1

Poslovni broj: 8 Us I-1019/2022-5

Poslovni broj: 8 Us I-1019/2022-5

     U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužitelja Đ. M. iz N. J., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik T. F., odvjetnik u O., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi naplate trošarine, 24. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništavanja rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/21-01/109, URBROJ: 513-04-22-2 od 14. srpnja 2022. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda O., Carinskog ureda O. KLASA: UP/I-471-01/21-18/46, URBROJ: 513-02-7056/29-21-1 od 26. siječnja 2021.

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-471-01/21-01/109, URBROJ: 513-04-22-2 od 14. srpnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda O., Carinskog ureda O., KLASA: UP/I-471-01/21-18/46, URBROJ: 513-02-7056/29-21-1 od 26. siječnja 2021.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, u točki I. izreke, tužitelju je utvrđena obveza plaćanja trošarinskog duga u ukupnom iznosu od 21.458,61 kn i to: iznos od 21.296,00 kn na ime trošarine na duhanske prerađevine, trošarinska osnovica: 26,62 kg sitno rezanog duhana, visina trošarine: 800,00 kn/kg sitno rezanog duhana, iznos od 162,61 kn na ime zakonskih zateznih kamata. U točki II. izreke određeno je da je zakonska zatezna kamata u iznosu od 162,61 kn obračunata na iznos dospjelog trošarinskog duga za razdoblje od dana dospijeća porezne obveze, 9. prosinca 2020., do dana donošenja rješenja. U točki III. izreke je određeno da je tužitelj dužan samostalno obračunati i uplatiti daljnju zakonsku zateznu kamatu na trošarinski dug od dana donošenja rješenja, od dana plaćanja. U točki IV. izreke prvostupanjskog rješenja naveden je broj žiro računa Državnog proračuna Republike Hrvatske na koji je potrebno uplatiti utvrđeni iznos trošarinskog duga. U točki V. izreke određeno je da će se, ako tužitelj ne izvrši uplatu po ovom rješenju, naplata izvršiti ovrhom, dok je u točki VI. određeno da žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa izvršenje rješenja.

3. Tužitelj u tužbi navodi da iz odredbi Zakona o trošarinama proizlazi da se trošarina obračunava i naplaćuje kada se utvrdi nezakonito postupanje s predmetima oporezivanja, što podrazumijeva da u nadležnom postupku prethodno mora biti pravomoćno utvrđeno da je s takvim predmetima porezni obveznik nezakonito postupao. Smatra da tijelo koje je donijelo prvostupanjsko rješenje nema ovlasti zaključivati i utvrđivati da je tužitelj nezakonito postupao s predmetima oporezivanja, konkretno sitno rezanim duhanom samo na činjenici da je Policijska postaja V. s ispostavom M. dostavila Područnom carinskom uredu O., Službi za nadzor, Odjelu za inspekcijski nadzor i upravni postupak obavijest radi obračuna i naplate trošarine na duhanske prerađevine. Navodi da činjenice koje su utvrđene u provedenom nadzoru  mogu biti samo osnova za pokretanje odgovarajućeg postupka u kojem će biti utvrđeno da li je osoba prema kojoj je vršen nadzor postupala protupravno i da li je počinila prekršaj ili kazneno djelo pri raspolaganju s predmetom oporezivanja. Smatra da je prvostupanjsko rješenje doneseno preuranjeno jer nije riješeno prethodno pitanje, a to je nezakonito postupanje s trošarinskim proizvodima, a bez te činjenice nije moguće primijeniti odredbu članka 12. Zakona o trošarinama. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje od 26. siječnja 2021. uz naknadu troška upravnog spora koje nije specificirao.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja od 15. prosinca 2022. iz razloga navedenih u obrazloženju istoga te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Budući da je Sud činjenice ocijenio nespornima te je u konkretnom slučaju sporna primjena prava, a da tužitelj u tužbi i tuženik u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, sud je primjenom odredbe članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima  („Narodne novine“, broj: 20/2010., 143/2012., 152/2014., 94/2016., 29/2017. i 110/2021.) riješio ovaj upravni spor bez rasprave.

6. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Člankom 6. stavkom 2. točkom 4. Zakona o trošarinama („Narodne novine“, broj: 106/2018. i 121/2019.) propisano je da trošarinu plaća svaka osoba koja nezakonito postupa u primjeni ovog Zakona, kao i osoba koja sudjeluje u nezakonitom postupanju a znala je ili je prema okolnostima slučaja morala znati da je takvo postupanje nezakonito.

8. Odredbom članka 12. Zakona o trošarinama propisano je da obveza obračunavanja i plaćanja trošarine nastaje i kada se utvrdi: 1. nezakonito postupanje s predmetima oporezivanja 2. da su trošarinski proizvodi nezakonito pušteni u potrošnju na teritoriju Republike Hrvatske te 3. da su trošarinski proizvodi otpremljeni ili korišteni od strane oslobođenog korisnika u svrhe za koje nije dobio odobrenje (stavak 1.). U smislu ovoga Zakona nezakonito postupanje je proizvodnja, prerada, skladištenje, primanje, otpremanje, uvoz, unos, prijevoz, uporaba, prodaja, kupnja ili posjedovanje predmeta oporezivanja na koje sukladno odredbama ovoga Zakona nije obračunana i plaćena trošarina ili na koje trošarina nije obračunana i plaćena u cijelosti, kao i svaka druga zlouporaba prava u kretanju ili raspolaganju s predmetima oporezivanja. Nezakonitim postupanjem smatra se i svako postupanje koje je odredbama ovoga Zakona posebno propisano da se smatra nezakonitim. Smatra se da je s predmetima oporezivanja nezakonito postupano ako osoba koja postupa s predmetima oporezivanja ne može dokazati pravilnost stjecanja, posjedovanja i svakog drugog činjeničnog ili pravnog raspolaganja, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je s predmetima oporezivanja nezakonito postupano (stavak 2.).

9. Člankom 82. stavkom 1. Zakona o trošarinama propisano je da se duhanskim prerađevinama smatraju cigarete, cigare, cigarilosi i duhan za pušenje (sitno rezani duhan za savijanje cigareta i ostali duhan za pušenje).

10. Odredbom članka 86. stavka 1. Zakona o trošarinama propisano je da se duhanom za pušenje (sitno rezani duhan za savijanje cigareta i ostali duhan za pušenje) smatra duhan koji je rezan ili na drugi način usitnjen, svinut ili prešan u blokove i prikladan za pušenje bez daljnje industrijske obrade.

11. Prema odredbi članka 88. stavka 2. Zakona o trošarinama i članku 5. Uredbe o visini trošarine na cigarete, sitno rezani duhan za savijanje cigareta i ostali duhan za pušenje („Narodne novine“, broj 33/2020., dalje: Uredba) trošarinska osnovica na sitno rezani duhan za savijanje cigareta i na ostali duhan za pušenje je jedan kilogram neto težine, a trošarina se utvrđuje kao specifična trošarina propisano u određenom iznosu za jedan kilogram tako da trošarina na sitno rezani duhan za savijanje cigareta iznosi 800,00 kn/kg i na ostali duhan za pušenje 800,00 kn/kg.

12. Odredbom članka 90. stavka 1. Zakona o trošarinama propisano je da duhanske prerađevine koje su proizvedene u Republici Hrvatskoj i kada se puštaju u potrošnju na teritoriju Republike Hrvatske, moraju biti označene duhanskim markicama Ministarstva financija, koje uz tekst „Republika Hrvatska – Ministarstvo financija“  moraju imati naznačenu slovnu oznaku predmeta oporezivanja i broj markice.

13. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da su, 9. prosinca 2020. ovlašteni policijski službenici vršeći pretragu kuće i drugih prostorija temeljem naredbe Županijskog suda u Vukovaru, broj 5 Kir-t-253/2020-2, na adresi u N. J., gdje tužitelj neprijavljeno živi, pronašli 4 PVC vrećice ispunjene sitno rezanim duhanom bez nadzornih markica Ministarstva financija Republike Hrvatske, te u šupi obiteljske kuće M. M., oca tužitelja, pronašli tri PVC vreće, ispunjene sitno rezanim duhanom bez nadzornih markica Ministarstva financija Republike Hrvatske ukupne težine 26,62 kg.

14. Navedeni, pronađeni sitno rezani duhan oduzet je tužitelju uz izdavanje potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj: 511-15-10/3-21-349/20 i broj: 511-15-10/3-21-348/20 od 9. prosinca 2020. koje je tužitelj i vlastoručno potpisao.

              15. Iz činjeničnoga stanja utvrđenoga tijekom provedenoga upravnoga postupka nesporno je da je tužitelj 9. prosinca 2020. zatečen u posjedu ukupno 26,62 kg sitno rezanog duhana koji nije bio označen duhanskim markicama Ministarstva financija Republike Hrvatske u smislu  članka 90. stavka 1. Zakona o trošarinama.

              16. Dakle, nezakonitost posjedovanja predmetnih cigareta proizlazi iz nesporne činjenice kako predmetne cigarete nisu bile označene valjanim duhanskim markicama Ministarstva financija Republike Hrvatske te se, sukladno članku 12. Zakona o trošarinama  smatraju proizvodom na koji nije obračunata i plaćena trošarina te se i samo njihovo posjedovanje smatra protuzakonitim.

17. Vezano za navode tužitelja da je prvostupanjsko rješenje doneseno preuranjeno budući da nije riješeno prethodno pitanje o nezakonitom postupanju tužitelja s trošarinskim proizvodima, valja reći da isti nisu odlučni u  predmetu utvrđivanja obveze plaćanja trošarine u konkretnom slučaju. Naime, u postupku naplate trošarine istu plaća osoba koja nezakonito posjeduje trošarinske proizvode, u ovom slučaju cigarete, bez obzira na njezinu krivnju i utvrđenu odgovornost u kaznenom postupku. Osim toga, Zakonom o trošarinama nije propisano da je uvjet za donošenje odluke o naplati trošarine postojanje pravomoćne odluke o kaznenoj ili odgovornosti obveznika trošarine. Dakle, kazneni i upravni postupak međusobno su odvojeni i nezavisni postupci pa tijek i ishod jednog postupka ne utječe na tijek i ishod drugog. Za obračunavanje i plaćanje trošarine dovoljno je da je osoba nezakonito posjedovala proizvod, slijedom čega je i obveznik plaćanja trošarine dok se u kaznenom postupku utvrđuje odgovornost za kazneno djelo. Osim toga, trošarina u upravnom postupku ne predstavlja kaznu čija je svrha odvraćanje od ponavljanja djela, već je poseban oblik poreza na trošarinske proizvode čiji nastanak, obračunavanje i plaćanje uređuju odredbe trošarinskih propisa.

18. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da su pobijana rješenja donesena temeljem pravilno utvrđenog činjeničnog stanja uz pravilnu primjenu odredaba materijalnih propisa, dok tužitelj svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog, te je stava da pobijanim rješenjima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

19. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u ovom upravnom sporu zatražio troškove upravnog spora te cijeneći da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 24. travnja 2023.

                                                                                                                Sutkinja                                                                                                                                          Jasenka Beker. v. r.

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članka 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku