1

Poslovni broj Gž-145/2023-2

 

 

Poslovni broj Gž-145/2023-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužitelja B. P. iz P., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. T., odvjetniku iz Z., protiv tuženika S. T. iz Ž., OIB: ...., zastupanog po punomoćniku H. M., odvjetniku iz Ž., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 55 Psp-60/2018-28 od 15. studenoga 2022. godine, 21. travnja 2023.

 

 

r i j e š i o  j e

 

I              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 55 Psp-60/2018-28 od 15. studenoga 2022. godine u dijelu točke I. izreke u kojem je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 20. listopada 2018. godine do 19. studenoga 2018. godine smetao tužitelja u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu stana na način da je promjenom vrata i brave na ulaznim vratima toga stana izvršio oduzimanje posjeda stana upisanog u KPU Općinskog suda u Novom Zagrebu, k. o. K., broj poduloška ..., zk. ul. br. .., kao Stambena zgrada S., Z., sagrađene na čest. br. ..., povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine upisanog kao stan u razizemlju, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s wc-om i predsoblja u ukupnoj površini od 47,82 čm, te u točkama II., III. i IV. izreke.

 

II              Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 55 Psp-60/2018-28 od 15. studenoga 2022. godine u dijelu točke I. izreke u odnosu na utvrđeni čin smetanja posjeda tužitelja na nekretnini naznačenoj u toj točki izreke koji se odnosi na razdoblje od 06. listopada 2018. godine do 20. listopada 2018. godine, te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Rješenjem prvostupanjskog suda (točka I. izreke) utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 06. listopada 2018. godine do 19. studenoga 2018. godine smetao tužitelja u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu stana na način da je promjenom vrata i brave na ulaznim vratima toga stana izvršio oduzimanje posjeda stana upisanog u KPU Općinskog suda u Novom Zagrebu, k. o. K., broj poduloška ..., zk. ul. br. ..., kao Stambena zgrada S., Z., sagrađene na čest. br. ..., povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine upisanog kao stan u razizemlju, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s wc-om i predsoblja u ukupnoj površini od 47,82 čm.

 

2.              U točki II. izreke naloženo je tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da o svom trošku promijeni vrata i bravu na ulaznim vratima predmetnog stana upisanog u KPU Općinskog suda u Novom Zagrebu, k. o. K., broj poduloška .., zk. ul. br. .., kao Stambena zgrada S. ..., Z., sagrađene na čest. br. ..., povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine upisanog kao stan u razizemlju, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s wc-om i predsoblja u ukupnoj površini od 47,82 čm, te da ključeve preda tužitelju ili osobi koju on odredi.

 

3.              U točki III. izreke zabranjeno je tuženiku takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja u posjedovanju predmetnog stana.

 

4.              U točki IV. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna/331,81 eura[1].

 

5.              Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22, u nastavku teksta: ZPP).

 

6.              U žalbi u glavnome navodi da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva, te da u istome nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a da su razlozi koji se navode nejasni i proturječni, te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, te o iskazu saslušanih osoba u ovom postupku, pa da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

7.              U vezi toga ističe kako je nejasno na koji način je on smetao posjed tužitelja u razdoblju od 06. listopada 2018. godine do 19. studenoga 2018. godine, a da je osim toga pobijano rješenje i neprovedivo, jer da prije svega ne postoji stan koji je individualiziran u točkama I. i II. izreke pobijane odluke, a da osim toga on od 12. studenoga 2018. godine, dakle prije podnošenja predmetne tužbe, nije vlasnik predmetnog stana.

 

8.              Nastavno navodi da je zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2992/2013 od 03. rujna 2018. godine određeno da se predmetna nekretnina ima predati njemu u posjed, a da je isti taj stan zakonito kupio i stekao na dražbi, te je nakon što je rješenje navedenog suda o dosudi poslovni broj Ovr-2992/2013 od 12. srpnja 2018. godine postalo dana 25. srpnja 2018. godine pravomoćno, upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik tog stana, te je temeljem zaključka o predaji nekretnine stupio u njegov posjed, pa smatra da u smislu odredbe članka 20. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u nastavku teksta: ZV) nije samovlasno smetao navodni posjed tužitelja na naznačenom stanu.

 

9.              Tuženik ističe i kako iz provedenih dokaza proizlazi da tužitelj nije bio posljednji mirni posjednik prijepornog stana, te da je sud prvog stupnja propustio u tom pogledu kritički cijeniti iskaze parničnih stranaka i svjedokinje, te ih nije doveo u vezu jedne s drugima, što je imalo za posljedicu donošenje nezakonite odluke o tužbenom zahtjevu.

 

10.              Osim toga, navodi da je predmetni stan prodao trećoj osobi (I. B.) na temelju ugovora o kupoprodaji od 12. studenoga 2018. godine, te da se taj kupac i uknjižio kao vlasnik spornog stana, pa da je u tom smislu pogrešno pozivanje prvostupanjskog suda na odredbu članka 162. stavak 4. ZV-a, kao i na odredbu članka 195. stavak 1. ZPP-a, jer da u konkretnom slučaju predmetna nekretnina nije otuđena trećoj osobi za vrijeme trajanja ovog postupka, već prije toga, pa da on nema ovlaštenje mijenjati bravu i vrata od predmetnog stana, zbog čega je činidba koja mu je naložena pobijanim rješenjem nezakonita i nemoguća.

 

11.              Iz navedenih razloga predlaže da se pobijano rješenje preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak, pri čemu uz žalbu prilaže neslužbenu kopiju izvatka iz knjige položenih ugovora od 29. studenoga 2022. godine.

 

12.              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

13.              Žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

14.              Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, iskaza svjedokinje D. P., kao i iskaza tužitelja i tuženika, u bitnome utvrđuje da je predmet ove parnice zahtjev tužitelja radi pružanja posjedovne zaštite na nekretnini i na način kako je opisano u točkama I., II. i III. izreke pobijanog rješenja.

 

15.              U vezi toga utvrđuje da je tužitelj predmetni stan kupio od knjižnog vlasnika M. R. temeljem ugovora o kupoprodaji od 20. srpnja 1995. godine, te da se nalazio u posjedu tog stana sve dok tuženik nije u mjesecu rujnu 2018. godine promijenio bravu na ulaznim vratima tog stana, ali da tim tuženikovim činom nije u smislu odredbe člaka 21. stavak 5. ZV-a prestao posjed tužitelja na tom stanu, niti je on bio prekinut, jer da je tužitelj služeći se svojim pravom na zaštitu posjeda iz članka 27. ZV-a ponovno uspostavio posjed tog stana na način da je u rokovima za dopuštenu samopomoć promijenio bravu na vratima istog stana.

 

16.              Nastavno utvrđuje da je prijeporni stan dosuđen tuženiku kao kupcu u ovršnom postupku koji se vodio protiv ovršenika M. R., i to rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2992/13 od 12. srpnja 2018. godine, te da je zaključkom tog suda poslovni broj Ovr-2992/13 od 03. rujna 2018. godine ta nekretnina predana tuženiku kao kupcu, s time da je u točki II. tog zaključka navedeno da će se ako ovršenik dragovoljno ne preda kupcu nekretninu opisanu u točki I. izreke odmah nakon dostave zaključka, pristupiti na prijedlog kupca (tuženika) ovrsi radi predaje nekretnine kupcu.

 

17.              Prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik dana 20. listopada 2018. godine promijenio ulazna vrata i brave na predmetnom stanu, pa da je time samovlasno smetao tužitelja u posjedu prijepornog stana, u smislu odredbe članka 20. stavak 2. ZV-a.

 

18.              Naime, u vezi toga utvrđuje kako okolnost da je tuženik kupnjom predmetne nekretnine u ovršnom postupku stekao valjani pravni temelj njezinog posjedovanja ne daje istome za pravo da u posjed te nekretnine stupi ne poštujući zakonom propisani način stupanja u posjed, u vezi čega pozivom na odredbu članka 131. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) utvrđuje da isti nije pokrenuo ovrhu protiv tužitelja radi ispražnjenja i predaje predmetnog stana, već da je „na svoju ruku“ promijenio vrata i bravu tog stana, a koja radnja da je u smislu odredbe članka 20. stavak 1. ZV-a zabranjena.

 

19.              Nadalje utvrđuje kako na osnovanost tužbenog zahtjeva ne utječu niti tvrdnje tuženika kako je nemoguće postupiti po tužbenom zahtjevu, jer da on nije u posjedu sporne nekretnine, već treća osoba kojoj je tu nekretninu prodao, budući da utvrđuje kako okolnost da je tuženik u tijeku spora otuđio nekretninu koja je predmet postupka ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši (članak 195. stavak 1. ZPP-a), u vezi čega se poziva i na pravno shvaćanje s pete sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane dana 21. listopada 2019. godine prema kojem cit. „Kada tuženik otuđi stvar ili pravo tijekom parnice, na što suprotna stranka nije mogla utjecati, primjenjuju se odredbe iz članka 162. stavak 4. ZV-a, a tek u slučaju kada te odredbe nije moguće primijeniti, tada članak 195. stavak 1. ZPP-a isključuje primjenu pravila o pravno relevantnim činjenicama koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, dakle, mjerodavno je stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe“.

 

20.              Pri tome utvrđuje neosnovanim istaknuti prigovor prekluzije prava tužitelja na podnošenje predmetne tužbe, jer utvrđuje da je ona podnesena preko pošte preporučenom pošiljkom dana 04. prosinca 2018. godine, pa da je ista podnesena u roku od 30 dana od dana kada je tužitelj saznao za utuženi čin smetanja njegovog posjeda i za počinitelja (tuženika), tj. u skladu s odredbom članka 21. stavak 3. ZV-a, u vezi s odredbom članka 113. stavak 2. ZPP-a.

 

21.              Iz navedenih razloga odlučuje kao u točkama I-III. izreke pobijanog rješenja, dok odluku o parničnim troškovima (točka IV. izreke) temelji na odredbama članaka 154. stavak 1., 155., 163. stavak 1. i 164. stavak 1-4. ZPP-a, kao i na odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

 

22.              Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena neka od tih povreda, pa tako niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje tuženik, te se u svemu može valjano ispitati.

 

23.              Naime, neosnovano u tom pogledu tuženik između ostalog navodi kako stan koji je opisan u točkama I-III. izreke pobijanog rješenja ne postoji, jer protivno proizlazi iz sadržaja uz tužbu priloženog izvatka iz knjige položenih ugovora (list 6 i 7 spisa), iz kojeg je vidljivo da se radi o stanu koji je u tužbi, tužbenom zahtjevu i izreci pobijanog rješenja opisan upravo u skladu s njegovim opisom iz potonjeg izdatka.

 

24.              Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 8. tog Zakona, na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženik, a to stoga jer iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da sud prvog stupnja prilikom ocjene provedenih dokaza nije postupio protivno potonjoj odredbi ZPP-a.

 

25.              Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se tužitelj u trenutku kada je tuženik dana 20. listopada 2018. godine promijenio ulazna vrata i brave na predmetnom stanu nalazio u posljednjem mirnom posjedu te nekretnine, te da je tuženik tim radnjama samovlasno smetao posjed tužitelja na prijepornom stanu, koji je prema pravilnom utvrđenju suda predmetnu tužbu radi zaštite posjeda na toj nekretnini podnio u roku od 30 dana od dana kada je saznao za čin smetanja posjeda i za počinitelja, pa je pravilno udovoljio tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na pružanje posjedovne zaštite tužitelju za razdoblje od 20. listopada 2018. godine do 19. studenoga 2018. godine, u skladu s odredbama članaka 20. stavak 1. i 2., 21. stavak 1., 3. i 5. i 22. ZV-a, pravilno pri tome utvrđujući neosnovanima sve prigovore kojima je tuženik osporavao osnovanost tužbenog zahtjeva, sve to iz jasnih, detaljnih i pravno utemeljenih razloga u kojima je sadržan odgovor na sve žalbene navode, a koje kao takve prihvaća i ovaj sud i na koje se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje tuženika.

 

26.              Pri tome na navode tuženika da je prije pokretanja predmetne parnice otuđio prijeporni stan trećoj osobi (I. B.), valja odgovoriti da isti tijekom prvostupanjskog postupka nije tvrdio da je do takvog otuđenja došlo prije pokretanja ovog spora, niti je u tom pogledu priložio u spis bilo kakve dokaze, pa se dakle radi o činjeničnim tvrdnjama čije isticanje je u ovoj fazi postupka u smislu odredbe članka 352. stavak 1. ZPP-a nedopušteno, kao što je u skladu s istom odredbom ZPP-a nedopušteno i pozivanje tuženika na sadržaj uz žalbu priložene neslužbene kopije izvatka iz knjige položenih ugovora od 29. studenoga 2022. godine, jer se radi o ispravi koja je sastavljena nakon donošenja pobijanog rješenja.

 

27.              Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja odlučio kada je tužitelju pružio posjedovnu zaštitu i za razdoblje od 06. listopada 2018. godine do 20. listopada 2018. godine.

 

28.              Naime, iz iskaza tužitelja sa ročišta od 30. svibnja 2019. godine proizlazi da je isti dana 05. listopada 2018. godine ušao u sporni stan kroz prozor, te je skinuo bravu koju je prethodno na vratima tog stana postavio tuženik, a nakon toga stavio svoju bravu, dakle da je tada ponovno stupio u posjed tog stana, pri čemu iz iskaza tužitelja i suglasnog iskaza svjedokinje D. P. proizlazi da je tužitelj o ponovnom činu smetanja tog posjeda doznao dana 06. studenoga 2018. godine, pa s obzirom na to proizlazi kako isti nije dokazao da bi njegov posjed predmetnog stana bio smetan sve do 20. listopada 2018. godine, kada je tuženik prema vlastitom iskazu izvršio utuženi čin smetanja posjeda, zbog čega za udovoljenje tom dijelu tužbenog zahtjeva nisu bile ispunjene pretpostavke u smislu odredbe članka 22. stavak 1.    ZV-a.

 

29.              Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u dijelu opisanom u točki I izreke ovog rješenja, u skladu s odredbom članka 380. točka 2. ZPP-a, uključujući i odluku o parničnim troškovima, jer iz navedenog proizlazi da tužitelj u ovom sporu nije uspio sa neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva, zbog čega nisu nastali posebni troškovi, pa isti u smislu odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a ima pravo na naknadu cjelokupnih troškova od tuženika, dok je djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika i primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke rješenja.

 

 

U Rijeci 21. travnja 2023.

 

 

                                                                                                                    Sudac:

Alen Perhat, v. r.