1

Poslovni broj 21 Gž-516/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 21 Gž-516/2023-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja I. Č., OIB:…, iz Z., kojeg zastupa punomoćnik K. V., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika I. P., OIB:…, iz B., kojeg zastupa punomoćnik N. Š., odvjetnik u O. i drugotuženika D. T., OIB:…, iz B., kojeg zastupa punomoćnik I. Z., odvjetnik u K., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi prvotuženika protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj Psp-22/2021-17 od 30. rujna 2022., dana 21. travnja 2023.,

 

 

r i j e š i o j e

 

Odbija se žalba prvotuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj Psp-22/2021-17 od 30. rujna 2022. u dijelu pod točkom I. i II. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

 

"Prvo tuženik I. P., iz B. smetao je tužitelja I. Č. iz Z., u posljednjem mirnom posjedu nekretnine kčbr. 379 ORANICA, pov. 1 jutro 809 čhv ili 8.664 m2, upisane u zk. ul. 3931, k. o. B., točno neutvrđenog dana, a za što je tužitelj saznao dana 07. lipnja. 2021., na način da je pokosio travu na cijeloj površini predmetne nekretnine, te istu odvezao, te se istom nalaže da vrati posjedovno stanje predmetne nekretnine kakvo je bilo u času smetanja, te mu se zabranjuje svako takvo daljnje i slično smetanje posjeda, sve u roku od 8 dana.

 

II. Nalaže se 1. tuženiku I. P. da tužitelju I. Č. nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.900,00 kn/384,90 eur1, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj primjenom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućima od 30. rujna 2022. do isplate, u roku 8 dana.

 

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

Tuženik D. T. iz B., smetao je tužitelja I. Č. iz Z., u posljednjem mirnom posjedu nekretnine kčbr. 379 ORANICA, pov. 1 jutro 809 čhv ili 8.664 m2, upisane u zk. ul. 3931, k. o. B., točno neutvrđenog dana, a za što je tužitelj saznao dana 07. lipnja. 2021., na način da je pokosio travu na cijeloj površini predmetne nekretnine, te istu odvezao, te se istom nalaže da vrati posjedovno stanje predmetne nekretnine kakvo je bilo u času smetanja, odnosno da vrati pokošenu travu, te mu se zabranjuje svako takvo daljnje i slično smetanje posjeda, sve u roku od 8 dana, a ujedno je dužan tužitelju naknaditi troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj primjenom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

IV. Nalaže se tužitelju I. Č. da 2. tuženiku D. T. nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn/331,81 eur1, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj primjenom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućima od 30. rujna 2022. do isplate, u roku 8 dana."

 

2. Protiv prvostupanjskog rješenja u dijelu pod točkom I. i II. izreke žalbu je podnio prvotuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/10 i 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se sukladno žalbenim navodima rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Predmet spora u žalbenoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za posjedovnom zaštitom nekretnine kčbr. 379 ORANICA, pov. 1 jutro 809 čhv ili 8.664 m2, upisane u zk. ul. 3931, k. o. B. koju je prema navodima tužitelja smetao prvotuženik na način da je pokosio travu na cijeloj površini predmetne nekretnine, te istu odvezao, te da se istom naloži da vrati posjedovno stanje predmetne nekretnine kakvo je bilo u času smetanja te da se prvotuženiku zabrani svako takvo daljnje i slično smetanje posjeda.

 

5. Prvostupanjski sud je u obrazloženju rješenja dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje prvotuženik u žalbi. U prvostupanjskom postupku nije ostvarena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 8. ZPP na koju žalitelj određeno ukazuje u žalbi jer je prvostupanjski sud donio pobijanu odluku na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a žalbeni navodi prvotuženika nisu doveli u pitanje pravilnost ocjene dokaza od strane prvostupanjskog suda.

 

6. Nadalje, nije utvrđeno da bi bile počinjene ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

7. Pri tome je tijekom postupka prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito rješenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijanog  rješenja. Zbog navedenog ovaj sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanja dana za njega.

 

8. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na prvotuženika, a odbio u odnosu na drugotuženika uz utvrđenja i zaključke:

- da je pravomoćnim rješenje ODO Z.² broj KP-DO-254/2021 od 21. listopada 2021. na temelju čl. 206. st. 1. t. 4. Zakona o kaznenom postupku odbačena  kaznena prijava protiv osumnjičenika D. T. (ovdje drugotuženika) zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona,

- da je u zemljišnoj knjizi k.č.br. 379 oranica od 8664 m2 upisana u zk.ul. broj 3931 k.o. B. na ime I. Č., L. O., a identifikacije predmetne čestice po geodetskom vještaku nije bila nužna jer među strankama nije bilo sporno da je predmetna čestica pokošena u cijeloj površini,

- da je svjedok I. Š. iskazao da je unazad 5 ili 6 godina redovito kosio parcelu za I. Č. i to oba otkosa u godini u zamjenu za neku naknadu prema dogovoru. U 2021. godini nije kosio prvi otkos, a drugi ne bih mogao jer je bila sušna godina i nije bilo trave,

- da prvotuženik nije osporio činjenicu da je poduzeo predmetne radnje koje su utužene kao čin smetanja posjeda ističući da je pogrešno protumačio presudu Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-889/20 da se parcela vraća bivšem vlasniku do ispunjenja ugovorne obveze, pa je dao nalog D. T. da pokosi predmetnu parcelu,

- da je odredbom čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ((Narodne novine, broj: 91/96, 73/00, 114/01, 141/06 i 146/08 i dr. – dalje: ZV) propisano da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, da i posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed; jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjet će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran, da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja,

- da je prema odredbi čl. 22. st. 1. i 2. ZV posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovanog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu,

- da će se prema odredbi čl. 441. ZPP raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete,

- da je sukladno gore navedenim zakonskim odredbama u ovoj parnici zbog smetanja posjeda bilo potrebno utvrditi posljednje stanje posjeda nekretnine i nastalo smetanje, dok činjenice vezane uz pravo vlasništva nisu pravno relevantne,

- da nije bila sporna činjenica da su predmetne radnje obavljene u utuženo vrijeme,

- da je slijedom navedenog tužba zbog smetanja posjeda pravovremeno  podnesena, 5. srpnja 2021. što je unutar 30 dana od dana saznanja tužitelja za smetanje posjeda,

- da iz iskaza stranaka proizlazi da nije bila sporna činjenica da je prvotuženik dao nalog drugotuženiku da pokosi predmetnu nekretninu, jer je to prvotuženik u svom iskazu priznao,

- da nije bilo sporno da je u posljednjem posjedu predmetne nekretnine bio tužitelj i da je to prvotuženiku bilo poznato jer je on čin smetanja posjeda poduzeo tek primitkom odluke Županijskog suda u Zadru koju je pogrešno protumačio,

- da posljedično, čin kojeg je poduzeo prvotuženik, a obuhvaćen je ovom tužbom, je čin smetanja posjeda tužitelja i ni na koji način ne može biti opravdan,

- da se posjedovna zaštita pruža neovisno o pravu vlasništva prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju,

- da kako je prvotuženik dao nalog za počinjenjem smetanja posjeda odnosno košnju livade da je pasivno legitimiran u ovom postupku,

- da je za ovaj postupak smetanja posjeda irelevantno kada je i po kojoj osnovi stečeno pravo vlasništva ili suvlasništva predmetne nekretnine, već je relevantna jedino činjenica tko je bio u posljednjem mirnom posjedu spornog dijela nekretnina stranaka,

- da pitanje vlasništva pojedinih nekretnina zahtjeva vlasničku parnicu u kojoj su odlučne činjenice vezane uz stjecanje prava vlasništva.

 

9. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj ima pravo na posjedovnu zaštitu na temelju odredbi čl. 21. i 22. ZV, pa je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika, a u odnosu na drugotuženika odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan jer je utvrdio da je drugotuženik postupio po nalogu prvotuženika.

 

10. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja prvotuženik u tijeku postupku, a niti u navodima žalbe, nije s uspjehom osporio, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zahtjev tužitelja u odnosu na prvotuženika osnovan, a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe prvotuženika takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

 

11. Posjed predstavlja faktično stanje zaštićeno pravom, te unatoč zaštiti koju pravni poredak pruža posjedu, posjed nije pravo, pa ni njegova pravna zaštita nije istovjetna pravnoj zaštiti vlasništva, odnosno drugih stvarnih prava (s tim da prvotuženik nije niti stekao stvarno pravo na nekretnini). Cilj je posjedovne parnice uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja. U toj je parnici rasprava ograničena na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čin smetanja. Stoga žalbeni navodi prvotuženika da je on vlasnik (a koja okolnost u postupku i nije utvrđena kao istinita) te da je iz tog razloga dao nalog trećoj osobi da izvrši košnju, nisu od značaja za odlučivanje. Smetanje posjeda postoji ako je posjednik uznemiravan u faktičnoj vlasti (čl. 20. st. 2. ZV) bez obzira da li je kod onoga koji je samovlasno smetao posjednika u posjedu postojala volja za smetanjem posjeda (animus turbandi).

 

12. Stoga, imajući u vidu navedeno, u situaciji kao što je predmetna, kada nije sporan posjed tužitelja i čin smetanja posjeda kao ni sadržaj počinjene radnje, tužitelju pripada pravo na zahtijevanu posjedovnu zaštitu, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu prvotuženika i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu.

 

 

U Zagrebu 21. travnja 2023.

 

            Sutkinja:

Mirela Mijoč Kramar, v.r.