nisu pristupili na raspravu i to A. P. je opravdala svoj izostanak sa rasprave a drugi svjedok I. R. je nepoznat na navedenoj adresi.
15. Iako je sud pogrešno utvrdio da tuženik nije naveo da se radi o djelatnicima banke jer iz stanja spisa proizlazi da je tuženik te svjedoke naveo kao djelatnike banke koji su sudjelovali u sklapanju Ugovora to nije dovelo do povrede procesne jednakosti stranaka u izvođenju dokaza jer iz raspravnog zapisnika od 17. studenog 2022. tuženik nije ostao kod dokaznog prijedloga za saslušanjem predmetnih svjedoka a u pogledu svjedoka djelatnika tuženika (T. J. i M. B.) punomoćnik tuženika nije znao da li su ti svjedoci sudjelovali u pojedinačnom pregovaranju sporne odredbe.
16. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.
17. Prema odredbi čl. 220. st. 1. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke a prema st. 2. sud, a ne stranke, odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.
18. Prema tome, kako je ovdje odlučna činjenica da li se o spornoj odredbi Ugovora (čl. 8. st. 2.) pojedinačno pregovaralo a o toj činjenici tuženik je predlagao svjedoke koji su djelatnici banke, ali za koje nije precizno naveo da li su sudjelovali u pojedinačnom pregovaranju u pogledu konkretnog ugovora a u pogledu drugih svjedoka koji nisu pristupili na raspravu radi saslušanja je odustao, onda se tuženik ne može pozivati na povredu procesne ravnopravnosti u ovom postupku.
19. Također dokazni prijedlog tuženika za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost da je tuženik trpio štetu zbog prijevremene otplate kredita nije odlučno jer je predmet spora da li je ugovorna odredba ništetna iz svih naprijed navedenih razloga te posljedično isplata temeljem takve odredbe u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a, a u vezi s čl. 323. st. 1. ZOO-a.
20. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno na temelju rezultata dokaznog postupka utvrdio da se u ovom konkretnom predmetu radilo o unaprijed formuliranom Ugovoru koji je sastavio tuženik, uključujući i spornu odredbu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita a Ugovor ne sadrži jasne informacije o načinu određivanja te naknade niti podatak o tome hoće li se primjenjivati odluka koja je važila u vrijeme nastanka ugovornog odnosa ili odluka koja će važiti u trenutku prijevremene otplate kredita, već je tuženik proizvoljno odredio visinu same naknade a iz iskaza tužitelja jasno proizlazi da se o predmetnoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo na način da je ta odredba razumljiva i jasna kao i određena ovdje tužitelju kao potrošaču, pa je stoga ista nepoštena u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP a takova odredba je ništetna.
21. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka L. B., dipl. oec. a kojeg sud prihvaća kao stručnog i obrazloženog utvrdio da je tužitelj isplatio tuženiku naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 1.523,75 eura/11.480,72 kn pa je stoga sud pravilno dosudio tužitelju zatraženi iznos preciziran u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka.
22. Ovdje valja naglasiti da je Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, a prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
23. Stoga je prvostupanjski sud iz svega naprijed navedenog, pravilno utvrdio da je sporna odredba ništetna a u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj ono što je primila na temelju takvog ugovora odnosno ništetne odredbe pa je stoga sud pravilno primijenio materijalno pravo pozivajući se na odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO-a) a u vezi s čl. 323. st. 1. ZOO-a.
24. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je sud utvrdio da je u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a, tuženik nepošten stjecatelj jer je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe kojom je povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, jer je spornu odredbu kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja pa je stoga tužitelj ovlašten tražiti zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade jer je tuženik kao nesavjestan stjecatelj dužan platiti kamatu od dana stjecanja predmetnog iznosa.
25. Slijedom navedenog žalbeni navodi tuženika proizlaze iz pogrešnog pravnog pristupa u tumačenju kako materijalnog prava tako i važeće sudske prakse i relevantnih pravnih izvora u ovom konkretnom predmetu.
26. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilno i zakonito na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 126/22 – dalje: Tarifa).
27. Neosnovani su prigovori tuženika na priznati trošak sastava podneska od 3. listopada 2018., 18. travnja 2019. i 6. listopada 2022. jer su isti bili potrebni za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
28. Tuženik ističe da je podneskom od 6. studenog 2020. tužitelj djelomično povukao tužbu te je tuženik za taj povučeni dio potraživao trošak parničnog postupka a što sud nije uzeo u obzir.
29. Međutim, kako je tužitelj podneskom od 6. studenog 2020. povukao tužbeni zahtjev za iznos od 45,21kn/6,00 eura radi se o neznatnom povlačenju tužbe u pogledu kojeg nije nastao parnični trošak.
30. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
31. Kako tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku ovaj sud je na temelju odredbe čl. 54. st. 1. ZPP-a odbio njegov zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka.
U Zagrebu 25. travnja 2023.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Iris Gović Penić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.