Poslovni broj: 26 Gž-751/2022-5

 

Poslovni broj: 26 Gž-751/2022-5

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka kao predsjednika vijeća, Sanje Bađun kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Amalije Švegović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. o. d.d., OIB:..., Z., kojeg zastupa punomoćnik S. O., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & p. d.o.o. u Z., protiv tuženika F. C., OIB:... iz V. G., kojeg zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik u Z., radi regresnog potraživanja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu od 29. travnja 2022. poslovni broj Pn-34/2019-61, ispravljene rješenjem istoga suda od 9. ožujka 2023. poslovni broj Pn-34/2019-67, u sjednici vijeća 20. travnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Prihvaća se žalba tuženika, te se preinačuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu od 29. travnja 2022. poslovni broj Pn-34/2019-61, koja je ispravljena rješenjem istoga suda od 9. ožujka 2023. poslovni broj Pn-34/2019-67, pod toč. I. i II. izreke i odbija zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.928,89 kn sa zateznom kamatom i zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 6.375,04 kn sa zateznom kamatom.

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 12.500,00 kn/1.659,04 EUR (slovima: dvanaesttisuća petsto kuna/tisućušestopedesetdevet eura i četiri centa)[1] sa zateznom kamatom od 20. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.771,88 kn/235,17 EUR (slovima: tisućusedamstosedamdesetjedna kuna/dvjestotridesetpet eura i sedamnaest centi)1, u roku od 15 dana.

 

IV. Nepobijana toč. III. izreke presude ostaje neizmijenjena.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

 

"I Nalaže se tuženiku C. F. iz V. G.,OIB..., da tužitelju J. o. d.d. Z., OIB..., Z., plati sveukupno iznos od 6.928,89 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 22. lipnja 2013. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi obračunato uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II Nalaže se tuženiku C. F. iz V. G., OIB..., da tužitelju J. o. d.d. Z., OIB..., Z., plati troškove parničnog postupka u iznosu od 6.375,04 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude 29. travnja 2022. do isplate obračunato uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

III U preostalom dijelu preko dosuđenog pod točkom 1 ove presude tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan odbija se za iznos od 6.928,89 kn sa zakonskim zateznim kamatama, kao i za trošak postupka preko dosuđenog pod točkom 2 ove presude za iznos od 20.149,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama."

 

2. Prvostupanjski sud je 9. ožujka 2023. donio rješenje broj Pn-34/2019-67 kojim je ispravio naprijed navedenu presudu, i to u oznaci tužitelja u izreci presude tako da je umjesto "J. o. d.d. Z." navedena pravna osoba tuženika – E. o. d.d. Z..

 

3. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti zahtjev tužitelja ili presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

 

5. Žalba tuženika je osnovana.

 

6. Predmet postupka je regresni zahtjev tužitelja E. o. d.d. za isplatu iznosa od 13.857,79 kn, koji je isplatio s osnova naknade štete svom osiguraniku, vlasniku osobnog vozila reg. oznake ZG..., temeljem police kasko osiguranja broj..., nastale u štetnom događaju od 14. svibnja 2013. za koji tužitelj tvrdi je odgovoran tuženik F. C..

 

7. Polazeći od nesporne činjenice da je tužitelj isplatio svojom osiguraniku temeljem police kasko osiguranja naknadu štete u iznosu od 13.857,79 kn s osnova štetnog događaja od 14. svibnja 2013., dok u odnosu na spornu činjenicu odgovornosti tuženika za nastalu štetu prvostupanjski sud utvrđuje:

 

- da je presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici od 1. prosinca 2017. broj K-49/2017-13, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku broj Kž-102/2018-4 od 22. studenog 2018., D. B. (osiguranik tužitelja) proglašen krivim radi kaznenog djela protiv sigurnosti prometa - izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano i kažnjivo po čl. 227. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, što je 14. svibnja 2013. upravljajući osobnim vozilom reg. oznake ZG... po istočnoj strani kolnika A.G. Matoša u smjeru sjeveroistoka, dolaskom na raskrižje s kolnikom Zagrebačke ulice koja je prometnim znakom "STOP" označena kao cesta s prednošću prolaska, te uzduž koje se proteže biciklistička staza, postupio protivno čl. 57. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama na način da je započeo radnju skretanja u lijevo na Zagrebačku licu preko biciklističke staze, a da nije propustio bicikl kojim je upravljao tuženik F. C. krećući se južnom stranom biciklističke trake na kolniku Zagrebačke ulice uslijed čega je došlo do naleta bicikliste na osobno vozilo;

 

- da iz iskaza tuženika proizlazi da se kretao biciklističkom trakom Zagrebačkom ulicom u Velikoj Gorici u pravcu centra grada, na kojoj je bilo parkirano taxi vozilo koje je zauzimalo cijelu površinu biciklističke trake, radi čega je biciklom zaobišao parkirano vozilo na način da je prešao na kolnik, a potom se vratio na biciklističku traku i nastavio kretanje prema centru grada, te je ulaskom u raskrižje s priključkom sporedne ceste s desne strane vidio krajičkom oka da dolazi osobno vozilo osiguranika tužitelja, ali je nastavio vožnju jer je imao prednost prolaska, a kako se automobil nije zaustavio to ga je prednjim dijelom udario u butni mišić desne noge uslijed čega je pao na poklopac motora na prednjoj strani vozila;

 

- da iz iskaza svjedokinje D. P., koja se kretala po nogostupu s druge strane ceste, proizlazi da je vidjela tuženika kako se biciklom kreće po biciklističkoj traci nakon što je zaobišao osobni automobil koji je bio parkiran na biciklističkoj traci, dok iz iskaza svjedoka N. F. proizlazi da se tuženik kretao biciklističkom trakom i da je osobno vozilo osiguranika tužitelja došlo iz Matoševe ulice bez zaustavljanja i s prednjom lijevom stranom udarilo biciklistu koji je pao na haubu vozila i potom na kolnik, da je  bio sunčan dan i nije bilo gužve u prometu, dok iz iskaza svjedoka D. B. koji je upravljao osobnim vozilom proizlazi da je nakon pješačkog prijelaza zaustavio vozilo, da je pogledao lijevo i desno jer je promet po Zagrebačkoj ulici bio gust i da je na biciklističkoj traci bilo parkirano taxi vozilo, te je u tom trenutku u prednji dio njegovog vozila udario biciklist prednjim kotačem bicikla, a da se ne sjeća je li u tom trenutku njegovo vozilo bilo u pokretu ili je stajalo;

 

- da je na rekonstrukciji prometne nezgode uz sudjelovanje vještaka prometne struke N. E. od 9. srpnja 2020. tuženik pokazao poziciju parkiranog taxi vozila na biciklističkoj traci, način na koji ga je zaobišao i svoje daljnje kretanje po biciklističkoj traci do naleta osobnog vozila koje se uključilo na glavnu cestu iz ulice A.G. Matoša, te da iz nalaza vještaka proizlazi da je vozač osobnog vozila D. B. prije uključivanja u promet Zagrebačkom ulicom mogao uočiti tuženika na udaljenosti od mjesta naleta oko 8,3 m i da je tuženik na istoj udaljenosti mogao uočiti osobni automobil, te da do nezgode ne bi došlo da je vozač osobnog automobila D. B. odustao od uključivanja u promet, kao i da do nezgode ne bi došlo da je tuženik reagirao kočenjem kojim bi se uz zaustavni put od 6,5 m zaustavio prije mjesta naleta, a kako je prije raskrižja za smjer kretanja osobnog vozila D. B. postojao prometni znak obaveznog zaustavljana to je radnja uključivanja osobnog vozila u promet Zagrebačkom ulicom uzrok nastanka prometne nezgode,

 

temeljem čega prvostupanjski sud zaključuje da iz razloga što su oba sudionika nezgode mogla izbjeći štetni događaj i to vozač osobnog vozila da je odustao od uključivanja u promet Zagrebačkom ulicom, a tuženik pravovremenim kočenjem, da su oba sudionika odgovorna za nastanak prometne nezgode i to u jednakom omjeru od 50%, slijedom čega zaključuje da je osnovan zahtjev tužitelja za isplatu regresa u iznosu od 6.928,89 kn, odnosno u visini ½ dijela isplaćene naknade štete, primjenom čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., u daljnjem tekstu: ZOO) koji je dosuđen tužitelju toč. I. izreke presude sa zateznom kamatom od 22. lipnja 2013. obzirom je tužitelj isplatio naknadu štetu svom osiguraniku 21. lipnja 2013., dok je preostali iznos od 6.928,89 kn sa zateznom kamatom odbijen nepobijanom toč. III. izreke presude. Prigovor zastare prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim jer od dana plaćanja naknade štete osiguraniku tužitelja dana 21. lipnja 2013. pa do podnošenja tužbe 9. lipnja 2016. nije protekao zastarni rok iz čl. 234. ZOO-a. 

 

8. U žalbi tuženik navodi da prvostupanjski sud nije razmotrio, a niti naveo u obrazloženju presude, materijalne propise koje je primijenio u ocjeni odgovornosti stranaka za štetni događaj, nego se samo pozvao na čl. 963. st. 1. ZOO-a koji propisuje da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Prije svega ukazuje da u štetnom događaju nisu sudjelovala dva motorna vozila, nego je sudjelovalo motorno vozilo i bicikl, a ta vozila nemaju isti pravni položaj jer se automobilom upravlja na motorni pogon i on predstavlja opasnu stvar u prometu, dok se biciklom upravlja na nožni pogon, pa već iz tog razloga tuženik smatra da se odgovornost vozača motornog vozila i bicikla ne mjeri istim kriterijima odgovornosti. U presudi nije navedeno da se tuženik kretao primjerenom brzinom, po biciklističkoj traci i da svojom vožnjom nije prekršio niti jednu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Nasuprot tome osiguranik tužitelja D. B. ušao je u raskrižje unatoč znaku obaveznog zaustavljanja, te je na vrijeme mogao uočiti tuženika na biciklu i time prouzročio nalet na tuženika kojemu su nanesene teške tjelesne ozljede, radi čega je osiguranik tužitelja pravomoćnom kaznenom presudom proglašen krivim. Iz navedenog proizlazi da u nastanku štetnog događaja nema odgovornosti tuženika, pa kada je prvostupanjski sud izjednačio protupravno ponašanje osiguranika tužitelja s urednom vožnjom tuženika na biciklu u kojoj nema elemenata protupravnosti to je pogrešno primijenio materijalno pravo. Ukoliko pak je odgovornost tuženika u tome što je mogao zaustaviti bicikl kočenjem kada je ugledao vozilo osiguranika tužitelja na udaljenosti od 8,3 m na zaustavnom putu od 6,5 m, navodi da se radi samo o teoretskoj mogućnosti prema izračunu vještaka jer da je tuženik stigao odreagirati sigurno bi to učinio, a ne bi se izložio po život opasnom ozljeđivanju. Međutim, kako vještak u nalazu nije mogao koristiti precizne i egzaktne podatke o brzini kretanja osobnog vozila i bicikla jer su nedostajali materijalni tragovi, pa su veličine o kretanju automobila i bicikla prije i u trenutku nezgode uzete aproksimativno s odstupanjem +/- 30%, te uzimajući u obzir da se tuženik kretao po biciklističkoj traci cestom s prednošću prolaska primjerenom brzinom i da nije bio u obvezi reagirati na kretanje motornog vozila sporednom cestom u situaciji kada je preglednost bila takva da ga je vozač osobnog vozila mogao pravovremeno uočiti, a da se vozač osobnog automobila nije zaustavio prije ulaska u glavnu cestu, to smatra da je odgovornost za nastanak prometne nezgode isključivo na strani osiguranika tužitelja.

 

9. Prije svega valja istači da primjenom čl. 365. st. 1. ZPP-a koji propisuje da drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, a ako se i žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud uzet će da se presuda pobija u dijelu u kojem stranka nije uspjela u sporu, ovaj sud uzima da tuženik pobija presudu pod toč. I. i II. izreke. Stoga je toč. IV. izreke ove presude konstatirano da prvostupanjska presuda pod toč. III. izreke nije bila predmetom razmatranja u žalbenom postupku.

 

10. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik sadržajno ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je sud pod toč. 10.4. obrazloženja iznio jasne razloge na temelju kojih nalazi da je tuženik odgovoran za nastanak prometne nezgode u omjeru od 50%. Ispitivanjem presude po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu na koje drugostupanjski sud pazi u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

11. Međutim, osnovani su žalbeni navodi kojima tuženik ističe da je na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik odgovoran za nastanak prometne nezgode.

 

12. Točni su žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije naveo materijalno pravo koje je primijenio u ocjeni odgovornosti sudionika prometne nezgode za njezin nastanak, već se samo pozvao na čl. 963. st. 1. ZOO-a koji propisuje prijelaz osiguranikovih prava prema odgovornoj osobi na osiguratelja (subrogacija).

 

13. U prvostupanjskom postupku je nedvojbeno utvrđeno da se prije nezgode tuženik kretao biciklom po biciklističkoj traci Zagrebačkom ulicom koja ima prednost prolaska, dok se osiguranik tužitelja kretao osobnim vozilom sporednom ulicom A.G. Matoša na kojoj postoji prometni znak obaveznog zaustavljanja "STOP" prije uključivanja na glavnu cestu, te da je na biciklističkoj traci bilo parkirano taxi vozilo koje je tuženik zaobišao i nakon toga se vratio na biciklističku traku po kojoj je nastavio kretanje, dok iz nalaza i mišljenja vještaka N. E. i višekratnih dopuna nalaza proizlazi da su oba sudionika bila međusobno uočljiva na udaljenosti od 8,3m, da je mjesto sudara bilo u raskrižju na području biciklističke trake po kojoj se tuženik kretao brzinom od 15-20 km/h, dok se osiguranik tužitelja uključivao sa sporedne ceste na glavnu cestu brzinom oko 5-10 km/h te da je osiguranik tužitelja skretanjem ulijevo presjekao put kretanja tuženika, pa je radnja uključivanja u promet osobnog vozila osiguranika tužitelja bila uzrokom prometne nezgode.

 

14. To što je vještak u nalazu i dopunama nalaza prikazao mogućnost izbjegavanja nezgode na način da je tuženik poduzeo radnju kočenja, a za što je imao dovoljno vremena jer je i tuženik mogao uočiti vozilo osiguranika tužitelja na udaljenosti od 8,3m, po ocjeni ovoga suda ne opravdava zaključak da je (i) tuženik odgovoran za nastanak prometne nezgode.

 

14.1. U prometnoj situaciji u kojoj se tuženik kao biciklist kretao primjerenom brzinom biciklističkom trakom koja se proteže uzduž glavne ceste, isti nije bio u obvezi poduzeti radnju kočenja u raskrižju sa sporednom cestom na kojoj se nalazio prometni znak obaveznog zaustavljanja "STOP". To iz razloga što je tuženik opravdano očekivao da će vozač zaustaviti motorno vozilo i da neće poduzeti radnju uključivanja iz sporedne na glavnu cestu, odnosno da će poštivati njegovu prednost prolaska obzirom je kao biciklist bio uočljiv i nisu postojale okolnosti koje bi dovodile u sumnju opravdano očekivanje tuženika.

 

15. Osiguranik tužitelja je postupio protivno čl. 57. st. 6. Zakon o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., u daljnjem tekstu: ZSPC), što je utvrđeno pravomoćnom kaznenom presudom kojom je proglašen krivim i za koju je ovaj sud vezan primjenom čl. 12. st. 3. ZPP-a. Dakle, osiguranik tužitelja je primjenom navedene zakonske odredbe bio u obvezi propustiti tuženika kao biciklistu koji se kretao po biciklističkoj traci, kao dijelu kolnika namijenjenom za promet bicikala koji se prostirao uzduž kolnika i koji je bio obilježen uzdužnom crtom na kolniku uzduž glavne ceste, obzirom ga je mogao uočiti na dovoljnoj udaljenosti uzimajući u obzir da promet nije bio gust i da je osiguranik tužitelja poznavao raskrižje (svakodnevno ga koristi).

 

16. U kretanju tuženika nema nepropisnog postupanja obzirom se kretao po biciklističkoj traci u smjeru kretanja kako propisuje čl. 47. st. 1. i čl. 112. st. 1. ZSPC-a i bez ometanja/ugrožavanja drugih sudionika u prometu (čl. 113. st. 1. ZSPC), dok je jedino za vozače bicikala koji se kreću biciklističkom stazom propisana dužnost pri prelasku kolnika obratiti pažnju na udaljenost i brzinu vozila koja mu se približavaju te kolnik prelaziti nakon što se uvjere da to mogu učiniti na siguran način u čl. 112. st. 6. ZSPC-a, koji propis se ne odnosi na tuženika obzirom se on kretao biciklističkom trakom (čl. 2. st. 1. toč. 18. ZSPC-a).

 

17. Stoga je ovaj sud prihvatio žalbu tuženika i primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačio presudu pod toč. I. izreke i odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

18. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 2. ZPP-a.

 

18. 1.Tuženik ima pravo na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.250,00 kn primjenom Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., u daljnjem tekstu: Tarifa), trošak zastupanja na raspravama 11. listopada 2016., 6. veljače 2017., 21. ožujka 2017., 4. svibnja 2017., 15. prosinca 2020., 16. veljače 2022. i 14. travnja 2022. po 1.250,00 kn temeljem Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife, trošak sastava podnesaka od 23. siječnja 2018., 25. studenog 2020., 24. prosinca 2020. i 7. veljače 2022. po 312,50 kn primjenom Tbr. 8. toč. 3. i Tbr. 42. Tarife i podneska od 11. lipnja 2021. u iznosu od 1.250,00 kn primjenom Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife, što ukupno iznosi 12.500,00 kn/1.659,04 EUR.

 

18.2. Tuženik nema pravo na trošak sastava podnesaka od 10. prosinca 2018., 2. srpnja 2019., 5. studenog 2020. i 23. prosinca 2021. obzirom podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, kao niti trošak sudskih pristojbi na odgovor na tužbu i presudu obzirom tuženik nije pristojbeni obveznik navedenih pristojbi temeljem čl. 3. st. 2. i čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18.).

 

19. Tuženik ima pravo na trošak sastava žalbe u iznosu od 1.171,88 kn primjenom Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 600,00 kn temeljem Tar. br. 3. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 53/19., 92/21., 37/23.), pa je tuženiku dosuđen trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.771,88 kn/235,17 EUR.

 

20. Zbog obveze dvojnog iskazivanja novčanih iznosa vrijednosti u sudskim odlukama u razdoblju dvojnog iskazivanja iz odredbe čl. 43. st.1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/22., 88/22.), novčani iznosi navedeni u ovoj odluci iskazani su i u valuti kn i to prema stopi konverzije između eura i kune propisane Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 od 7,53450 kn.

 

U Varaždinu 20. travnja 2023.