Poslovni broj: Gž-169/2021-8

1

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, suca izvjestitelja i člana vijeća te Alenke Lešić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Š. S. iz S., …, OIB …, zastupanog po punomoćnici M. K., odvjetnici u S., protiv tuženih-protutužitelja 1. S. J. iz S., …, OIB …, 2. I. J. iz S., .., OIB … i 3. M. J. iz S., …, OIB …, svi zastupani po punomoćniku Ž. Š., odvjetniku u H., radi namirenja tražbine iz založene stvari i radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj: 81 P-669/20 od 30. listopada 2020., u sjednici vijeća 20. travnja 2023.

 

 

p r e s u d i o      j e

 

              I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja-protutuženika Š. S. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj: 81 P-669/20 od 30. listopada 2020. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i III. izreke.

 

              II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja-protutuženika Š. S. za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

 

              „I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              "1. Dužni su tuženici S. J., OIB …, I. J., OIB … i M. J., OIB …, kao nasljednici iza smrti pok. S. (S.) J. pok. S. dopustiti namirenje tražbine tužitelja Š. S., OIB …, u iznosu kunske protuvrijednosti u visini od 77.641,32 EUR, obračunato po prodajnom deviznom tečaju HNB vrijedećem na dan isplate, zajedno sa kamatama u visini kamata koje su na navedeni iznos plaćale poslovne banke u mjestu ispunjenja obveze na devizne štedne uloge po viđenju, koje teku od 31.12.1991. do 31.prosinca 2005., te sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 01.01.2006. do 31.12.2007. po stopi od 15%, prema Uredbi o visini stope zatezne kamate a od 01.01.2008. do 31.07.2015., po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sudskom prodajom založenog ½ dijela nekretnina označenih kao č.zgr. … i č.zgr…. z.ul. … k.o. S., te sudskom prodajom založene cjeline nekretnine označene kao kč.br. 512/3 z.ul. 253, sve k.o. S., u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

 

              2. Tuženici se mogu osloboditi naložene prodaje ukoliko tužitelju u cijelosti namire tražbinu utvrđenu točkom 1. ove presude u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude i pod prijetnjom ovrhe.

 

              3. Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

              II. Prihvaća se protutužbeni zahtjev-protutužitelja koji glasi:

 

              "1. Utvrđuje se da je ništav Ugovor o zajmu i uknjižbi založnog prava sklopljen između S. Š. pok. D. iz S., kao zajmodavca s jedne strane i J. S. S. iz S., kao zajmoprimca s druge strane, te J. S. pok. S. iz S. na otoku H. kao jamca-garanta od 19.09.1990. ovjeren u potpisu S. J., S. J. i S. Š. od strane O. S., Općinskog sekreterijata za opću upravu i budžet u S., dana 19.09.1990., klasa: …, ur.br:…

 

              2. Dopušta se brisanje založnog prava upisanog u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Starom Gradu za k.o. S., pod Z-… temeljem Ugovora o zajmu i uknjižbi založnog prava, S., 19.09.1990. na teret nekretnina č.zgr. …, č.zgr. …, č.zgr. …, kč.br…., kč.br…., kč.br…., kč.br…., kč.br. …., kč.br. …, kč.br. … i kč.br. …, z.ul. … k.o. S., za osiguranje glavnice za jedan-milion-dvjesto-dvadeset-pet-tisuća dinara u DEM 175.000,00 maraka, sa istim kamatama od 2 godine, sa obračunavanjem koji važe kao kamata, vlasništvo J. S. pok. S. za ½ dijela prava vlasništva upisano u korist S. Š. pok. D. S., u iznosu od 1.225.000, 00 DIN, sve u roku od 15 dana.

 

              3. Dopušta se brisanje založnog prava upisanog u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Starom Gradu za k.o. S., pod Z-… temeljem Ugovora o zajmu i uknjižbi založnog prava, S., 19.09.1990. na teret nekretnine kč.br. … z.ul. …k.o. S., za osiguranje glavnice za jedan milion-dvjesto-dvadeset-pet-tisuća dinara u DEM 175.000,00 maraka, sa istim kamatama od 2 godine, sa obračunavanjem koji važe kao kamata, vlasništvo J. S. pok. S. za ½ dijela prava vlasništva upisano u korist S. Š. pok. D. S., u iznosu od 1.225.000, 00 DIN, sve u roku od 15 dana."

 

              III. Dužan je tužitelj naknaditi tuženicima-protutužiteljima troškove postupka u iznosu od 389.846,75 kn."

 

              IV. Za preostali iznos parničnog troška od 157.644,50 kn tuženici-protutužitelji se odbijaju sa svojim zahtjevom.“.

 

              2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I., II. i III. izreke tužiteljprotutuženik je pravovremeno podnio žalbu, iz žalbenih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

 

              3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

              4. Žalba tužitelja-protutuženika nije osnovana.

 

              5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u žalbom pobijanom dijelu, u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-proč. tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Također i činjenično stanje u svezi odlučnih činjenica za donošenje pravilne odluke o zahtjevima o kojima je odlučeno prvostupanjskom presudom u žalbom pobijanom dijelu je potpuno i pravilno utvrđeno.

             

              6. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer prvostupanjska presuda, u žalbom pobijanom dijelu, nema nedostataka zbog kojih ne bi bilo moguće ispitati njenu pravilnost i zakonitost, izreka ne proturječi obrazloženju, a u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu protivni stanju spisa, a suprotni žalbeni navodi tužitelja-protutuženika nisu osnovani.

              7. Nisu osnovani žalbeni navodi da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članka 189. stavka 1. ZPP jer protutužbi „nije dao poseban poslovni broj predmeta u skladu sa Sudskim poslovnikom“, nego je raspravljao o tužbi i protutužbi „pod istim poslovnim brojem“, jer to nema pravno odlučnog značaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Osim toga, prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nije niti bio dužan postupak po protutužbi izdvojiti i potom u izdvojenom postupku odlučiti o postavljenom zahtjevu ili taj izdvojeni postupak spojiti s postupkom po tužbi radi zajedničkog raspravljanja i donošenja jedne odluke. Naime, predmetna protutužba podnesena je u cijelosti sukladno odredbi članka 189. stavka 1. ZPP, prema kojoj je protutužba dopuštena: ako je zahtjev protutužbe u vezi s tužbenim zahtjevom; ako su zahtjevi takvi da bi se mogli uzajamno prebiti (kompenzabilna protutužba) ili ako se protutužbom traži utvrđenje nekog prava ili pravnog odnosa o čijem postojanju ili nepostojanju ovisi u cijelosti ili djelomično odluka o tužbenom zahtjevu (prejudicijelna protutužba) te je prvostupanjski sud o protutužbi, za podnošenje koje su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke, pravilno i zakonito odlučio u istom postupku u kojem je ona i podnesena.

 

              8. Na žalbene navode valja navesti da u zapisniku o ročištu glavne rasprave održanom 25. rujna 2014., koje je održano pred drugim sucem pojedincem, nije navedeno da je strankama, prije odluke prvostupanjskog suda o tome da se ponovno ne izvode već do tada izvedeni dokazi, omogućeno da se izjasne o početku glavne rasprave iznova, međutim to nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude pa time nije niti počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članka 315. stavka 3. ZPP, a nakon takve odluke prvostupanjskog suda žalitelj nije niti predlagao da se neki od do tada izvedenih dokaza ponovno izvede.

 

              9. Što se pak tiče žalbenih navoda da je naprijed navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka ostvarena i istovjetnim postupanjem prvostupanjskog suda na ročištu glavne rasprave održanom 17. travnja 2018., koje je također održano pred drugim sucem pojedincem, valja navesti da nisu osnovani jer je na tom ročištu (samo) utvrđen prekid postupka radi smrti tuženika (koji je prekid postupka nastupio već prije toga po zakonu danom smrti tuženika) i na tom ročištu glavna rasprava uopće nije započeta.

 

              10. Na žalbene navode žalitelja valja odgovoriti da o zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka prvostupanjski sud odlučuje u presudi kojom se završava postupak pred tim sudom (članak 164. stavak 4. ZPP) kako je to pravilno učinio i prvostupanjski sud, dok je odluka o troškovima postupka pravilno sadržana u presudi (članak 167. stavak 1. ZPP) tako da u donošenju pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP jer da prvostupanjski sud o troškovima parničnog postupka nije odlučio u obliku rješenja.

 

              11. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP jer tužitelj-protutuženik nije onemogućen da raspravlja pred sudom. Žalbenim navodima kojima se obrazlaže taj žalbeni razlog nije dovedeno u sumnju da je tužitelj-protutuženik imao kontradiktoran postupak, da je mogao iznijeti argumente i dokaze koje je smatrao relevantnima za ovaj postupak te da je imao priliku učinkovito osporavati argumente i dokaze koje je iznijela protivna strana i to kako u odnosu na tužbu tako i u odnosu na protutužbu.

 

              12. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je ocijenio sve izvedene dokaze koji su bitni za utvrđenje odlučnih činjenica, a sukladno članku 8. ZPP, dok žalbeni navodi kojima se obrazlaže žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predstavljaju po tužitelju-protutuženiku vlastito ocjenjivanje izvedenih dokaza, a koji žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu i pravilnost iz tog činjeničnog stanja izvedenih zaključaka.

 

              13. Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka utvrdio: da je ugovor o zajmu i uknjižbi založnog prava od 19. rujna 1990. (dalje: ugovor o zajmu) sklopljen između Š. S. (tužitelja-protutuženika) kao zajmodavca i S. J. S. (1. tuženika-protutužitelja) kao zajmoprimca te S. (S.) J. pok. S. (pravnog prednika 1. do 3. tuženih-protutužitelja, kao jamca-garanta); da je u točki I ugovora o zajmu navedeno da zajmodavac daje, a zajmoprimac prima u zajam iznos od 175.000,00 DEM što da čini ekvivalent od 1.225.000,00 dinara, da je ugovoreno vraćanje zajma do 15. prosinca 1991. s kamatom koje daju banke na štedne uloge građana oročene preko dvije godine, računajući od dana prijema zajma tj. od 19. rujna 1990.; da je u katastarskom operatu S. (S.) J. pok. S. (prvotni tuženik, koji je umro tijekom parnice) bio upisan kao posjednik u cijelosti č.zgr. … te kč.br. … k.o. S., a u zemljišnim knjigama je bio upisan kao suvlasnik u ½ dijela č.zgr. 360 zk.ul. 109 k.o. S. i č.zgr. … zk.ul. … k.o. S. te kao vlasnik u cijelosti kč.br. 512/3 z.ul. 253 k.o. S. G.; da je u prethodno navedenim zemljišnoknjižnim ulošcima pod posl.br. Z-… 21. rujna 1990. izvršen upis uknjižbe založnog prava radi osiguranja potraživanja Š. S. pok. D. u iznosu od 1.225.000,00 dinara u DEM 175.000,00 s kamatama od dvije godine koju banke obračunavaju, a sve temeljem ugovora o zajmu i uknjižbi založnog prava od 19. rujna 1990.; da nakon sklapanja ugovora o zajmu od 19. rujna 1990. tužitelj-protutuženik nije 1. tuženiku-protutužitelju S. J. stvarno i predao iznos od 175.000,00 DEM kako se navodi u tom ugovoru; da potvrda o zajmu novca S. 2. pisana rukom i potpisana od strane stranaka, kojom 1. tuženik-protutužitelj S. J. potvrđuje da je navedenog dana primio od tužitelja-protutuženika Š. S. zajam u iznosima od 68.000,00 $, 65.700,00 DEM i 2.790,00 engleskih funti, te se obvezuje iste iznose zajma u istim valutama vratiti do 15. prosinca 1991., uz mogućnost vraćanja i nakon tog datuma uz prethodno odobrenje zajmodavca te uz primjenu zateznih kamata od 35% godišnje koju da također treba isplatiti u devizama, nije dokaz da je 1. tuženik-protutužitelj S. J. temeljem ugovora o zajmu od 19. rujna 1990. primio od tužitelja-protutuženika u ispunjenju obveze iz tog ugovora iznos od 175.000,00 DEM, koji se iznos u njoj ne spominje, već iz te potvrde proizlazi da je tužitelj-protutuženik obračunavao nezakonitu kamatu na dugovanja 1. tuženika-protutužitelja S. J. po prethodnim ugovorima o zajmu, koji su sklapani po tužitelju-protutuženiku korištenjem teškog materijalnog stanja 1. tuženika-protutužitelja S. J., jer se u popisu dugovanja navodi "stari dug od 10.08.1989." u iznosu 45.000,00 DEM kao i dugovanja na temelju uplata iz rujna 1990. ukupno 46.434,40 $ i 1.900,00 funti, što da preračunato u DEM iznosi ukupno 143.185,00 DEM.

 

              14. Prvostupanjski sud je temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja uz daljnje zaključke da je tužitelj-protutuženik zaračunavajući ugovorenu kamatu najprije od 30%, a nakon toga od 35% godišnje po prethodnim ugovorima o zajmu, i uz obračun kamate na kamatu, došao do iznosa koji je naveden u ugovoru o zajmu od 19. rujna 1990., po kojem ugovoru 1. tuženiku-protutužitelju S. J. nije ništa isplaćeno s osnova zajma, jer taj pravni posao predstavlja reguliranje njihovog dotadašnjeg vjerovničko-dužničkog odnosa, uz obračun nezakonite kamatne stope koja je bila odlučujuća pobuda kod tužitelja-protutuženika za sklapanje prethodnih ugovora o zajmu kao i predmetnog, pravilno izveo materijalnopravni zaključak da nije nastala obveza na vraćanje iznosa navedenog u ugovoru o zajmu od 19. rujna 1990. tužitelju-protutuženiku s osnove vraćanja zajma, dok je uz daljnji zaključak da postoji očiti nerazmjer između ugovorene koristi tužitelja-protutuženika s onim što je on dao 1. tuženiku-protutužitelju S. J., uz ostale pretpostavke iz članka 141. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. – dalje: ZOO), a za koje je prvostupanjski sud utvrdio da postoje, pravilno izveo materijalnopravni zaključak da je ugovor o zajmu od 19. rujna 1990. ništav.

 

              15. Na žalbene navode valja navesti da tužitelj-protutuženik nije dokazao da ugovorena glavnica iz predmetnog ugovora o zajmu predstavlja iznos stvarno primljene glavnice zajma po tom ugovoru, a ne reguliranje dotadašnjeg vjerovničkodužničkog odnosa tužitelja-protutuženika i 1. tuženika-protutužitelja S. J. s uglavničenom kamatom te obračunatom kamatom na kamatu i to prema stopi ugovorenih kamata koja ima elemente zelenaškog ugovora, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

 

              16. Radi navedenog pravilnom primjenom materijalnog prava ZOO navedenog u pobijanoj presudi prvostupanjski sud je prihvatio protutužbeni zahtjev kao u pobijanoj presudi, a suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.

 

              17. U postupku povodom hipotekarne tužbe tužitelj kao vjerovnik treba dokazati postojanje svog potraživanja na nekretninama tuženika i dospjelost svog potraživanja radi kojeg je založno pravo osnovano, a dospjelost podrazumijeva i samo postojanje potraživanja, a budući da tužitelj-protutuženik nije dokazao postajanje potraživanja u iznosu u kojem traži realizaciju svog založnog prava to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91. i 91/96., članak 63.), primjena kojeg je razvidna iz obrazloženja pobijane odluke, kada je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja-protutuženika, a suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.

 

              18. Odluka o troškovima parničnog postupka nadoknada kojih je naložena tužitelju-protutuženiku pravilna je i zakonita i po osnovi i po visini troškova, te donesena pravilnom primjenom materijalnog prava navedenog u pobijanoj odluci, a koji svi troškovi su bili nužni za vođenje parnice, dok suprotni navodi žalitelja nisu osnovani.

 

              19. Radi navedenog žalba tužitelja-protutuženika je odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu potvrđena temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP kao pod točkom I. izreke ove presude.

 

              20. Žalitelj nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe, radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude (članak 154. stavak 1. ZPP i članak 166. stavak 1. ZPP).

 

              21. Prvostupanjska presuda nije ispitivana pod točkom IV. izreke jer u tome dijelu nije pobijana žalbom.      

 

U Sisku 20. travnja 2023.

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća                         

                                                                                                              Martina Budinski Modronja, v.r.