1

Poslovni broj: 13 Gž-3949/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 13 Gž-3949/2022-2

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice A. B. iz S., OIB: …, 2. tužiteljice A. L. iz G. Z., OIB: …, 3. tužiteljice K. C. iz O., OIB: …, te 4. tužitelja J. B. iz O., OIB: …, svi zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva M. & M. j.t.d. O., odvjetnicima iz O., protiv tuženika L. H. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Z. H., odvjetniku iz Z. i punomoćniku S. B., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pn-12/2022-104 od 25. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              I. Odbija se žalba 1., 2., 3. i 4. tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pn-12/2022-104 od 25. srpnja 2022. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je 1. tužiteljica odbijena s djelom zahtjeva za naknadu neimovinske štete preko iznosa od 66.000,00 kn/ 8.759,71 €[1] do iznosa od 220.000,00 kn/29.199,02 € (za iznos od 154.000,00 kn/ 20.439,31 €), 2. tužiteljica s dijelom zahtjeva preko iznosa od 45.000,00 kn/5.972,53 € do iznosa od 150.000,00 kn/19.908,42 € (za iznos od 105.000,00 kn/13.935,89 €), 3. tužiteljica s dijelom zahtjeva preko iznosa od 45.000,00 kn/5.972,53 € do iznosa od 150.000,00 kn/19.908,42 € (za iznos od 105.000,00 kn/13.935,89 €), 4. tužitelj s dijelom zahtjeva preko iznosa od 45.000,00 kn/5.972,53 € do iznosa od 150.000,00 kn/19.908,42 € (za iznos od 105.000,00 kn/13.935,89 €), te u dijelu u kojem su tužitelji odbijeni sa zahtjevom za naknadu imovinske štete preko iznosa od 9.000,00 kn/1.194,51 € do iznosa od 30.000,00 kn/3.981,68 € (za iznos od 21.000,00 kn/2.787,18 €) kao i u dijelu izreke pod točkom II. kojom je naloženo 1., 2., 3. i 4. tužiteljima naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 28.000,00 kn/3.716,24 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pn-12/2022-104 od 25. srpnja 2022. u dijelu izreke pod točkom I. u dijelu kojim je 1. tužiteljica odbijena s dijelom zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu 66.000,00 kn/8.759,71 €, u dijelu kojim je 2. tužiteljica odbijena s dijelom zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 45.000,00 kn/5.972,53 €, u dijelu kojim je 3. tužiteljica odbijena s dijelom zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 45.000,00 kn/5.972,53 €, u dijelu kojim je 4. tužitelj odbijen s dijelom zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 45.000,00 kn/5.972,53 €, te u dijelu u kojem su 1., 2., 3. i 4. tužitelji odbijeni s dijelom zahtjeva za naknadu imovinske štete u iznosu od 9.000,00 kn/1.194,51 € sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2009. do isplate, kao i u dijelu izreke pod točkom II. kojim je naloženo 1., 2., 3. i 4. tužiteljima naknaditi parnični trošak preko iznosa od 28.000,00 kn/3.716,24 € do iznosa od 70.000,00 kn/9.290,60 € (za iznos od 42.000,00 kn/5.574,36 €) i sudi:

 

1. Nalaže se tuženiku isplatiti 1. tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 8.759,71 €/66.000,00 kn, 2. tužiteljici iznos od 5.972,53 €/45.000,00 kn, 3. tužiteljici iznos od 5.972,53 €/ 45.000,00 kn, te 4. tužitelju iznos od 5.972,53 €/45.000,00 kn kao i naknaditi 1., 2., 3. i 4. tužiteljima na ime imovinske štete iznos od 1.194,51 €/ 9.000,00 kn, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2009. do isplate po stopi do 31.07.2015. koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku 15 dana.

 

2. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 42.000,00 kn/5.574,36 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovanim.

 

III. Nalaže se tuženiku naknaditi 1., 2., 3. i 4. tužiteljima trošak sastava žalbe u iznosu od 964,31 €/7.265,62 kn, u roku 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijeni su tužitelji s tužbenim zahtjevom da se naloži tuženiku isplatiti 1. tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 220.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 12. lipnja 2009. do isplate, da se naloži tuženiku isplatiti 2. tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 150.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 12. lipnja 2009. do isplate, zatim da se naloži tuženiku isplatiti 3. tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 150.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 12. lipnja 2009. do isplate, da se naloži tuženiku isplatiti 4. tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 150.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 12. lipnja 2009. do isplate, te da se naloži tuženiku isplatiti 1. tužiteljici, 2. tužiteljici, 3. tužiteljici te 4. tužitelju na ime naknade imovinske štete- troškova pogreba i izgradnje nadgrobnog spomenika iznos od 30.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 12. lipnja 2009. do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je 1. tužiteljici, 2. tužiteljici, 3. tužiteljici te 4. tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 70.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

 

2. Protiv navedene presude pod točkom I. i II. kao i u djelu u kojem nisu uspjeli sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, žale se tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja osporava žalbene navode u cijelosti te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev 1., 2., 3. i 4. tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog smrti bliskog srodnika, pokojnog R. B. zbog štetnog događaja koji se dogodio na dočeku Nove godine 2009. kada je uslijed konzumiranja otrovnih supstanci preminuo od trovanja.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti one koje žalitelji ističu u žalbi. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu ukazuju žalitelji.

 

7. Prvostupanjski sud je uzimajući u obzir sve okolnosti predmetnog štetnog događaja i to posebno da su se R. B., I. H., M. T., D. Š. i L. H. družili u novogodišnjoj noći, te da su svi sudionici tog druženja zahtijevali od tuženika L. H. da im donese pripravak od biljke bunike, da su svi sudionici konzumirali taj pripravak, da je jedino pok. R. B. završio sa smrtnim posljedicama, kao i da je R. B. kao stanovnik mjesta i kao šumski radnik znao za toksično djelovanje supstance iz bunike, te da je isto tako znao za svoje brojne zdravstvene tegobe, pa je ipak pristao konzumirati navedeni pripravak, s time da je kod pok. R. B. pronađena toksična koncentracija atropina u krvi na donjoj granici intervala toksičnih koncentracija, uz činjenicu da je djelovanje atropina vrlo individualno i da se ne može promatrati odvojeno od zdravstvenog stanja osobe koja ga konzumira kao i da je koncentracija toksične tvari koja je utvrđena u krvi pok. R. B. bila na donjoj granici intervala toksičnih koncentracija, a koja toksična koncentracija, u pravilu, kod zdrave osobe ne bi dovela do smrtnog ishoda, zaključio da tužitelji nisu dokazali postojanje građanskopravne odgovornosti tuženika za predmetni štetni događaj. Naime, prisutna koncentracija atropina u krvi pok. R. B. nije isključivo samo dovela do smrtnog ishoda već je smrt pok. R. B. nastupila uslijed zajedničkog djelovanja toksičnih koncentracija atropina i skopolamina i patološki promijenjenog srca, a isto tako saslušani svjedoci I. H., M. T. i D. Š. koji su bili sudionici druženja u novogodišnjoj noći, su suglasno tvrdili da su upravo sudionici nagovarali tuženika da donese pripravak od bunike te da je svatko od njih kao odrasla i odgovorna osoba za sebe odlučio da li hoće ili neće konzumirati doneseni pripravak. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da u situaciji kada je pok. R. B. kao stanovnik mjesta S. i kao šumski radnik znao da je biljka bunika odnosno pripravak od bunike toksičan i štetan za ljudsko zdravlje i kada je samostalno i dobrovoljno odlučio konzumirati navedeni pripravak, iako je znao i morao znati za svoje postojeće zdravstvene tegobe, da je isti isključivo odgovoran za štetne posljedice navedenog štetnog događaja.

 

8. Međutim, zaključak prvostupanjskog suda o isključivoj odgovornosti pok. R. B. za nastanak štetnog događaja ne može se prihvatiti.

 

9. Naime, iz pravomoćne presude Općinskog suda u Gospiću posl.br. K-71/2015-33 od 16. ožujka 2018. proizlazi da je L. H. proglašen krivim što je dana 31. prosinca 2008., oko 24:00 sata, u S., u drvenom objektu u predjelu M. K. kod potoka, držao „kompot“ koji je prethodno pripravio od biljke bunike te iako je znao da se radi o otrovnoj supstanci opasnoj za život ljudi, lakomisleno smatrajući da štetne posljedice neće nastupiti, I. H., M. T., D. Š. i R. B. dao da pojedu po dvije žlice pripravka uslijed čega su I. H., M. T. i D. Š. doživjeli akutnu intoksikaciju, dok je R. B. na licu mjesta preminuo od otrovanja, dakle, iz nehaja, općeopasnim sredstvom izazvao opasnost za život ljudi, a kaznenim djelom je prouzročena smrt jedne osobe, čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti pa mu je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

10. Valja reći da je u smislu odredbe čl. 12. st. 3. ZPP-a sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik proglašava krivim, što međutim ne isključuje mogućnost dokazivanja u građansko pravnom postupku doprinosa u postupanju oštećenog u nastalom štetnom događaju jer je pojam odgovornosti u građanskom pravu je puno širi od pojma odgovornosti u kaznenom pravu pa je s tog aspekta valjalo promatrati ponašanje oštećenika u predmetnom štetnom događaju.

 

11. Međutim, prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je pok. prednik tužitelja isključivo odgovoran za predmetni štetni događaj odnosno da je isti u cijelosti doprinio nastanku štetnog događaja.

 

12. Naime, iako iz iskaza saslušanih svjedoka I. H., M. T. i D. Š. koji su bili sudionici druženja u novogodišnjoj noći, suglasno proizlazi da su upravo sudionici nagovarali tuženika L. H. da donese pripravak od bunike te da je svatko od njih kao odrasla i odgovorna osoba za sebe odlučio da li hoće ili neće konzumirati doneseni pripravak, odgovornost tuženika ogleda se u činjenici da je držao „kompot“ koji je prethodno pripravio od biljke bunike te iako je znao da se radi o otrovnoj supstanci opasnoj za život ljudi, lakomisleno smatrajući da štetne posljedice neće nastupiti, I. H., M. T., D. Š. i R. B. dao da pojedu po dvije žlice pripravka, dakle, omogućio im i učinio dostupnim „kompot“ od biljke bunike znajući da se radi o otrovnoj supstanci opasnoj za život ljudi te je odgovoran za nastanak štetnog događaja, slijedom čega je dužan naknaditi i nastalu štetu.

 

13. Međutim, na strani prednika tužitelja postoji doprinos nastanku štetnog događaja kako to jasno proizlazi iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

14. Naime, provedenim kombiniranim toksikološkim i sudskomedicinskim vještačenjem proizlazi da je pok. R. B. imao kronične patološke promjene na srcu s posljedičnim nalazom na plućima i jetri kronične patološke promjene na bubrezima te kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB, emfizem). Kako toksične koncentracije atropina uzrokuju, između ostalog, i ubrzan rad srca, poremećaj ritma rada srca, porast krvnog tlaka, ubrzanu i hroptavu respiraciju, povišenje tjelesne temperature, uznemirenost, konvulzije, ekscitacije, halucinacije i delirij, to sva navedena stanja predstavljaju povećano opterećenje za srce koje je kod R. B. bilo od ranije patološki promijenjeno. Takvo, od ranije promijenjeno srce nije moglo kompenzirati povećane metaboličke zahtjeve organizma koji su nastali uslijed učinka toksičnih koncentracija atropina te su na taj način toksične koncentracija atropina zajedno s od prije postojećim stanjem srca doveli do zatajenje srca i smrti.

 

15. Dakle, tijekom postupka je utvrđeno da je pok. prednik tužitelja u vrijeme smrti imao toksičnu koncentraciju atropina (toksične doze u pravilu iznose od 0,003 do 0,1 mg%), a koja kod zdrave osobe u pravilu ne dovodi do smrtnog ishoda, te je koncentracija atropina koja je utvrđena u krvi pok. R. B. bila na donjoj granici intervala toksičnih koncentracija, a koja toksična koncentracija, u pravilu, kod zdrave osobe ne bi dovela do smrtnog ishoda, slijedom čega proizlazi da prisutna koncentracija atropina u krvi pok. R. B. nije isključivo samo dovela do smrtnog ishoda već da je smrt pok. R. B. nastupila uslijed zajedničkog djelovanja toksičnih koncentracija atropina i skopolamina i patološki promijenjenog srca.

 

16. Isto tako, doprinos pok. prednika tužitelja štetnom događaju i posljedicama, proizlazi iz saslušanih iskaza svjedoka koji su suglasno tvrdili da su upravo sudionici nagovarali tuženika L. H. da donese pripravak od bunike te da je svatko od njih kao odrasla i odgovorna osoba za sebe odlučio da li hoće ili neće konzumirati doneseni pripravak. Tako npr. svjedok M. T. je naveo da je D. Š. tražio od L. H. da im donese „bun“, a L. je odbijao donijeti govoreći da to nije za njih, no D. je bio uporan i svjedok M. T., I. H., D. Š. i pok. R. B. rekli L. H. neka im donese „bun“ s time da se sjeća da je pok. R. B. govorio, a on je šumski radnik, da su oni u šumi probali dva, tri zrna i da nije bilo nikome ništa te tuženik nije nikoga nagovarao da uzme taj pripravak već su se sva petorica iz šatora usuglasili da tuženik ode kući i donese taj pripravak.

 

17. Slijedom toga, u situaciji kada je pok. R. B. kao stanovnik mjesta S. i kao šumski radnik znao da je biljka bunika odnosno pripravak od bunike toksičan i štetan za ljudsko zdravlje i kada je samostalno i dobrovoljno odlučio konzumirati navedeni pripravak, iako je znao i morao znati za svoje postojeće zdravstvene tegobe, to je isti po stavu ovog suda doprinio nastanku štetnom događaju u omjeru od 70%.

 

18. Naime, ocjena je ovog suda da je pok. prednik tužitelja doprinio nastanku štete u omjeru od 70%, a ne u omjeru od 100% koliko je to ocijenio prvostupanjski sud tako da je obzirom na utvrđeni doprinos prednika tužitelja nastanku štete u omjeru od 70%, tuženik oslobođen odgovornosti u tom omjeru. Stoga je u tom dijelu sud prvog stupnja djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 1092. i čl. 1106. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO).

 

19. Prema odredbi čl. 1101. st. 1. ZOO u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji), dok prema odredbi čl. 1093. st. 1. ZOO, tko prouzroči nečiju smrt, dužan je naknaditi uobičajene troškove njegova pogreba.

 

20. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno da su tužiteljima povrijeđena prava osobnosti na duševno zdravlje u smislu članka 1046. i članka 1101. stavak 1. ZOO, slijedom čega im pripada primjerena novčana naknada, uzimajući u obzir težinu i trajanje povreda jer tužitelji zbog gubitka bliske osobe nedvojbeno trpe duševne boli, tako da vodeći računa o svim okolnostima slučaja te o cilju kojemu služi naknada štete u slučaju povrede prava osobnosti, 1.tužiteljici A. B. supruzi pok. R. B. pripada pravična novčana naknada u iznosu od 220.000,00 kn, a djeci pok. R. B. i to 2. tužiteljici A. L. pripada pravična novčana naknada u iznosu od 150.000,00 kn,  3. tužiteljici K. C. u iznosu od 150.0000,00 kn i 4. tužitelju J. B. u iznosu od 150,000,00 kn. Naime, gubitak supruga i oca nedvojbeno predstavlja takvu povredu prava osobnosti koja je osobito teška i koja izaziva izrazitu duševnu bol, a iz iskaza tužiteljica nedvojbeno proizlazi da je, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, kod tužitelja upravo i nastala takva duševna bol koja opravdava dosudu zatraženih iznosa naknade neimovinske štete.

 

21. S obzirom da 1. tužiteljica u konkretnom slučaju potražuje na ime naknade neimovinske štete iznos od 220.000,00 kn, pripada joj pravo na isplatu iznosa od 66.000,00 kn na ime neimovinske štete (30% od utuženog iznosa), 2. tužiteljica potražuje na ime naknade neimovinske štete iznos od 150.000,00 kn, a pripada joj pravo na isplatu iznosa od 45.000,00 kn na ime neimovinske štete (30% od utuženog iznosa), zatim 3. tužiteljica potražuje na ime naknade neimovinske štete iznos od 150.000,00 kn, a pripada joj pravo na isplatu iznosa od 45.000,00 kn na ime neimovinske štete (30% od utuženog iznosa) te 4. tužitelj potražuje na ime naknade neimovinske štete iznos od 150.000,00 kn, a pripada mu pravo na isplatu iznosa od 45.000,00 kn na ime neimovinske štete (30% od utuženog iznosa).

 

22. Isto tako, tužitelji potražuju na ime imovinske štete ukupan iznos od 30.000,00 kn za troškove pogreba i izgradnju nadgrobnog spomenika u paušalnom iznosu od 30.000,00 kn, pri čemu u te troškove ulaze troškovi nabave pogrebnog kovčega, vijenaca, crnine, grobnog mjesta ili grobnice, podizanja nadgrobnog spomenika, pogrebnog obreda, zatim troškova za jelo i piće sudionika pogreba tzv. karmine u skladu s mjesnim običajima i mogućnostima prosječnih građana, a kakve troškove su tužitelji imali u maloj sredini kakvo je S. u kojoj se drži do mjesnih običaja te je u skladu s mjesnim običajima da se nosi crnina, vijenci, pogrebni obred, da su  poslije pokopa karmine te troškovi nadgrobnog spomenika, a što tuženik nije osporavao.

 

23. Stoga tužiteljima na ime imovinske štete (utuženo 30.000,00 kn) koja se odnosi na troškove pogreba i izgradnju nadgrobnog spomenika pripada pravo na isplatu iznosa od 9.000,00 kn. (30% od utuženog iznosa).

 

24. Također, prema odredbi čl. 1103. ZOO, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, slijedom čega su tužiteljima dosuđene i zatezne kamate od podnošenja tužbe 12. lipnja 2009. do isplate, a što tuženik tijekom postupka nije osporavao.

 

25. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP pobijanu presudu preinačiti u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je 1. tužiteljica odbijena s dijelom zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu 66.000,00 kn/8.759,71 €, u dijelu kojim je 2. tužiteljica odbijena s dijelom zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 45.000,00 kn/5.972,53 €, u dijelu kojim je 3. tužiteljica odbijena s dijelom zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 45.000,00 kn/5.972,53 €, u dijelu kojim je 4. tužitelj odbijen s dijelom zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 45.000,00 kn/5.972,53 €, te u dijelu u kojem su 1., 2., 3. i 4. tužitelji odbijeni s dijelom zahtjeva za naknadu imovinske štete u iznosu od 9.000,00 kn/1.194,51 € sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu žalba tužitelja odbijena kao djelomično neosnovana temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP te je odlučeno kao u izreci pod točkom I. ove odluke.

 

26. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 2. ZPP, preinačena je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi.

 

27. Kako su tužitelji u sporu uspjeli u omjeru od 30%, a tuženik sa 70%, to su tužitelji, sukladno odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14 i 118/14), dužni naknaditi tuženiku 40% troškova koji su bili potrebni za vođenje postupka. Stoga kako su prvostupanjskom presudom tuženiku dosuđeni potrebni troškovi u iznosu od 70.000,00 kn, a s obzirom na naprijed navedeni omjer uspjeha, tužitelji su dužni naknaditi tuženiku trošak zastupanja po odvjetniku kao punomoćniku u iznosu od 28.000,00 kn.

 

28. Kako su tuženiku pobijanom odlukom dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 70.000,00 kn, to je tuženika valjalo odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 42.000,00 kn te i u tom dijelu primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP pobijanu odluku preinačiti kao pod točkom II. st. 2. izreke.

 

29. Obzirom da su tužitelji djelomično uspjeli sa žalbom, to su im, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje: OT), priznati troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe kako je zatraženo u iznosu od 14.218,75 kn (Tbr. 10.1. OT) uz trošak sudske presude u iznosu od 10.000,00 kn, što sveukupno iznosi 24.218,75 kn.

 

30. Kako su tužitelji u omjeru od 30% uspjeli sa žalbom, valjalo im je temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP dosuditi troškove žalbenog postupka u iznosu od 7.265,62‬ kn.

 

U Zagrebu 21. travnja 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

                    Jasenka Grgić, v.r.