REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-4796/2022-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj
stvari tužitelja GENESIS GRUPA d.o.o., OIB 30343752258, Osijek, Šandora Petefija
204, kojeg zastupa punomoćnik Slaven Vrbošić, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika
MDK GRAĐEVINAR d.o.o., OIB 88960810798, Dubrovčan, Dubrovčan 3b, kojeg
zastupa punomoćnik Antonio Volarević, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući
o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj
Povrv-518/2021-27 od 7. listopada 2022., 21. travnja 2023.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-518/2021-27 od 7. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-518/2021-27 od

7. listopada 2022. ukinut je platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev (točka I. izreke) te je
naloženo tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka (točka II. izreke). U
obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi kako između stranaka nije sporno
da je tuženik kupio od tužitelja stroj Husquarna Vibro Ploča LG 504 HATZ 1D81, niti
je sporno da je tuženik podnio tužitelju reklamaciju zbog neispravnosti stroja u
jamstvenom razdoblju sa zahtjevom za popravkom stroja. Predmet spora predstavlja
tužiteljev zahtjev da mu se popravak stroja plati kao ugovor o djelu iz odredbe čl.
590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11,
78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), jer je tužitelj naknadno zaključio
kako do neispravnosti stroja nije došlo zbog materijalnih nedostataka. Prvostupanjski
sud ukazuje na to da je tuženik podnio tužitelju reklamacije zbog neispravnosti stroja
u jamstvenom razdoblju i zatražio popravak stroja sukladno čl. 424. ZOO-a, te da se
prema odredbi čl. 249. st. 1. ZOO-a volja za sklapanje ugovora može izjaviti riječima,
uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može
zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave. Iz navedenog
razloga prvostupanjski sud smatra da tuženik nije izrazio volju za sklapanje ugovora
o djelu u smislu odredbe čl. 249. st. 1. ZOO-a i da nije postignuta suglasnost
stranaka o bitnim sastojcima ugovora o djelu u smislu odredbe čl. 247. ZOO-a, već je

Poslovni broj: 78 Pž-4796/2022-3 2

tuženik podnio reklamaciju o neispravnosti stroja i tužitelj je povodom te reklamacije
izvršio popravak.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, zbog bitne povrede
postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku. Osporava
zaključak suda kako je tužitelj bio prodavatelj odnosno proizvođač, već ukazuje na to
da je tužitelj samo ovlašteni servis kojem je tuženik predmetni stroj dostavio i zatražio
popravak. Smatra da je prema dopisu od 30. travnja 2021., koji je dostavio tuženik
prodavatelj bio TD WerkTeh j.d.o.o., te da ta okolnost nije bila sporna tijekom
postupka. Kako je tužitelj otklonio kvar na zahtjev tuženika, pripada mu nagrada za
izvršeni posao. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, odnosno istu ukinuti i predmet
vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode tuženika o postojanju prava
na naknadu troškova popravka, navodi kako je stroj predao tužitelju kao ovlaštenom
servisu temeljem upute prodavatelja, u okviru jamstvenog roka, da mu tužitelj nije
dao nikakvu ponudu za popravak niti je takvu volju izrazio. Stoga smatra kako
između stranaka nije sklopljen ugovor o djelu, te predlaže odbiti žalbu kao
neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe čl. 502.
st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99,
117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje:
ZPP), s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu
od 50.000,00 kn / 6.630,00 EUR. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a žalba u sporovima
male vrijednosti može se podnijeti isključivo zbog pogrešne primjene materijalnog
prava te bitnih povreda postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede
postupka iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

6. Stoga je pobijana presuda ispitana u okviru dopuštenih žalbenih navoda iz
čl. 467. ZPP-a, te po službenoj dužnosti u odnosu na bitne povrede odredaba
parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i zbog
moguće pogrešne primjene materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima.
No, žalbeni navodi tuženika koji se sadržajno odnose na pogrešno odnosno
nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (pitanje tko je prodavatelj stroja) ipak su
ispitani, no samo u odnosu na pitanje da li su zaključci prvostupanjskog suda u
suprotnosti s ispravama u spisu, što bi predstavljalo bitnu povredu odredaba
parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju se poziva tužitelj.

7. Ovaj sud ukazuje kako pitanje tko je tuženiku prodao stroj nije bilo predmet
dokazivanja tijekom postupka, niti su stranke o tome davale kakve izričite izjave. Iz
isprava koje je dostavio tužitelj (str. 28. i 29. spisa) može se zaključiti kako je upravo
tužitelj bio ovlašteni distributer koji prodaje i servisira strojeve Husquarna, te da je
upravo tužitelj prodao navedeni stroj tuženiku. Naime, u dopisu od 19. studenog

2020., koji je upućen tuženiku, tužitelj navodi kako je tuženik novi klijent, te da su

Poslovni broj: 78 Pž-4796/2022-3 3

prihvatili trošak novog akumulatora, makar tužitelj sve strojeve prekontrolira i testira prije izlaska u prodaju.

8. No, s druge strane, iz dopisa tuženika upućenog društvu WerkTeh j.d.o.o.
može se zaključiti i da je sporni stroj kupljen od tog društva, a ne od tužitelja. Stoga
zaključak prvostupanjskog suda da je između stranaka nesporno da je tuženik kupio
stoj upravo od tužitelja doista nije u skladu s ispravama u spisu.

9. Međutim, u ovom konkretnom slučaju za donošenje presude nije niti bitno
tko je tuženiku prodao predmetni stroj, jer je između stranaka nesporno da je tužitelj
ovlašteni serviser koji je primio stroj na popravak temeljem jamstva i u jamstvenom
roku. Isto tako nije sporno da tužitelj, prije izvršenog popravka, nije tuženika
obavijestio o tome da se ne radi o kvaru koji pokriva jamstvo te da bi popravak trebao
platiti, niti mu je dostavio ponudu cijene popravka.

10. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj, kao
profesionalac koji se bavi prodajom i servisom predmetnih strojeva, nakon
zaprimanja tuženikove reklamacije trebao pregledati stroj i utvrditi radi li se o
neispravnosti ili ne prije popravka. U takvoj situaciji, ako tužitelj utvrdi da se ne radi o
neispravnosti reklamaciju je trebao odbiti, a ne povodom reklamacije izvršiti
popravak, naknadno utvrditi da se nije radilo o neispravnosti koja je pokrivena
jamstvom i onda potraživati naknadu kao da je bio sklopljen ugovor o djelu, na što
ukazuje prvostupanjski sud.

11. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako
stranke nisu postigle suglasnost o bitnim sastojcima ugovora o djelu iz čl. 247. i 590.
ZOO-a, zbog čega je tužbeni zahtjev odbijen.

12. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe
čl. 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 104/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa) kao
i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02,
125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu sudskih pristojbi.

13. Kako žalitelj ne navodi da bi sud, prilikom odlučivanja o troškovima, pogrešno primijenio materijalno pravo, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

14. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 21. travnja 2023.

Sudac Mladen Šimundić