1

Poslovni broj Gž R-901/2022-2

Poslovni broj Gž R-901/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R  J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužiteljice I. H., OIB: ...., iz Č., zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku iz O., protiv tuženika KBC O., OIB: ....., O., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj 100 Pr- 441/2021-7 od 20. svibnja 2022., 24. travnja 2023.

r j e š i o  j e

1. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje sadržajno odbijajući dio rješenja o trošku iz točke II izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj 100 Pr- 441/2021-7 od 20. svibnja 2022.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, u točki I izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 6.595,42 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose kako je utvrđeno tim dijelom izreke, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu. Točkom II izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 859,37 kn sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke.

Protiv navedene odluke iz sadržajno odbijajućeg dijela točke II izreke tužiteljica podnosi žalbu sadržajno zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP).

U žalbi u bitnom ističe kako se u konkretnom slučaju radi o stupnjevitoj tužbi pa da u trenutku podnošenja tužbe nije bila u mogućnosti specificirati tužbeni zahtjev jer nije raspolagala točnim iznosima plaće niti drugim podacima, tako da je paušalno naznačila vrijednost predmeta spora. Nakon dostavljenih podataka specificirala je tužbeni zahtjev pa smatra da joj troškovi pripadaju sukladno konačno postavljenom zahtjevu sa kojim je u cijelosti uspjela. Tvrdi i da joj za sastav podnesak kojim je postavljen konačno određen tužbeni zahtjeva pripada puna naknada.

Predlaže uvaženje žalbe.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijano rješenje nije utvrđeno da bi njegovim donošenjem bila počinjena koja od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a.

Protivnom žalbenim tvrdnjama tužiteljice, donošenjem pobijane odluke pravilno je primijenjeno materijalno pravo.

Iz sadržaja spisa proizlazi da je tužiteljica prilikom podnošenja tužbe, odnosno postavljanja tužbenog zahtjeva, sukladno odredbi članka 186. b. stavak 1. i 5. ZPP-a naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu od 2.600,00 kn da bi tijekom postupka u podnesku od 18. ožujka 2022. temeljem dostavljenih podataka (platnih listi i evidencije radnog vremena) zatražila ukupan iznos od 6.595,42 kn sa zateznom kamatom. Postupajući na takav način tužiteljica je uz prethodno postavljeni manifestacijski zahtjev sada postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu tako navedenog iznosa koji je konačno presudom na temelju priznanja prihvaćen.

U konkretnom slučaju, tužiteljica je u tužbi ( tzv. stupnjevitoj) označila vrijednost predmeta spora u iznosu od 2.600,00 kn, pa se sukladno tome trošak postupka po manifestacijskom zahtjevu do uređenja tužbe, odnosno postavljanja kondemnacijskog zahtjeva određuje prema toj vrijednosti predmeta spora, kako je to, suprotno žalbenim navodima, pravilno učinio prvostupanjski sud. (Takav stav je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u rješenju poslovni broj Rev-589/2021-2 od 11. listopada 2022).

Nastavno treba kazati i da je sud prvog stupnja pravilno dosudio tužiteljici trošak sastava podneska kojim je je postavila konačno određeni tužbeni zahtjev u visini utvrđenoj tbr. 8. točka 3. Tarife (25 % naknade) jer se ne radi o podnesku iz tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22:dalje-Tarifa) ni o tužbi iz tbr. 7. Tarife u kojoj situaciji bi tužiteljici pripadao puni iznos naknade.

Slijedom iznesenog neosnovani su svi žalbeni navodi te je valjalo pobijanu odluku u sadržajno odbijajućem dijelu točke II izreke potvrditi, primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka jer nije uspjele sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a).

Presuda suda prvog stupnja u točki I i u dosuđujućem dijelu točke II izreke kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 24. travnja 2023.

Sutkinja

Brankica Malnar