- 1 -              III Kr 147/2022-5

Broj: III Kr 147/2022-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. G. U., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 15. lipnja 2020. broj K-387/2018-26 i Županijskog suda u Velikoj Gorici od 14. travnja 2022. broj Kž-392/2020-3,  u sjednici održanoj 20. travnja 2023.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se zahtjev os. G. U. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku od 15. lipnja 2020. broj K-387/2018-26, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici od 14. travnja 2022. broj Kž-392/2020-3, G. U. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju pet mjeseci, zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

2. Osuđenik je putem braniteljice Ž. K.-T., odvjetnice iz V., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz razloga predviđenih u čl. 517. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „ukine presude drugostupanjskog i prvostupanjskog suda u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje ili da preinači presude nižestupanjskih sudova ublažavanjem kaznenopravne sankcije ili oslobađanjem osuđenika od optužbe.“

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.-22).

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) nije osnovan.

5. U zahtjevu se navodi da je drugostupanjski sud „učinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a jer je izreka presude proturječna sadržaju spisa, dok su razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u presudi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni...presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama glede kaznenopravne odgovornosti osuđenika, tako da istu ... nije moguće ispitati ... sve iz razloga jer je bezrezervno prihvatio stav prvostupanjskog suda, koji nije sa sigurnošću utvrdio na koji način i u kojim okolnostima je počinjeno djelo za koje se tereti osuđenika ... niti je na zakonit način cijenio obranu osuđenika.“ Zamjera se da žalbeni sud „nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu da je oštećenik izbjegavao dolazak na sud ... što dovodi u sumnju objektivnost i istinitost njegovog iskaza“ pri čemu je cjelokupna presuda utemeljena „isključivo na iskazu oštećenika“ koji je, prema iskazu S. U. sklon samoozljeđivanju uz prigovor da je sud „propustio provesti medicinsko vještačenje na okolnosti nastanka povrede oštećenika“. Po mišljenju osuđenika „naznačene povrede počinjene su u postupku pred drugostupanjskim sudom“ jer je taj sud „o navedenim povredama bio dužan ispitati prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti.“ Pored toga je počinjena povreda iz čl. 469. st. 1. toč. 2. ZKP/08., „jer postoje okolnosti koje isključuju krivnju osuđenika...iz razloga jer tijekom nižestupanjskih postupaka nije sa sigurnošću utvrđeno da bi osuđenik počinio predmetno kazneno djelo“.

6. Prema sadržaju zahtjeva proizlazi da osuđenik nije zadovoljan ocjenom dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem te zaključkom o krivnji za predmetno kazneno djelo. Međutim, prema čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP/08. zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona. To znači da se ovim izvanrednim pravnim lijekom ne ispituje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u prvostupanjskoj presudi i koje je takvim, nakon ocjene žalbenih navoda osuđenika, prihvatio sud drugog stupnja. Stoga je promašeno polemiziranje sa argumentacijama nižih sudova o ocjeni dokaznog materijala u cilju njegove preocjene.

7. Nadalje, prema jasnom ograničenju iz čl. 517. st. 1. i 2. ZKP/08. zahtjev se ne može podnijeti niti zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., time da se zamjerkom o navedenoj povredi pred drugostupanjskim sudom ustvari moguće smjera na povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz čl. 517. st. 1. toč. 3. u vezi s čl. 487. st. 1. ZKP/08.

8. U odnosu na ovaj vid povrede osuđenik ne konkretizira u kojem je dijelu izostala ocjena njegovih žalbenih navoda već polemizira i prigovara ocjeni personalnih dokaza (prihvaćanju iskaza oštećenika) uz predbacivanje sudovima da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno uslijed propusta da se provede vještačenje povrede oštećenika.

9. Međutim, drugostupanjski sud je, uz ispitivanje povreda zakona po službenoj dužnosti (odlomak 10. i 13. presude), razmotrio žalbene prigovore osuđenika, kako u odnosu na isticane bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povredu kaznenog zakona (odlomak 8. do 13. presude) te je osobito ocijenio i zamjerke s osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalbeni sud prihvaća argumente prvostupanjskog suda u odnosu na vrednovanje personalnih dokaza, na način da iskaz oštećenika  podupiru dijelovi iskaza J. H., M. A. i S. U. kao i medicinska dokumentacija  bolnice N.. Razumno je i temeljito ocijenjena i obrana osuđenika alibijem kojom posve negira učešće u predmetnom događaju nasuprot dokazima koji ga terete pri čemu i drugostupanjski sud nalazi da su iskazi svjedoka alibija međusobno nepodudarni, a time i protivni dokazima koji potvrđuju optužbu (odlomak 15. presude). Pored toga drugostupanjski sud jasno odgovara osuđeniku da medicinska dokumentacija opisuje postojanje ogrebotine lijeve šake što je potvrda iskaza oštećenika o dinamici događaja, a kako „tjelesna ozljeda nije bitno obilježje kaznenog djela prijetnje“ to nije bilo nužno provesti medicinsko vještačenje. Ovoj argumentaciji valja dodati da tijekom prvostupanjskog postupka obrana (osuđenik i braniteljica) nije ni predlagala provođenje tog dokaza.

10. Konačno, nije u pravu osuđenik ni kada ističe postojanje povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 2. ZKP/08., koja se također odnosi na osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja i dokazanosti kaznenog djela.

11. Slijedom izloženog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08.-22 trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.

Zagreb, 20. travnja 2021.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.