1              Poslovni broj: Gž-895/2023-3

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-895/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Rubić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika 1. M. R. iz V. B., sada nepoznatog boravišta i prebivališta, zastupane po privremenom zastupniku odvjetniku D. B. iz D., 2. F. K. iz K., OIB: ... i 3. N. M. iz V. B., OIB: ..., zastupanog po odvjetnici M. L., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-862/21 od 1. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 20. travnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Uvažava se žalba tužiteljice, preinačuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-862/21 od 1. ožujka 2023. i sudi:

Utvrđuje se da je tužitelj Republika Hrvatska vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. 91 k.o. V. B., kč. br. 531/1 (kat. broj 531/3, 531/6 i 531/7) oranica brdo u travnjaku s 2 j i 622 čhv ili 13746 m2, što su tuženi R. M., V. B., po privremenom zastupniku, F. K., OIB: ..., Đ., N. M., OIB: ..., V. B., dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u vlasništvo tužitelja, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku 15 dana.

Dužni su tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.178,92 Eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počev od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

             

              "I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj Republika Hrvatska vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. broj 91 k.o. V. B., kč.br. 531/1 (kat. broj 531/3, 531/6 i 531/7) oranica brdo u travnjaku s 2 j i 622 čhv ili 13746 m2, što su tuženi M. R., V. B., po privremenom zastupniku, F. K., OIB: ..., Đ., N. M., OIB: ..., V. B., dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u vlasništvo tužitelja, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku 15 dana.",

kao neosnovanim.

II. Nalaže se tužitelju da III. tuženiku N. M. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.493,10 eura / 11.249,76 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, počev od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, sve u roku od 15 dana."             

 

2.               Tužitelj pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3.              U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik pod 3. je osporio navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

 

4.              Žalba je osnovana.

 

5.              Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nekretnina označena kao kč. br. 531/1 zk. ul. 91 k.o. V. B., koja je prvotno bila u vlasništvu tuženika odnosno nekih od njihovih prednika, prešla u vlasništvo istog na temelju dosjelosti, a što su tuženici dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja.

 

6.              Odredbom članka 200. ZPP-a propisano je da je svaki suparničar u parnici samostalna stranka i njegove radnje ili propuštanja niti koriste niti štete drugim suparničarima.

 

7.              Prema odredbi članka 201. ZPP-a propisano je da ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničar) smatraju se oni kao jedna parnična stranka, tako da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju, učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari, proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli.

 

8.              U konkretnom slučaju postupak se vodi po tužbi tužitelja za utvrđenje prava vlasništva kč. br. 531/1 zk. ul. 91 k.o. V. B., prema tuženicima kao upisanim zemljišnoknjižnim suvlasnicima, pa je dakle, njihova pasivna legitimacija kao tuženika u ovom postupku izvučena iz njihovih upisa u zemljišnoj knjizi kao suvlasnika u različitim suvlasničkim omjerima, koji dakle imaju upisano zasebno i međusobno neovisno pravo suvlasništva, pa se za svakog od njih može donijeti neovisna odluka, što ukazuje da se ne radi o jedinstvenim suparničarima iz članka 201. ZPP-a, već o običnim suparničarima iz članka 200. ZPP-a.

 

9.              Iz navedenog, suprotno zaključku prvostupanjskoj suda, proizlazi da suvlasnici nekretnine u parnicama radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću nisu jedinstveni i nužni suparničari (tako i Vrhovni sud RH u Rev-1287/1993 od 7. rujna 1994., Rev-808/2015-2 od 19. ožujka 2019.).

 

10.              U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da su tuženici upisani u zemljišnim knjigama kao suvlasnici, da se sporna kč. br. 531/1 k.o. V. B. vodi pod katastarskim oznakama čest. 531/3, 531/6 i 531/7, a da iz očitovanja Hrvatskih šuma d.o.o. proizlazi da su sporne nekretnine od 1. siječnja 1985. uključene u gospodarenje gospodarskom jedinicom V. K. odsjek 18F. Nadalje, iz posjedovnog lista broj 298 k.o. V. B. proizlazi da se predmetne nekretnine vode u posjedu tužitelja odnosno Hrvatskih šuma d.o.o., Uprava šuma, Podružnica Bjelovar, te da iz uvjerenja iz povijesti promjena za sporne nekretnine proizlazi da se iste od 1977. vode u posjedu tužitelja. Očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka utvrđeno je da sporne nekretnine u naravi u jednom dijelu (kč. br. 531/3 i 531/7) predstavljaju zaraslu šumu, a u drugom dijelu (kč. br. 531/6) pašnjak, a dijelom u zaraslu šumu, te da su ta dva dijela spornih nekretnina razgraničena oznakama na dva drveta (broj 3 i broj 6 označenih u nalazu vještaka).

 

11.              Prvostupanjski je sud utvrdio da iz iskaza svjedoka Ž. O. i P. B. zaposlenika Hrvatskih šuma, proizlazi da te oznake na drveću predstavljaju granicu gospodarenja Hrvatskih šuma, te da razgraničeni dio spornih nekretnina (pašnjak) koristi F. Č. od 2015., dok je iz iskaza saslušanih svjedoka L. D. i M. M. utvrđeno da su predmetne nekretnine u posjedu tuženika 3. N. M. od 1996. i 1997., odnosno od čak 1992.

 

12.              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja smatra da se tužitelj ne nalazi u posjedu dijela kč. br. 536/6 (u naravi pašnjak), koja čestica s ostalim česticama kat. oznake 531/7 i 531/3 čine spornu nekretninu kč. br. 531/1 zk. ul. 91 k.o. V. B., te da ukoliko se uzmu kao točne tvrdnje tužitelja da se nalazi u posjedu ostalog dijela predmetnih spornih nekretnina (u naravi zarasla šuma), a koja činjenica ne proizlazi iz izvedenih dokaza, te ukoliko se uzmu kao točne tvrdnje tužitelja da iste nekretnine koristi od 1985., onda da je tužitelj trebao postaviti određeni tužbeni zahtjev samo na dio spornih nekretnina označenih u nalazu i mišljenju vještaka mjerničke struke kao zarasla šuma, pa kako tužitelj nije postavio takav tužbeni zahtjev to je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, tim više što se radi o jedinstvenim suparničarima kao suvlasnicima na predmetnim nekretninama.

 

13.              Tužitelj svoj zahtjev temelji na stjecanju vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću.

 

14.              Sukladno odredbi članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV), propisano je kako se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV-a prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

 

15.              Posebno odredbom članka 388. stavak 3. ZV-a propisano kako rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ZV-om, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupo na snagu nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. citiranog članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ZV-om, ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

 

16.              Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako to ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (članak 159. stavak 1. ZV-a).

 

17.              Samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed pošten stječe dosjelošću u vlasništvo nekretninu protekom 20 godina (članak 159. stavak 3. ZV-a).

 

18.              Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. Iz utvrđenih činjenica proizlazi da se tužitelj nalazi u savjesnom i neprekinutom posjedu sporne nekretnine od 1985., pa je istekom 20 godina proteklo vrijeme potrebno za dosjelost, slijedom čega je tužitelj stekao vlasništvo.

 

19.              Ukoliko je posjed stečen, tada posjednik ima posjed nekretnine bez obzira je li na njoj izvršava ili ne izvršava posjedovne čini kroz duže vremensko razdoblje. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je potrebno da posjednik kroz određeno vremensko razdoblje ima posjed nekretnine pri čemu nema mjesta razlikovanju onog posjednika koji izvršava konkretne posjedovne radnje na nekretnini poput njezine obrade od posjednika koji je posjed stekao, ali ne izvršava nikakve konkretne posjedovne radnje. Pored toga ukazuje se da se pravo vlasništva ne gubi oduzimanjem posjeda, zbog čega je nebitna okolnost što je dio čest. 531/6 iskrčeni pašnjak.

 

20.              Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a uvažiti žalbu tužitelja, preinačiti pobijanu presudu i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

21.              Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti odluku o troškovima postupka sukladno odredbi članka 166. stavak 2. ZPP-a.

 

22.              Sukladno vrijednosti predmeta spora, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118714, 107/15, 37/22 i 126/22), te odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, tužitelju je valjalo priznati za sastav tužbe (Tbr. 7.1) 99,54 Eur, za zastupanje na pet ročišta i to 20. siječnja i 17. studenog 2020., 31. siječnja i 29. ožujka 2022. i 14. veljače 2023. (Tbr. 9.1) iznos od 497,70 Eur, za sastav žalbe od 8. prosinca 2020. iznos od 99,54 Eur, za predujam za očevid iznos od 422,42 Eur, te za oglas u "Narodnim novinama" iznos od 59,72 Eur, odnosno sveukupno 1.178,92 Eur, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

 

U Splitu 20. travnja 2023.