1              Poslovni broj: II Kž-170/2023-5

Poslovni broj: II Kž-170/2023-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Željka Horvatovića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. L., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. i članka 153. stavka 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kv I-6/2023-9 (K-4/2023.) od 23. ožujka 2023., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog B. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kv I-6/2023-9 (K-4/2023.) od 23. ožujka 2023., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO-50/2022. od 13. prosinca 2022., potvrđene rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-28/2022-14 od 24. veljače 2023., protiv optuženog B. L., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. i članka 153. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.). U istražni zatvor optuženom B. L. je uračunato vrijeme lišenja slobode od 19. kolovoza 2022. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi B. L. po braniteljici, odvjetnici A. Š., ne navodeći izričito zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine istražni zatvor protiv optuženika.

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Razmatranjem razloga pobijanog rješenja, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je prvostupanjski potpuno i pravilno utvrdio postojanje opće i posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog B. L. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Za svoju odluku iznio je jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

5.1. Stoga su neosnovani žalbeni navodi optuženog B. L. kako je pobijano rješenje nerazumljivo i nezakonito jer nisu navedeni dostatni razlozi koji bi opravdavali produljenje istražnog zatvora, a oni navedeni da su međusobno kontradiktorni, kojima upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

6. Nadalje, upravo način počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, i po ocjeni ovog suda ukazuje na, pri tome po počinitelju, iskazanu odlučnost, bezobzirnost i agresivnost. Naime, isti se tereti da je na štetu svoje supruge M. L., počinio teško kazneno djelo protiv spolne slobode, a na način kako to proizlazi iz činjeničnog opisa optužnice. Izložene okolnosti, osnovano prvostupanjski sud, pri odluci o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora, povezuje sa zaključkom psihijatrijskog vještačenja, prof.dr.sc. I. P., prim.dr.med., iz kojeg proizlazi da je kod optuženika prisutna ovisnost o alkoholu, najvjerojatnije psihološke razine ovisnosti i koja je tempore criminis bila ključni čimbenik u počinjenju kaznenog djela za koje se tereti te da postoji visoka razina opasnosti da bi optuženik mogao i u budućnosti počiniti slično ili teže kazneno djelo vezano za svoju ovisnost o alkoholu ako se ne podvrgne liječenju od alkoholne ovisnosti. Ova utvrđenja, sve neovisno o žalbenom upiranju na dvojbenost vještačkog mišljenja koja se, po obrani, očituje u činjenici da optuženik za vrijeme boravka u istražnom zatvoru nije konzumirao alkohol i nije tražio liječničku pomoć zbog apstinencije, kao i da se nisu javljali simptomi apstinencije, dodatno potvrđuju valjan zaključak prvostupanjskog suda o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora, sve u svrhu preveniranja kod optuženika utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi.

6.1. U tom smislu, napominje se da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, nije ovlašten ocjenjivati dokaze, već je ocjena dokaza u nadležnosti raspravnog vijeća pa u žalbi iznesena vlastita analiza i osobna ocjena vjerodostojnosti pojedinih dokaza nije od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru.

7. Jednako tako, prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika sud daje značaj svakoj pojedinoj okolnosti koja govori u smjeru egzistencije takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je rezultat provedenog vještačenja samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

8. Na temelju svega izloženog, s pravom prvostupanjski sud zaključuje da kod optuženika i dalje postoji predvidiva i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo, koja, nasuprot navodima žalbe, po ocjeni ovog suda nije prestala postojati samom izjavom optuženika da je spreman po izlasku na slobodu javiti se u odgovarajuću ustanovu radi liječenja u ustanovu ili ambulantu.

9. Što se, pak, tiče žalbenih navoda kojima se, ističući vrijeme koje je optuženik do sada proveo u istražnom zatvoru u trajanju više od sedam mjeseci, upire na povredu načela razmjernosti, valja napomenuti da prilikom ocjene o povredi tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., treba uzeti u obzir razmjer između težine kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Stoga je ocjena ovog drugostupanjskog suda, pri tome osobito imajući na umu okolnosti zbog kojih je istražni zatvor protiv optuženika produljen odnosno potrebu primjene istražnog zatvora, kao i zakonom propisano maksimalno trajanje istražnog zatvora, da načelo razmjernosti za sada nije povrijeđeno.

10. Jednako tako bez utjecaja na ispravnost odluke o produljenju istražnog zatvora je žalbeni navod optuženika da mu je povrijeđeno "pravo na pravično suđenje" jer da je prvostupanjski sud otklonio mogućnost ocjene vještačkog nalaza po njegovom prigovoru. Naime, pravo na pravično suđenje u sebi sadrži više temeljenih prava optužene osobe, a svoju puninu ostvaruje u raspravnom dijelu postupka, dok se njegova eventualna povreda procjenjuje ocjenom pravičnosti suđenja glede kaznenog postupka u cjelini, pa je stoga neosnovan taj žalbeni navod jer nije nađeno da je prvostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenja povrijedio neko od tih prava optuženom.

11. S obzirom na izloženo, i ovaj sud nalazi da se mjera istražnog zatvora ne može svrhovito zamijeniti primjenom koje druge, blaže mjere, zbog čega je protiv optuženika istražni zatvor osnovano trebalo produljiti.

12. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 20. travnja 2023.