1

Poslovni broj: 27 Gž-83/2023-2

 

Poslovni broj: 27 Gž-83/2023-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. p. d. d.o.o., V., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. & B. u Z., protiv tuženika R. M., direktora programa N. t., na adresi poslodavca A. N. S., zastupanog po punomoćnici G. G., odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & L. & L. u Z., radi objave ispravka, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1560/2022-12 od 6. prosinca 2022., dana 24. travnja 2023.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1560/2022-12 od 6. prosinca 2022. u točki I. izreke.

 

II. Žalbe tužitelja i tuženika prihvaćaju se kao osnovane te se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1560/2022-12 od 6. prosinca 2022. preinačuje u točkama II. i III. izreke i rješava:

 

Odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu kao neosnovan.

 

III. Prvostupanjski sud će o troškovima žalbenog postupka odlučiti konačnom odlukom.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke odbijen je prigovor nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj. Točkom II. izreke Općinski građanski sud u Zagrebu oglasio se mjesno nenadležnim, dok je pod točkom III. izreke određeno da će se po pravomoćnosti tog rješenja spis dostaviti Općinskom sudu u Vukovaru.

 

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenim žalbama pobijaju tužitelj i tuženik.

Tužitelj pobija točku II. i III. izreke prvostupanjskog rješenja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022– dalje u tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje, podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tuženik pobija prvostupanjsko rješenje u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijano rješenje, odbaciti tužbu zbog razloga navedenih u točki I. žalbe, podredno odrediti Općinski građanski sud u Zagrebu kao mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari sukladno žalbenim razlozima. 

 

3. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika vezano za osporavanje nadležnosti Republike Hrvatske, osporavajući u cijelosti žalbene navode tuženika, te je predložio odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u točki I. izreke.

 

4. Žalba tuženika djelomično je neosnovana, dok su žalba tužitelja i djelomično žalba tuženika osnovane.

 

5. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je tužitelj protiv tuženika podnio tužbu radi objave ispravka, u bitnome navodeći da tužbenim zahtjevom traži od tuženika objavu ispravka netočnih informacija objavljenih u emisiji ''N. d.'' emitiranoj na N. televiziji dana 6. travnja 2022., te da je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu navodeći da je tužba podnesena protiv tuženika s prebivalištem u drugoj državi članici Europske unije, radi čega se na pitanje nadležnosti primjenjuje Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. prosinca 2020., dalje: Uredba 1215/2012).

Prvostupanjski sud, polazeći od činjeničnih utvrđenja:

- da se u konkretnom slučaju radi o sporu s međunarodnim elementom, jer je tuženik osoba s prebivalištem u L.,

- da tužitelj svoju poslovnu djelatnost obavlja na području Republike Hrvatske i da mu je u Republici Hrvatskoj sjedište poslovnih interesa,

- da se zahtjev tužitelja odnosi na objavu ispravka netočne informacije koja je objavljena na multimedijalnoj platformi koja se emitira na cijelom području Republike Hrvatske,

 

primjenjujući odredbu čl. 46. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (''Narodne novine'' broj 101/17, dalje: ZMPP) prema kojoj se u građanskim i trgovačkim stvarima nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe 1215/2012 te odredbu čl. 7. st. 2. Uredbe 1215/2012, kojom je u sporovima radi naknade štete, delikata i kvazi-delikata, kao iznimka (prema čl. 4. st. 1. Uredbe 1215/2012 opće pravilo je da se parnični postupak protiv tuženika ima pokrenuti pred sudom one države članice u kojoj tuženik ima domicil) predviđena mogućnost pokretanja postupka pred sudom države članice gdje je nastao (ili može nastati) štetni događaj,

 

pozivajući se na praksu Suda Europske unije (dalje: Sud EU) i to odluku C-251/2020 te odluku C-194/16, iz koje proizlazi da se na pitanje međunarodne nadležnosti  u svezi zahtjeva radi ispravka informacije može primijeniti čl. 7. st. 2. Uredbe 1215/2012, jer se prema  ustaljenoj sudskoj praksi Suda EU pod mjestom nastanka štetnog događaja podrazumijeva i mjesto gdje se šteta dogodila i mjesto gdje je nastao uzrok štete, pri čemu se kriterij mjesta gdje se šteta dogodila povezuje s mjestom središta poslovnih interesa (u slučaju pravne osobe), a to je mjesto gdje subjekt uživa (naj)veći poslovni ugled i u (naj)većoj mjeri obavlja poslovnu djelatnost, jer tamo posljedično nastaje i najveća šteta uslijed objavljene informacije putem interneta,

 

zaključuje da postoji međunarodna nadležnost hrvatski sudova za postupanje u ovoj  pravnoj stvari, slijedom čega je primjenom navedenih odredbi, odbio prigovor nenadležnosti suda Republike Hrvatske kao neosnovan.

 

5.1. Prvostupanjski sud, smatrajući mjestom nastanka štete mjesto u kojem je središte interesa tužitelja, zaključuje da je u ovoj pravnoj stvari mjesno nadležan Općinski sud u Vukovaru na čijem području se nalazi sjedište tužitelja, slijedom čega se primjenom odredbe čl. 7. st. 2. Uredbe 1215/2012 oglasio mjesno nenadležnim.

 

6. Tuženik u žalbi, vezano za prigovor nenadležnosti suda Republike Hrvatske, u bitnome smatra da bi se u konkretnom slučaju trebala primijeniti Direktiva 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (dalje: Direktiva 2010/13/EU), odnosno Zakon o elektroničkim medijima (''Narodne novine'' broj 111/2021, 114/2022), a prema tim propisima Republika Hrvatska nema nadležnost u odnosu na društvo koje je nakladnik N. televizije, jer je sjedište tog društva u L..

 

7. Protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo  i to odredbu čl. 7. st. 2. Uredbe 1215/2012 te relevantnu prasku Suda EU, zaključivši da postoji međunarodna nadležnost suda Republike Hrvatske. Naime, Direktiva 2010/13/EU (koja se odnosi na usluge informacijskog društva i koja je također predviđala nadležnost jedne države članice u pogledu pružatelja tih usluga) ne sadrži pravila o međunarodnoj nadležnosti sudova, već definira kriterije za određivanje nadležne države koja je, između ostalog, obvezna osigurati poštivanje određenih pravila od strane pružatelja medijskih usluga, pri čemu valja ukazati na predmet Suda EU poslovni broj C-509/09 u kojem je Sud EU zauzeo stajalište da, u predmetima gdje se radi o štetnom događaju uslijed objave informacije na internetu, pravila iz Direktive 2000/31/EU (koja postavljaju kriterije za nadležnost jedne države članice), eventualno mogu imati utjecaj na primjenu mjerodavnog materijalnog prava (C-509/09, toč. 53. do 68.), ali nije ukazivao da bi ta pravila mogla imati bilo kakav utjecaj na međunarodnu nadležnost prema čl. 5. toč. 3. Uredbe 44/2001 (sada čl. 7. toč. 2. Uredbe 1215/2012), time da tuženik u ovom postupku nije nakladnik, odnosno pružatelj medijske usluge.

 

8. Tužitelj i tuženik, osporavajući u žalbama zaključak prvostupanjskog suda o mjesnoj nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ističu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a te žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnome navodeći da je prvostupanjski sud pogrešnom ocjenom odlučnih činjenica utvrdio da sjedište društva tužitelja predstavlja središte interesa tužitelja. Pozivajući se na odluke Suda EU poslovni broj C-194/2016 i C-251/20, kraj činjenice da tužitelj u G. Z. ima poslovne prostorije na adresi Z., da na toj adresi posluju osobe ovlaštene za zastupanje tužitelja, da je upravo G. Z. mjesto u kojem tužitelj obavlja glavni dio svoje gospodarske djelatnosti te da se i prebivalište predsjednika uprave i članova uprave nalazi u G. Z., smatraju da je upravo G. Z. predstavlja središte poslovnih interesa tužitelja, radi čega je mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu.

 

9. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja i tuženika kojima osporavaju stav prvostupanjskog suda o mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Vukovaru kao suda na čijem se području nalazi sjedište tužitelja. Naime, prema praksi Suda EU, pravilo iz čl. 7. st. 2. Uredbe 1215/2012 sadrži i kriterij za određivanje međunarodne nadležnosti i kriterij za određivanje mjesne nadležnosti (odluka C-30/20, toč. 33.). U ovom konkretnom slučaju kod određivanja mjesta nastanka štetnog događaja, a kako to osnovano ističu i tužitelj i tuženik, relevantno je pitanje vezano za središte poslovnih interese tužitelja (oštećenika), a to ne mora nužno biti mjesto registriranog sjedišta tužitelja (praksa Suda EU registrirano sjedište smatra jednim od relevantnih kriterija, ali ne i konačnim – odluka C-194/16, toč. 33. do 41.).  

 

10. Imajući u vidu da obje parnične stranke obrazlažu da je na području G. Z. središte poslovnih interesa tužitelja, odnosno da na tom području tužitelj obavlja svoju poslovnu djelatnost, to je po ocjeni ovog suda mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu kao sud mjesta gdje se dogodila šteta uslijed objavljene informacije putem interneta, a koja ocjena je u skladu sa relevantnom praksom Suda EU.

 

11. Slijedom iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje pod točkom I. izreke, dok je žalbu tužitelja i djelomično žalbu tuženika valjalo prihvatiti kao osnovane te primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačiti točku II. i III. izreke i odbiti prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu kao neosnovan.

 

12. Prvostupanjski sud će o troškovima žalbenog postupka odlučiti konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

 

U Varaždinu, 24. travnja 2023.