Posl. broj: 1. Pn-263/2022-22.

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Zlataru po sucu Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice B. M., P. u. 10, Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika HŽ I. d.o.o., M. …, Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici I. S., dipl. iur., zaposlenici, radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene 14. ožujka 2023. u prisutnosti tužiteljice i njenog punomoćnika te punomoćnice tuženika, 24. travnja 2023. godine

 

p r e s u d i o  j e

 

              I. N a l a ž e  s e  tuženiku HŽ I. d.o.o. platiti tužiteljici M. B. iznos od 10.935,81 EUR (desettisućadevetstotridesetpet eura i osamdesetjedan cent)/ 82.395,86 kn (osamdesetdvijetisućetristodevedesetpet kuna i osamdesetšest lipa)[1], sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

 

7.365,00 EUR/ 55.491,59 kn                            od 4. veljače 2021. pa do isplate,

49,00 EUR/ 369,19 kn                                          od 10. kolovoza 2021. pa do isplate,

49,00 EUR/ 369,19 kn                                          od 10. rujna 2021. pa do isplate,

485,86 EUR/ 3.660,71 kn                                          od 10. listopada 2021. pa do isplate,

485,86 EUR/ 3.660,71 kn                                          od 10. studenoga 2021. pa do isplate,

485,86 EUR/ 3.660,71 kn                                          od 10. prosinca 2021. pa do isplate,

26,15 EUR/ 197,03 kn                                          od 20. srpnja 2022. pa do isplate,

445,95 EUR/ 3.360,01 kn                                          od 20. srpnja 2022. pa do isplate,

74,32 EUR/ 559,96 kn                                          od 20. srpnja 2022. pa do isplate,

35,95 EUR/ 270,87 kn                                          od 20. srpnja 2022. pa do isplate,

72,86 EUR/ 548,96 kn                                          od 20. srpnja 2022. pa do isplate i

1.360,00 EUR/ 10.246,92 kn                            od 24. travnja 2023. pa do isplate,

 

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućem polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II. O d b i j a  s e  dio tužbenog zahtjeva za zakonsku zateznu kamatu na iznos od 1.360,00 EUR/ 10.246,92 kn[2] od 4. veljače 2022. pa do 23. travnja 2023.

 

III. N a l a ž e  s e  tuženiku HŽ I. d.o.o. tužiteljici M. B. naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.221,78 EUR (dvijetisućedvijesto-dvadesetjedan euro i sedamdesetoosam centa)/ 16.740,00 kn (šesnaesettisuća-sedamstočetardeset kuna), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućem polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, a o d b i j a  se preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova u iznosu od 349,75 EUR (tristočetardesetdevet eura i sedamdesetpet centa) 2.635,19 kn (dvijetisuće-šestotridesetpet kuna i devetnaeset lipa).

 

IV. O d b i j a  s e  tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti.

             

Obrazloženje

 

              1. Tužiteljica navodi da je 1. srpnja 2021., idući na posao, izašla iz vlaka na G. k. u Z. te se poskliznula na mokroj površini prilikom čega je ozlijedila gležanj te su joj pukle dvije kosti zbog čega je hitno operirana. Budući da se štetni događaj dogodio na G. k. Z., odnosno na prostoru tuženika koji očigledno nije održavan, a koji prostoj je tuženik dužan održavati temeljem odredbi Zakona o željeznici ("Narodne novine", br. 32/19, 20/21) te Pravilnika o željezničkoj infrastrukturi ("Narodne novine", br. 127/05 i 16/08), tužiteljica tvrdi da je tuženik odgovora za štetu koja joj je nastala. U štetnom događaju tužiteljica je pretrpjela štetu s osnova povrede prava osobnosti zbog pretrpljenih fizičkih i duševnih boli, straha i smanjenja životne aktivnosti. Predmetni štetni događaj je na tužiteljicu ostavio posljedice i narušio joj kvalitetu života, naročito jer još uvijek osjeća tegobe. Mjesecima nije bila u mogućnosti raditi te je išla na fizikalnu terapiju, a nekoliko tjedana je provela i u Daruvarskim toplicama. Uzimajući u obzir pretrpljene povrede, odnosno fizičku i duševnu bol, smanjenje životne i radne aktivnosti, strah, naruženost te sve ostale kvalifikatorne aktivnosti od utjecaja, kao i odredbe čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a i Orijentacijske kriterije VSRH, tužiteljica tvrdi da joj je nastala šteta s osnove povrede prava osobnosti u iznosu od 50.000,00 kuna. Tužiteljica se prije podnošenja tužbe, tj. 3. veljače 2022. obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom, a šteta se kod tuženika vodila pod brojem 8/2022, 2.6./JL., a tuženik je odbio odštetni zahtjev kao neosnovan. S obzirom da je obveza dospjela 3. veljače 2022. kada se tužiteljica obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom, na iznos od 50.000,00 kuna potražuje i zakonsku zateznu kamatu od 4. veljače 2022. Nadalje, tužiteljica navodi da je zbog predmetnog štetnog događaja i pretrpljenih povreda, pretrpjela i imovinsku štetu u visu izgubljene zarade. Uzevši u obzir da je prosječna plaća tužiteljice iznosila 7.875,43 kuna, pretrpjela je imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade u iznosu od 11.720,00 kuna i to: od 1. srpnja 2021. do 31. srpnja 2021. u iznosu od 369,17 kuna, od 1. kolovoza 2021. do 31. kolovoza 2021. u iznosu od 369,17 kuna, od 1. rujna 2021. do 30. rujna 2021. u iznosu od 3.660,72 kuna, od 1. listopada 2021. do 31. listopada 2021. u iznosu od 3.660,72 kuna te od 1. studenoga 2021. do 30. studenoga 2021. u iznosu od 3.660,72 kuna. Na navedene iznose potražuje i zakonske zatezne kamate od 10. dana u mjesecu budući da joj je najkasnije devetog dana u mjesecu isplaćivana plaća. Nadalje, pretrpjela je i imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege budući da mjesecima nije bila u mogućnosti sama obavljati svakodnevne poslove te po to osnovi potražuje 3.000,00 kuna, imajući u vidu cijenu sata tuđe pomoći i njege od 25 kuna za 1 sat, a na navedeni iznos potražuje i zakonske zatezne kamate od 4. veljače 2022., s obzirom da je obveza dospjela podnošenjem odštetnog zahtjeva, odnosno od 3. veljače 2022. Nadalje, tužiteljici je za dolazak u D. t. nastao i trošak autobusnih karata u iznosu od 197,00 kuna, a za sam boravak u toplicama nastao joj je trošak u iznosu od 3.360,00 kuna, trošak testiranja na covid 19 u iznosu od 560,00 kuna te trošak od 355,00 kuna za terapije. Osim toga, zbog pretrpljenih je povreda morala kupiti lijekove za iznos od 270,83 kune. Konačno, zbog pretrpljenih ozljeda nije bila u mogućnosti niti vozite te je bila primorana koristiti taksi usluge, zbog čega joj je nastala imovinska šteta u iznosu od 548,97 kuna. Sukladno navedeno, na ime naknade štete ukupno potražuje 70.012,30 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, kao u petitu.

 

              2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi u tužbenom zahtjevu u cijelosti te ga osporava po osnovi i po visini. Osporava navode da prostor G. k. u Z. "očito nije bio održavan" te ističe kako je za potrebe održavanja poslovnih prostora i službenih mjesta, uključujući i prostor G. k. u Z., zaključio ugovor br. 46/21 s društvom A. G. d.o.o., H. …, Z., sukladno kojem se vrši redovno čišćenje, održavanje i nadzor prostora Glavnog kolodvora u Zagrebu, a kao dokaz prilaže i radni nalog br. 03/21 za srpanj 2021., iz kojeg je razvidno kako se čišćenje, održavanje i nadzor otvorenog prostora obavlja svakodnevno. Ističe i da su na prostoru prvog perona svakodnevno postavljeni i znakovi "opasnost – mokar/klizav pod", kako bi se upozorilo putnike i druge prolaznike da se prostorom prvog perona trebaju kretati s povećanim oprezom. Suprotno navodima iz 2. točke tužbe, ističe kako je čl. 5. st. 1. t. 20. Zakona o željeznici ("Narodne novine", br. 32/19. i 20/21.) određeno da održavanje željezničke infrastrukture podrazumijeva radove kojima se zadržavaju stanje i svojstva željezničke infrastrukture, a što je dužnost tuženika kao upravitelja željezničke infrastrukture u Republici Hrvatskoj, koju sukladno odredbama tog Zakona te drugim zakonskim i podzakonskim aktima uredno izvršava. U pogledu visine tužbenog zahtjeva, osporava iznos naknade neimovinske štete od 50.000,00 kuna s osnova povrede prava osobnosti kao nedokazan i previsoko postavljen, osobito iz razloga što tužiteljica navodi kako još uvijek osjeća tegobe, a u posljednjem nalazu liječnika specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije V. Ć. – N., dr. med., od 26. svibnja 2022. je navedeno kako tužiteljica nema subjektivno većih poteškoća, uredno hoda i ime uredne kretnje u svim smjerovima. Iznos naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege od 3.000,00 kuna osporava kao nedokazan i previsoko postavljen, obzirom da iz navode tužbe nije razvidno kakva je pomoć i njega tužiteljici bila potrebna i u kolikoj mjeri. Osporava i iznos naknade štete s osnova boravka u D. t. od 3.360,00 kuna te terapiju od 335,00 kuna, navodeći da je iz računa za liječenje kroničnih i subakutnih bolesti od 6. prosinca 2021. razvidno kako je ukupni iznos troškova liječenja od 7.364,53 kuna naplaćen na teret dopunskog (2.000,00 kn) te osnovnog (5.364,53 kn) osiguranja HZZO. Iz računa br. 3815/recepcija/1 od 21. studenoga 2021. po osnovi kojeg tužiteljica potražuje iznos od 3.360,00 kuna, razvidno je kako tužiteljica potražuje naknadu za doplatu 1/1 sobu te posebnu prehranu, koji troškovi nisu nužni troškovi liječenja, već proizvoljan zahtjev tužiteljice, pa ih tuženik, i u slučaju da je odgovoran za nastalu štetu, ne bi bio dužan naknaditi. Nadalje, račun br. 4008/recepcije/1 od 3. prosinca 2021., po osnovi kojeg tužiteljica potražuje iznos od 355,00 kuna predstavlja račun za tri masaže i korištenje bazena, što također nije nužni trošak liječenja. Nastavno na navedeno, a s obzirom na to da je svo potrebno liječenje tužiteljice u D. t. naplaćeno od osnovnog i dopunskog osiguranja HZZO, navodi da je neosnovno potraživanje navedenih iznosa od tuženika budući da isti ne predstavljaju nastalu štetu koju bi tuženik u slučaju da je odgovoran za nastalu štetu bio dužan naknaditi. Tuženik tvrdi da tužiteljica ni na koji način nije dokazala uzročno – posljedičnu vezu između radnje ili propusta tuženika i zadobivenih ozljeda, kao i činjenicu da je tuženik postupao sukladno propisima na koje se tužiteljica poziva pa postojanje elemenata nužnih za nastanak izvanugovorne odgovornosti za štetu nije dokazano te ne postoji ni odgovornost tuženika za nastalu štetu. Sukladno tome, predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

 

              3. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužiteljica je podneskom od 10. veljače 2023. precizirala tužbeni zahtjev tako da potražuje:  zbog povrede prava osobnosti 7.365,00 EUR; za imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege 1.360,00 EUR te za imovinsku štetu zbog izgubljene zarade i troškova liječenja, iznose kao u tužbu, preračunate u EUR prema fiksnom tečaju konverzije, odnosno ukupno 10.936,81 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kao u tužbenom zahtjevu.

4. Tuženik se protivi i tako preciziranom tužbenom zahtjevu.

             

              5. U postupku su pročitani: karta broj 10001254400030 izdana tužiteljici od HŽ P. p., račun HŽ P. p. od 7. lipnja 2021., rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje klasa. UP/II-502-03/21-01/… od 13. prosinca 2021., nalaz, mišljenje i ocjena Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 11. studenoga 2021., potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad od 8. srpnja 2021., medicinske dokumentacija tužiteljice, obračunske liste plaće tužiteljice za razdoblje od travnja do studenoga 2021., autobusne karte Č. – p. d.o.o., računi Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju D. broj 3815/recepcija/1 od 21. studenoga 2011. i broj 4008/recepcija/1 od 3. prosinca 2021., račun Poliklinike B. od 1. studenoga 2021., računi Lj. J. od 7. srpnja 2021. i 5. listopada 2021., računi za taxi usluge od 3. prosinca 2021., 22. listopada 2021., 21. listopada 2021., 20. listopada 2021., 19. listopada 2021., 18. listopada 2021., 15. listopada 2021., 14. listopada 2021., 13. listopada 2021., 12. listopada 2021., 11. listopada 2021. i 4. listopada 2021., ugovor br. 46/21 za čišćenje poslovnih prostora sklopljen između tuženika kao naručitelja i A. G. d.d. kao izvršitelja, radni  zadatak br. 03/21 za razdoblje od 1. srpnja do 31. srpnja 2021., račun za liječenje kroničnih i subaktuno bolesnih od 6. prosinca 2021., računi Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju D. za ručne masaže od 2. prosinca, 22. studenoga i 29. studenoga 2021., račun za bazen od 2. prosinca 2021.; pregledani su ispisi fotografija; provedeno je medicinskog vještačenje po stalnom sudskom vještaku za medicinu T. B., dr. med., specijalistu traumatologije, opće i plastične kirurgije; saslušani su svjedoci T. A. i J. K. te je saslušana i tužiteljica.

 

              6. Odbijen je prijedlog tužitelje za provođenjem financijskog vještačenja jer to nije potrebno za utvrđivanje odlučnih činjenica.

              7. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

             

8. Tužbeni je zahtjev gotovo u cijelosti osnovan.

 

              9. Nije sporno da je tužiteljica 1. srpnja 2021. pala na G. k. u Z. uslijed čega je ozlijedila gležanj te su joj pukle dvije kosti zbog čega je operirana i liječena, kako je to opisano u medicinskom dokumentaciji,

             

10. Sporno je, je li tuženik odgovoran za štetu koju je tužiteljica uslijed tog događaja pretrpjela, a sporno je i postojanje te visina štete.

 

11. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018., 126/20221., 114/2022. i 156/2022., dalje: ZOO), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a prema stavku 3. tog članka, za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju. Prema odredbi čl. 1063. ZOO-a, šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Prema odredbi čl.1064. ZOO-a, za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Vlasnik se može osloboditi odgovornosti ako dokaže postojanje pretpostavki iz odredbi čl. 1067. ZOO-a.

 

12. Na temelju uvjerljivih iskaza svjedoka J. K. i tužiteljice te fotografija u spisu sud utvrđuje da je tužiteljica pala jer se okliznula na mokrom i klizavom kamenom podu prvog perona G. k. u Z..

13. Svjedok J. K. nije vidio sam trenutak pada ali uvjerljivo iskazuje da je vidio tužiteljicu na podu te joj je prišao i pomagao dok nije došla hitna pomoć. Na podlozi se vidjelo da je mokra i osjećalo se da je skliska. Navodi i da je taj prvi peron inače uvijek problematičan kad padne kiša jer ne nekakva mramorna podloga, a nedavno su počeli stavljati i upozorenja na klizavu podlogu. U vrijeme kad je tužiteljica pala, nije bilo takvih upozorenja, barem ih on nije vidio. Ne sjeća se točno kakvo je vrijeme bili ujutro, samo se sjeća da kiša nije padala ali je pod bio mokar, pri čemu mu se čini da nije bio mokar po cijeloj površini već nekakva dva do tri kvadratna metra tamo gdje je tužiteljica pala.

14. Tužiteljica uvjerljivo iskazuje da joj je nakon nekoliko koraka na prvom peronu desna noga proklizala te je pala. Tek kad je pala osjetila je da su joj mokre hlače. Na prvi pogled podloga nije izgledala mokra, izgleda da je bila čista voda. U to vrijeme, pa ni tog jutra, nikakvog upozorenja za klizav pod nije bilo, što dobro zna, jer tuda redovito putuje i upozorenja sud je pojavljivati tek pred nekoliko mjeseci.

15. Svjedok T. A., inače voditeljica čišćenja u društvu A. G. d.o.o., o samom štetnom događaju nema neposrednih saznanja jer tog dana, u to vrijeme nije bila na G. k. u Z. na ne može reći kako je stanje bilo baš tog dana. Inače redovito dolazi na Glavni kolodvor gdje njeno društvo vrši uslugu čišćenja te joj je poznato stanje podloge nakon što se očisti. Navodi da se čišćenje vrši strojem ili ručno i "nakon obavljenog čišćenja podloga je odmah suha". Osim roga, redovito zbog fluktuacije ljudi postavljaju upozorenja "klizav pod". Na posebno pitanje suda zašto se stavlja navedeno upozorenje ako je podloga odmah suda, odgovara da se radi od "mramornom podu, a koji je sam po sebi drugačiji na neke druge podove". Nakon što su joj predočene fotografije na listovima 119. i 120 spisa, odgovara da je na njima vidljiva suha podloga.

 

16. Što se navedenih fotografija tiče, a naročito onih na stranama 11-14 (osobito učitanih te neposredno pregledanih u e-spisu), sud utvrđuje, upravo suprotno, da je na njima vidljivo da je podloga vlažna, kao što su tu izjavili svjedok J. K. i tužiteljica.

17. Budući da se očito radi o vrlo glatkoj kamenoj podlozi, sasvim je jasno da je ona, kad je mokra, klizava. S obzirom da navedenog jutra, prema iskazima svjedoka J. K. i tužiteljice, nije bilo kiše, vlaga na podu je mogla biti ili posljedica čišćenja ili bilo kakvog drugog prolijevanja tekućine ali to nije ni odlučno.

18. Odlučno je, da takva klizava podloga, tim više ako je mjestimična, a ne ujednačena (kao što proizlazi iz iskaza svjedoka J. K.), predstavlja, po redovitom tijeku stvari, pojačanu opasnost za osobe koje hodaju po takvom podu, a što nepobitno odgovara samoj definiciji opasne stvari.

19. Da je i sam tuženik svjestan povećane opasnosti tako klizavog poda, jasno je i iz činjenice da, prema iskazima svjedoka K. i tužiteljice, tek od nedavno postavlja i znakove "opasnost -klizav pod". Prema iskazima svjedoka i tužiteljice, u vrijeme štetnog događaja takvog znaka nije ni bilo, a da je i bio, sam po sebi ne bi tuženika oslobađao odgovornosti.

20. Naime, prema odredbi čl. 1067. st. 1. ZOO-a, vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidljivog uzroka koji se nalazi izvan stvari, a koji nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, a prema stavku 2. tog članka i ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe, koju nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Mokar, klizav pod predstavlja jasno predvidljiv uzrok nastanka ovakve štete koji se sigurno mogao spriječiti, izbjeći i otkloniti, pa se sukladno tome, tuženik, prema navedenim odredbama te odredbi stavka 3. tog članka, niti djelomično u konkretnom slučaju ne može osloboditi odgovornosti pa je u cijelosti odgovoran za štetu koju je tužiteljica pretrpjela.

 

21. Tužitelj u ovom postupku zahtijeva naknadu imovinske štete za troškove liječenja, troškove tuđe pomoći i njege te za zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, temeljem odredbi čl. 1095. ZOO-a i pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti iz odredbi čl. 1100. ZOO-a.

              22. Prema odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a, pod pravima osobnosti u smislu tog Zakona razumijevaju se, među ostalim, prava na život, tjelesno i duševno zdravlje. Prema odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilja koju služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

              23. Radi utvrđenja postojanja i visine štete pročitane su isprave u spisu, saslušan je tužitelj te je provedeno medicinsko vještačenje.

 

              24. Tužiteljica u svom iskazu navodi da ju je noga jako zaboljela čim je pala te je odmah nazvala hitnu pomoć, odnosno misli da ju je zvao svjedok K. koji joj je odmah prišao. On i jedan čovjek koji je prolazio pitali su je hoće li da jooj pomognu da se digne na klupu, ali nije usudila zbog bolova. Nakon nekog vremena stigla je hitna pomoć te su ju odvezi u D. bolnicu gdje je prvo testirana na Covid te je rezultate čekala dva sata, a cijelo vrijeme ju je noga jako boljela. Nakon toga je pregledana te odmah podvrgnuta operaciji. Operacija je provedena pod punom anestezijom, a kad se probudila i dalje je osjećala bolove. U bolnici je bili, čini joj se, pet dana nakon čega je otpušena na kućnu njegu. Doma joj je dolazila i patronažna sestra radi previjanja. Živi u zajedničkom kućanstvu sa suprugom i dva sina te su joj oni, najviše suprug, pomagali u stvarima koje sama nije mogla, a nije mogla praktično ništa. Nije smjela ni ustati, odnosno opterećivati nogu te je dobila hodalicu. Pomagali su joj u oblačenju, održavanju higijene, čišćenju, kuhanju, pranju rublja i svim ostalim poslovima koje je inače obavljala. Od kuće je odlazila na terapije u Dom zdravlja V. koji je je najbliži, a ako se nije mogla služiti javnim prijevozom, koristila je usluge taksija i na to se odnose računi koji su priloženi uz tužbu. Bila je na rehabilitaciji u D. t. gdje je obavljala sve propisane terapije, a tamo si je uplatila i hidro terapije koje nije snosio HZZO. Morala je kupiti i neke lijekove koji nisu išli na recept. S njom je u D. t., kao pratnja, bio i njen suprug te su zato platiti doplatu za jednokreventu sobu. Tamo se pomalo već sama počela kretati ali joj je opet on puno pomagao, naročito pri kretanju, sjedanju i tome slično. I sada redovito osjeća bolove u gležnju, naročito dok se ne razgiba, kod promjene vremena i kod kretanja po kosim podlogama i zbog ti bolova i dalje uzima Brufen. Od operacije su joj ostali i ožiljci, a vide joj se i šrafi s vanjske strane gležnja. Jako se prestrašila prilikom pada; bojala se operativnog zahvate te cijelog ishoda tog liječenja

              25. Iskaz tužiteljice sud je ocijenio uvjerljivim i istinitim, a neposrednim je opažanjem utvrđeno da si ma desnom gležnju tužiteljice vidljivi ožiljak te vijci kako ih opisuje vještak u svom nalazu.

 

              26. Prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za medicinu T. B., dr. med., specijalista traumatologije, opće i plastične kirurgije, napravljenima na temelju medicinske dokumentacije u spisu i neposrednog pregleda tužiteljice, tužiteljica je u štetnom događaja zadobila prijelom vanjskog gležnja s pomakom koštanih ulomaka i stražnjeg nastavka s djelomičnim iščašenjem desnog gornjeg nožnog zgloba uz puknuće deltoidnog ligamenta. Zbog te je ozljede liječena na način detaljno opisan u nalazu, odnosno, na dan štetnog događaja operativno je zbrinuta u smislu otvorene repozicije prijeloma donjeg okrajka desne lisne kosti i stabilizacije koštanih ulomaka pločicom i vijcima, uz transfiksacijski vijak u goljeničnu kost radi djelomičnog iščašenja zgloba i rekonstrucije deltoidnog ligamenta u spinalnoj anesteziji uz naknadu imobilizaciju. Nakon pet dana otpuštena je na kućno liječenje uz imobilizaciju potkoljeničnom longetom, s propisanim previjanjem hodom uz pomagalo bez oslonca na desnu nogu, vježbe uz pomoć fizioterapeuta te upotrebu lijekova. Nakon toga joj je 18. kolovoza 2021. učinjen dodatni ambulantni kirurški zahvat u lokalnoj anesteziji u smislu odstranjenja transfiksacijsog vijka, a 1. rujna 2021. dozvoljen joj je oslonac na ozlijeđenu nogu te u daljnjem tijeku provodi fizikalne terapije po fizijatru, ambulantno, potom stacionarno te ponovno ambulantno. Nakon završenog liječenja i rehabilitacije zaostale su joj trajne posljedice u tjelesnoj sferi, povezane uz ozljeđivanje u štetnom događaju, a koje se očituju u povremenoj boli u umanjenoj pokretljivosti desnog gornjem i donjeg nožnog zgloba u mjerama opisanim u nalazu, što je dovelo do umanjenja opće životne aktivnosti tužiteljice za 10 %, u kojoj će mjeri trpjeti duševne boli. S vanjske strane desnog gležnja vidljivo je prosijavanje 2 vijka i završni dio pločice na koži, a ostao joj je i uzdužni postoperativni ožiljak dužine 11 cm, širine do 0,5 cm, bljeđe boje od okolne kože te s unutarnje strane lučni postoperacijski ožiljak dužine 6 cm, širine do 0,3 cm, sa 6 poprečnih ožiljaka (oblika križa) dužine 1,5 cm, širine do 0,1 mm, crveno-roze boje, a što predstavlja naruženje u srednjem stupnju trećima vidlijvo samo povremeno. Radi zadobivenih ozljeda tužiteljica je trpjela fizičke boli jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, bolove srednjeg intenziteta 10 dana, te bolove slabog intenziteta 90 dana. Pretrpjela je i primarni strah u trenutku ozljede jakog intenziteta i kratkog trajanja. Sekundarni strah od zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica bio je jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, a na što se nastavio kasni strah i zabrinutost 75 dana. Tužiteljici je bila potrebna pomoć druge osobe 25 dana po 4 sata dnevno, 30 dana po tri sada dnevno, 45 dana po 2 sata dnevno te 60 dana po 1 sat dnevno. U tijeku stacionarne rehabilitacije od strane nadležnog fizijatra tužiteljici je ordinirana hidroteprapija u bazenu i manuelna masaža, što je vidljivo iz priložene medicinske dokumentacije, te vještak isto smatra medicinski opravdanim, kao i posljedične troškove.

 

              27. Na nalaz i mišljenje vještaka tužiteljica nije imale nikakvih prigovora te je sukladno njemu i uskladila tužbeni zahtjev.

              28. Tuženik se na nalaze i mišljenje očitovao podneskom od 12. veljače 2023. na način da smatra kako je potreba za tuđom pomoći i njegom od sveukupno 340 sati previsoko utvrđena, a na ostatak nalaza i mišljenja nema primjedbi. Na ročištu za glavnu raspravu tuženik se izričito očitovao da u pogledu svojeg prigovora ne traži da se vještak saslušava niti da se pisano očituje.

 

              29. Sud je ocijenio nalaz i mišljenje vještaka jasnim, stručnim i objektivnim, te ga prihvaća u cijelosti.

 

              30. Na temelju navedenoga, sud utvrđuje da je kod tužiteljice uslijed opisnih ozljeda i njihovih posljedica došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, težina koje povrede opravdava dosuđenje pravične novčane naknade. Samu visinu pravične novčane naknade sud je utvrdio vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, pri čemu je imao u vidu trajnost liječenja i s time povezanih tegoba i neugodnosti, počevši od inicijalne obrade i operativnog zahvata u spinalnoj anesteziji u Klinici za traumatologiju, nošenja imobilizacije, ambulantnog kirurškog zahvata u lokalnoj anestezije pa do dugotrajne fizikalne terapije. Fizički bolovi očito su bili dugotrajni, od samog štetnog događaja pa tijekom cijelog liječenja, a i dalje su prisutni. U pogledu straha sud je imao u vidu da je tužiteljica pretrpjela intenzivni strah već prilikom samog padam, a sekundarni strah bio izražen tijekom cijelog liječenja, a naročito u vezi operativnog zahvata u smislu otvorene repozicije prijeloma kod kojeg su uvijek moguće komplikacije. U pogledu naruženosti sud je imao u vidu da je ista srednjem stupnju, pri čemu je trećim osobama vidljivo prilikom nošenja ljetne odjeće i obuće, a što kod tužiteljice sigurno uzrokuje duševne boli. Sud je imao u vidu i srednju životnu dob tužiteljice zbog čega će po redovitom tijeku stvari još dosta dugo osjećati duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja.

              31. Sukladno iznesenom, sud ocjenjuje u primjerenima: iznos od 2.000,00 EUR po kriteriju fizičkih bolova, iznos od 2.000,00 EUR po kriteriju straha, iznos od 2.000,00 EUR po kriteriju smanjenja životne aktivnosti te iznos od 1.365,00 EUR po kriteriju duševnih bolova zbog naruženosti pa stoga utvrđuje primjerenom pravičnu novčanu naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu 7.365,00 EUR.

              32. Prema odredbi čl. 1095. ZOO-a tužiteljica ima pravo i na naknadu imovinske štete za troškove tuđe pomoći i njege. Iz mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljici bila neophodna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 340 sata. Cijena sata tuđe pomoći određene je, s obzirom da su mu pomoć pružali ukućani, temeljem odredbe čl. 223. ZPP, prema mjesnim prilikama, s iznosom od 4,00 EUR po satu, pa joj po toj osnovi pripada iznos od 1.360,00 EUR.

              33. Temeljem navedene odredbe, tužiteljica ima pravo i na naknadu troškova liječenja, a koji troškovi obuhvaćaju iznose plaćenih autobusnih katara, testiranja na Covid, hidroterapije i masaže, boravka u toplicama, lijekova  te taksi usluga, budući da su svi ti troškovi u neposrednoj vezi s liječenjem u vezi ozljede zadobivene u štetnom događaju, a nisu plaćeni ni iz obveznog niti iz dopunskog zdravstvenog osiguranja. Visina tih troškova je utvrđena prema računima koje je tužiteljica predala uz spis, te preračunata prema fiksnom tečaju konverzije u EUR.

              34. Temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a, tužiteljica ima pravo i na naknadu zarade izgubljene zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Da je bolovanje tužiteljice u uzročnoj vezi sa ozljedama zadobivenim u štetnom događaju jasno proizlazi iz rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje klasa: UP/II-502-03/21-01/737 od 13. prosinca 2021., a visina izgubljene zarade utvrđena je kao razlika između prosječne plaće koju je tužiteljice primala od travnja do lipnja 2021. te naknada za bolovanje koje je primila  za srpanj, kolovoz, rujan, listopad i studeni 2021., koji su iznosi utvrđeni prema obračunima plaća tužiteljice te preračunati prema fiksnom tečaju konverzije u EUR.

              35. Sukladno navedenom, tužiteljici ukupno na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te na ime naknade imovinske štete u vidu troškova tuđe pomoći i njege troškova liječenja i izgubljene zarada zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja  pripadao iznos od 10.935,81 EUR.

 

36. Na glavnicu je dosuđena i zakonska zatezna kamata i to u granicama tužbenog zahtjeva, odnosno; na naknadu neimovinske štete temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a, od podnošenja pisanog zahtjeva za naknadu štete tuženiku; za imovinsku štetu u vidu troškova liječenja izgubljene zarade od nastanka tih troškova, a na naknadu imovinske štete po osnovi troškova tuđe pomoći i njege, kamata je dosuđena od donošenja presude budući da je visina te štete, sukladno odredbi čl. 1082. st. 2. ZOO-a određena prema cijenama u vrijeme donošenja presude, pa je dio zahtjeva za zakonsku zateznu kamatu na dosuđenu naknadu po toj osnovi odbijen za razdoblje od 4. veljače 2022. (dan podnošenja pisanog zahtjeva tuženiku) pa do 23. travnja 2023.

 

              37. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – proč. tekst, 25/2013, 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022., dalje: ZPP),  budući da tužiteljice nije uspjela samo s neznatnim dijelom svojeg zahtjeva zbog čega posebni troškovi nisu nastali. Sukladno tome, odbijena je zahtjev tuženika za naknadu troškova, a tuženiku je naloženo da tužiteljici naknadi troškove postupka. Troškovi zastupanja tužiteljici su odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 118/2014., 107/2015. i 37/2022., dalje: Tarifa) i to u granicama zatraženim troškovnikom, a kako potrebni su joj priznati troškovi: sastava zahtjeva za naknadu štete i podneska od 17. ožujka 2022. po tbr. 28 u vezi tbr. 7/1 Tarife u iznosu od 132,72 EUR, sastava tužbe po tbr. 7/1 u iznosu od 132,72 EUR, sastava podnesaka od 11. studenoga 2022., 10. veljače 2023. i 21. veljače 2023. po tbr. 8/1 u iznosima od po 199,00 EUR; sastava podneska od 16. kolovoza 2022. po tbr. 8/3 u iznosu od 33,18 EUR;  sastava podneska od 16. prosinca 2022. po tbr. 8/3 u iznosu od 49,77 EUR; te zastupanja na ročištima 6. prosinca 2022. i 14. ožujka 2023. po tbr. 9/1 u iznosima od po 199,00 EUR; sve to (1.476,11 EUR) uvećano za PDV u iznosu od 369,03 EUR, a što zajedno iznosi 1.845,14 EUR. Osim troškova zastupanja, tužiteljici su kao potrebni priznati zatraženi troškovi sudskih pristojbi na tužbu (69,62 EUR) i presudu (69,62 EUR), troškovi medicinskog vještačenja u iznosu od 199, 62 EUR, putni troškovi pristupa tužiteljice medicinskom vještaku u Z. radi pregleda u iznosu od 13,00 EUR, putni troškovi tužiteljice na ročište radi saslušanja u Z. u iznosu od 13,00 EUR te troškovi svjedoka u iznosu od 12,32 EUR. Na naknadu putnih troškova odvjetnika od Z. do Z. te njegovog izbivanja iz pisarnice tužiteljica nema pravo od tuženika te će o tim troškovima biti odlučeno posebnim rješenjem, kao o troškovima uzrokovanim delegacijom predmeta. Sukladno navedenom, tuženiku je naloženo da tužiteljici na ime naknade troškova ukupno plati 2.221,78 EUR, a odbijen je preostali dio njenog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 349,75 EUR.

              38. Na trošak je dosuđena i zakonska zatezna kamata od donošenja presude, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

 

U Zlataru 24. travnja 2023. godine

S u d a c:

Damir Čižmek

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove je presude dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana.

 

DNA:

 

1. punomoćniku tužiteljice M. S., odvjetniku iz Z.,
2. tuženiku HŽ I. d.o.o.