REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU Pn. 341/22

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz S., O.:
…, zastupanog po pun. M. S., odvjetniku u S., protiv tuženika
A. O. d.d., Z., O.: …,
zastupanog po odvjetnicima iz OD G. & P., P. S.,
radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 9.
ožujka 2023. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 21.
travnja 2023. godine,

p r e s u d i o j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti
tužitelju s naslova naknade imovinske štete iznos od 2.193,90 eura /
16.529,93 kuna1 sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos
teče od 13.svibnja 2022.godine do 31.prosinca 2022.godine po stopi
određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023.godine do
isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem
kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi
tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.052,46 eura / 22.998,75 kuna sa
zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja
se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je
ESB primijenila na svoje posljednje glavne
operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana
tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2 Pn. 341/22

Obrazloženje

Dana 6. listopada 2016. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj
se navodi da se dana 6. listopada 2016. godine na raskrižju … došlo do prometne nezgode na način da je teretni automobil marke
P. P. reg. oznake …, vlasništvo G. J. kao
vlasnice obrta T., koje je osigurano kod tuženika policom broj …,
a kojim je upravljao P. T. u smjeru istok-zapad, prešao u
suprotni kolnički trag i udario u osobni automobil marke F. S. ", reg. oznake
…, vlasništvo tužitelja kojim je upravljala L. Š. u
smjeru zapad-istok. Tužitelj da se dana 10. listopada 2016. godine obratio odštetnim
zahtjevom prema tuženiku kao osiguratelju, tuženik da je svojim dopisom od 31.
listopada 2016. godine odbio isplatiti štetu tužitelju uz obrazloženje da nema
odgovornosti osiguranika tuženika za navedenu prometnu nezgodu jer je istu
prouzročio nepoznati vozač upravljajući nepoznatim vozilom. Povodom štetnog
događaja da je sačinjen zapisnik o očevidu MUP-a od 6. listopada 2016. godine,
međutim, zapisnik o očevidu da je sastavljen naknadno i da se isključivo temelji na
iskazivanju P. T. koji je kao razlog svog postupanja naveo izbjegavanje
prometne nezgode sa nepoznatim vozilom kojim je upravljala nepoznata osoba. L.
Š. da je nakon saznanja za ovako pristrani zapisnik podnijela prigovor
nadležnoj PU jer kritične prigode nije bilo nikakvog nepoznatog vozila koje je
uzrokovalo nezgodu, da je za štetni događaj isključivo odgovoran vozač teretnog
vozila P. T.. U predmetnom štetnom događaju da je došlo do znatnog
oštećenja automobila tužitelja, prema ponudi od 11. listopada 2016. godine koja je
izrađena od strane ovlaštenog servisera za automobile mare F. – G. –
A. d.o.o., popravak tužiteljevog vozila da iznosi 18.792,89 kn, dakle, s naslova
imovinske štete tužitelj potražuje iznos od 18.792,89 kn sa zakonskim zateznim
kamatama koje na ovaj iznos teku od 10. listopada 2016. godine do isplate, potražuje
naknadu parničnog troška.

U svom odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu i predlaže
da sud isti odbije kao neosnovan, ne spori činjenicu da se dana 6. listopada 2016.
godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo P.
P. kojeg tužitelj označava štetnikom, a to vozilo da je zaista u vrijeme
nezgode bilo osigurano kod tuženika važećom policom osiguranja od automobilske
odgovornosti, tuženik priznaje pasivnu legitimaciju. U konkretnom slučaju da se radi
o šteti prouzročenoj pogonom više vozila, tužitelj da je vlasnik jednog od vozila
sudionika štetnog događaja, u takvom slučaju vlasnici vozila da međusobno za štetu
odgovaraju po načelu krivnje, temeljem odredbe čl. 1072. Zakona o obveznim
odnosima. Dakle, tuženik za štetu da odgovara tužitelju isključivo razmjerno krivnji
svog osiguranika, iz priložene dokumentacije da proizlazi kako na strani tuženikovog
osiguranika nema ni najmanje krivnje za nastanak predmetne nezgode, da je
isključiva krivnja na strani vozača nepoznatog vozila koje je napustilo mjesto
nezgode. Zapisnik o očevidu da je javna isprava pa da se smatra istinitim ono što je
njime navedeno. Opreza radi tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva i zatraženi
tijek zateznih kamata, šteta na vozilu tužitelja da iznosi 15.201,25 kn po Obračunu
djelomične štete, spisu da nije priložen račun o izvršenom popravku vozila već
isključivo Ponuda. Dakle, da bi se radilo o tzv. imovinskoj nenovčanoj šteti te da
kamata na utuženi iznos može početi teći isključivo od dana presuđenja.

3 Pn. 341/22

Dana 13. veljače 2019. godine tužitelj je uredio odnosno smanjio svoj tužbeni
zahtjev tako da na ime naknade imovinske štete potražuje iznos od 16.529,93 kn sa
zakonskim zateznim kamatama od 10. listopada 2016. godine do isplate.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom zapisnika o očevidu PU
SD broj … od 6. listopada 2016. godine;
kupoprodajnog ugovora za vozilo tužitelja od 23. kolovoza 2016. godine; police
osiguranja od automobilske odgovornosti za vozilo P. P. na dan 3.
ožujka 2016. godine; dopisa tuženika tužitelju od 31. listopada 2016. godine; ponude
društva G. A. d.o.o. S. od 11. listopada 2016. godine; saslušanjem
svjedoka L. Š. i P. T.; dokumentacije dostavljene od strane tuženika
vezano za postupanje u mirnom postupku; dokumentacije dostavljene od strane PU
SD vezano za predmetnu prometnu nezgodu sa svim prilozima;
vještačenjem po stalnim sudskim vještacima za strojarstvo, promet i motorna vozila
dipl. ing. V. U. i dipl. ing. N. K..

Dana 13.svibnja 2022.godine donesena je prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

"I.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju s
naslova naknade imovinske štete iznos od 16.529,93 kn sa zakonskom zateznom
kamatom koja na ovaj iznos teče od presuđenja do isplate po stopi određenoj
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; dok se zahtjev
tužitelja odbija kao neosnovan za više zatražene zakonske zatezne kamate koje na
dosuđeni iznos od 16.529,93 kn teku od 10. listopada 2016. godine do presuđenja.

II.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju
parnični trošak u iznosu od 14.016,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od
presuđenja do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena."

Protiv ove presude tuženik je podnio žalbu, dosuđujućeg dijela, dana 6.rujna

2022.godine doneseno je rješenje Županijskog suda u Puli – Pola broj Gž-895/22, iz
obrazloženja ukidnog rješenja proizlazi da je tuženiku onemogućeno raspravljanje
pred sudom budući je odbijen njegov prijedlog za usmenim saslušanjem vještaka za
strojarstvo, promet i motorna vozila dipl.ing. N. K., upućen je ovaj sud pozvati
tog vještaka na glavnu raspravu, kako bi isti usmeno iznio nalaz i mišljenje, očitovao
se na primjedbe tuženika, ali i dopunio nalaz glede visine nastale štete na vozilu
tužitelja.

Sud je postupio sukladno uputi iz ukidnog rješenja, sudski vještak N. K.
je na ročištu za glavnu raspravu od dana 9.ožujka 2023.godine usmenim putem
dopunio svoj pisani nalaz i mišljenje, odgovorio je na primjedbe tuženika na njegovo
pisano vještvo, pored već ranije izvedenih dokaza, izveden je i ovaj dokaz.

4 Pn. 341/22

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužitelja je osnovan.

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete
spram tuženika koja bi nastala u prometnoj nezgodi koja se dogodila u S. 6.
listopada 2016. godine, a u kojoj prometnoj nezgodi je oštećeno njegovo vozilo
F. S.-M., kojim je u tom trenutku upravljala L. Š., a u ovoj prometnoj
nezgodi sudjelovalo je vozilo P. P. koje je policom od automobilske
odgovornosti u tom trenutku bio osigurano kod tuženika. Među strankama nije sporna
pasivna legitimacija tuženika, sporan je pravni osnov odgovornosti i visina štete kao i
tijek zakonskih zateznih kamata. Tuženik navodi da je do nezgode došlo krivnjom
nepoznatog vozila koje se udaljilo sa lica mjesta, a da je upravo zbog krivnje tog
vozila došlo do sraza između vozila osiguranika tuženika i vozila tužitelja. Nije sporno
da je vozilo tužitelja marke F. oštećeno u ovoj prometnoj nezgodi. Sporna je
krivnja sudionika prometne nezgode za nastanak štetnog događaja odnosno sudara.
Dakle, tužitelj i tuženik se ne slažu oko okolnosti je li uopće postojalo tzv. nepoznato
vozilo radi kojeg je P. T. koji je upravljao teretnim vozilo P. P.
prešlo u prometni trak u kojem je iz suprotnog smjera vozila svjedok L. Š.
upravljajući vozilom F., vozilom vlasnosti tužitelja. Vezano za odredbu čl.1072.
Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), kada u
prometnoj nezgodi sudjeluje više motornih vozila u pokretu, odgovornost za štetu
koju trpi jedan od imaoca vozila valja prosuđivati prema odredbama čl.1072.st.1,2.i 3
ZOO-a, vezano za odgovornost prema načelu krivnje. Dakle, u ovom slučaju valjalo
je odlučiti o tome je li u nezgodi sudjelovalo i treće, nepoznato vozilo, kako to tvrdi
tuženik, te ukoliko jest, tko je krivac za nastanak predmetne prometne nezgodi i štete
na vozilu tužitelja iz iste.

U svom iskazu svjedok L. Š. navodi da je predmetnog dana vozila
svoju kćer u školu i da se u automobilu nalazilo i drugo dvoje djece, da se kretala
prometnicom na P. niz blagu nizbrdicu te da je na jednom raskršću trebala
skrenuti desno prema školi. U tom trenutku da se iz suprotnog smjera prema njoj
kretalo jedno vozilo velikom brzinom koje je vrludalo cestom prelazeći iz jedne
kolničke trake u drugu i na koncu da je udarilo frontalno u njeno vozilo kada je ona
već bila zaustavljena jer je vidjela što će se dogoditi pa da se to vozilo od siline udara
u njeno vozilo odbacilo na trotoar i udarilo u susjedni zid. Gospodin T. koji je
upravljao tim vozilom da nije uopće nakon sraza izašao iz svoga automobila već da
je obavljao neki razgovor na telefon pa da je tek nakon par minuta izašao iz svog
vozila i pitao je "je li ga vidjela", a kada ga je pitala što ili koga, da je rekao – "bijelo
auto koje me je pretjecalo i koje je skrenulo u lijevo". N. da je zvala supruga koji
je odmah došao, T. da je sa nekim čovjekom nešto dogovarao te da je želio
promijeniti gumu na svom vozilu koja je bila puknuta i to sve do dolaska policije ali da
ga je u tome spriječio njen suprug. Nakon toga da dolazi policija te je ispituje, da im
je ona jasno rekla da je niti jedno auto prije predmetnog sraza nije pretjecalo i da
nikakvog bijelog vozila na mjestu događaja nije bilo. Na koncu da može dodati da je
kojim slučajem to vozilo i postojalo, da je skrenulo u lijevo prema A., odnosno
mjestu gdje se nalazi slijepa ulica i gdje nema nikakvog izlaza pa da je gospodin
T. vrlo lako mogao pronaći to vozili vlasnika. Navodi da je ova priča izmišljena

5 Pn. 341/22

radi uskrate isplate naknade štete. Na pitanje pun. tužitelja je li se kod pauk službe
koja se nalazi u blizini A. provjeravalo i na koji način je li tuda prošlo neko
bijelo vozilo, svjedokinja odgovara: da je policijski službenik rekao da su se
pregledavala kamere pauk službe te da uvidom u iste nije utvrđeno nikakvo bijelo
vozilo. Na pitanje pun. tužitelja je li podnosila prigovor protiv zapisnika o očevidu,
svjedokinja odgovara: da je podnijela prigovor, da je telefonski bila pozvana na
razgovor kod policije te da do dan danas nikakva odluka nije donesena na njezin
prigovor. I da je razgovarala s načelnikom PP koji joj je rekao da bi u
slučaju promjene zapisnika da bi policajac koji je to pravio bio suspendiran.

Svjedok P. T. u svom iskazu navodi da je na predmetnom raskršću u
njegovom pravcu kretanja bio otprilike pola metra udaljen od zebre kada se u tome
trenutku jedno vozilo izbacilo odnosno počelo pretjecati vozilo kojim je upravljala
svjedokinja L. Š. pa da je morao brzo reagirati. To vozilo da je skrenulo u
lijevo prema A., da je on izbjegavao sraz sa tim vozilom i da je vidio prazan
prostor te prešao u suprotnu kolničku traku i popeo se na trotoar i to bez kočenja sve
iz razloga jer da je kočio, da bi izravno vjerojatno udario u auto kojim je upravljala
svjedokinja L. Š.. Navodi da ne zna je li udario u zid i da nije siguran da li je
došlo do kontaktira između njegov vozila i vozila kojim je upravljala L. Š..
Navodi da je on vozio oko 30 km/h, a ovo bijelo vozilo otprilike 60 km/h. Napominje
još da je to vozilo bilo šporke bijele boje s pravokutnim farovima i okvirima oko
farova. Navodi da mu je prednja guma pukla od udarca od trotoar, a stražnja guma
od udarca F. u njegovo vozilo. Navodi da je do F. bila udaljenost od 8-10
metara, u trenutku kada je uočio bijelo vozilo.

Spisu je priložena sva relevantna dokumentacija, ista je pribavljena od strane
MUP-a, sud je izveo dokaz prvenstveno vještačenjem po stalnom sudskom vještaku
za strojarstvo, promet i motorna vozila dipl. ing. V. U. (koji je danas, nažalost,
pokojni), sudski vještak u svom pisanom vještvu naveo je iscrpan nalaz, analizu
nastanka prometne nezgode i konačnici svoje stručno mišljenje u kojem navodi da se
predmetna nezgoda dogodila na način da se od pravca istoka prema zapadu
kolnikom U. P. kreće … iz suprotnog smjera F. S. M. čiji
vozač na raskrižju sa južne strane ima namjeru skrenuti udesno na kolnik U. I.
T., u jednom trenutku vozilo P. da se počinje zanašati ulijevo gdje se
giba polubočno prema automobilu F., da je došlo do sraza automobila F.
prednjim desnim dijelom u stražnji desni dio vozila P., nakon sraza da se
P. giba prema naprijed i stražnjim dijelom zanaša u smjeru kazaljke na satu,
nakon čega sa prednjim lijevim kotačem udara u južni rubnik-nogostupa gdje se
penje na nogostup i udara prednjim lijevim dijelom u ogradni potporni zid. Mjesto
sraza između automobila da je na južnog prometnoj traci U. P., osobni
automobil F. pred sraz i skretanje udesno da se giba brzinom oko 26 km/h, a ista
brzina da je i u mjestu sraza, vozilo P. pred skretanje u lijevu prometnu traku
da ima brzinu oko 30 km/h, ista brzina da je i u mjestu sraza. Ako bi postojalo
nepoznato vozilo i vršilo pretjecanje vozila F., isto da bi moglo izazvati vozača
vozila P. da instinktivno reagira na volan, ali da za to nema nikakvih podataka
u spisu, da nije niti registrirano kamerama koje se nalaze na parkingu HVIDR-e, koje
je u vanjskom dijelu zavoja koji se nalazi sa zapadne strane odvojka … .
Kada se analiziraju iskazi vozača-sudionika nezgode, zapisnik o očevidu, vještak
zaključuje da je iskaz vozačice vozila F. tehnički održiv u cijelosti, a vozač vozila

6 Pn. 341/22

P. tehnički neodrživ, jer da je bilo nepoznato vozilo, da je isto počelo pretjecati
vozilo F. te da se kretalo brzinom oko 60 km/h, u tom slučaju nepoznato vozilo da
bi se prevrnulo na bok ili udarilo u neko drugo vozilo koje bi bilo ispred njega, a
P. ostvarilo sraz sa nepoznatim vozilom, da bi nastupio sraz između vozila
P. i nepoznatog vozila. Sudski vještak u svom mišljenju navodi da se šteta na
vozilu F. obračunava na bazi popravka, trošak popravka sa PDV-om da iznosi

16.529,93 kn.

Tužitelj nije imao primjedbi na vještvo vještaka U., tuženik jest, sud, kako
je vještak preminuo, to nije bilo moguće vještvo dopuniti, sud je, sukladno prijedlogu,
proveo dokaz novim vještačenjem po vještaku za strojarstvo, promet i motorna vozila
dipl.ing.N. K., sudski vještak u svom nalazu i mišljenju daje iscrpan nalaz,
dinamiku nastanka predmetne nezgode, sagledava sva utvrđenja u spisu i daje
zaključak iz kojeg proizlazi da se neposredno prije primarnog sraza vozilo F.
kretalo južnim prometnim trakom … iz pravca zapada u pravcu istoka i
neposredno prije sraza da se kretalo brzinom od oko 22,2 km/h, vozilo P.
P. da se kretalo iz pravca istoka sjevernim prometnim trakom, brzinom od oko
34,9 km/h. S. prije naleta vozilo F. da se nalazi od mjesta primarnog sraza
udaljeno oko 6,17 metara u pravcu zapada i da se nalazi položeno na južnom
prometnom traku ove dionice, dok se za isti vremenski interval vozilo P. nalazi
oko 9,66 metara udaljeno u pravcu sjeveroistoka i nalazi se položeno uz samu
središnju crtu u početnoj fazi skretanja sa sjevernog na južni prometni trak.
Postojanje i kinematiku kretanja nepoznatog vozila koje u iskazu spominje svjedok
T., da nije moguće dokazati egzaktnom kinematičkom analizom jer do kontakta
između nepoznatog vozila i sudionika u ovoj prometnoj nezgodi nije došlo, niti je
poznata brzina kretanja nepoznatog vozila, da nije poznato niti vrijeme niti mjesto
početka pretjecanja osobnog vozila F. od strane nepoznatog vozila, pa samim time
da nije moguće niti dati kinematičku međuovisnost nepoznatog vozila sa početkom
skretanja teretnog vozila P.. Na udaljenosti od oko 9,66 metara prije mjesta
naleta u pravcu istoka, gdje se nalazi vozilo P. sekundu prije naleta kada je
započeo sa skretanjem sa sjevernog na južni prometni trak, uz poduzimanje
intenzivnog kočenja i prosječno usporenje, predmetno vozilo do mjesta naleta da bi
se zaustavilo da se kreće brzinom od oko 23,6 km/h ili bilo kojom manjom od ove
brzine.

Tuženik je predložio dopunu ovog vještva, sud je pozvao vještaka N.
K. da se pisanim putem očituje na navod tuženika, sudski vještak dao je odgovor
na pitanje i primjedbu tuženika pisanim putem, za navesti je da je prema stavu ovog
suda vještvo sudskog vještaka N. K. stručno, logično i uvjerljivo, prema
stavu ovog suda, i iz ranije odluke, vještak je odgovorio na sva pitanja. Kako je
odluka ukinuta uz uputu da se pozove vještak K. na ročište za glavnu raspravu, to
je tako i napravljeno, izveden je taj dokaz, pored svih već izvedenih dokaza.

Sudski vještak dipl.ing. N. K. u svojoj usmenoj dopuni nalaz i mišljenja
navodi da je već u svom vještvu kazao da nikakvo nepoznato vozilo na licu mjesta
nije zatečeno pa da onda nije moguće dati niti egzaktnu kinematičku analizu
njegovog utjecaja na tijek ove prometne nezgode. Kada se usporede iskazi sudionika
u ovoj prometnoj nezgodi vozačica osobnog vozila F. iskazuje da nije bilo nikakvog
nepoznatog vozila niti je nju nepoznato vozilo pretjecalo a da je iz suprotnog smjera

7 Pn. 341/22

vidjela teretno vozilo P. kako krivuda po cesti, dok vozač teretnog vozila
P. iskazuje da je skrenuo lijevo i ušao u putanju vozila F. jer je u trenutku
kada je bio udaljen, a što vrlo decidirano tvrdi oko pola metra od zebre nepoznato
osobno vozilo izbacilo se u pretjecanje osobnog vozila F. zbog čega je on skrenuo
lijevo. Ako se analizira taj iskaz, njegov položaj pola metra od zebre, tada da je uz
njegovu brzinu kretanja tehnički neodrživo da je bio u sudarnom položaju u kojem se
sada nalazi. Isti iskazuje da je brzina nepoznatog osobnog vozila bila oko 60 km/h i
da je isti sa tom brzinom skrenuo u lijevo u području gdje se nalazi A.. Pri toj
brzini kretanja, a kako na kolniku nema nikakvih vidljivih tragova niti kočenja niti
zanošenja tog nepoznatog vozila, to da nije tehnički moguće jer bi se pri toj brzini
kretanja nepoznato osobno vozilo kod oštrog skretanja lijevo najvjerojatnije zanijelo
odnosno u konačnici prevrnulo na desni bok. Sve ovo što je naveo da je samo
rezultat proizvoljne analize jer za bilo kakvu ozbiljnu kinematičku analizu da je
potrebno imati parametre kretanja svih sudionika koji bi dali njihovu međusobnu
kinematičku međuovisnost u srazu neposredno prije njega, a čega ovdje osim dva
predmetna osobna vozila nema.

Ovaj sud drži da je ovom usmenom dopunom nalaza i mišljenja sudski vještak
N. K. dao cjeloviti nalaz i mišljenje, da je odgovorio na sva pitanja na koja je
kao vještak mogao odgovoriti, za ponoviti je da je i ova usmena dopuna, kao i samo
vještvo i pisana dopuna, stručna, logična i uvjerljiva, profesionalna i ne postoji niti
jedno na pitanje na koje vještak nije kvalitetno dao odgovor, a na koje je mogao dati
stručan odgovor. Dakle, valjalo je u cijelosti prihvatiti nalaz i mišljenje vještaka
N. K. kod presuđenja.

Dakle, vještvo vještaka V. U. je također stručno, logično i uvjerljivo,
oba nalaza i mišljenja ukazuju na to da je navod vozačice F. tehnički održiv, a da
tuženik ničim nije dokazao postojanje nepoznatog vozila koje bi svojom vožnjom u
biti skrivilo sraz između F. i P. P.. Tako nešto nije dokazano, sud u
ovom dijelu zaista ne poklanja vjeru iskazu vozača vozila P., svjedoka P.
T., njegov iskaz nije u skladu sa ostalim izvedenim dokazima, nije ni logičan ni
uvjerljiv. Dakle, tuženik na kojem je bio teret dokaza u ovoj situaciji, nije dokazao da
je nezgodu skrivilo nepoznato vozilo koje se potom udaljilo sa lica mjesta i ostalo
svima nepoznato. Svjedokinja Š., vozačica vozila F. takvo vozilo nije vidjela,
a zasigurno bi ga vidjela i očito tako nešto ne bi prešutjela sudu niti u postupku prije
toga. I prema izjavi P. T. tuženiku (list 20 spisa) proizlazi da je L. Š.
pravilno i polako skretala udesno, nije znala što se događa te da ne postoji nikakva
njena krivnja za nastanak nezgode. Za navesti je da u toj izjavi T. navodi da je on
vozio od 20 – 50 km/h, dok u iskazu pred sudom navodi da je vozio 30 km/h, te da
nije siguran je li došlo do kontakta između njegovog vozila i vozila F.. Ovo zaista
nije logično, kod svih utvrđenja, kod oštećenja na oba vozila iz njihovog kontakta, pa
je i ovo jedna od okolnosti zbog koje sud ne poklanja vjeru iskazu svjedoka T.,
sudionika prometne nezgode. Za navesti je da je to nepoznato vozilo o kojem
iskazuje i govori T. bilo po njemu prljavo bijele boje sa pravokutnim farovima, a iz
službene zabilješke P. S. od 10. listopada 2016. godine (list 37 spisa) proizlazi da
na video zapisu nadzorne kamate koja pokriva ulaz na odlagalište pauk službe
(S. P.) u vrijeme nastanka prometne nezgode nema takvog vozila, jedino
vozilo da je bilo O. A., tamnije boje, novije godište proizvodnje, dakle, potpuno
drugačije od onog o kojem je navodio T., za ponoviti je da u ovom postupku

8 Pn. 341/22

zaista nije dokazano niti da je takvog vozila bilo niti da je takvo nepoznato vozilo
isključivi krivac za nastanak ove nezgode. Za navesti je i to da je svjedokinja Š.
pred sudom ostavila dojam osobe koja daje vjerodostojan iskaz, sud ne poklanja
vjeru iskazu svjedoka T., njegov iskaz ničim kvalitetnim nije potkrijepljen, a za
navesti je da se u ovom slučaju radilo o teretnom vozilu P. P. 1.6
hdi, vlasništvo obrta T., kojim je upravljao svjedok T., a da je svjedokinja
Š. upravljala vozilom svog supruga i se u automobilu nalazilo troje njene
malodobne djece. Kada bi se samo ova dva iskaza dovela u vezu, L. Š. i
P. T., sud bi opet poklonio vjeru iskazu svjedokinje Š., jer je to životno,
logično i uvjerljivo, uostalom, sve i da je postojalo tzv.nepoznato vozilo koje je svojom
vožnjom dovelo do načina kretanja T. koji je doveo do udarca u vozilo tužitelja,
za navesti je da je T., kao i svaki drugi vozač, trebao voziti na način da
pravodobnim poduzimanjem kočenja pokušava zadržati položaj u svojoj prometnoj
traci, tome ovdje nije bio slučaj, dakle, i da se radilo o tzv. nepoznatom vozilu, a sud
drži da nikakvo nepoznato vozilo nije krivo za nastanak prometne nezgode. Teret
dokaza je u ovom slučaju bio na tuženiku, ne može se samo navesti postojanje
tzv.nepoznatog vozila, da bi došlo do toga da tuženik ne odgovara na nastanak
prometne nezgode, nego je to potrebno dokazati, tuženik to nije dokazao, a sve
vezano za sve ostale izvedene dokaze i vještačenja stalnih sudskih vještaka za
strojarstvo, promet i motorna vozila. Dakle, cjeloviti, logični i uvjerljivi nalazi i mišljenja
oba vještaka iste struke, daju za pravo iskazu svjedokinje Š., njen iskaz je
tehnički održiv, dok iskaz T. to nije, vještva su stručna, logična i u potpunosti
obrazložena, za navesti je da nije dokazano postojanje trećeg nepoznatog vozila, a
koje bi u biti bilo krivac za nastanak predmetne prometne nezgode.

Temeljem svih izvedenih dokaza sud smatra utvrđenim da je uzrok nastanka
prometne nezgode, štete na vozilu tužitelja iz ove nezgode, upravo u kretanju vozila
P. P., to vozilo je u biti udarilo u vozilo tužitelja kojim je pažljivo i oprezno
upravljala L. Š., u vozilu je bilo troje malodobne djece, a sam T. izjavio je
da je način vožnje Š. bio pravilan. O postupanju i ponašanju T. i nakon
prometne nezgode svjedok L. Š. dala je iskaz pred sudom, sud iskazu iste u
potpunosti poklanja vjeru. Dakle, prema stavu ovog suda, za ono što je važno za ovaj
postupak i odgovornost tuženika da tužitelju naknadi štetu na vozilu iz ove prometne
nezgode jest sraz vozila F. i vozila P., krivnju sud nalaza i to je utvrđeno,
jedino u načinu kretanja vozila P., dakle, isključivi krivac za nastanak ove
prometne nezgode je P. T., vozač tog teretnog vozila, a tuženik uopće nije
dokazao postojanje nepoznatog vozila niti okolnost da bi u biti to vozilo skrivilo
prometnu nezgodu. Tuženik zaista odgovara tužitelju za štetu iz ove prometne
nezgode na bazi krivnje svog osiguranika, a tuženikov osiguranik je jedini i isključivi
krivac za nastanak ove nezgode, sve opet vezano za citiranu odredbu čl. 1072 ZOO-
a.

Kako je tuženik obvezan naknaditi tužitelju štetu koja mu je na vozilu nastala iz
ove prometne nezgode, imovinsku štetu, to je prihvaćena procjena vještaka V.
U. da je šteta obračunata na bazi popravka u iznosu od ukupno 16.529,93 kn
(tužitelju pripada pravo i na PDV koji je uračunat u ovaj iznos štete jer on kao krajnji
kupac porez treba platiti), sada to po fiksnom tečaju konverzije predstavlja iznos od

2.193,90 eura. Dakle, po pitanju glavnice zahtjev tužitelja prihvaćen je u cijelosti,
kako se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti i procjeni po cijenama u vrijeme

9 Pn. 341/22

donošenja ranije prvostupanjske presude, to je valjalo obvezati tuženika da tužitelju
na dosuđeni iznos glavnice plati i zakonske zatezne kamate od dana zakašnjenja, jer
je ranije presuđenje bilo 13.svibnja 2022.godine, dakle, već u tom trenutku je
utvrđena visina ove imovinske štete, već od tog trenutka tuženik je u zakašnjenju,
vezano za zahtjev tužitelja i za okolnost da je visina utvrđena kod donošenja ranije
prvostupanjske presude, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, temeljem
odredbe čl.29.ZOO-a.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155.
Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22,
dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe u vrijednosti
od 100 bodova, sastava podneska od 13. veljače 2019. godine u vrijednosti od 100
bodova; zastupanja na 8 ročišta u vrijednosti od po 100 bodova ( 11. rujna 2018.
godine, 8. studenog 2018. godine, 7. svibnja 2019. godine, 22. siječnja 2020. godine,

6. svibnja 2021. godine, 29. ožujka 2022. godine, 12.listopada 2022.godine i 9.ožujka

2023.godine), pristupa na ročište od dana 27. listopada 2020. godine u vrijednosti od
25 bodova (25%); što ukupno zbrojeno po iznosu boda od 15,00 kn daje iznos od

15.375,00 kn; uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 3.843,75 kn; sudsku pristojbu
presude u iznosu od 538,00 kn i sudsku pristojbu tužbe u iznosu od 538,00 kn i
trošak vještačenja u iznosu od 2.704,00 kn, što ukupno zbrojeno daje iznos od

22.998,75 kn odnosno 3.052,46 eura po fiksnom tečaju konverzije, koliko je tuženik
obvezan konačno isplatiti tužitelju, sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja
do isplate.

U Splitu, 21. travnja 2023. godine

S U D A C

Julijana Ponoš v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti
žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika