1

Poslovni broj: 8 Gž-132/2023-4

 

                                                                                                  Poslovni broj: 8 Gž-132/2023-4

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr.sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. R., OIB …, iz S. B., zastupana po punomoćniku P. K., odvjetniku iz S. B., protiv I tuženika mlt. E. O. iz I., OIB …, zastupan po majci i zakonskoj zastupnici I. O. iz I., i II tuženika A. J. iz S. B., OIB …, svi zastupani po punomoćniku I. Ž., odvjetniku iz S. B., radi naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Pn-125/2022-9 od 27. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Djelomično se prihvaća žalba tužiteljice te se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Pn-125/2022-9 od 27. siječnja 2023.

 

1) potvrđuje u točki I. izreke

 

2) preinačava u točki II. izreke (odluka o troškovima) na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova podnesene žalbe.

 

 

 

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

I Odbija se tužiteljica M. R., OIB … iz S. B.,  s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

„Nalaže se I tuženiku mlt. E. O. iz I., OIB …, sada nasljedniku iza pokojnog J. J. iz S. B.,  i II tuženom A. J. iz S. B., da tužitelju I. R. iz S. B., solidarno plate na ime naknade štete iznos od 51.940,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13. srpnja 2002.g. pa sve do isplate, kao i prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

II Nalaže se tužiteljici M. R., OIB … iz S. B., . da I tuženiku mlt. E. O. iz I., . OIB …, zastupan po majci i zakonskoj zastupnici I. O. iz I., . i II tuženiku A. J. iz S. B.,  OIB …, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.436,39 eura / 10.822,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamatne koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužiteljica zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona  o  parničnom  postupku  ("Narodne  novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,  25/13,70/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZPP).

 

2.1. Navodi kako je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku donio identičnu presudu kao i u prijašnjem postupku kao da nije donijeta odluka Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1598/09 u kojoj je skrenuta pozornost na netočnost pravne prosudbe te vezanost prvostupanjskog suda pravomoćnom kaznenom presudom u smislu članka 12. stavka 3. ZPP u pogledu odgovornosti štetnika, odnosno pravnog prednika I. tuženika, njegovih roditelja, II. tuženika, a poziva se i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP.

 

2.2. Netočnim smatra i pravni stav da tužitelj nije dokazao osnov svog potraživanja s obzirom da je prvostupanjskom sudu prezentirana pravomoćna kaznena presuda  iz koje je razvidan osnov potraživanja.

 

2.2. Tvrdnji je da se odgovornost I. tuženika ne može isključiti razlozima koje navodi parnični sud s obzirom da je štetnik te razloge mogao isticati u kaznenom postupku.

 

2.3. Osporava nalaz i mišljenje liječnika vještaka te u prilog svojih tvrdnji poziva se na medicinsku dokumentaciju za J. J., a također ističe i činjenicu da je isti više puta kazneno osuđivan za identična kaznena djela.

 

2.4. Ukazuje i na činjenicu da je tražio izdavanje privremene mjera, a kako je tvrdnji da je dokazan osnov tužbe, prvostupanjski sud je morao dopustiti izvođenje daljnjih dokaznih prijedloga glede visine tužbenog zahtjeva, a odbijajući te prijedloge, počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP.

 

2.5. Predlaže da e prvostupanjska presuda ukine i naloži novi postupak u kojem bi se dopustilo tužiteljici da se izvedu svi predloženi dokazi.

 

2.6. Traži troškove podnesene žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje naknadu štete nalazeći u tužbi da je pokojni J. J. u više navrata izvršio kazneno djelo teške krađe u vremenskom razdoblju od 30. lipnja 2002. do 13. srpnja 2002. provaljivanjem u prostorije kuće tužitelja uslijed čega je tužitelj pretrpio ukupnu štetu na odnesenim i uništenim stvarima od 51.940,00 kn.

 

6. Nesporno je da je J. J. presudom i rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Km-13/02 od 14. rujna 2002. (tada maloljetan) proglašen krivim što je u vremenskom razdoblju od 30. lipnja 2002.g. do 13. srpnja 2002.g. u S.. B. u više navrata zajedno sa mlp. D. M. dolazio u ulicu gdje je odvijačem nasilno otvorio garažna vrata na kbr. 28 pa iz unutrašnjosti garaže i obiteljske kuće u cilju da neovlašteno uzme i zadrži kao svoje uzeo i odnio: auto – radio kazetofon „Grunding“ s dva zvučnika, TV marke „Philips“, 30 metara zavjesa, preciznu pilu, nožnu pumpu marke „Unitech“, dvije električne bušilice nepoznate marke, električnu bušilicu „Hilton“, električnu brusilicu, motornu pilu „Stihl“, stroj za brušenje parketa, plinski rešo, škare za armaturu i produžni kabel od 30 metara, oštetivši tako vlasnika I. R. za iznos od oko 7.000,00 kn, te da je zbog počinjenja kaznenog djela teške krađe iz članka 217. st. 1 toč.1 u svezi članka 216 st.1. KZ I tuženiku J. J. se primjenom članka 27 stavak 1 Zakona o sudovima za mladež pridržava izricanje kazne maloljetničkog zatvora, te se određuje da se može naknadno izreći maloljetnički zatvor ako za vrijeme od dvije godine počini novo kazneno djelo ili ako se protivi provođenju odgojnih mjera.

 

7. Prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio:

- da je Josip Jukić osoba koja je započela liječenje od svoje 13 godine pri čemu je iz medicinske dokumentacije uočljivo da su roditelji poduzimali sve što su u tim okolnostima mogli te je za vrijeme završetka osnovne škole I tuženik J. J. uključivan u redoviti grupni psihoterapijski rad u bolnici više puta tjedno, a majka je dolazila u grupu za roditelje pri čemu je aktivno razgovarala o poteškoćama koji su se odnosile na probleme sudjelovanja u nastavi, otuđivanja nekih predmeta ili novca,

- da je u razdoblju 2001-2002.g. mlt. J. J. manifestirao potpuno drugačiji način življenja izvan kuće,

- da je pokazivao emocionalnu nestabilnost i nemogućnost socijalne adaptacije i odgovornog nastupa u dužim razdobljima suočavanjem paralelnog načina življenja i disocijalnim ponašanjem,

- da je imao pogoršavanja stanja kada je dolazio u sukob s okolinom i postupao po sili sumanutih doživljavanja ili je djelovao sasvim protivno svojim interesima ili interesima svoje obitelji,

- da u se stanja pogoršavala u kraćim ili dužnim razdobljima psihotičnog poremećaja koji je ima dvije karakteristike: maničnu tj. pretjerane aktivnosti bez jasne svrhe, bizarnost u postupcima, skraćeno vrijeme spavanja, izbjegavanje suradnje i utjecaja roditelja sa izostancima izvan kuće te paranoidnu sliku praćenu idejama proganjanja i utjecaja koje su bile jasne i sistematizirane,

- da je J. J. u vrijeme počinjenja dijela nije bio sposoban za rasuđivanje te da nije bio u stanju sagledati značenje i posljedice djela zbog prisutnosti psihičkog poremećaja tako da nije bio u stanju kontrolirati svoje ponašanje,

- da je tuženik osoba koja je u osnovnoškolskom razdoblju trpjela trajni poremećaj psihološkog razvoja koji se naknadno komplicirao korištenje štetnih psihoaktivnih supstancija i disocijativnim ponašanjem, udruživanjem u vršnjačke grupe štetnog ponašanja i delikventnim ponašanjem,

- da su smetnje ponašanja zaokružene u okviru dijagnoze poremećaja osobnosti. Vještak zaključuje da I tuženik J. J. u vrijeme počinjenja dijela nije bio sposoban za rasuđivanje te da nije bio u stanju sagledati značenje i posljedice djela zbog prisutnosti psihičkog poremećaja tako da nije bio u stanju kontrolirati svoje ponašanje,

- da je došlo do razvoja oboljenja na način da je došlo do nastupa psihoze koja se manifestira promijenjenim sposobnostima za testiranje realiteta

- da je počeo postupati po prisili osobnog unutarnjeg proživljavanja koje se ne može suvislo povezati,

- da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela I tuženik imao specifični poremećaj identiteta koji se očituje u tome da se događa podvajanje doživljaja sebe nalik podvojenoj ličnosti, a što pojašnjava i nekritičnost koja je bila u tom razdoblju prisutna u smislu izbora mjesta krađe i ponašanja sa ukradenim stvarima,

- da se naknadno razvila psihoza tako da I tuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije bio sposoban za rasuđivanje,

- da su postojali razvojni poremećaji koji su bili jako izraženi i nisu privremeni nego su po svojoj naravi morali biti prisutni u razdoblju od nekoliko godina i po svom tijeku su se mogli pogoršavati naknadno do duševne bolesti,

- da je Josip Jukić u vremenskom razdoblju od 30. lipnja do 13. srpnja 2002.g. u S.. B. počinio kazneno djelo teške krađe tako što je iz obiteljske kuće tužitelja otuđio određene pokretne stvari, zbog čega je presudom od 14. rujna 2004.g. br. Km-13/02 kao maloljetna osoba proglašen krivim i pridržava mu se izricanje kazne maloljetničkog zatvora uz uvjet da u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo, ili ako se protivi provođenju odgojnih mjera.

 

8. Prvostupanjski sud nalazi spornim pitanje da li je J. J. u vrijeme počinjenja kaznenog djela teške krađe bio sposoban za rasuđivanje te da li je njegov otac II. tuženik solidarno odgovoran  za nastalu štetu.

 

9. Prvostupanjski sud u pogledu postavljenih prijepora citira odredbe članka 159. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) prema kojoj osoba koja zbog duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili kojih drugih razloga nije sposobna za rasuđivanje, ne odgovara za štetu što ju drugom uzrokuje te odredbe članka 165. stavka 4. ZOO prema kojoj roditelji odgovaraju za štetu što je uzrokuje drugom njihovo maloljetno dijete koje je navršilo 7 godina samo ako dokažu da je šteta nastala bez njihove krivnje kao i članka 164. stavak 1. ZOO prema kojoj za štetu koju uzrokuje osoba koja zbog duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili kojih drugih razloga nije sposobna za rasuđivanje odgovara onaj koji je na temelju zakona ili odluke nadležnog organa ili ugovora dužan voditi nadzor nad njom.

 

9.1. Pri tome prvostupanjski sud smatra utvrđenim da je sposobnost I tuženika za rasuđivanje bila isključena utjecajem poremećaja disocijativnog poremećaja identiteta tj. nesvjesno nametnutog ponašanja te razvoja poremećaja osobnosti koje su u razdoblju izvršenja kaznenog djela bili izrazito prisutni, da u vrijeme počinjenja djela J. J. nije bio u stanju s obzirom na svoju maloljetnost i poremećaje koji su bili u pogoršanju shvatiti značaj i posljedice djela te mu je potrebno dugotrajno psihijatrijsko liječenje.

 

9.2. Također da je na strani J. J. u vrijeme izvršenja kaznenog djela postojala duševna bolest zbog koje isti nije bio sposoban za rasuđivanje i koji poremećaji nisu bili privremenog karaktera, tako da se ne može govoriti o prolaznoj nesposobnosti za rasuđivanje, bez obzira na činjenicu da je proglašen krivim za predmetna kaznena djela.

 

9.3. Nadalje, prvostupanjski sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka da je sposobnost mlt. J. J. u vrijeme počinjenja navedenih djela bila isključena utjecajem poremećaja koji su navedeni: dekompenziranim disocijativnim poremećajem identiteta, tj. multiplim manifestiranjem nesvjesno nametnutog ponašanja, poremećajem ponašanja i prilagodbe i manifestacijom razvoja poremećaja osobnosti i njegovih dekompenzacija sve do dekompenzacija psihotične razine ili komplikacija u smislu korištenja štetnih psihoaktivnih supstancija, da su poremećaji komorbiditetno bili izraženi te su u nekim razdobljima na određeni način bili jače izraženi, ali u navedenom periodu svakako izrazito prisutni, te da u tom razdoblju u vrijeme počinjenja djela tuženik nije bio u stanju obzirom na maloljetnost i poremećaje koji su bili u pogoršanju shvatiti značaj i posljedice djela.

 

10. U odnosu na odgovornost roditelja prvostupanjski sud navodi da se II tuženi, otac J. J. preko 20 godina nalazi na terenu izvan Republike Hrvatske te da je samo povremeno dolazio na adresu svoga stanovanja, da je za to vrijeme brigu o tada maloljetnom I tuženiku J. J. vodila njegova majka A. J. koja navodi da kada je uočila probleme kod J. započela s pojačanom brigom i nadzorom u odnosu na I tuženika tako što ge ja uključila u grupni rad s maloljetnicima zbog njegovog poremećaja u ponašanju na što je upućena od strane liječnika te ga je uključivala i u individualni rad, a sama je odlazila na roditeljske sastanke kod doktora.

 

10.1. Zaključak je prvostupanjskog suda da kako su roditelji odnosno II tuženik poduzimao sve što je mogao u navedenim okolnostima s obzirom na svoju odsutnosti i nesposobnost za rasuđivanje kod I tuženika J. J. u konkretnom slučaju ne može se govoriti ni o odgovornosti II tuženika A. J., pa je stoga i u odnosu na njega tužitelj odbijen s postavljenim tužbenim zahtjevom.

 

11. Nesporno je da je J. J. tijekom parničnog postupka umro, pa je kao I tuženik naznačen njegov nasljednik E. mlt. O. u odnosu na kojega prvostupanjski sud nalazi da bi prema rješenju o nasljeđivanju broj O-2161/2021-4 od 3. siječnja 2022. kao nasljednik odgovarao temeljem članka 39. stavka 1. i 3. Zakona o nasljeđivanju do visine vrijednosti naslijeđene imovine, ali to u slučaju kada bi se prihvatilo da postoji odgovornost pokojnog J. J..

 

11.1. Prvotuženik je od pok. oca J. J. naslijedio, osim zaostale mirovine, novčana sredstva kod A. bank, E.&S. bank, PBZ d.d. HPB d.d. i Z. banke.

 

11.2. Prvostupanjski sud je utvrdio da kod Z. banke d.d. na kunskom žiro računu je isti dana 25.10.2022. imao 9,02 kune, a na zaštićenom kunskom računu 412,02 kuna, kod E.&S. d.d. na dan 25.10.2022 na računu ima 1,00 kuna, a da dospjelo dugovanje iznosi 42,00 kune, kod H. banke d.d. (strana spisa 194) po prometu po računu za razdoblje od 4.12.2021. do 25.10.2022. proizlazi da je u minusu što se tiče navedenog računa, da kod A. bank d.d. (strana spisa 197) također proizlazi da je promet računa od 1.1.2021. do 25.10.2022. u negativnom saldu, te da je, osim toga, pokojni J. J. prema prvotuženom mlt.E. O. temeljem presude Pob-88/15 radi naplate i temeljem drugih ovršnih rješenja imao ukupan iznos duga od 209.679,84 kune po osnovama za plaćanje koje je Fina prestala provoditi radi smrti.

 

11.3. Stoga, a zbog nepostojanja novčanih sredstava odnosno naslijeđene imovine, prvostupanjski sud smatra da je i po tom osnovu tužbeni zahtjev neosnovan.

 

12. Ovaj drugostupanjski sud materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda nalazi pravilnim. Naime, pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da subjektivno građansko pravo tužitelja ne može biti zadovoljeno zbog okolnosti koje isključuju pretpostavke odgovornosti za primjenu instituta odgovornosti za štetu, pa shodno tome nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP koju bi prvostupanjski sud po tvrdnjama tužitelja počinio time što nije provodio daljnje dokaze u pogledu osnovanosti visine tužbenog zahtjeva jer nije osnovana osnov tužbe, a niti se nalazi da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavka 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

13. Iz navoda žalbe razvidno je, nadalje, da je naglasak žalbe na pravilnoj primjeni materijalnog prava, pa ovaj sud nalazi da nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi poziva tužitelj, to tim više što se u žalbi ne ističu određene činjenice i dokazi koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojega je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.

 

14. Nedvojbeno je, naime, da J. J. nije bio sposoban za rasuđivanje te ne može odgovarati za štetu što proizlazi iz odredbe članka 159. stavka 1. ZOO, a iz utvrđenih činjenica suprotno žalbenim navodima ne proizlazi da bi šteta nastala zbog lošeg odgoja maloljetnika, loših primjera ili navika koje su mu roditelji dali, niti se šteta može pripisati krivnji roditelja.

 

14. Stoga niti nema pretpostavki za usvajanje tužbenog zahtjeva prema II. tuženiku kako to smatra tužitelj jer tvrdnja da se radi o zapuštenom odgoju nema uporišta u rezultatima provedenih dokaza.

 

15. Prvostupanjski sud je, stoga, pravilnom primjenom materijalnog prava donio pobijanu presudu, te za svoju odluku dao valjane razloge, pa se žalba ukazuje neosnovanom uslijed čega ju je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

15.1. Na temelju članka 368. stavka 1. ZPP presuđeno je kao u izreci.

 

16. U odnosu na odluku o troškovima postupka ovaj sud je stajališta da s obzirom da je tužiteljica imala (s obzirom na presudu i rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu Km-13/02 od 14.9.2004.) motiva za podnošenje tužbe, no, ne znajući okolnosti od kojih ovisi osnovanost osnove tužbe, kao i načelo pravičnosti, upućuju da je pravilna odluka da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, pa je u tom pravcu žalba prihvaćena i preinačena prvostupanjska presuda u točki II. izreke.

 

17. Kako tužiteljica sa žalbom nije uspjela u odnosu na glavni zahtjev, odluka o zahtjevu za naknadu troškova žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP.

 

18. Zbog iznesenog je odlučeno kao u izreci.

 

 

U Slavonskom Brodu, 20. travnja 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                                  Dubravka Šimić