1

Poslovni broj: 26 Gž-374/2023-2

Poslovni broj: 26 Gž-374/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja A. Ć., OIB:... iz Đ., kojeg zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u Đ., protiv tuženice M. S., iz R. A., S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu od 8. ožujka 2023. poslovni broj P-42/2023-4, dana 24. travnja 2023.

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba tužitelja, te se ukida rješenje Općinskog suda u Đakovu od 8. ožujka 2023. poslovni broj P-42/2023-4 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud se proglasio nenadležnim za odlučivanje o tužbi tužitelja, te je tužbu zajedno s prijedlogom za određivanje privremene mjere odbacio.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedeno rješenje pobija tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu te ukinuti rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. U obrazloženju rješenja prvostupanjski sud navodi da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženice, kao zakonske nasljednice S. H., A., S., radi isplate iznosa od 23.114,73 EUR. Nadalje, sud navodi da je u tužbi naznačena adresa tuženice - S., R. A., te da je uvidom u Jedinstveni registar osoba utvrđeno da tuženica nikada nije imala prebivalište na području Republike Hrvatske, niti je državljanka Republike Hrvatske. Polazeći od činjenice da predmetni spor predstavlja spor s međunarodnim elementom jer je tuženica osoba s prebivalištem u inozemstvu, te da se nadležnost suda određuje primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. godine o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (u daljnjem tekstu: Uredba), kojom je uređena nadležnost sudova na način da osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države članice samo na temelju pravila iz odjeljka 2. - 7. Uredbe, a koji posebni uvjeti, obzirom na iznesene činjenice i priložene dokaze po ocjeni prvostupanjskog suda nisu ispunjeni, jer je i sam ugovor prema dostupnim podacima sklopljen u inozemstvu, dok Uredba u čl. 4. propisuje opću nadležnost sudova država članica na način da osobe s domicilom u državi članici bez obzira na njihovo državljanstvo budu tužene pred sudovima te države članice, pa kako tuženica ima domicil, prebivalište na području Republike Austrije, uz to nije niti državljanka Republike Hrvatske, to prvostupanjski sud zaključuje da sud u Republici Hrvatskoj nije nadležan za postupanje po tužbi primjenom čl. 4. i 7. Uredbe.

5. U žalbi tužitelj navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer rješenje nije razumljivo te je proturječno stanju u spisu. Navodi da je tuženica zakonska nasljednica pok. S. H. koja je bila ovlaštenica povrata oduzete imovine u Republici Hrvatskoj, te je za života ostvarila pravo na naknadu za tu imovinu i primila određeni novčani iznos koji je isplaćen na račun PBZ d.d. Sve radnje vezane uz povrat imovine, odnosno ostvarivanje prava na naknadu obavio je tužitelj temeljem sporazuma kojim ga je pok. S. H. na to ovlastila i temeljem kojeg je ugovoreno pravo na naknadu u korist tužitelja za poduzete radnje u visini od 45% od ostvarene naknade za oduzetu imovinu, a po kojem je S. H. tužitelju dio naknade platila, ali je ostala dužna utuženi iznos. Kako se nekretnina koja je bila predmet povrata nalazi u Republici Hrvatskoj i da je plaćanje naknade za oduzetu imovinu izvršeno u Republici Hrvatskoj na račun ovlaštenice otvoren u hrvatskoj poslovnoj banci, te je i sporazum stranaka o pravu na naknadu sklopljen i djelomično ispunjen u Republici Hrvatskoj, smatra da je nadležan sud u Republici Hrvatskoj gdje je sklopljen sporazum i gdje je sporazum djelomično ispunjen.

6. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužitelj ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer rješenje nije nejasno niti proturječno, a nije počinjena niti ijedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Prvostupanjski sud je pogrešnom primjenom materijalnog prava zaključio da ne postoji nadležnost suda u Republici Hrvatskoj.

8. Prema čl. 46. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine br. 101/17.) u građanskim i trgovačkim stvarima, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.).

9. Navedena Uredba u čl. 4. st. 1. propisuje da podložno Uredbi, osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže se pred sudovima te države članice, dok u čl. 5. st. 1. propisuje da osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države članice, samo na temelju pravila iz odjeljaka 2. do 7. tog poglavlja.

10. Odjeljak 2. u čl. 7. Uredbe propisuje da osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici:

1.

(a) u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze;

(b) za potrebe ove odredbe, te ako nije drukčije dogovoreno, mjesto izvršenja konkretne obveze je:

— u slučaju prodaje robe, mjesto u državi članici u kojoj je roba dostavljena ili trebala biti dostavljena sukladno ugovoru,

— u slučaju pružanja usluga, mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru;

(c) ako se ne primjenjuje točka (b), primjenjuje se točka (a);

11. Kako je tužitelj podnio tužbu protiv tuženice, kao nasljednice pok. S. H., temeljeći svoje potraživanje na činjeničnim tvrdnjama da je sa S. H. sklopio sporazum temeljem kojeg je poduzimao radnje radi ostvarivanja prava na naknadu za oduzetu imovinu i za koji rad je ugovorena naknada u određenom postotku od visine ostvarene naknade, a koja nije u cijelosti plaćena te je predmetom potraživanja u ovom postupku, to se prema činjeničnim tvrdnjama tužitelja u konkretnom slučaju radi o predmetu spora koji je povezan s ugovorom u smislu čl. 7. Uredbe, koji propisuje da osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze.

11.1. Kako je mjesto izvršenja konkretne obveze u čl. 7. toč. 1.(b) Uredbe definirano kao mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene (…), a usluge su nedvojbeno pružene u Republici Hrvatskoj obzirom je S. H. pravo na naknadu ostvarila pred nadležnim tijelom u Republici Hrvatskoj (Uredom državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Ispostavi Đakovo), za koje usluge tužitelj potražuje isplatu naknade, to po ocjeni ovoga suda postoji posebna nadležnost suda u Republici Hrvatskoj za postupanje po tužbi protiv tuženice temeljem čl. 7. Uredbe.

12. Stoga je ovaj sud prihvatio žalbu tužitelja i primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a ukinuo rješenje i predmet vratio prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

U Varaždinu 24. travnja 2023.