Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                            Poslovni broj 13 Zk-356/2022-2

 

 


         Republika Hrvatska

  Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

 

 

 

 

 

           Poslovni broj 13 Zk-121/2022-2 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Jasminki Pavković, u zemljišnoknjižnoj stvari predlagateljice A. D. iz O., OIB: , koju zastupa punomoćnica B. B. L., odvjetnica u O., radi pokretanja i otvaranja pojedinačnog ispravnog postupka, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Z-1624/2022 od 7. veljače 2022., 24. travnja 2023.,

 

r i j e š i o  j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba predlagateljice A. D. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Z-1624/2022 od 7. veljače 2022.

 

II. Nalaže se Općinskom sudu u Osijeku – zemljišnoknjižnom odjelu brisanje zabilježbe odbačenog prijedloga upisane pod poslovnim brojem Z-20045/2021, brisanje zabilježbe odbijenog prigovora upisane pod poslovnim brojem Z-1624/2022 i brisanje zabilježbe žalbe upisane pod poslovnim brojem Z-4143/2022 u zk. ul. 589 (E-9) k. o. O..

             

   Obrazloženje

 

1. Pobijanim prvostupanjskim odbija se kao neosnovan prigovor izjavljen protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Z-20045/2021 od 26. studenoga 2021. kojim je odbačen kao nedopušten prijedlog za pokretanje i otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka (st. I. izreke). Nadalje, tim rješenjem određuje se zabilježba odbijenog prigovora u zk. ul. br. 589 k. o. O. (E-9) (st. II. izreke).

 

2. Protiv tog rješenja žali se predlagateljica iz razloga bitnih povreda pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

3. Žalba predlagateljice je neosnovana.

 

4. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s odredbama čl. 381. ZPP i čl. 99. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 63/19 – dalje: ZZK).

 

5. Suprotno žalbenim navodima predlagateljice, odlučujući o predmetnom prigovoru prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijano prvostupanjsko rješenje nema nedostatke radi kojih se ne bi moglo ispitati. Izreka tog rješenja je razumljiva i nije u proturječnosti s razlozima navedenim u obrazloženju.

 

6. Kao razloge odbijanja predmetnog prigovora prvostupanjski sud u bitnome utvrđuje da je predlagateljica u prijedlogu navela da su oba parkirališna mjesta pripadci stana kojeg je prodala I. G. čije pravo vlasništva je na posebnom dijelu upisano u zemljišnu knjigu te zaključuje da se u pojedinačnom ispravnom postupku ne može predlagati upis prava vlasništva na spornim parkirališnim mjestima jer se smatra da su ta parkirališna mjesta pripadci navedenog stana. Pritom se prvostupanjski sud poziva na odredbu čl. 67. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP).

 

7. Navedeni razlozi kao razlozi odbijanja predmetnog prigovora, kao i zaključak prvostupanjskog suda su pravilni, no, ovdje valja dodati i slijedeće.

 

8. Prema odredbi čl. 208. st. 3. ZZK opravdani razlog za vođenje pojedinačnog ispravnog postupka postoji kad je nekom ispravom učinjeno vjerojatnim da nekoj osobi pripada pravo koje nije u njezinu korist upisano i zbog čijeg bi upisa trebalo ispraviti određene zemljišnoknjižne upise, a radi se o pravu koje prema odredbama toga Zakona može biti predmet zemljišnoknjižnog upisa.

 

9. Odredbom čl. 67. st. 3. ZVDSP propisano je da se uz stan odnosno drugu samostalnu prostoriju, vlasništvo posebnog dijela nekretnine može protezati i na sporedne dijelove kao što su otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kućni vrtovi, mjesta za ostavljanje najviše do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji.

 

10. Kada iz potvrde nadležnog Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje od 16. listopada 2014. proizlazi da stan 6 koji se nalazi na I katu, a sastoji od: predprostora, kupaonice, ostave, sobe s kuhinjom, sobe i loggie, ukupne korisne površine 61,17 m2 te sporednog dijela koji se sastoji od drvarnice 6 na međukatu površine 2,87 m2, parkirališnog mjesta 8 površine 12,58 m2 i parkirališnog mjesta 15 površine 10,56 m2 predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, onda   predmetna parkirališna mjesta kao sporedni dijelovi navedenog stana ne mogu biti predmet upisa u zemljišnu knjigu kao posebni dijelovi predmetne nekretnine jer ta parkirališna mjesta ne čine samostalnu uporabnu cjelinu. Stoga, navedena parkirališna mjesta niti ne mogu biti predmet zemljišnoknjižnog upisa kao samostalni posebni dijelovi predmetne nekretnine pa slijedom toga u konkretnom slučaju ne postoji opravdan razlog za vođenje pojedinačnog ispravnog postupka kada predlagateljica predlaže upis tih parkirališnih mjesta na svoje ime.

 

11. Žalbeni navodi predlagateljice gdje ističe da je ona izvanknjižni vlasnik parkirališnih mjesta, a ne I. G., jer parkirališna mjesta nisu bila predmet kupoprodaje, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja. Ovo stoga jer se vlasništvo posebnog dijela nekretnine ne može uspostaviti na parkirališnim mjestima, kao što je to već naprijed navedeno, jer parkirališna mjesta nisu samostalna uporabna cjelina kako to pogrešno smatra predlagateljica.

 

12. Slijedom navedenog, a kako ne postoje razlozi radi kojih se pobija prvostupanjsko rješenje, a niti razlozi na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 149. su. 3. ZZK odbiti kao neosnovanu žalbu predlagateljice i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, odnosno odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

 

 

U Velikoj Gorici 24. travnja 2023.

 

 

                                                                                                                      Sudac

 

                                                                                                                            Jasminka Pavković, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu