REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac Pr-7050/2021-11

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu
pojedincu u pravnoj stvari tužitelja D. B., G. O.:
… zastupanog po punomoćniku M. B. odvjetniku u Z. B. i
B. protiv tuženika M. d.o.o. G. (G. S.), O.:
…, zastupanog po punomoćniku T. J. odvjetniku u S., radi
utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti tužitelja osobno sa
punomoćnikom i zz tuženika sa punomoćnikom prilikom zaključenja glavne
rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 24.travnja 2023.godine,

p r e s u d i o j e:

I/ Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena odluka tuženika od 30.08.2021.godine
kojim je donio odluku o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme
radniku/tužitelju D. B..

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na
ime parničnih troškova ukupan iznos od 497,71 Eur-a/3.750,00 Kuna zajedno sa
zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate po
stopi iz izmijenjene odredbe članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o
izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
kamatne stope koju je ESB primijenila na odnose iz trgovačkih
ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne
operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg
polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 22.09. 2021.godine tužitelj navodi da su tužitelj
kao radnik i tuženik kao poslodavac sklopili dana 04.06.2021.godine ugovor o radu
na određeno vrijeme koji vrijedi do 31.12.2021.godine za radno mjesto stolar s time
da radnik počinje sa radom 07.06.2021.godine. Nadalje se ističe da je tužitelj

01.09.2021.godine zaprimio od tuženika odluku o prestanku ugovora o radu na

2

Pr-7050/2021-11

određeno vrijeme od 30.08.2021.godine u kojoj da se navodi da ugovor o radu
sklopljen na određeno vrijeme od dana 07.06.2021.godine prestaje zbog isteka
vremena na koje je sklopljen sa danom 30.08.2021.godine. Istaknuto je da je tužitelj
dana 02.09.2021.godine poslao tuženiku preporučenom povratnicom zahtjev za
zaštitu prava navodeći da je prema Zakonu o radu bitna sastavnica ugovora o radu
sklopljenog na određeno vrijeme te da je njegov prestanak unaprijed utvrđen rokom,
a što da bi značilo da prije proteka 31.12.2021.godine ovu vrstu ugovora nije moguće
otkazati osim ako je takva mogućnost predviđena ugovorom, a što da nije
predviđeno. Navodi se da se tuženik na zahtjev za zaštitu prava očitovao svojim
dopisom od 07.09.2021.godine u kojem da navodi cijeli niz neistinih i nebitnih stvari.
Zaključno se ističe da je jasno da je odluka o prestanku ugovora o radu na određeno
vrijeme od 30.08.2021.godine nezakonita i nedopuštena te da je zakonom propisano
što odluka o prestanku radnog odnosa tj. odluka o otkazu treba sadržavati, a
pogotovo kako se, na koji način i pod kojim uvjetima može otkazati ugovor o radu na
određeno vrijeme. Navodi se da ništa od toga tuženik nije ispoštivao i obrazložio. U
navedenom smislu predloženo je donijeti presudu kojom se utvrđuje da je nezakonita
i nedopuštena odluka tuženika od 30.08.2021.godine kojom je donio odluku o
prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme tužitelju, te se predlaže vratiti tužitelja
na radno mjesto stolara kod tuženika.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 15-19 spisa) navodi da osporava tužbu u
cijelosti. Isti ističe da nije sporno da su tužitelj kao radnik i tuženik kao poslodavac
dana 04.06.2021.godine sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme za radno mjesto
stolara, a po kojem ugovoru da radnik započinje sa radom dana 07.06.2021.godine
te da je tužitelj radio na poslovima tog radnog mjesta. Nadalje se ističe da za razliku
od ugovora o radu na neodređeno vrijeme ugovor o radu sklopljen na određeno
vrijeme osim drugih načina prestanka ugovora prestaje istekom vremena na koje je
ugovor o radu sklopljen pa da u tom slučaju obavijest poslodavca o prestanku radnog
odnosa zasnovanog na određeno vrijeme ima deklaratorni karakter i značenje, te da
način i vrijeme prestanka ne ovise o volji ugovornih strana. U navedenom smislu
tuženik smatra da ne tužitelju u predmetnom slučaju ne pripada pravo na sudsku
zaštitu. Također je navedeno da stranke u ovom postupku nisu sklopile ugovor o
radu ne neodređeno vrijeme pa da se u tom smislu ne može smatrati da radni odnos
tužitelja kod tuženika i nadalje traje. Tuženik ujedno ističe da u predmetnom slučaju
nije riječ o odluci o otkazu ugovora o radu ili nekoj drugoj povredi prava počinjenoj od
strane poslodavca na štetu radnika. Također tuženik smatra da je predmetni ugovor
o radu unatoč tome što je zaključen na određeno vrijeme bilo moguće otkazati i
redovitim otkazom ugovora o radu. Nadalje tuženik ističe da bi tužitelj kao radnik
pobijao odluku o prestanku ugovora o radu od 30.08.2021.godine da je radnik
obvezan tužbenim zahtjevom obuhvatiti i odgovor poslodavca od 07.09.2021.godine,
a da tužitelj navedeno nije uradio pa da je prekludiran podnijeti tužbu u predmetnoj
pravnoj stvari. Zaključno tuženik ističe da je tužitelj remetio radnu atmosferu, te da
nije izvršavao radne obveze i da je svojim ponašanjem naštetio materijalnim
interesima i ugledu poslodavca. Navodi se da je poslodavac unatoč takvom
ponašanju radnika uvažavajući obiteljske probleme radnika na njegovu izričitu želju
za vraćanjem obitelji i prestankom rada radniku financirao troškove avio karte za

3

Pr-7050/2021-11

povratak u H. smatrajući da izlazi u susret radniku i da je napravio odjavu kao
da nema skrivljenog ponašanja radnika.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom ugovora o radu na određeno
vrijeme od 04.06.2021.godine (list 4-5 spisa); odluke o prestanku ugovora o radu na
određeno vrijeme od 30.08.2021.godine (list 6 spisa); zahtjeva za zaštitu prava od

02.rujna 2021.godine (list 7-9 spisa); očitovanja tuženika na zahtjev za zaštitu prava
od 07.09.2021.godine (list 10-11 spisa); avionske karte (list 23-26 spisa). Izveden je i
dokaz saslušanjem tužitelja i zz tuženika (list 35-39 spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

5. Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužitelj bio zaposlen
kod tuženika na radnom mjestu stolara temeljem ugovora o radu na određeno
vrijeme zaključenog dana 04.06.2021.godine, a koja činjenica i proizlazi iz
pregledanog ugovora o radu na određeno vrijeme od 04.06.2021.godine (list 4-5
spisa).

6. Ono što je među strankama sporno i što je trebalo utvrditi je činjenica da li je
navedeni ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen dana 04.06.2021.godine
prestao istekom vremena trajanja tog ugovora ili je isti prestao redovitim otkazom
ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja kao radnika te da li u tom smislu
odluka o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme donesena od strane
tuženika kao poslodavca predstavlja odluku o redovitom otkazu ugovora o radu
tužitelju zbog skrivljenog ponašanja tužitelja kao radnika ili je navedenom odlukom o
prestanku ugovora o radu radni odnos tužitelja prestao istekom trajanja navedenog
ugovora o radu te je u skladu s time trebalo ocijeniti da li je osnovan zahtjev tužitelja
upravljen na utvrđenje da je nezakonita i nedopuštena odluka tuženika od

30.08.2021.godine te zahtjev da se tužitelj vrati na radno mjesto stolara kod tuženika.
Također je među strankama u ovom postupku sporno i pitanje da li je tužitelj
prekludiran u ostvarivanju sudske zaštite.

7. U odnosu na prigovor prekluzije u smislu ostvarivanja prava na sudsku zaštitu od
strane tužitelja u ovom postupku potrebno je istaći da među strankama u ovom
postupku nije sporna činjenica da je tužitelj sukladno odredbi članka 133.stavka 1.
Zakona o radu (''NN'' 93/14- u daljnjem tekstu ZR-a) budući je smatrao da mu je
tuženik kao poslodavac odlukom o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme
donesenom od strane tuženika 30.08.2021.godine povrijedio njegovo pravo iz radnog
odnosa podnio zahtjev za zaštitu prava radnika dana 02. rujna 2021.godine, a koja
činjenica i proizlazi iz pregledanog zahtjeva za zaštitu prava radnika od 02.rujna

2021.godine , te koji zahtjev je tuženik zaprimio dana 06.09.2021.godine (list 7-9
spisa). Nije niti sporno da je tuženik odgovorio tužitelju na navedeni zahtjev dopisom
od 07.rujna 2021.godine, a iz čijeg sadržaja je razvidno da tuženik nije udovoljio
navedenom zahtjevu za zaštitu prava kojeg je tužitelj podnio, te za koje očitovanje
tuženika na zahtjev za zaštitu prava radnika stranke ne osporavaju da ga je tužitelj
zaprimio 09.09.2021.godine budući to i proizlazi iz dokaza o zaprimanju pošiljke
(podataka HP) (list 24 spisa). Tužitelj je nedvojbeno po zaprimanju
očitovanja tuženika od 07.rujna 2021.godine na njegov zahtjev za zaštitu prava
budući nije udovoljeno njegovom zahtjevu u daljnjem roku od 15 dana iz odredbe
članka 133.stavka 2. ZR-a zatražio sudsku zaštitu u ovom postupku budući je tužbu

4

Pr-7050/2021-11

podnio dana 22.09.2021.godine. U navedenom smislu budući je tužitelj zahtjev za
zaštitu prava i tužbu u predmetnoj stvari podnio u navedenom roku iz odredbe članka

133. stavka 1. i 2. ZR-a isti nije prekludiran tražiti zaštitu svojih prava u ovom
postupku slijedom čega je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena u zakonskom roku
te su svi prigovori tuženika u pravcu toga da tužba ne bi bila pravovremena
neosnovani. Neosnovan je i navod tuženika u kojem ističe izrijekom ''da bi radnik s
uspjehom mogao pobijati odluku o prestanku ugovora o radu od 30.08.2021.godine
da je tužitelj kao radnik bio obvezan tužbenim zahtjevom obuhvatiti i odgovor
poslodavca na njegov zahtjev za zaštitu prava radnika. Naime, ovakva obveza nije
nigdje propisana pa ni odredbom članka 133.stavka 2. ZR-a budući je odredbom
članka 133.stavka 2. ZR-a propisano samo da ukoliko poslodavac u roku od 15 dana
od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik
može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred
nadležnim sudom.

8. Iz pregledanog ugovora o radu na određeno vrijeme zaključenog između tužitelja
kao poslodavca i tuženika kao radnika dana 04.06.2021.godine (list 4-5 spisa)
proizlazi da je tužitelj bio zaposlen temeljem ovog ugovora kod tuženika kao
poslodavca te da je isti prema članku 1. tog ugovora započeo sa radom kod tuženika
od 07.06.2021.godine, a radni odnos mu je trebao trajati do 31.12.2021.godine. Iz
članka 2. navedenog ugovora proizlazi da je tužitelj trebao poslove obavljati u mjestu
K. Š. –G. i po potrebi poslodavca i na drugim mjestima. Tužitelj
je prema ovom ugovoru trebao raditi u punom radnom vremenu 40 sati tjedno.
Člankom 11. ugovora je bila ugovorena plaća tužitelja i to osnovna plaća u bruto
iznosu od 8.000,00 Kuna uz određene dodatke na plaću za otežane uvjete rada,
prekoremeni rad, rad noću, rad nedjeljom te rad blagdanom, te dvokratni rad, te
terenski dodatak za rad u inozemstvu. Citirani ugovor na određeno vrijeme je
potpisan od strane ovlaštene osobe tuženika i tužitelja.

9. Iz pregledane odluke o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme od

30.08.2021.godine (list 6 spisa) je razvidno da je navedenom odlukom utvrđeno od
strane tuženika kao poslodavca koji je tu odluku donio da tužitelju zaposlenom na
određeno vrijeme na radnom mjestu pomoćni stolar prestaje ugovor o radu sklopljen
na određeno vrijeme od dana 07.06.2021.godine i to zbog isteka vremena na koje je
sklopljen i to sa danom 30.08.2021.godine.

10. Iz iskaza saslušanog tužitelja proizlazi da je on vezano za odluku o prestanku
radnog odnosa kod tuženika razgovarao ne s tuženikom osobno već sa njegovim
bratom te da je on rekao tuženikovom bratu da mu je nećak imao prometnu nezgodu
pa da je iz tog razloga morao izostati sa posla te da je upravo ovaj razgovor s bratom
tuženika imao na dan kad mu je odlukom tuženika prestao ugovor o radu

30.08.2021. te da je on tada bio u G.. Isti navodi da je 30.08.2021.g. imao
spomenuti razgovor, a da je već 31.08.2021. letio kući iz G. i da je saznao da
mu je poslodavac otkazao ugovor o radu.Tužitelj nadalje stiče da nije imao nikakav
razgovor s poslodavcem vezano za razloge prestanka njegovog ugovora o radu, a da
ga je čak brat od tuženika vozio na aerodrom ali da mu ništa nije spominjao da će mu
prestati ugovor o radu. Ističe da je u G. za tuženika kao poslodavca radio
posao stolara te da je bio plaćen za 220 radnih sati po 11,00 EUR-a sat. Isti
napominje da mu nisu jasni razlozi otkazivanja ugovora o radu. Navodi da je odluku o
prestanku ugovora o radu dobio na način da ga je zvao knjigovođa tuženika i da mu

5

Pr-7050/2021-11

je uručena navedena odluka, a da ju je preuzeo kad je došao u H. 31.08.2021.
Tužitelj ističe da sa tuženikom nije imao sklopljen nikakav anex ugovora o radu.
Također tužitelj navodi da nije obavljao za tuženika nikakve druge poslove osim
poslova stolara i da mu je radno mjesto bilo isključivo u G., te je isti istakao
da se direktor tuženika nije nikad žalio na njegovo ponašanje na radnom mjestu.
Nadalje tužitelj ističe da ga poslodavac nije zvao na telefon prije nego on zaprimio
odluku o prestanku radnog odnosa, te da mu je avionsku kartu za povratak kupio brat
tuženika M. M.. Navodi da je od strane tuženika dobivao akontaciju, te da
su to svi radili, a da mu je M. M. uz avionsku kartu dao 100,00 Eur-a. U
odnosu na nesreću koju je ima njegov nećak tužitelj ističe da mu je M. M.
rekao da će sve u vezi s tim biti u redu te da su se pozdravili te da on nakon svega
toga nije očekivao otkaz. Zaključno tužitelj ističe da nije nikad spominjao da se neće
vraćati na predmetno radno mjesto već da je samo spominjao M. da bi htio nakon
odrađena tri mjeseca vratiti se kući 10-ak dana kao što svi rade.

11. Iz iskaza zz tuženika M. M. proizlazi da je do odluke o
prestanku ugovora o radu tužitelja, a koja je predmet ovog postupka došlo iz razloga
što njegova tvrtka ima razne projekte za koje angažira određene radnike pa da je
tako i angažirala tužitelja kao stolara, te da je upravo njegov brate M. M.
dao tužitelju 100 EUR za povratak iz Š. i pogodio se s njime za posao stolara
kojeg da je isti trebao obavljati u G. u Š. s time da posao uredno
obavi u Š. i da se uredno nakon toga vrati u H.. Međutim isti ističe da je
do problema došlo zato što se tužitelj nije javljao poslodavcu, a da tuženiku kao
poslodavcu posao ovisi o rokovima te da im je zbog tužiteljevog nejavljanja prijetila
opasnost da im Š. otkažu taj posao. Isti ističe da on smatra da ukoliko je tužitelj
njegovom bratu istakao da mu je nećak imao prometnu nesreću da je trebao po tome
istaći koliko će vremena biti odsutan da tuženik može isplanirati svoje poslove. Isti
ističe da je tuženik obavijestio svoje knjigovodstvo da zbog navedenog odjave
tužitelja sa navedenog radnog mjesta, a da je knjigovodstvo tuženika obavijestilo
tužitelja da dođe preuzeti svoju dokumentaciju. Zz tuženika navodi da nije imao osim
ugovora o radu koji je predmet ovog postupka nikakve druge ugovore zaključene s
tužiteljem jer da su njegovi radnici u konkretnom slučaju bili izaslanici poslani u
inozemstvo te da je sve u njihovom radu uređeno upravo ovakvim ugovorom o radu
na određeno vrijeme kakvog je imao i tužitelj zaključen s tuženikom. Nadalje zz
tuženika navodi da se tužitelj vratio u H. krajem kolovoza 2021. ZZ tuženika
ističe da je njegov brat zvao tužitelja dva dana nakon tužiteljevog dolaska u H.,
ali ističe da ga nije mogao dobiti a da ga je on osobno zvao nakon 4 dana i da ga nije
mogao dobiti te da je to bilo u rujnu 2021. U odnosu na činjenicu zašto je odluka o
prestanku ugovora o radu datirana sa 30.08.2021. dakle s datumom prije nego je
tuženik s tužiteljem imao navedeni problem isti odgovara da ne zna zbog čega je to
tako ali da je vjerojatno došlo do pogreške kod knjigovođe tuženika, a da i njemu
samom nisu logični ti datumi. Nadalje, zz tuženika navodi da je do spornog događaja
imao usmene prigovore na rad samo tužitelja, ali da je bio upoznat sa privatnom
situacijom tužitelja i da je tužitelj kod tuženika prihvaćen kao takav. ZZ tuženika je
potvrdio činjenicu da je zaprimio zahtjev za zaštitu prava radnika od strane tužitelja.
Također je zz tuženika naveo da je zaprimio i izvršavao radne naloge od njega i
njegovog brata M. M., ali da to nije bilo što se od njega očekivalo jer da je
tražio malo više odgovornosti od tužitelja i malo više potencijala jer da su to tražili i
sami Š.. Nadalje, isti navodi da je radne naloge tužitelju davala nadležna osoba

6

Pr-7050/2021-11

na gradilištu gospodin T., a da je tužitelj bio pomoćni radnik. Također iz iskaza
zz tuženika proizlazi da je tužitelj tražio od njegovog brata da mu kupi avionsku kartu
za povratak i da mu je njegov njegov brat kupio avionsku kartu za povratak i dao mu
100,00 EUR-a uz to jer da je tužitelj bio u takvoj financijskoj situaciji. U odnosu na
činjenicu iz kojih razloga nije tuženik tužitelju dao izvanredni otkaz ugovora o radu ili
otkaz zbog skrivljenog ponašanja već je donio odluku o prestanku radnog odnosa
zbog isteka vremena na koje je ugovor sklopljen zz tuženika je istakao da je to iz
razloga što je tuženik bio u stisci s vremenom jer da su Š. očekivali da se
posao obavi dobro i na vrijeme, a da je njima nedostajao radnik u konkretnom slučaju
tužitelj te da ga nisu mogli kontaktirati te da se isti po njegovom mišljenju samo
trebao javiti te da on u toj situaciji nije razmišljao puno o vrsti odnosno načinu
prestanka ugovora o radu tužitelja. ZZ tuženika ističe da je jedan put zvao tužitelja i
da mu je jedan put poslao poruku vezano za predmetnu situaciju ali da nije uspio
ostvariti kontakt s tužiteljem, a da ga je njegov brat zvao dva puta. Ujedno zz
tuženika ističe da se tužitelj nije njemu obraćao i rekao da će prekinuti radni odnos i
da se više neće vraćati kod tuženika već da je to govorio V. V., M.
B. i J. K., te da je navedeno tužitelj govorio navedenim kolegama
prije povratka u H.. U odnosu na činjenicu da li je prije povratka tužitelja u
R. H. tuženik znao da se isti ne namjerava vratiti u Š. zz
tuženika je istakao da mu je brat sumnjao da se tužitelj više neće vraćati, te da mu je
zato i kupio avionsku kartu i dao mu dodatno 100 EUR, jer da je smatrao da će se
vratiti jer da nije vjerovao da se neće vratiti.

12. Naime, iz sadržaja ugovora o radu na određeno vrijeme zaključenog između
tužitelja i tuženika dana 04.06.2021.godine (list 4-5 spisa) proizlazi da je tužitelj
temeljem tog ugovora trebao započeti sa radom 07.06.2021.godine a ugovor je
trebao trajati od 31.12.2021.godine. Tuženik je odlukom od 30.08.2021.godine (list 6
spisa) utvrdio da tužitelju prestaje kod tuženika navedeni ugovor o radu od

07.06.2021.godine zaključen na određeno vrijeme te da mu ugovor o radu prestaje
istekom vremena na koji je sklopljen i to sa danom 30.08.2021.godine. Ovaj sud je
mišljenja da obzirom je citirani ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen između
stranaka u ovom postupku dana 04.06.2021.godine prema onome što je ugovoreno
člankom 1. tog ugovora trebao trajati do 31.12.2021.godine isti nije mogao prestati
istekom vremena na koje je sklopljen budući jasno proizlazi iz odredbe članka 1.
citiranog ugovora o radu od 04.06.2021.godine da nije isteklo vrijeme na koje je taj
ugovor sklopljen budući je isti prema citiranom ugovoru trebao trajati do

31.12.2021.godine. U tom smislu u predmetnoj pravnoj stvari ugovor o radu na
određeno vrijeme zaključen između tužitelja i tuženika nije mogao prestati s danom

30.08.2021.godine, a kako stoji u odluci o prestanku ugovora o radu na određeno
vrijeme od 30.08.2021.godine budući je ugovorom o radu na određeno vrijeme od

07.06.2021.godine bilo ugovoreno njegovo trajanje do zaključno 31.12.2021.godine
slijedom čega u predmetnoj pravnoj stvari ne postoje elementi za primjenu odredbe
članka 112.stavka 3. ZR-a po pitanju prestanka predmetnog ugovora o radu. U
navedenom smislu odluka o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme od

30.08.2021.godine predstavlja redovni otkaz ugovora o radu tužitelju, te se može
smatrati prema toj odluci da je tuženik kao poslodavac tom odlukom dao redovni
otkaz ugovora o radu tužitelju i to sa danom 30.08.2021.godine.

7

Pr-7050/2021-11

13. U odnosu na činjenicu da li je tuženik dokazao u ovom postupku opravdane
razloge za navedenu odluku o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme od

30.08.2021.godine, a koja prema svojoj pravnoj naravi predstavlja prema mišljenju
ovog suda iz prethodno navedenih razloga odluku o redovitom otkazu ugovora o
radu zbog skrivljenog ponašanja ovaj sud je mišljenja da tuženik nije u ovom
postupku dokazao postojanje opravdanih razloga za redovno otkazivanje ugovora o
radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja, a koje je razloge isti trebao dokazati
sukladno odredbi članka 135.stavka 3. Zakona o radu (''NN'' 93/14- u daljnjem tekstu
ZR-a) budući je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja na
tuženiku. Naime, donoseći spomenutu odluku o prestanku ugovora o radu

30.08.2021.godine, a koja predstavlja otkaz ugovora o radu tužitelju tuženik je
sukladno odredbi članka 120.stavka 1. ZR-a tu odluku donio u pisanom obliku, te je
istu odluku i dostavio tužitelju (članak 120.stavak 2. ZR-a) što stranke u ovom
postupku ne osporavaju. Međutim, navedena odluka o otkazu ugovora o radu
tužitelju nije obrazložena obzirom da sukladno odredbi članka 120.stavka 2. ZR-a
poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz. Tuženik je navedenom odlukom
o prestanku ugovora o radu od 30.08.2021.godine utvrdio samo datum otkazivanja
ugovora o radu tužitelju i to 30.08.2021.godine bez ikakvog dodatnog obrazloženja.
Naime, otkaz ugovora o radu mora biti obrazložen i obrazloženje mora biti takvo da
se iz njega može jasno razabrati koje radnje ili propust u obavljanju poslova zbog
kojih je sklopljen ugovor o radu poslodavac stavlja radniku na teret. Tuženik u
navedenoj odluci o prestanku ugovora o radu od 30.08.2021.godine nije konkretizirao
koje radnje ili propuste u obavljanju poslova stavlja na teret tužitelju kao radniku na
radnom mjestu stolara i u čemu bi se sastojalo skrivljeno ponašanje radnika u
predmetnom slučaju. Navedeno tuženik u odluci o prestanku ugovora o radu od

30.08.2021.godine, a koja odluka predstavlja u naravi redovni otkaz ugovora o radu
tužitelju zbog skrivljenog ponašanja nije uradio, a čime je navedena odluka o otkazu
ugovora o radu ostala neobrazložena, te je u tom smislu ista donesena protivno
odredbi članka 120.stavka 2. ZR-a. Tuženik je tužitelju otkazao ugovor o radu na
određeno vrijeme, a koji je zaključen dana 04.06.2021.godine temeljem odredbe
članka 115.stavka 1. točke 3. ZR-a , a kojom je odredbom propisano da poslodavac
može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz),
ako za to ima opravdani razlog između ostalog ako radnik krši obveze iz radnog
odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Međutim, tuženik tijekom
postupka ničim nije potkrijepio svoje tvrdnje o skrivljenom ponašanju tužitelja kao
radnika. Naime iz iskaza zz tuženika proizlazi da tuženik tereti tužitelja da nakon što
se tuženik dogovorio sa tužiteljem da obavlja za njega poslove stolara u G. u
Š. temeljem citiranog ugovora o radu od 04.06.2021.godine i da se potom
uredno vrati u H., te za što mu je osiguran iznos od 100 Eur-a za povratak iz
Š. u H. i avionska karta za povratak da se tužitelj nije nakon tog
dogovora javljao poslodavcu. Međutim, iz iskaza zz tuženika proizlazi da je brat zz
tuženika M. M. pokušavao kontaktirati tužitelja dva puta, a zz tuženika
jedanput i to obojica bezuspješno i to da ga je brat tužitelja zvao dva dana nakon
tužiteljevog dolaska u H., a da ga je zz tuženika zvao osobno nakon četiri
dana, a da su ti pozivi bili u rujnu 2021.godine. Navedeno postupanje tuženika kao
poslodavca prema tužitelju kao radniku nije niti malo logično i razumljivo budući iz
pregledane odluke o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme od

30.08.2021.godine (list 6 spisa), a koja odluka po sadržaju predstavlja otkaz ugovora
o radu tužitelju jasno proizlazi da je tužitelju ugovor o radu otkazan sa danom

30.08.2021.godine pa nije bilo logično da tuženik ukoliko mu je potreban tužitelj i

8

Pr-7050/2021-11

ukoliko ga poziva vezano za obavljanje poslova stolara u Š. te pozive istome
upućuje nakon otkazivanja ugovora o radu tužitelju i to u rujnu 2021.godine čak
mjesec dana od otkazivanja ugovora o radu budući tužitelj nakon otkazivanja
ugovora o radu od strane tuženika dakle u rujnu 2021.godine kad su ga zz tuženika i
njegov brat pozivali više nije niti bio u radnom odnosu kod tuženika pa samim time
nije niti morao ispunjavati svoje radne obveze prema tužitelju. Nije logičan ni dio
iskaza zz tuženika u kojem isti ističe da je imao usmene prigovore na rad tužitelja, ali
da je unatoč tome zbog tužiteljeve privatne situacije prihvatio da isti radi kod njega
budući takvo ponašanje poslodavca prema tužitelju kao radniku ne izražava
nezadovoljstvo tužiteljevim radom. Također iz iskaza zz tuženika proizlazi da je
tužitelj zaprimao i izvršavao sve tuženikove radne naloge koje je od njega dobivao,
ali da je tuženik od njega očekivao više od toga. Iz navedenih nesporno utvrđenih
činjenica jasno proizlazi da tuženik u ovom postupku nije dokazao nikakvo skrivljeno
ponašanje tužitelja prema njemu u pogledu izvršavanja njegovih radnih obveza
budući je tužitelj ispunjavao sve naloge koje mu je davao poslodavac, a vrijeme za
koje tuženik tvrdi da je u tom vremenu upućivao bezuspješne pozive tužitelju i da mu
se isti nije javljao datira u rujnu 2021.godine kad zz tuženika tvrdi da su on i njegov
brat bezuspješno zvali tužitelja, ali to je već bio trenutak kad tužitelj zbog otkazivanja
ugovora o radu uopće nije niti bio radnik tuženika pa se niti nije morao odazvati na
navedene pozive budući mu je ugovor o radu otkazan sa danom 30.08.2021.godine.
Iz iskaza saslušanog zz tuženika jasno proizlazi da isti nije prije otkazivanja ugovora
o radu tužitelju , dakle prije 30.08.2021.godine premda se radilo o redovitom
otkazivanju ugovora o radu uvjetovanom ponašanjem radnika (tužitelja) i premda je
na to bio obvezan pisano upozorio tužitelja kao radnika na obvezu iz radnog odnosa i
ukazao mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze već ga je
pokušavao bezuspješno dobiti na telefon nakon što mu je već bio otkazan ugovor o
radu i to u rujnu 2021.godine, a kad mu se tužitelj niti nije bio u obvezi javiti budući
mu je u tom trenutku već bio otkazan ugovor o radu i nije više bio radnik tuženika pa
je u navedenom smislu tuženik postupio i protivno odredbi članka 119. stavka 1.ZR-
a. U navedenom smislu ovaj sud smatra uvjerljivim i logičnim iskaz tužitelja u kojem
isti navodi da je za tuženika obavljao posao stolara u G., a kako je i bilo
ugovoreno temeljem citiranog ugovora o radu od 07.06.2021.godine, te da je on taj
posao uistinu i obavljao, te da je on rekao tuženikovom bratu, a što je u svom iskazu
potvrdio i zz tuženika da mu je nećak imao prometnu nezgodu i da je zato morao
izostati sa posla, te da je 30.08.2021.godine imao spomenuti razgovor, a da je za
vrijeme leta kući iz G. 31.08.2021.godine saznao da mu je poslodavac dao
otkaz ugovora o radu te da mu nisu poznati razlozi tog otkazivanja tim više što mu je
sam brat zz tuženika kupio avionsku kartu za povratak u H.. Iz iskaza tužitelja
proizlazi da se zz tuženika nije nikad žalio na njegovo ponašanje na radnom mjestu,
a zz tuženika je u ovom postupku isticao da je unatoč usmenim prigovorima koje je
imao ipak prihvatio tužiteljeve radne karakteristike te da je prihvatio tužitelja kao
radnika i da je tužitelj primao i izvršavao sve tuženikove naloge.

14. Imajući u vidu sve navedeno iz svih provedenih dokaza u ovom postupku
nedvojbeno proizlazi da je tužitelj temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme
zaključenom između njega kao radnika i tuženika kao poslodavca dana

04.06.2021.godine trebao obavljati posao stolara u G., a koje poslove je i
obavljao; da su mu je navedenim ugovorom o radu bilo ugovoreno da će ugovor
trajati do 31.12.2021.godine; da je tuženik unatoč tome što tužitelju još uvijek nije

9

Pr-7050/2021-11

istekao ugovor o radu na određeno vrijeme od 04.06.2021.godine donio odluku o
prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme svojom odlukom od

30.08.2021.godine te da je utvrdio da tužitelju ugovor o radu prestaje s danom

30.08.2021.godine, a slijedom čega se navedena odluka treba smatrati odlukom o
redovnom otkazu ugovora o radu budući je ista donesena dok još nije isteklo vrijeme
trajanja ugovora o radu od 04.06.2021.godine budući je navedeni ugovor trebao
trajati do 31.12.2021.godine; da navedena odluka o prestanku ugovora o radu na
određeno vrijeme od 30.08.2021.godine, a koja po svom sadržaju predstavlja
redovan otkaz ugovora o radu tužitelju nije obrazložena budući uopće ne sadrži
navode o tome koje radnje i propuste u obavljanju poslova stolara u G.
poslodavac tužitelju kao radniku stavlja na teret, te u tom smislu nije razvidno iz iste u
čemu bi se sastojalo skrivljeno ponašanje tužitelja kao radnika, a tuženik nije
dokazao postojanje opravdanih razloga za donošenje odluke o redovnom otkazu
ugovora o radu ni tijekom ovog postupka budući iz iskaza i tužitelja i zz tuženika
jasno proizlazi da je tužitelj u svemu izvršavao radne naloge poslodavca, te
poslodavac nije imao nikakve posebne primjedbe na njegov rad stolara, a tužitelj se
nije javljao na pozive tuženiku kad ga je zvao u rujnu 2021.godine budući tada više i
nije bio radnik tuženika jer mu je odlukom poslodavca otkazan ugovor o radu.
Naposljetku tuženik nije nikad tužitelju prije otkazivanja ugovora o radu dao
mogućnost da se izjasni niti ga je pisano upozoravao na povredu radne obveze niti
takav dokaz prileže spisu slijedom čega je tuženik kao poslodavac postupio i protivno
odredbi članka 119.stavka 1. i 2. ZR-a.

15. U navedenom smislu iz provedenih dokaza u ovom postupku proizlazi da je
nezakonita i nedopuštena odluka tuženika od 30.08.2021.godine, a kojim je isti donio
odluku o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme tužitelju, a koja u naravi
predstavlja nedopušteni redovni otkaz ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog
ponašanja. Obzirom da iz svih provedenih dokaza u ovom postupku proizlazi da je
otkaz tuženika kao poslodavca nedopušten trebalo je ujedno utvrditi i da je tuženik
dužan vratiti tužitelja na radno mjesto stolara, a sve sukladno odredbi članka

124.stavka 2. ZR-a.

16. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno
odredbi članka 8. ZPP-a, te primjenom pravila o teretu dokazivanja usvojen je tužbeni
zahtjev tužitelja u cijelosti te je odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.

17. Što se tiče troškova ovog postupka, a obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio
u ovoj parnici tuženik mu je dužan u cijelosti naknaditi parnične troškove sukladno
odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužitelja kao opravdana a
sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN''
126/22) te uvažavajući vrijednost boda od 10,00 Kuna pripada jednokratna nagrada
za cijeli prvostupanjski postupak (''Tbr.7 točka 2. OT-a) u iznosu od 398,17 Eur-a te
što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 99,54 Eur-a ukupno iznosi 497,71 Eur-a,
a koji iznos pripada tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa
zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa
do isplate te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj
odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN''114/22) i Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN''
156/22), te kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Sud je kao tijelo javne

10

Pr-7050/2021-11

vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze parničnog troška dvojno
iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o
uvođenju eura kao službene valute u R. H. ("NN" br.
57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450
kuna (3.750,00 Kuna : 7,53450 = 497,71 EUR-a).

U Splitu, 24.travnja 2023.g.

S u d a c:

Eneja Stejskal Kanazir v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana
od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem
ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se
presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije
pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano
ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o
ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena
danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DN-a:

-tužitelju- po punomoćniku
-tuženiku – po punomoćniku