Poslovni broj: 17 Gž-3904/2021-4

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 17 Gž-3904/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Ž. G. iz B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku mr. sc. J. D., odvjetniku u P., protiv I. tuženice M. F. iz B., OIB: … i II. tuženika D. F. iz B., OIB: …, oboje zastupani po punomoćnici S. W., odvjetnici u M., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, poslovni broj Psp-5/2020-18 od 8. veljače 2021., dana 21. travnja 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I. Uvažava se žalba tužitelja, ukida se rješenje Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, poslovni broj Psp-5/2020-18 od 8. veljače 2021. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.     Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da su ga tuženici smetali u posljednjem mirnom posjedu prizemlja kuće u B., P., izgrađene na k.č. 3746/99 i 3746/142 zk tijelo XIV, zk uložak 250 k.o. B. (u posjedovnom listu br. 83 k.o. P. evidentirano kao k.č. 115/1 k.o. P., "kuća … površine 90 m2"), po novoj katastarskoj izmjeri k.č. 340 k.o. P. površine 156 m2, tako što su dana 29. veljače 2020. godine oko 11,00 sati nasilno provalili u prizemlje kuće u B. u kojem prizemlju je do tada živio tuženik te su nakon što su ga istjerali iz ovog stana izbacili njegove stvari na dvorište, te što su neidentificiranog dana u ožujku 2020. godine promijenili ulaznu bravu na vratima ovog stana, tužbeni zahtjev tužitelja za uspostavom ranijeg posjedovnog stanja kakvo je bilo prije poduzimanja radnji tuženika odnosno vraćanjem posjeda opisanog dijela nekretnine tužitelju te stvari tužitelja koje su izbacili iz nekretnine i predajom ključeva ulaznih vrata od stana tužitelju, kao i tužbeni zahtjev za zabranom svakog takvog ili sličnog smetanja (točka I. izreke). Također, odbijen je prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere (točka II. izreke). te mu je naloženo da tuženicima nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn (točka III. izreke).

 

2.     Protiv rješenja žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijano rješenje preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, isto ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

3.     Tuženici su podnijeli odgovor na žalbu u kojem predlažu da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjsko rješenje.

 

4.     Žalba je osnovana.

 

5.     Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite u odnosu na prizemlje kuće koja se nalazi na adresi B.

 

6.     Sud prvog stupnja utvrdio je u prvostupanjskom postupku da se tužitelj zajedno sa tuženicom i majkom M. G. nalazio u nasljedničkom suposjedu predmetne kuće, pa tako i spornog prizemlja u smislu odredbe čl. 17. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP). Međutim, kako tužitelj u postupku tvrdi da je isključivi posjednik predmetnog prizemlja, sud prvog stupnja je zbog tog razloga tužbeni zahtjev tužitelja odbio.

 

7.     Pravna shvaćanja suda prvog stupnja su pogrešna, te je sud prvog stupnja nije pravilno primijenio odredbu čl. 17. st. 1. ZVDSP i s njom povezanu odredbu čl. 24. st. 1. ZVDSP. Naime, okolnost što je sud prvog stupnja utvrdio da se tužitelj ne nalazi u isključivom, već u (nasljedničkom) suposjedu, sama za sebe, ne predstavlja razlog zbog kojeg bi tužbeni zahtjev tužitelja bio u cijelosti neosnovan. To iz razloga što zahtjev za pružanjem posjedovne zaštite (isključivog) posjeda, u sebi sadrži i manje, odnosno zahtjev za pružanjem posjedovne zaštite suposjeda. Stoga, ako nije osnovan zahtjev za zaštitu posjeda, nema mjesta odbijanju tužbenog zahtjeva u cijelosti, već je potrebno prihvatiti tužbeni zahtjev za zaštitu suposjeda, a za više od traženog tužbeni zahtjev treba odbiti (u tom smislu su i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2055/10 od 20. ožujka 2012., Rev-1361/1998 od 18. travnja 2001. i Rev-405/2022 od 3. svibnja 2022.).

 

8.     Dakle, u pravnoj situaciji kada je sud prvog stupnja utvrdio da se tužitelj nije nalazio u isključivom, već u (nasljedničkom) suposjedu nije bilo osnova da se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije, već je sud prvog stupnja bio dužan ocijeniti da li je postojala osnova da se tužbeni zahtjev djelomično prihvati u odnosu na zaštitu suposjeda u smislu odredbe čl. 24. ZVDSP. Pritom je potrebno navesti i da nema nikakve zapreke da se nasljednički suposjed štiti ako je smetanje izvršeno od drugog nasljedničkog suposjednika (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gzz-86/01 od 10. listopada 2001.).

 

9.     U konkretnom slučaju, u situaciji kada je sud prvog stupnja utvrdio da se tužitelj nalazio u suposjedu spornog prizemlja i kada je utvrdio da su tuženici nasilno provalili u to isto prizemlje i izbacili tužiteljeve stvari u dvorište, sud prvog stupnja je bio dužan utvrditi da li su navedenim radnjama tuženici tužiteljima u potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili da li su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti u smislu odredbe čl. 24. st. 1. ZVDSP. Zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenice o kojima ovisi primjena odredbe čl. 24. st. 1. ZVDSP nije utvrđivao niti je u tom smislu ocjenjivao izvedene dokaze, tako da je u konkretnom slučaju ostvaren žalbeni razlog pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. st. 1. ZPP.

 

10. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP, uvažiti žalbu tužitelja, pobijano rješenje ukinuti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

11. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka.

 

12. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

13. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će imajući u vidu pravna shvaćanja izražena u ovom rješenju ponovno utvrditi sve pravno relevantne činjenice o kojima ovisi pružanje posjedovne zaštite, te će donijeti novu pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

 

14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 21. travnja 2023.

 

 

                         Sudac:

                Robert Jambor, v.r.