Baza je ažurirana 03.03.2026. zaključno sa NN 149/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              1              Poslovni broj: Gž-1856/2022-2


Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1856/2022-2

 

 

U I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Andrei Boras-Ivanišević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari M. M. (OIB ...) iz Z., zastupan po punomoćnici I. Ž. Š., odvjetnici iz Z., protiv tuženice M. M. (OIB ..) iz Z., zastupana po punomoćnici V. K., odvjetnici iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 19. listopada 2022. pod poslovnim brojem 9 P-1029/2020-53, dana 24. travnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu od 19. listopada 2022. pod poslovnim brojem 9 P-1029/2020-53.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rešenjem odbačena je tužba tužitelja M. M. kojom je traženo proglašenje nedopuštenim izvršenje određeno rješenjem o izvršenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem I-1923/96 od 19. veljače 2014. uz nalog za  tuženoj da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u roku od 8 dana od donošenja presude zajedno sa zakonskom zateznom kamatom

(točka I. izreke).

 

2. U odluci pod točkom II. izreke nalaže se tužitelju M. M. naknaditi tuženici M. M. trošak parničnog postupka u iznosu od 11.562,50 kn (1.534,60 €)1 u roku 15 dana, dok je preostali dio zahtjeva tuženice M. M. za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 5.937,50 kn (788,04 €) odbijen kao neosnovan.

 

3. Protiv rješenja žali se tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijano rješenje preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.1. Tužena je odgovorila na žalbu tužitelja te osporila navode žalbe u cijelosti i predložila žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

3.2. Žalba nije osnovana.

 

4. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenim izvršenja koje je određeno rješenjem o izvršenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem I-1923/96 od 19. veljače 2014..

 

5. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku kao nesporne utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari ustao s tužbom, sukladno rješenju tog suda pod poslovnim brojem Pu Ovr-4983/2015 od 9. prosinca 2020., kojim upućen na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja nedopuštenim izvršenja, a koja se vodilo temeljem rješenja o izvršenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem I-1923/96 od 19. veljače 2014.,

- da je rješenjem tog suda pod poslovnim brojem Pu Ovr-4983/2015 od 28. listopada 2021. obustavljeno izvršenje određeno temeljem rješenja o izvršenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem I-1923/96 od 19. veljače 2014., te ukinute sve provedene radnje, kao i da je naloženo dužniku (ovdje tužitelju) naknaditi vjerovnici (ovdje tuženici) troškove postupka,

- da je ovdje tužitelj, a u tom postupku dužnik, podneskom od 30. rujna 2021. obavijestio sud da je u potpunosti podmirio iznos dugovanja 15. rujna 2021., a što je u svom očitovanju vjerovnica, ovdje tuženica, podneskom od 6. listopada 2021. potvrdila, te se usuglasila s prijedlogom dužnika za obustavom postupka izvršenja,

- da je tražbina naplaćena putem FINA-e temeljem osnove za plaćanjem u vidu rješenja o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr Ob-38/2021, dakle, po drugoj osnovi u odnosu na onu koja je temelj izvršenja koje se traži proglasiti nedopuštenom.

 

6. Temeljem navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je odbacio tužbu tužitelja u ovoj pravnoj stvari jer je smatrao, uzimajući u obzir nespornu činjenicu da se izvršenje koje je predmet ovog spora i tužbenog zahtjeva odnosi na izvršenje na pokretninama dužnika, ovdje tužitelja, kao i da povodom tog rješenja u okviru tog postupka izvršenja ništa nije naplaćeno u pogledu sporne tražbine, a da je ovrha obustavljena, kako  u smislu odredbe članka 187. ZPP-a tužitelj više nema pravnog interesa za traženjem sudske zaštite u ovom postupku.

 

7. Navedeni utvrđenja i pravni stav suda prvog stupnja kao pravilne prihvaća i ovaj žalbeni sud.

 

8. Tužitelj prigovara pogrešnoj primjeni odredbe čl. 187. ZPP, pozivajući se na odluku Vrhovnog suda RH Rev-1012/2020. te navodeći da je sud dužan provesti parnični postupak i donijeti odluku, čak i ako je u ovršnom postupku ovrha pravomoćno obustavljena (što se, kako je navedeno, u toj odluci obrazlaže činjenicom da je provedena naplata u potpunosti čime je ovrha dovršena ).

 

9. Iz spisa proizlazi da je tužitelj u ovršnom postupku koji se vodio kod suda prvog stupnja sukladno rješenju tog suda pod poslovnim brojem Pu Ovr-4983/2015 od 9. prosinca 2020., upućen na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja predmetnog izvršenja nedopuštenim.

 

10. Tijekom vođenja ovog parničnog postupka pravomoćnim rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Pu Ovr-4983/2015 od 28. listopada 2021., obustavljeno je izvršenje određeno temeljem rješenja o izvršenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem I-1923/96 od 19. veljače 2014, nakon čega tužitelj, međutim, nije povukao tužbu sukladno odredbi članka 158. stavka 2. ZPP-a jer više nije imao pravni interes voditi ovaj postupak.

 

11. U konkretnom slučaju tužitelj je prije navedenim rješenjem ovršnog suda upućen na pokretanje ove parnice (radi proglašenja predmetnog izvršenja nedopuštenim) i to na temelju odredbe čl. 50. Zakona o izvršnom postupku ("Narodne novine", broj 26/91, 53/91,91/92,57/96- dalje:ZIP), koji je u primjeni na temelju odredbe članka 46. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona("Narodne novine", broj 1770/2017), pa je tužitelj u konkretnom slučaju oslobođen obveze dokazivanja konkretnog pravnog interesa na pokretanje ove parnice.

 

12. Utoliko, s pravom tužitelj ukazuje kako je bio dužan pokrenuti ovaj parnični postupak, na što je bio upućen rješenjem suda prvog stupnja u ovršnom postupku. Međutim, a odlučna činjenica  jest da je tijekom vođenja ovog postupka predmetna ovrha obustavljena iz razloga što je tužitelj podmirio iznos dugovanja ali temeljem druge pravne osnove, a ne temeljem rješenja o izvršenju zbog kojeg je vođen postupak izvršenja, čije se proglašenje nedopuštenim zahtjeva u ovoj pravnoj stvari.

 

13. Naime, odredba čl. 56. st. 1. OZ, a na koju se poziva žalitelj ukazujući na pravni stav izražen u citiranoj odluci Vrhovnog suda RH Rev-1012/2020,  razrada je odredbe o protuovrsi koja tek omogućuje tužitelju da u postojećem parničnom postupku (radi proglašenja ovrhe nedopuštenom) zahtjeva vraćanje onog što je ovrhovoditelj provedbom ovrhe neosnovano dobio u slučaju kada je ovrha dovršena, što nije konkretni slučaj .

 

14. Naprotiv, u konkretnom slučaju predmetna ovrha je obustavljena rješenjem od 28. listopada 2021., kojim su ukinute sve provedene radnje u tom postupku, pa kod činjenice da u okviru tog postupka nije ništa naplaćeno u pogledu sporne tražbine, i po ocjeni ovoga suda zbog svega navedenog proizlazi pravilnost zaključka suda prvog stupnja kako je bespredmetno daljnje vođenje ovog postupka.

 

15. Stoga je, suprotno navodima žalbe, pravilno prvostupanjski sud prigovor tuženika da tužitelj više nema pravni interes za vođenje ove parnice ocijenio osnovanim, navodeći da u konkretnom slučaju ne postoji pravni interes za vođenje parnice u smislu čl. 187. st. 2. ZPP-a, pri čemu u konkretnom slučaju nema mjesta pozivanja na pravno shvaćanje izneseno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 1012/2020 od 22. 12. 2020. (u kojem se razmatra situacija kada je ovrha u cijelosti provedena te je utvrđenje, da je ista bila nedopuštena, potrebno radi postupka povrata neosnovano naplaćenih iznosa, što nije situacija u ovoj pravnoj stvari.)

 

16. U navedenom, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je pobijanim rješenjem odbacio tužbu tužitelja zbog nedostatka pravnog interesa jer je u konkretnom slučaju riječ o deklaratornoj tužbi kojom se traži utvrđenje sadržaja postojećeg pravnog odnosa - nedopustivosti izvršenja na temelju određene izvršne isprave. Stoga u navedenim okolnostima, kada je izvršenje obustavljeno, ishod parnice u svakom slučaju nema utjecaja na izvršni postupak te je pravilno prvostupanjski sud odbacio tužbu radi nedostatka pravnog interesa.

 

16.1. Utoliko su i pravno neodlučni žalbeni navodi da je u konkretnom slučaju pobijanom ovrhom odnosno izvršenjem došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku pa da je u ovom postupku sud svakako bio dužan uzeti u obzir i primijeniti test razmjernosti.

 

17. Naime, pravni interes za isticanje deklaratornog zahtjeva mora postojati sve do zaključenja glavne rasprave, pa stoga kada nakon podnošenja tužbe za utvrđenje pravni interes za takvu zaštitu prestane postojati, sud tužbu odbacuje (čl. 288. st.2. ZPP-a).

 

18. Nadalje, neosnovano tužitelj ističe kako je ovlašten zahtijevati naknadu troškova postupka u  ovoj pravnoj stvari jer je tužbu podnio postupajući sukladno rješenju suda u predmetnom postupku provedbe izvršenja. Ovo stoga jer u situaciji kada nakon obustave ovrhe odnosno presumiranog povlačenja prijedloga za ovrhu od strane tuženice, tužitelj nije povukao tužbu u ovom postupku, niti se odrekao tužbenog zahtjeva zbog razloga koji se mogu pripisati tuženoj.

 

19. I žalbeni navodi glede visine troška parničnog postupka su neosnovani, budući da je sud prvog stupnja pravilno, sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. dosudio tužitelju trošak parničnog postupka i za svoju odluku dao valjano obrazložene razloge.

 

20. Stoga je, slijedom navedenog, kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a, valjalo je temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

 

U Splitu 24. travnja 2023.

 

Sudac:

Andrea Boras Ivanišević, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu