Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

 

                                                                                                                                                   Broj: P-11094/2022

-1-

 

 

                             

                  Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

                         Zagreb

 

  Broj:Ppž-11094/2022

 

 

                                 U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog B.L., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog  prekršajnog suda u Zagrebu od 30. kolovoza 2022., poslovni broj: 47. Pp-8215/2022, u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2023.

p r e s u d i o   j e

 

I               U povodu žalbe okr. B.L., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o novčanoj kazni, tako da se činjenično opisano postupanje u točki 1. izreke označava prekršajem iz članka 46. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i na temelju citiranog propisa okrivljeniku se utvrđuje novčana kazna u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura), djelo u točki 3. označava se prekršajem iz članka 163. stavka 1. i 8. cit. Zakona i na temelju tog propisa utvrđuje se kazna u iznosu od 130,00 EUR (stotrideset eura), a za prekršaj u točki 2. izreke pobijane presude prihvaća se novčana kazna utvrđena po prvostupanjskom sudu u iznosu od 1.327,23 EUR (tisućutristodvadesetsedam eura i dvadesettri centa), pa se na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona okr. B.L. izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.487,23 EUR (tisućučetiristoosamdesetsedam eura i dvadesettri centa) / 11.205,53 kn[1] (jedanaesttisućadvjetopet kuna i pedesettri lipe), koju kaznu je dužan platiti u roku od devedeset dana od  primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

 

II                  Odbija se žalba okr. B.L. kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.    

 

III               Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona okrivljenik B.L. je dužan platiti troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura)/ 226,04 kn (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe) u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

             

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okr. B.L. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 46. stavka 3., članka 199. stavka 2. i 7. i članka 163. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa za svako pojedino djelo utvrđena kazna u iznosu od 300,00 kn, 10.000,00 kn i 1.000,00 kuna, a potom izrečena ukupna novčana  kazna u iznosu od 11.300,00 kuna. 

 

1.1.   Istom presudom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci.

 

1.2.              Okrivljenik je sukladno odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona dužan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.

 

2.              Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja iz Zajedničkog odvjetničkog ureda, J.J. i M.B., odvjetnika u Karlovcu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji i troškovima postupka.

 

2.1.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. ,118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

4.1.              Međutim nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 114/22.) kojim činjenično opisana postupanja iz izreke zadržavaju pravni kontinuitet, s time da novi zakon zbog konverzije novčane valute propisuje nešto niže fiksno propisane novčane kazne za prekršaje u točkama 1. i 3., u odnosu na raniji propis.

 

4.2.    Odredba članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona propisuje ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se  propis koji je najblaži za počinitelja.

 

4.3.              Budući da je novim Zakonom o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) za djela u toč. 1. i 3. izreke pobijane presude propisana blaža novčana kazna to je prema okrivljeniku trebalo primijeniti novi zakon. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona preinačio pobijanu prvostupanjski presudu u pravnoj oznaci djela i za ta djela utvrdio novčane kazne u fiksnim iznosima propisanim novim zakonom, a potom je po službenoj dužnosti, prihvaćanjem utvrđene kazne za djelo u točki 2. (u iznosu od 10.000,00 kn) i konverzijom novčane valute, izrekao ukupnu novčanu kaznu, koja je jednaka zbroju pojedinačno utvrđenih novčanih kazni, kao u izreci ove odluke u točki I. 

 

4.4.   Iako novi Zakon o sigurnosti prometa na cestama i za djelo iz članka 199. stavka 2. i 7. zbog konverzije novčane valute, propisuje nižu novčanu kaznu, ovaj Sud nije primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer je mišljenja da je prvostupanjski sud za to djelo pravilno odmjerio novčanu kaznu unutar raspona propisane kazne, primjerno svim okolnostima konkretnog slučaja, pa je stajalište ovog Suda da novi zakon ne dovodi do povoljnije kazne za okrivljenika.

 

5.              Neosnovano žalitelj dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja, budući da je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, na temelju rezultata provedenog postupka, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaje iz primijenjenih propisa, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

 

5.1.    Naime, žalitelj ne dovodi u pitanje događaj i svojstvo vozača kritične zgode, a bez uspjeha dovodi u sumnju pravilnost utvrđenog stupnja koncentracije alkohola u organizmu budući da je isto priznao u svojoj obrani, a nesporno proizlazi i iz dokaza izvedenih na raspravi 30. kolovoza 2022., na koju je žalitelj uredno pozvan i nije se odazvao. Naime, iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 30. listopada 2020. proizlazi da je te prilike koncentracija alkohola (uz granicu dopuštene pogreška) iznosila 1,27 g/kg, da je prihvatio ispitivanje i nije poricao rezultate ispitivanja. Također, bez uspjeha žalitelj negira počinjenje djela iz članka 46. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, budući da je u tom dijelu prvostupanjski sud izveo zaključak o krivnji pravilnom ocjenom iskaza policijskog službenika D.B., koji ima neposredna saznanja o događaju, a jasno je i određeno opisano način na koji je inkriminirane prilike uočio okrivljenika u prometu na cesti te je upravo iz razloga što je prešao u traku namijenjenu za promet vozila u drugom smjeru krenuo  za vozačem i zaustavio ga. Žalitelj je imao mogućnost prigovarati iskazu svjedoka međutim, uredno pozvan na ročište nije se odazvao i nije iskoristio svoje pravo. Stoga sada bez uspjeha ističe da nije provedeno njegovo suočenje sa policijskim službenikom, naročito jer iz stanja prvostupanjskog spisa ne proizlazi da bi predlagao izvođenje dokaza. Prema tome, žalitelj je imao mogućnost očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji ga terete, predlagati dokaze u njegovu korist i prigovarati izvedenim dokazima.

 

5.2.              Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire na postojanje novih činjenica i dokaza u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

6.              Razmatrajući u povodu žalbe odluku o kazni ovaj Sud smatra da je za počinjene prekršaje izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, s obzirom na težinu i opasnost djela, kao i pravilno vrednovane sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te nije prestrogo odmjerena, s time da je ovaj Sud po službenoj dužnosti primjenom novog zakona za djela u toč. 1. i 3. izreke pobijane presude utvrdio kazne u fiksno propisanim iznosima. Prvostupanjski sud je pravilno cijeneći raniju osuđivanost za vožnju pod utjecajem alkohola, za djelo u toč. 2. izreke pobijane presude, odmjerio kaznu unutar raspona propisane kazne. Stoga je mišljenje i ovog Suda da je izrečena kazna u svemu pogodna za postizanje svrhe specijalne i generalne prevencije.

 

7.     Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.

 

8.              Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci u pogledu navoda žalbe ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud opravdano i zakonito okrivljeniku izrekao navedenu zaštitnu mjeru, na temelju odredbe članka 58. Prekršajnog zakona, s obzirom na težinu i značaj počinjenog djela. Težina prekršaja ogleda se u stupnju koncentracije alkohola kod okrivljenika i okolnostima postupanja te prilike, čime je u značajnoj mjeri ugrožavao druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Stoga je i ovaj Sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje prekršaja.

Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom vremenu trajanja, razmjerno težini prekršaja i osobinama ličnosti počinitelja, nedovoljnoj svijesti o opasnosti činjenja ovog prekršaja s obzirom na prethodnu kažnjavanost zbog istog prekršaja i već izricane mjere, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona, a paušalni navodi žalbe ne dovode u pitanje osnovanost i trajanje zaštitne mjere.

         

9.     Ispitujući odluku o troškovima prekršajnog postupka, ovaj Sud nalazi da je ista pravilna i zakonita, jer je žalitelj u smislu odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona dužan platiti troškove koje je sam skrivio, a odnose se na paušalni iznos troškova, određen u minimalno propisanom iznosu raspona propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN broj 18/13). Pri tome, iz stanja prvostupanjskog predmeta ne proizlazi, niti žalitelji uz žalbu dokumentira da bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati, u smislu odredbe članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona.  

 

10.    Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke  3. c) Prekršajnog zakona kojom je propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u okvirima propisanim citiranim Rješenjem, s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka.

             

11.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                               U Zagrebu 20. travnja 2023.

 

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.

 

 

                                                                     

 


[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu