Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              III Kr 163/2022-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 163/2022-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. J. zbog kaznenog djela iz čl. 315. st. 4. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona (''Narodne novine'',br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – ispravak; u daljnjem tekstu : KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 5. srpnja 2021. poslovni broj K 155/2019 i presude Županijskog suda u Osijeku od 27. svibnja 2022. poslovni broj Kž-116/2022, u sjednici održanoj 20. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Zahtjev osuđenog M. J. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 5. srpnja 2021. poslovni broj K 155/2019, preinačena presudom Županijskog suda u Osijeku od 27. svibnja 2022. poslovni broj Kž 166/2022, osuđen je M. J. zbog kaznenog djela iz čl. 315. st. 4. u vezi st. 1. KZ/11 te mu je izrečena kazna zatvora od jedne godine i dva mjeseca.

 

2. Osuđenik je, po svom branitelju T. A., odvjetniku iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede iz čl. 517. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 88/22 - dalje u tekstu: ZKP/08), s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, uz odgodu izvršenja pravomoćne presude sukladne čl. 518. st. 5. ZKP/08.

 

3. Temeljem čl. 518. st. 4. ZKP/08, Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske odgovorio je na zahtjev osuđenika i predložio da se isti kao neosnovan odbije. Odgovor je dostavljen osuđeniku i njegovom branitelju na znanje.

 

4. Zahtjev nije osnovan.

 

5. U zahtjevu se tvrdi da je drugostupanjski sud povrijedio odredbe kaznenog postupka u žalbenom postupku jer nije ocijenio žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kojeg je osuđenik istakao i obrazložio u žalbi protiv prvostupanjske presude. Također, navodi se da je taj sud, bez provođenja rasprave, drugačije utvrđivao okolnosti važne za odmjeravanje kazne, odnosno utvrđivao otegotne okolnosti koje nisu bile predmetom raspravljanja niti obrazloženja prvostupanjske presude. Stoga je sud drugog stupnja, ''dodavanjem'' otegotnih okolnosti mimo prvostupanjskog postupka, ostvario navedenu povredu iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08 koja je utjecala na presudu.

 

6. U odnosu na tvrdnju da je sud drugog stupnja propustio ocijeniti žalbene navode osuđenika, treba reći slijedeće:

 

6.1. Usporednom analizom navoda osuđenikove žalbe i obrazloženja drugostupanjske presude nedvojbeno slijedi da je taj sud pod toč. 9. do 9.2. svoje odluke dao dostatne razloge zbog kojih smatra da žalba osuđenika zbog pogrešno utvrđenog stanja nije osnovana. Opširnom analizom sadržaja iskaza svjedoka, očevidaca događaja, drugostupanjski je sud prihvatio ocjenu prvostupanjskog suda o uvjerljivosti iskaza ošt. D. P. te time, ujedno, dao dostatne razloge zbog kojih suprotnu tezu žalbe smatra neosnovanom. Prvostupanjska i drugostupanjska presuda čine cjelinu koja, kao takva, treba dati pouzdanu osnovu za pravilno presuđenje. Analizom obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je taj sud vrlo opsežno i jasno odgovorio na sva sporna pitanja pa i ona koja su kasnije bile predmetom žalbenom postupka. Kod takve kvalitete prvostupanjske presude, koja u potpunosti obuhvaća razumnu ocjenu svih izvedenih dokaza, pa i onih vezanih uz utvrđenje da ošt. D. P., kao službenik pravosudne policije, nije protupravno gurao ruku u usta okrivljeniku na izvršavanju kazne zatvora, tada drugostupanjski sud nije bio u obvezi ponovno iznositi iste argumente kojima je sud prvog stupnja već odgovorio na sporna pitanja. Naime, prihvaćanje sveobuhvatnih  zaključaka danih u prvostupanjskoj presudi ne znači automatski da sud drugog stupnja ignorira navode žalbe, već pokazuje da se žalbom, ustvari, ne iznosi ništa bitno i novo što bi zaključivanje prvostupanjskog suda dovelo u sumnju.

 

6.2. Zaključno, nezadovoljstvo sadržajem obrazloženja odluke drugostupanjskog suda još ne znači da je taj sud povrijedio svoju obvezu iz čl. 487. st. 1. ZKP/08. Stoga se ovi navodi zahtjeva osuđenika, ustvari, svode na preocjenu činjenica utvrđenih u pravomoćnoj presudi, a što, prema taksativno navedenim razlozima pobijanja iz čl. 517. st. 1. ZKP/08, ne može biti predmetom ispitivanja povodom ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

7. Isto tako, neosnovano se zahtjevom tvrdi da je drugostupanjski sud, pri izricanju strože kazne osuđeniku, utvrđivao nove otegotne okolnosti nisu bile predmetom postupka pred prvim sudom.

 

7.1. Točno je da drugostupanjski sud ne može u sjednici vijeća utvrđivati nove činjenice koje zahtijevaju kontradiktorni postupak. Međutim, o tome se ovdje ne radi. Naime, drugostupanjski je sud, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, pod toč. 7.1. obrazloženja svoje odluke zaključio da su utvrđene otegotne okolnosti podcijenjene te da osuđeniku, pravilnom ocjenom njegove višestruke osuđenosti, treba izreći bezuvjetnu kaznu zatvora. Činjenica da su osuđeniku, između ostalog, objedinjene kazne zatvora presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kv I-58/2018 od 16. svibnja 2018. kojom je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od petnaest godina i deset mjeseci, nije nova jer jasno slijedi iz podataka kaznene evidencije (list 149) koji je na raspravi pred sudom prvom stupnja od 30. lipnja 2021., pročitan bez primjedaba. Također, uopće nije nova činjenica da su protiv osuđenika, za vrijeme izvršavanje kazne zatvora, vođeni stegovni postupci i izrečene posebne mjere reda i sigurnosti. To jasno slijedi iz rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj IK I -664/2017 od 12. rujna 2017. (list 68 spisa) koje u obrazloženju svoje presude citira i sud prvog stupnja, ali propušta cijeniti pri odluci o kazni.

 

7.2. Stoga, dakle, suprotno tvrdnji zahtjeva, sud drugog stupnja nije samostalno utvrđivao nove činjenice, već je preocjenio utvrđene okolnosti koje proizlaze iz stanja spisa i razloga prvostupanjske presude, čime je u potpunosti postupio sukladno svojim ovlastima.

 

8. Budući da su navodi zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude neosnovani trebalo je, temeljem čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 20. travnja 2023.

 

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu