1               Poslovni broj: 11 Us I-46/2023-7

 

Poslovni  broj: 11 Us I-46/2023-7

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužiteljice I. S. iz P., P. 1, koju zastupa opunomoćenik D. Č., odvjetnik u P., A. K. M. 4/II, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz F. Matejčića 8, radi izvršenja rješenja, 20. travnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi oglašavanja ništavim i poništenja  rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/20-02/267, URBROJ: 443-02-02-17-22-15 od 16. prosinca 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovoga upravnog spora.

 

 

   r i j e š i o  j e

 

              Odbija se prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe.

             

 

  Obrazloženje

 

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/20-02/267, URBROJ: 443-02-02-17-22-15 od 16. prosinca 2022. pod. toč 1. izreke utvrđeno je da je rješenje KLASA: UP/I-362-02/20-02/267, URBROJ: 443-02-02-19/7-20-3 od 22. travnja 2020., kojim je vlasniku/investitoru I. S., ovdje tužiteljici, naređeno da u roku od 15 dana od zaprimanja tog rješenja ukloni zgradu tlocrtnih dimenzija 10,20 m x 7,20 m katnosti, prizemlje vp=2,5 m + međukatna map-konstrukcija s tlačnom pločom, prvi kat vk1=2,50 m završno međukatna map-konstrukcija s tlačnom pločom i to: temelja i temeljne betonske ploče tlocrtnih dimenzija 10,20 m x 7,20 m; nosivih i pregradnih zidova od blok opeke, prizemlja i prvoga kata; međukatne map-konstrukcije s tlačnom pločom i serklažima prizemlja i kata; ab stepenica za prvi kat unutar građevine; ugrađenih temeljnih instalacija, vode, struje i odvodnje; bazena tlocrtnih dimenzija 1,70 m x 2,70 m + 4,50 m x 7,0 m s okolnim-betonskim pločama (sve prema skici); spremišta dimenzija 2,0 m x 2,0 m visine prizemlja na kojem je ugrađen solarni kolektor; samostojećeg sanitarnog čvora dimenzija 2,0 m x 2,0 m, visine 2,30 m, sve izvedeno na k.č.br. …, … i …, sve k.o. M., lokacija K., B. naselje M., Općina M., bez građevinske dozvole, izvan građevinskog područja, na tlu oznake "pašnjak", postalo izvršno 25. svibnja 2020. Toč. 2. izreke istog rješenja nadalje je utvrđeno da tužiteljica nije u roku od 15 dana uklonila navedenu građevinu. Stoga se toč. 3. izreke tužiteljica prisiljava na uklanjanje navedene građevine izricanjem prve novčane kazne u iznosu od 30.000,00 kn / 3.981,68 €[1], uz daljnja upozorenja pod toč. 4., 5. i 6. izreke rješenja.

 

2. Tužiteljica u pravodobno podnesenoj tužbi i kasnije u tijeku spora (podnesku od 11. travnja 2023.) osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika uslijed pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba upravnog postupka. Prvenstveno tužiteljica ističe da iz pobijanog rješenja nije uopće jasno zašto je i na koji način, odnosno temeljem kojeg dokaza kazna usmjerena na nju, kako je i na koji način utvrđeno da je upravo ona nastavila s gradnjom te posljedično s time, zašto se njoj i na koji način nalaže uklanjanje predmetne građevine. Nadalje, tužiteljica ukazuje i na povredu odredaba upravnog postupka u svezi njezina sudjelovanja u postupku, navodeći kako joj nije dana mogućnost da se izjasni u samom postupku, da izjavu kao stranka niti da predloži dokaze koje ima i kojima raspolaže. Poziva se na povredu odredbe čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) koja izričito propisuje da se stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, navodeći kako je u konkretnom slučaju tuženik propustio postupiti na opisani način, što za posljedicu ima povredu pravnih načela koja su sadržana u općem načelu prava na pravično suđenje.

 

3. Nastavno, tužiteljica ističe da tuženik nije postupio u skladu s odredbom čl. 58. i 59. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj 115/18 i 117/21, dalje: ZDI) te istu nije obavijestio o početku nadzora niti je tužiteljicu obavijestio o tome što je i na koji način poduzeo, dok je u nekretninu ušao bez odluke suda. Nadalje se poziva na primjenu odredbe čl. 8. ZUP-a (načelo utvrđivanja materijalne istine) pa pojašnjava kako se u tu svrhu nisu proveli relevantni dokazi kojima se, također, moglo nedvojbeno utvrditi sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke. U tom smislu dalje ističe povredu čl. 51. st. 1. ZUP-a jer da tuženik nije proveo ispitni postupak, a provođenje kojeg je bilo nužno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za razrješenje pravog stanja stvari, a sve kako bi se tužiteljici omogućilo ostvarenje i zaštita njenih prava i pravnih interesa.

 

4. Nadalje se tužiteljica poziva i na rješenje Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada KLASA: UP/I-361-03/14-01/26252, URBROJ: 403-02-4-2/0107-16-30 od 17. studenog 2016., pravomoćno i izvršno 24. veljače 2016., a kojim je na predmetnim nekretninama ozakonjena zgrada, i to završena, slobodno stojeća, jednostavna zgrada stambene namjene, vanjske tlocrtne dužine i širine 10,06m x 4,30 m, visine 2,16 m, ukupne visine 2,87 m, GBP-a 40,30 m2, dvostrešnog i jednostrešnog krova, broj etaža: jedna-prizemlje u zgradi se nalazi: jedna stambena funkcionalna jedinica te ostale građevine: septička jama. Navedeno rješenje od 17. studenog 2016. tužiteljica smatra dokazom legalnosti predmetne građevine, odnosno predmeta uklanjanja, a što je tuženik propustio utvrditi, već inzistira na utvrđenju kako je predmetna građevina nelegalno izgrađena. U svezi s time tužiteljica dalje ističe da u postupku nije utvrđeno je li objekt stambeni, predstavlja li dom tužiteljice i njene obitelji koja se sastoji od troje maloljetne djece i njenog supruga. Tužiteljica se poziva na povredu prava na poštivanje doma, a koje pravo crpi iz odredbe čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14, dalje: Ustav) te odredbe čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17). Završno, prema mišljenu tužiteljice u predmetnoj upravnoj stvari valja imati u vidu pravo vlasništva, pravo na dom i pravo na poštovanje obiteljskog života.

 

5. Slijedom svega navedenog, sudu je predloženo donijeti presudu kojom će poništiti, podredno oglasiti ništavim rješenje tuženika te obvezati tuženika na naknadu troškova ovog spora tužiteljici.

 

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja te je predloženo odbiti tužbeni zahtjev.

 

              7. Sud je u tijeku spora održao raspravu na ročištu održanom 12. travnja 2023. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika u skladu s odredbom čl. 39. st. 2. u vezi s čl.37. st. 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), čime se smatra da je strankama u skladu s odredbom čl. 6. ZUS-a dana mogućnost izjasniti se o svim činjeničnim i pravnim pitanjima ovog spora.

 

              8. U cilju ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora, pri tom odbivši provesti po tužiteljici predloženi dokaz njezinim saslušanjem, ocijenivši da isti dokaz nije relevantan za rješavanje ove upravne stvari kraj činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisima predmeta upravnog postupka i upravnog spora.

 

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

              10. U pogledu dijela tužbenog zahtjeva za oglašivanje ništavim pobijanog rješenja valja reći kako se radi se o izvanrednom pravnom lijeku, pri čemu je ništavost najteži oblik nezakonitosti upravnog akta za koji se vežu najteže pravne posljedice. Ništavi akt ne proizvodi pravne učinke pa se oglašivanjem akta ništavim, smatraju ništavim i pravni učinci akta. Upravni akt može se oglasiti ništavim bez vremenskog ograničenja, a protekom vremena ništavi akt ne može konvalidirati. Zato su razlozi oglašivanja rješenja ništavim taksativno propisani zakonom i javnopravno tijelo odnosno sud ne može rješenje oglasiti ništavim izvan tih zakonom propisanih razloga.

             

11. Odredbom čl. 128. st. 1. ZUP-a propisano je da se rješenje može oglasiti ništavim iz slijedećih razloga: 1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti, 2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće, 4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo, 5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala, 6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

 

              12. Cijeneći sadržaj citirane odredbe sud nije našao da bi u konkretnom slučaju bio ispunjen bilo koji od navedenih razloga za oglašivanje pobijanog rješenja ništavim, pri čemu tužiteljica u sporu izričito niti ne navodi neki od razloga predviđenih zakonom, već samo paušalno ukazuje na ništavost. Stoga je u tom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

13. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva valja reći sljedeće.

 

              14. Izvršenje je dio upravnog postupka, međutim njegova provedba je samostalan procesni stadij koji se pokreće na poseban način (po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke) ako izvršenik dobrovoljno ne postupi prema izvršnom rješenju. Odredbom čl. 139. ZUP-a propisano je da ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku. Rješenje treba sadržavati vrijeme, mjesto i način izvršenja. Rješenjem se može odrediti dodatni rok za ispunjenje obveze ili odrediti da se obveza ispuni odmah. Rješenje mora sadržavati opomenu o novčanoj kazni i iznos kazne. Kad se izvršenje provodi putem trećih osoba, potrebno je navesti obvezu izvršenika da snosi troškove izvršenja. Žalba protiv rješenja o  izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.

             

              15. Slijedom prethodno citirane odredbe, u postupku izvršenja pa tako i u upravnom sporu koji se nastavlja na taj postupak i u kojem se ocjenjuje zakonitost rješenja o izvršenju donesenog u postupku izvršenja, ne može se osporavati zakonitost i pravilnost rješenja koje se izvršava, već se mogu štiti samo ona prava koja stranka ima u postupku izvršenja.

 

              16. Dakle, navodi tužiteljice koji se odnose na zakonitost rješenja koje se izvršava (rješenje o uklanjanju od 22. travnja 2020.) u pogledu utvrđenog izvršenika rješenja te pozivanje na rješenje Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada KLASA: UP/I-361-03/14-01/26252, URBROJ: 403-02-4-2/0107-16-30 od 17. studenog 2016. nisu odlučni za rješenje ovog spora iz razloga što je te prigovore tužiteljica jedino mogla isticati u postupku u kojem je doneseno rješenje koje se izvršava, ali ne i u ovom sporu (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama poslovnih brojeva Usž-1527/17-2 od 28. lipnja 2017. i Usž-2488/2022-3 od 4. studenoga 2022.).

 

              17. U svezi s tim još valja navesti kako je tužiteljici prva novčana kazna izrečena iz razloga što je tužiteljica rješenjem o uklanjanju od 22. travnja 2020. utvrđena izvršenikom tog rješenja, a koje rješenje je izvršni naslov u upravnom postupku izvršenja rješenja o uklanjaju izricanjem novčane kazne. Stoga su u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima prigovori tužiteljice.

 

              18. Vezano za rješenje Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada KLASA: UP/I-361-03/14-01/26252, URBROJ: 403-02-4-2/0107-16-30 od 17. studenog 2016., iako kao što je ranije rečeno nije odlučno za rješenje ovog spora, valja dodatno istaknuti kako iz izreke predmetnog rješenja proizlazi da su dimenzije ozakonjene zgrade različite od dimenzija zgrade čije je uklanjanje naloženo rješenjem o uklanjanju od 22. travnja 2020., pobliže opisane pod odlomkom 1. obrazloženja ove presude.

 

              19. Tužiteljica ističe i povredu prava na dom te se u prilog istaknute povrede poziva na presudu Europskog suda za ljudska prava Ivanova i Cherkezov protiv Bugarske od 21. travnja 2016. Međutim, sud istaknuti prigovor ocjenjuje neosnovanim. Ovo iz razloga što je prebivalište tužiteljice prema podacima iz Jedinstvenog registra osoba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u P., na adresi P. 1, dok je predmet uklanjanja smješten u k.o. M.. Dakle, iz navedenog proizlazi kako tužiteljica prema službenoj evidenciji nema prijavljeno prebivalište na adresi predmeta uklanjanja.

 

              20. Nadalje, tužiteljica u ovom sporu nije dostavila dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je predmetna nekretnina (predmet uklanjanja) jedini dom tužiteljice i njene obitelji. Stoga, imajući u vidu sve navedeno, sud nije niti mogao provesti test razmjernosti pa se u tom smislu tužiteljica neosnovano poziva na presudu Europskog suda za ljudska prava Ivanova i Cherkezov protiv Bugarske od 21. travnja 2016.

 

              21. K tome, dostavljenim rodnim listovima tužiteljica ne dokazuje činjenicu mjesta svog prebivališta i članova svoje obitelji (djece), već se istima dokazuje činjenica krvnog srodstva tužiteljice i njene djece. Činjenica mjesta prebivališta se dokazuje uvjerenjem o prebivalištu, koje uvjerenje tužiteljica nije dostavila u tijeku ovog spora.

 

              22. Nadalje, tužiteljica ističe povrede odredaba upravnog postupka, a koje se odnose na sudjelovanje stranke u postupku i provođenje ispitnog postupka. Međutim, istaknuti prigovori su ocijenjeni neosnovanima. Ovo stoga što se procesna jamstva prava na sudjelovanje u postupku, odnosno izjašnjavanje stranke odnosi na postupak u kojem je doneseno rješenje o uklanjanju, ali ne i na postupak izvršenja rješenja budući da se odlučne činjenice bitne za rješenje konkretne upravne stvari mogu utvrditi i bez sudjelovanja stranke. Osim toga za dodati je da se u ovom postupku radi o kontrolnom nadzoru poštivanja odluke o uklanjanju u kojem postupku nije neophodno sudjelovanje stranke (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-553/20-2 od 2. srpnja 2020.).

 

              23. K tome, iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi kako je tužiteljici dana mogućnost sudjelovanja, odnosno izjašnjavanja o odlučnim činjenicama u postupku donošenja rješenja o uklanjanju od 22. travnja 2020., a na koji postupak se nastavlja postupak izvršenja. Naime, tužiteljici je 12. ožujka 2020. putem pošte dostavljen zapisnik o očevidu s pozivom tuženika da tužiteljica dostavi očitovanje na zapisnik i potrebnu dokumentaciju u vezi predmetne građevine, a po kojem pozivu tuženika tužiteljica nije postupila. U tom smislu neosnovano je pozivanje tužiteljice na povredu odredbe čl. 58. i 59. ZDI-a budući da iz spisu priležeće dokumentacije proizlazi kako je tužiteljica obaviještena o provođenju inspekcijskog nadzora i pokretanju postupka, slijedom čega su ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi i u tom dijelu.

 

              24. Nastavno, suprotno navodima tužiteljice, predmetna upravna stvar nije riješena neposrednim rješavanjem, već je proveden ispitni postupak radi utvrđivanja odlučne činjenice je li tužiteljica uklonila opisanu građevinu, odnosno postupila po rješenju o uklanjanju od 22. travnja 2020.. Stoga se tužiteljica neosnovano poziva na povredu odredbe čl. 51. ZUP-a, kao i povredu prava na pošteno suđenje.

             

              25. Što se tiče navoda tužiteljice da je tuženik ušao na predmetnu nekretninu bez odluke suda ukazuje se tužiteljici da iz fotografije koja prileži zapisniku o obavljenom kontrolnom pregledu od 15. studenog 2022. proizlazi kako je tuženik neposrednim opažanjem s određene udaljenosti, bez ulaženja na nekretninu tužiteljice, utvrdio odlučne činjenice. Ovdje valja dodatno istaknuti kako je tuženik, suprotno tužbenim navodima, ovlašten ući na nekretninu tužiteljice i bez odluke suda u smislu odredbe čl. 101. st. 2. al. 1. ZDI-a koja izričito propisuje kako je u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten ući na gradilište, privremeno gradilište, šumska, poljoprivredna i druga zemljišta, ući u građevine, uključujući zgrade (stanove i poslovne prostore), njezine posebne dijelove i građevinsku česticu odnosno pripadajuće zemljište, bez obzira na njihovu namjenu, te ih pregledati. Stoga su ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi tužiteljice i u tom dijelu.

 

              26. Nadalje, pravilnom primjenom odredbe iz čl. 114. st. 3. ZDI-a, a koja propisuje da se prije pristupanja izvršenju rješenja o uklanjaju putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne, tužiteljici je izrečena prva novčana kazna i to u visini od 30.000,00 kn sukladno odredbi čl. 2. Naputka o novčanim kaznama koje izriču građevinski inspektori ("Narodne novine" broj 23/18, dalje: Naputak) za građevine iz 2. skupine, ostale građevine, osim građevina 1. i 3. skupine, a koji Naputak se primjenjuje na temelju odredbe čl. 134. st. 1. ZDI-a u svezi s odredbom čl. 2. Naputka o dopunama Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine" broj 80/20).  Slijedom navedenog, neosnovani su navodi tužiteljice o pogrešnoj primijeni materijalnog prava.

             

27. Slijedom svega navedenog, pobijano rješenje tuženika je ocjenjeno zakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučio kao pod toč. I. izreke ove presude.

 

28. Odluka o troškovima upravnog spora donijeta je na temelju odredbe čl. 79. st. 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor snosi u cijelosti sve troškove spora. Kako je tužiteljica izgubila ovaj spor to je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova spora u skladu s odredbom čl. 79. st. 4. ZUS-a te je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

 

              29. Tužiteljica je u okviru tužbe postavila i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe, obrazlažući isti činjenicom da će joj se nanijeti šteta koja bi se mogla teško popraviti jer se traži uklanjanje stambenog prostora, doma tužiteljice i njene obitelji te plaćanje visoke novčane kazne, što znači da bi naplatom iste tužiteljici bila nanesena šteta visokih razmjera. Dodatno tužiteljica ističe kako joj je utvrđena i novčana kazna u visini od 20.000,00 kn pa stoga valja uzeti u obzir da je riječ o ukupnom iznosu od 50.000,00 kn.

 

30. Odredbom čl. 26. ZUS-a propisani su uvjeti kada sud može odrediti odgodni učinak. Tako je st. 2. istog članka propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Da bi sud odredio odgodni učinak tužbe uvjeti iz citiranog čl. 26. ZUS-a moraju biti kumulativno ispunjeni.

 

31. Primjenjujući citiranu odredbu čl. 26. st. 2. ZUS-a sud smatra prijedlog tužiteljice neosnovanim. Ovo iz razloga što tužiteljica prema ocjeni ovog suda nije dokazala da bi joj izvršenjem pobijanog rješenja nastala šteta koja bi se mogla teško popraviti jer uz prijedlog nije dostavila dokaze iz kojih bi proizlazilo suprotno. Stoga, kako nije ispunjen jedan od zakonom propisanih uvjeta, to je odbijen prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe te je riješeno kao u izreci rješenja.

 

U Rijeci 20. travnja 2023.

 

                                                                                                                Sutkinja

 

                                                                                                                                   Dubravka Zec

 

             

             

             

             

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Protiv rješenja nije dopuštena žalba.