Poslovni broj: 6 P-340/21-7

1

 

 

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda J.P., u pravnoj stvari tužiteljice D. S. iz H., zastupana po punomoćniku A. Š., odvjetniku u OD , protiv tuženika A. H. iz Z., zastupan po punomoćnicima iz OD, radi proglašenja nedopuštenima pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava, nakon održane glavne i javne rasprave dana 7. ožujka 2023. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, te objave i uručenja presude dana 21. travnja 2023. u odsutnosti punomoćnika parničnih stranaka, istoga dana

 

p r e s u d i o   j e :

             

              I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice D. S. iz H., a koji glasi:

             

              " I. Proglašavaju se nedopuštenima pljenidba i prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava temeljem rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-5551/13 od 14.10.2013. donesenog od strane javnog bilježnika J. C. iz Č. protiv Tužiteljice D. S. iz H., po zahtjevu za izravnom naplatom Tuženika A. H. iz Z. od dana 1.6.2021.

 

              II. Nalaže se Tuženiku A. H. iz Z. isplatiti Tužiteljici D. S. ih H. iznos od 14.242,54 HRK zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8.6.2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.
 

III. Nalaže se Tuženiku A. H. iz Z. naknaditi Tužiteljici D. S. iz H. troškove ovog postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate."

 

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 746,57 eura / 5.625,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude tj. od 21. travnja 2023. sve do isplate, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela ovome sudu tužbu, radi proglašenja nedopuštenima pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava

 

2. U tužbi uz ostalo navodi da je tuženik dana 1.6.2021. podnio FINI zahtjev za izravnu naplatu (dalje u tekstu: "Zahtjev za izravnom naplatom") temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Posl.br. Ovrv-5551/13 od 14.10.2013. doneseno od strane javnog bilježnika J. C. iz Č. (dalje u tekstu: "rješenje o ovrsi"). Rješenje o ovrsi je doneseno protiv pravnog prednika tužiteljice i supruga pok. Đure Smoleka, a radi naplate potraživanja u iznosu od 63.104,61 kn uvećano za zatezne kamate i troškove ovršnog postupka. Rješenje o ovrsi je pravomoćno i ovršno 25.10.2013.

 

3. Tuženik je zatražio od FINE da mu s bankovnog računa tužiteljice, s računa B. S. i M. S., kao nasljednika iza pok. Đure Smoleka, prenese novčana sredstva temeljem rješenja o ovrsi zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.

 

4. Temeljem predanog Zahtjev za izravnu naplatu, tužiteljici je dana 8.6.2021. s bankovnih računa zaplijenjen iznos od 333,34 kn i iznos od 13.909,20 kn, odnosno ukupno 14.242,54 kn. Istovremeno je B. S. s računa njegovog obrta zaplijenjeno ukupno 113.261,42 kn.

 

5. Na tako podneseni Zahtjev za izravnom naplatom tužiteljica je dana 18.6.2021. podnijela Općinskom sudu u Čakovcu prijedlog za proglašenje plijenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz žalbenih razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 1., 2., 3., 6., 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje u tekstu "OZ"), te zbog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka.

 

6. Zaključkom Općinskog suda u Čakovcu posl.br. Ovr-265/21 od 6.7.2021. (dalje u tekstu: "Zaključak") kojeg je tužiteljica primila dana 23.8.2021., tužiteljica je upućena da u roku od 15 dana od dana primitka Zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga zbog kojih je podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim, slijedom čega podnosi ovu tužbu.

 

*Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

7. Pljenidba i prijenos zaplijenjenih sredstava nedopušteni su iz razloga koji su propisani u čl. 50.st.1.toč. 1., 2., 3., 6., 7., 9., 10. i 11. OZ-a, te zbog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka. Tuženik je pokrenuo izravnu naplatu temeljem rješenja o ovrsi koje ne predstavlja valjanu ovršnu ispravu, niti je ista stekla svojstvo ovršnosti, izgubilo je svoju djelotvornost nakon smrti pok. Đ. S. budući da je on jedini naznačeni ovršenik u rješenju o ovrsi, te rješenje nema pravni učinak na način da se temeljem njega može zatražiti izravna naplata protiv njegovih nasljednika. Tuženik nije bio ovlašten tražiti ovrhu (izravnu naplatu pred FINOM), već je bio dužan pokrenuti druge odgovarajuće postupke radi naplate navedenog dugovanja. FINA je bila dužna odbiti izvršenje izravne naplate. Tužiteljica ističe prigovor nepostojanja tražbine budući da taj prigovor nije mogla iznijeti u postupku iz kojeg potječe rješenje o ovrsi, a ujedno ističe i prigovor zastare potraživanja.

 

8. Tužiteljica nije sudjelovala u postupku iz kojeg potječe rješenje o ovrsi, nije imala mogućnosti istaknuti prigovor zastare. Iz tog razloga prigovara osnovanosti i visini potraživanja, ističe kako tražbina ne postoji, odnosno, kako je ista prestala. Iz rješenje o ovrsi proizlazi da je tražbina u iznosu od 61.016,40 kn dospjela dana 10.11.2010., dok je tražbina u iznosu od 2.088,21 kn dospjela dana 6.10.2012. Dakle, jasno je da je proteklo više od pet godina, a za prvu tražbinu više od deset godina od njezina dospijeća, te je stoga utuženo potraživanje u cijelosti u zastari. Iz Zaključka proizlazi da tuženik tvrdi da je određenim radnjama došlo do prekida zastare, no ta tvrdnja je u potpunosti netočna, te paušalno navedena.

 

9. Tuženik u odgovoru na tužbu uz ostalo navodi da su navodi tužiteljice

neosnovani, odnosno, da je postupak izravne naplate vođen sukladno odredbama OZ-a, na predmetu koji nije izuzet od ovrhe, te da je tuženik svojim radnjama aktivno prekidao tijek zastare. Tuženik je protiv tužiteljičinog prednika (tada ovršenika) pok. Đ. S. ishodio rješenje o ovrsi br. Ovrv-5551/13 od 14.10.2013. javnog bilježnika J. C., a na temelju dugovanja u iznosu od 63.104,61 kn koje je nastalo regresnim potraživanjem. Rješenje je pravomoćno dana 25.10.2013., nakon čega je tuženik dana 2.12.2013. prvi put podnio zahtjev za naplatu FINI radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima. U odnosu na navedeni zahtjev FINA je obavijestila tuženika da su svi računi ovršenika ugašeni. Nakon toga tuženik se u više navrata pokušavao naplatiti putem FINE zahtjevima za naplatu od 18.1.2016., 27.4.2017., 1.4.2021., kada je FINA obavijestila tuženika da je ovršenik preminuo.

 

              10. U pogledu zastare predmetnog potraživanja, tuženik ističe da se imaju primijeniti odredbe čl. 241., te čl. 245. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje u tekstu: ZOO) a sukladno odredbi čl. 21. OZ-a.

 

              11. Tuženik je tijekom cijelog navedenog razdoblja, od donošenja predmetnog rješenja o ovrsi do smrti ovršenika aktivno svojim radnjama prekidao tijek zastare. Obzirom da ovršni postupak nikada nije okončan u konkretnom slučaju zastara nije niti počela ponovno teći. Poziva se na čl. 233. st. 1. ZOO-a. Obzirom da je predmetno rješenje o ovrsi postalo pravomoćno dana 25.10.2013. zastara nije nastupila.

              12. Pljenidba i prijenos zaplijenjenih sredstava izvršeni su sukladno odredbama OZ-a, Zakona o nasljeđivanju, te nije došlo do bitnih povreda odredbi ovršnog postupka.

 

              13. Uz zahtjev za izravnu naplatu od 1.4.2021. tuženik je dostavio i pravomoćno rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Lj. B. iz P. br. O-568/20 od 30.6.2020. kojim je tužiteljica proglašena nasljednicom iza pok. Đ. S. zajedno s B. i M. S. Odredbom čl. 139. Zakona o nasljeđivanju propisano je da nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja do visine naslijeđene imovine, ukoliko se isti nisu odrekli nasljedstva. Obzirom da su svi navedeni uvjeti u konkretnom slučaju bili ispunjeni, tuženik je pokrenuo postupak izravne naplate na nasljednicima pok. Đ. S. Odredbom čl. 32. st. 2. OZ-a propisano je da će se ovrha odrediti protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik, ukoliko se javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je dugovanje na nju preneseno, ili da je na nju na drugi način prešlo. U st. 3. istog članka propisano je da će se prijenos dokazivati pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku jedino ukoliko se prijenos ne može dokazati na drugi način. U konkretnom slučaju prijenos je dokazan javnom ispravom, pa pokretanje parničnog postupka nije bilo nužno.

 

14. Relevantna je i odredba čl. 209. st. 8. OZ-a koja propisuje nadležnost FINE za provedbu ovrhe protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik u slučaju iz odredbe čl. 32. st. 1. i st. 2. OZ-a.

 

              15. Također, odredba čl. 211. OZ-a propisuje "sud će odbaciti kao nepošten prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na računu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, te na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. ovoga Zakona na temelju kojih se može od Agencije zatražiti izravna naplata, osim ako se na temelju tih isprava nije mogla provesti naplata preko Agencije, o čemu će Agencija izdati potvrdu".

 

              16. Dakle, suprotno navodima tužiteljice ovrhovoditelj ne može podnijeti prijedlog za ovrhu sudu na novčanim sredstvima po računima na temelju vjerodostojne isprave, ukoliko se od FINE može zatražiti izravna naplata. Tuženik je tako i postupio budući da bi u protivnom njegov eventualni ovršni prijedlog naslovljen na nasljednika (ovdje tužiteljicu) bio odbačen.

 

              17. Tuženik ističe da je imao ovlaštenje za pokretanje postupka izravne naplate u odnosu na nasljednika (ovdje tužiteljicu), da je navedeni prijenos i zapljena novčanih sredstva izvršena sukladno odredbama OZ-a i Zakona o nasljeđivanju.

 

18. Na raspravi dana 7.3.2023. tužiteljica ostaje kod podnijete tužbe i tužbenog zahtjeva, dokaznih prijedloga, traži trošak prema troškovniku predanom u spis, dok tuženik ostaje kod odgovora na tužbu, dokaznih prijedloga, traži trošak prema troškovniku predanom u spis.

 

19. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u podnesak tuženika od 1.6.2021. upućen FINA-i (list br. 10-11), zahtjev za naplatu od 1.6.2021. (list br. 12-13), ovršni prijedlog protiv ovršenika Đ. S. iz H. s izvodom iz otvorenih poslovnih knjiga na dan 4.10.2013., rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave br. Ovrv-551/13 od 14.10.2013. donijeto po javnom bilježniku J. C. (list br. 14-17), detalje transakcije/ostale isplate Privredne banke Zagreb d.d. (list br. 18-19), zaključak ovog suda br. Ovr-265/21-4 od 6.7.2021. (list br. 20-23), sudsku praksu (list br. 24-25, 51-58), prijedlog radi proglašenja nedopuštenima pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava od 18.6.2021. (list br. 26-32), obavijest o vraćanju osnove za plaćanje FINA-e od 6.12.2013., 22.1.2016., 5.5.2017., 6.4.2021. (list br. 42, 44, 46, 48), podnesak o dostavi pravomoćnog rješenja o ovrsi FINA-i od 12.11.2013., 18.1.2016., 27.4.2017. (list br. 43, 45, 47), zahtjev za naplatu zaprimljen kod FINA-e dana 1.4.2021. (list br. 49-50), dok druge dokaze nije provodio jer ih parnične stranke nisu niti predlagale.

 

20. Predmet ovog postupka je da se proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava temeljem rješenja o ovrsi posl.br. Ovrv-5551/13 od 14.10.2013. donijeto od strane javnog bilježnika J. C. iz Č., po zahtjevu za izravnom naplatom tuženika od dana 1.6.2021., u iznosu od 14.242,54 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8.6.2021. do isplate, te trošak postupka.

 

21. Nije sporno da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, protiv ovršenika Đure Smoleka, podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku koji je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave br. Ovrv-5551/13 dana 14.10.2013., a koje rješenje je pravomoćno i ovršno dana 25.10.2013., da je ovršenik Đ. S. u međuvremenu umro, da je tužiteljica njegova nasljednica temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju br. O-568/20, UPP/OS-73/20 od 30.6.2020. donijeto po javnom bilježniku Lj. B. iz P., kako to proizlazi iz podneska dostavljenog od strane tuženika FINA-i od 1.6.2021. (list br. 10-11) i ovršnog prijedloga (list br. 14-17).

 

22. Također nije sporno da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, predao FINA-i zahtjev za izravnu naplatu s računa nasljednika pok. Đ. S., pa tako i tužiteljice, da je tužiteljica Općinskom sudu u Čakovcu podnijela prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim, da je Zaključkom Općinskom suda u Čakovcu br. Ovr-265/21 od 6.7.2021. tužiteljica upućena da u roku od 15 dana od dana primitka Zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja, ovdje tuženika, kojom će iz razloga koje je navela u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava nedopuštenim zaprimljenog kod suda dana 21.6.2021. protiv zahtjeva za izravnu naplatu zaprimljenog kod Financijske agencije 1.6.2021. zatražiti da se pljenidba i prijenos zaplijenjenih sredstava u ovršnom predmetu u pogledu ovršenice D. S. (iza pok. Đ. S.) proglasi nedopuštenim, a kako to proizlazi iz podneska tuženika od 1.6.2021. upućenog FINA-i (list br. 10-11), zahtjeva za naplatu od 1.6.2021. (list br. 12-13), zaključak ovog suda (list br. 20-23), prijedloga radi proglašenja nedopuštenima pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava od 18.6.2021. (list br. 26-32), obavijesti o vraćanju osnove za plaćanje FINA-e od 6.12.2013., 22.1.2016., 5.5.2017., 6.4.2021. (list br. 42, 44, 46, 48), podnesaka o dostavi pravomoćnog rješenja o ovrsi FINA-i od 12.11.2013., 18.1.2016., 27.4.2017. (list br. 43, 45, 47), zahtjeva za naplatu zaprimljen kod FINA-e dana 1.4.2021. (list br. 49-50).

 

23. Sporno je da li se mogla izvršiti izravna naplata temeljem rješenja o ovrsi, da li navedeno rješenje o ovrsi predstavlja valjanu ovršnu ispravu, da li rješenje o ovrsi ima pravni učinak poslije smrti Đ. S., da li je FINA bila dužna odbiti izvršenje izravne naplate, da li postoji tražbina, da li je nastupila zastara potraživanja.

 

24. Iz ovršnog prijedloga (list br. 14-17) proizlazi da je ovrhovoditelj (ovdje tuženik) protiv ovršenika Đ. S. (pravnog prednika tužiteljice) podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - ovjerovljenog izvatka iz poslovnih knjiga na dan 4.10.2013. radi naplate iznosa od 63.104,61 kn (regresno potraživanje) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, te troškovima ovršnog postupka u iznosu od 3.505,19 kn, te je donijeto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od strane javnog bilježnika J. C. iz Č. posl.br. Ovrv-5551/13 dana 14.10.2013. koje je pravomoćno i ovršno dana 25.10.2013., a kojim je određena predložena ovrha općenito na imovini ovršenika.

 

25. Odredbom čl. 209. st. 8. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 - dalje: OZ) propisano je da će FINA provesti ovrhu na zahtjev osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, odnosno, protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik u slučaju iz čl. 32. st. 1. i st. 2. toga Zakona.

 

26. Odredbom čl. 32. st. 1. OZ-a propisano je da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku, a u st. 2. istog članka propisano je da se odredba st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik.

 

27. U predmetnom slučaju prijedlog za ovrhu podnesen je javnom bilježniku protiv ovršenika Đ. S.. Dakle, tužiteljica nije navedena kao dužnik nego je naveden njezin pravni prednik koji je umro a ona je proglašena uz ostale nasljednike njegovom nasljednicom, što nije sporno između stranaka. To znači da je javnom ispravom pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju br. O-568/20, UPP/OS-73/20 od 30.6.2020. ovrhovoditelj, ovdje tuženik, dokazao njezinu pasivnu legitimaciju kao nasljednice za odgovornost za dugove pravnog prednika do visine vrijednosti naslijeđene imovine, a kako je to propisano čl. 139. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03, 33/15, 14/19 i 127/23).

 

28. Odredba čl. 209. st. 8. OZ-a nalaže FINA-i provođenje ovrhe sukladno čl. 32. st. 2. u vezi st. 1. OZ-a, a ovrhovoditelj koji je po ocjeni ovog suda pasivnu legitimaciju ovršenika dokazao u smislu čl. 32. st. 2. u vezi st. 1. OZ-a javnom ispravom - rješenjem o nasljeđivanju iza pok. Đ. S., bio je ovlašten i dužan najprije zatražiti izravnu naplatu svoje tražbine putem FINA-e, utemeljeno na čl. 209. st. 1. OZ-a.

 

29. Odredbom čl. 4. st. 3. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine br. 68/18) ako tim Zakonom nije drugačije propisano, na provedbu ovrhe odgovarajuće se primjenjuje zakon kojim se uređuje ovršni postupak, pa se stoga ima primijeniti čl. 32. st. 1. OZ-a.

 

30. Kako je u čl. 3. t. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima/18 propisano da je osnova za plaćanje, između ostalog i ovršna odluka domaćeg suda koja ima potvrdu ovršnosti, ovaj sud zaključuje da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, temeljem ovršne isprave bio dužan zatražiti izravnu naplatu putem FINA-e kao u ovom predmetu, jer sudska ovrha je moguća samo ako FINA  izda potvrdu da se na temelju ovršne isprave nije mogla provesti naplata preko Agencije.

 

              31. Tužiteljičin prigovor zastare sud ocjenjuje neosnovanim.

 

              32. Člankom 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO) propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijekom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Kako je rješenje o ovrsi br. Ovrv-5551/13 od 14.10.2013. postalo pravomoćno i ovršno dana 25.10.2013., nije nastupila zastara, nije protekao zastarni rok od 10 godina.

 

              33. Uvidom u ovršni prijedlog (list br. 14-17) sud je utvrdio iz vjerodostojne isprave (izvod iz otvorenih poslovnih knjiga na dan 4.10.2013.) da je iznos od 61.016,40 kn dospio na naplatu dana 10.11.2010., a iznos od 2.088,21 kn dana 5.10.2012., da je javni bilježnik J. C. iz Č. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave br. Ovrv-5551/13 dana 14.10.2013. kojim rješenjem je naložila ovršeniku Đ. S. da u roku od 8 dana od dana primitka rješenja namiri tražbinu zajedno s odmjerenim troškovima u iznosu od 3.505,19 kn, te odredila ovrhu radi prisilne naplate tih tražbina. Navedeno rješenje o ovrsi pravomoćno je i ovršno dana 25.10.2013., a donijeto je protiv prednika tužiteljice Đ. S.

 

              34. Člankom 241. ZOO-a propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

 

              35. Sud je utvrdio da je od dana donošenja gore navedenog rješenja o ovrsi ovrhovoditelj (ovdje tuženik) pokušao poduzetim radnjama naplatiti svoje potraživanje od ovršenika Đ. S., međutim od njega se nije mogao naplatiti jer su njegovi računi bili ugašeni, a kasnije je i preminuo, što sud utvrđuje na temelju Obavijesti o vraćanju osnove za plaćanje od strane FINA-e od 22.1.2016., 5.5.2017., 6.4.2021. Nakon što je iza pok. Đ. S. proveden ostavinski postupak i donijeto gore navedeno rješenje o nasljeđivanju, ovrhovoditelj (ovdje tuženik) je dostavio navedeno rješenje o nasljeđivanju FINA-i koja je postupila po zahtjevu za izravnom naplatom od 1.6.2021., pa je, sukladno čl. 245. st. 3. ZOO-a kojim je propisano da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način, po ocjeni ovog suda došlo do prekida tijeka zastare radnjama ovrhovoditelja (ovdje tuženika), da zastara nije nastupila obzirom da nije okončan ovršni postupak.

 

              36. Iz gore navedenog, po ocjeni ovog suda, pljenidba i prijenos novčanih sredstava sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka s bankovnog računa tužiteljice proveden je sukladno odredbama Ovršnog zakona i odredbama Zakona o nasljeđivanju, a na temelju gore navedenog rješenja o ovrsi i rješenja nasljeđivanju iza pok. Đ. S., time da je sud imao u vidu da je predmetna ovršna isprava donijeta protiv pok. Đ. S., da je tužiteljica njegova nasljednica, pa je stoga ovrhovoditelj (ovdje tuženik) mogao izravno od FINA-e zatražiti izvansudsku ovrhu temeljem ovršne isprave i prilaganjem rješenja o nasljeđivanju iza pok. Đ. S.

 

37. Iz provedenog dokaznog postupka, na temelju utvrđenih odlučnih činjenica, te ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22) valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude temeljem čl. 32. i čl. 209. OZ-a, čl. 3. i čl. 4. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, čl. 233. i čl. 241. ZOO-a, čl. 139. Zakona o nasljeđivanju.

 

38. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa, Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 126/22) i Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12 i 157/13).

 

39. Temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku sud je tuženiku

dosudio parnični trošak za odgovor na tužbu iznos od 199,08 eura / 1.500,00 kn, pristup na ročišta dana 26.10.2022. i 7.3.2023. za svako ročište iznos od 199,08  eura / 1.500,00 kn,  PDV 25 % iznos od 149,31 eura / 1.1250,00 kn, tj. ukupno iznos od 746,57 eura / 5.625,00 kn.

 

U Čakovcu, 21. travnja 2023.

 

S u t k i n j a:

Jadranka Potočnjak

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste, putem ovog suda na nadležni županijski sud sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine br. 128/14), pismeno u tri istovjetna primjerka.

 

O tom obavijest:

1. tužiteljica po punom.

2. tuženik po punom.