Poslovni broj 60 Pn-57/2021-15

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu mr. sc. Zrinki Tironi, na prijedlog sudske
savjetnice Nikoline Mandić, u pravnoj stvari tužiteljice M. T., Z.,
O.: …, S., koju zastupa punomoćnik M.
J., odvjetnik iz S., protiv tuženika G. H. d.d., Z., O.: … kojeg zastupa punomoćnik N. Č.,
odvjetnik u B. & P. O. d.o.o., sa sjedištem u S., radi
naknade štete, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 15. ožujka 2023.
u prisutnosti punomoćnika stranaka, 21. travnja 2023. objavio je i

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici imovinsku štetu u iznosu od 796,34 EUR /

6.000,00 kn1 sa zateznim kamatama koje teku od 4. kolovoza 2020. do 31. prosinca

2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako
polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od
650,33 EUR / 4.899,91 kn1 sa zateznim kamatama koje teku od 21. travnja 2023. do
isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope
koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova
parničnog postupka u iznosu od 46,92 EUR / 353,52 kn1 sa zateznim kamatama koje
teku od 21. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2 Poslovni broj 60 Pn-57/2021-15

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadom troškova parničnog
postupka u iznosu od 715,46 EUR / 5.390,63 kn1 sa zateznim kamatama koje teku
od 21. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je 3. kolovoza 2020. u S. nasuprot kbr. … od 13,05 sati, na predjelu rive, došlo
do požara na mopedu marke D., registarske oznake … a koji požar je
uslijed puhanja vjetra prenesen na ostale motocikle i mopede koji su se nalazili na
istom parkiralištu, između ostalih i na moped u njezinom vlasništvu marke P, registarske oznake ….

1.2. Budući da je uzrok požara samozapaljenje na vozilu koje je u trenutku štetnog
događaja bilo osigurano kod tuženika, tužiteljica ovom tužbom od tuženika potražuje
nadoknadu imovinske štete u iznosu od 6.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim
od sljedećeg dana od dana štetnog događaja do isplate.

1.3. Osim toga, tužiteljica tvrdi da je tuženik dužan nadoknaditi štetu jer je ona
nastala upotrebom vozila te se u pogledu tog pojma poziva na presudu Suda
EU od 15. studenoga 2018. u predmetu BTA B. I. C.
(C-648/17) te na presudu od 28. studenoga 2017. u predmetu R. de A.
(C-514/16) koje se odnose na tumačenje čl. 3. st. 1. D. V. 72/166/E. od

24. travnja 1972. o usklađivanju zakona država članica u odnosu na osiguranje
građanskopravne odgovornosti u pogledu uporabe motornih vozila i izvršenje obveze
osiguranja iz takve odgovornosti (S. 1972, L. 103, str. 1, dalje: P. D. V.
72/166/E. od 24. travnja 1972.).

1.4. Kao dokaze tužiteljica predlaže izvršiti uvid u potvrdu I. PP S. od

9. rujna 2020., račun i uvjerenje S. za tehnički pregled vozila B. d.d.,
provesti prometno tehničko vještačenje te po potrebi od S. za tehnički pregled
vozila B. d.d. pribaviti podatke o obavljenom tehničkom pregledu i izvješće o
registraciji vozila, pregledati fotografije objavljene u novinskom članku u vezi štetnog
događaja, izvršiti uvod u dopis tuženika od 4. studenoga 2020. i 23. studenoga 2020.

1.5. Osim toga, tužiteljica prilaže sudsku praksu i to presudu S. EU od

15. studenoga 2018. u predmetu B. B. I. C. (C-648/17),
presudu S. E.U. od 28. studenoga 2017. u predmetu R. A. (C-514/16) te presudu Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-
723/2018 od 24. listopada 2018.

3 Poslovni broj 60 Pn-57/2021-15

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik ne osporava pasivnu legitimaciju,
tj. ne osporava da je vozilo kod kojeg je došlo do samozapaljenja bilo kod njega
osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Ne osporava
niti nastanak štete, uzročno-posljedičnu vezi niti visinu štete.

2.1. Međutim, tuženik smatra da nije obvezan tužiteljici nadoknaditi štetu jer ona nije
nastala u vezi s pogonom vozila niti upotrebom vozila, a nije se radilo niti o prometnoj
nesreći. U odnosu na praksu Suda EU tuženik smatra da se ista ne može
primijeniti u konkretnom slučaju te da iz iste proizlazi neosnovanost tužbenog
zahtjeva te u pogledu svojeg pravnog stava prilaže presudu Županijskog suda u
Splitu poslovni broj Gžo-59/14 od 12. siječnja 2015.

2.2. Kao dokaze tuženik predlaže izvršiti uvidu odštetni zahtjev od 28. listopada

2020., dopis tuženika od 4. studenoga 2020., dopis tuženika od 23. studenoga 2020.
te izvršiti uvid u predmet ODO u S. koji se vodio
povodom štetnog događaja.

2.3. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz nadoknadu parničnih troškova tuženiku.

5. U tijeku postupka pročitana je i pregledana materijalna dokumentacija koju su
stranke priložile spisu i to: odštetni zahtjev od 28. listopada 2020. (list 42-44 spisa),
odluka tuženika o osnovanosti odštetnog zahtjeva od 4. studenoga 2020. (list 46-47,
67-68 spisa), odgovor tuženika na prigovor od 23. studenoga 2020. (list 48-49, 70
spisa), fotografije i internetski članak (list 50-64 spisa), račun (list 65 spisa), uvjerenje
(list 66 spisa), potvrda I. PP S. od 9. rujna 2020. (list 69 spisa) te spis
ODO u S. poslovni broj Kr DO-1045/2020.

5.1. Nisu pribavljene isprave od S. za tehnički pregled B. d.d. o obavljenom
tehničkom pregledu i registraciji mopeda a nije provedeno niti prometno vještačenje
jer visina štete na vozilu tužiteljice između stranaka nije sporna.

6. Na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i svakog
dokaza pojedinačno te očitovanih dispozicija stranaka u parnici sud nalazi tužbeni
zahtjev tužiteljice osnovanim.

7. Nije sporno da je 3. kolovoza 2020. u S. nasuprot kbr. 23 od 13,05 sati, na predjelu rive, došlo do samozapaljenja
na mopedu marke D, registarske oznake …, a koji požar je uslijed
puhanja vjetra prenesen na ostale motocikle i mopede koji su se nalazili na istom
parkiralištu, između ostalih i na moped u njezinom vlasništvu marke P. T.
registarske oznake … koji je u tom požaru potpuno uništen.

7.1. Nije sporno da je vozilo marke d, registarske oznake … u trenutku
štetnog događaja bilo osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske
odgovornosti kod tuženika.

7.2. Nije sporna visina štete, tj. nije sporno da vrijednost vozila tužiteljice iznosi 6.000,00 kn.

4 Poslovni broj 60 Pn-57/2021-15

7.3. Nije sporno da se tužiteljica prije podnošenja tužbe obratila tuženiku sa
odštetnim zahtjevom koji je tuženik otklonio s istim obrazloženjem koje je iznio
tijekom ovog postupka.

8. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, tj. između stranaka je sporno je li šteta
nastala upotrebom vozila te da li je tuženik tu štetu dužan nadoknaditi temeljem
ugovora o osiguranju od odgovornosti.

8.1. Na pravni odnos između stranaka primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim
osiguranjima u prometu („NN“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14,
dalje ZOOP) u koji je, između ostaloga, implementirana i DEP i V. 2009/103/E. od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od
građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje
obveze osiguranja od takve odgovornosti (S. L. 263, 7. 10. 2009., dalje D.
2009/103/E. od 16. rujna 2009.) (čl. 1.a st. 1. t. 6. Z.).

8.2. Prema odredbi čl. 22. st. 1. ZOOP vlasnik vozila dužan je sklopiti ugovor o
osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti treći
osobama zbog smrti tjelesne ozljede narušavanja zdravlja uništenja ili oštećenja
stvari. Odredbom čl. 22. st. 3. ZOOP propisano je da su tim ugovorom o osiguranju
pokrivene štete nastale od vozila koja se kreću javnim cestama i ostalim površinama
na kojima se odvija promet a koja podliježu obvezi registracije te po propisima o
registraciji moraju imati prometnu dozvolu.

8.3. Prema odredbi čl. 3. st. 1. D. 2009/103/EZ svaka država članica
poduzima sve odgovarajuće mjere kako bi osigurala da je građanskopravna
odgovornost u pogledu upotrebe vozila koja se uobičajeno nalaze na njezinu
području pokrivena osiguranjem.

8.4. Pri tome, valja ukazati da je takva odredba bila sadržana i u čl. 3. st. 1. direktiva
koje su stavljene izvan snage D. 2009/103/E. od 16. rujna 2009. a koje su
uređivale istu pravnu materiju. N., D. 2009/103/E. od 16. rujna 2009.
stavila je izvan snage P. D. V. od 72/166/E. od 24. travnja 1972. i
D. D. V. 84/5/E. od 30. prosinca 1983. o usklađivanju zakona država
članica u odnosu na osiguranje građanskopravne odgovornosti u pogledu uporabe
motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja iz takve odgovornosti (S. 1984, L. 8, str.
17, dalje: D. D. V. 84/5/E. od 30. prosinca 1983.). K. je S.
E.U u predmetima BTA B. I. C. (C-648/17) i R.
de A. (C-514/16) tumačio odredbu čl. 3. st. 1. P. D. V. od
72/166/E. od 24. travnja 1972. koji je istovjetan čl. 3. st. 1. D. 2009/103/E.
od 16. rujna 2009., to se navedena sudska praksa može primijeniti i ovome
predmetu.

8.5. Uzimajući u obzir da implementacija D. 2009/103/E. od 16. rujna 2009. u
naš pravni sustav podrazumijeva postizanje cilja određenog odredbom čl. 3. st. 1. te
D. te da je presudama S. E.U u predmetima BTA B.
I. C. (C-648/17) i predmetu R. de A. (C-514/16)
izražen stav da je pojam upotrebe vozila autonomni pojam prava U. koji obuhvaća
svaku upotrebu vozila u skladu s njegovom funkcijom, to pojam upotrebe vozila treba
tumačiti na način da se snaži cilj zaštite prava osoba kojima je šteta nastala uslijed

5 Poslovni broj 60 Pn-57/2021-15

uporabe vozila. Stoga ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju pojam upotrebe
vozila obuhvaća ne samo korištenje vozila tijekom prijevoza, već i vrijeme između
jednog i drugog prijevoza, odnosno i za vrijeme dok je vozilo parkirano na javnim
površinama. Dakle, suprotno stavu tuženika, na upotrebu vozila ne utječe okolnost
što su vozila bila zaustavljena na parkiralištu i što do štete nije došlo uslijed prometne
nesreće ili radnjom fizičke osobe jer pojam upotreba obuhvaća svaku upotrebu vozila
kao prijevoznog sredstva.

8.6. Slijedom navedenog, s obzirom na to da je prema shvaćanju ovoga suda šteta
na vozilu tužiteljice nastala upotrebom vozila, to je na temelju odredbe čl. 22. st. 1. i

3. ZOOP u vezi s čl. 964. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("NN" broj
35/05, 41/08, 25/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici
imovinsku štetu u iznosu od 796,34 EUR / 6.000,00 kn1.

9. Na temelju odredbe čl. 1086. ZOO dosuđene su tužiteljici kamate na dosuđeni
iznos imovinske štete od 4. kolovoza 2020., tj. od sljedećeg dana od dana nastanka
štete do isplate po stopi određenoj sukladno odredbi čl. 29 st. 2 ZOO, kao u ostalim
odnosima.

10. Parnični troškovi dosuđeni su tužiteljici na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP s
jer je uspjela u parnici, dok je zahtjev tuženika za nadoknadom troškova parničnog
postupka odbijen kao neosnovan (stavak IV. izreke presude). Prilikom određivanja
visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora od 6.000,00 kn, važeća
Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN" broj
142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje Tarifa) prema kojoj vrijednost 1
boda iznosi 1,99 EUR / 15,00 kn1 (Tbr. 50. Tarife) te Uredba o Tarifi sudskih pristojbi
("NN" broj 37/23).

10.1. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP priznaju se tužiteljici kao potrebni za vođenje
parnice to odvjetnički troškovi od po 75 bodova za sastav tužbe (Tbr. 8.1. Tarife),
zastupanja na ročištu 8. prosinca 2022. (Tbr. 9.1. Tarife), sastav obrazloženog
podneska od 14. ožujka 2023. (Tbr. 8.1. Tarife) i zastupanja na ročištu 15. Ožujka

2023., dakle ukupno 300 bodova što pomnoženo s vrijednošći boda iznosi ukupno
597,25 EUR / 4.500,00 kn1. Kada se odvjetničkim troškovima pridoda trošak sudske
pristojbe za tužbu u iznosu od 26,54 EUR i trošak sudske pristojbe za presudu u
iznosu od 26,54 EUR, dolazi se do iznosa od 650,33 EUR koji je ukupno priznat
tužiteljici.

10.2. Tužiteljici se ne priznaje više potraživani iznos na ime sudskih pristojbi za tužbu
i presudu u iznosu od 46,92 EUR koji predstavlja razliku između zatraženog (100,00
EUR) i dosuđenog iznosa (26,54 EUR x 2).

10.3. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove parničnog postupka
temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom
postupku ("NN" broj 80/22), a stopa je određena sukladno odredbi čl. 29.
st. 2. ZOO kao u ostalim odnosima.

10.4. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnične
troškove u iznosu od 650,33 EUR / 4.899,91 kn1 s pripadajućim zateznim kamatama
(stavak II. izreke), dok je preko dosuđenog do zatraženog, a za iznos od 46,92 EUR

6 Poslovni broj 60 Pn-57/2021-15

zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama zahtjev tužiteljice za nadoknadom
troškova postupka odbijen kao neosnovan (stavak III. izreke).

U Splitu 21. travnja 2023.

 

Sutkinja

mr. sc. Zrinka Tironi v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke žalba je dopuštena. Podnosi se putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne
primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.

354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP.