- 1 -              III Kr 21/2023-5

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 21/2023-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. Z. D., zbog kaznenog djela iz čl. 181. st. 8. u vezi sa st. 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 4. veljače 2021. broj K-190/2019-26 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 20. listopada 2022. broj Kž-358/2021-4, u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se zahtjev os. Z. D. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 4. veljače 2021. broj K-190/2019-26 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 20. listopada 2022. broj Kž-358/2021-4, Z. D. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, nesavjesnog liječenja iz čl. 181. st. 8. u vezi sa st. 1. i 4. KZ/11. (u pravomoćnoj presudi pogrešno označenog kao teško kazneno djelo protiv zdravlja ljudi iz čl. 181. st. 8. u vezi sa st. 1., 4. i 5. KZ/11.) te  osuđen na kaznu zatvora od jedne godine i dva mjeseca, a na temelju članka 57. KZ/11. izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da se kazna zatvora od šest mjeseci ima izvršiti, dok se kazna zatvora od osam mjeseci neće izvršiti ako Z. D. u roku provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Protiv te pravomoćne presude os. Z. D. je pravovremeno po branitelju M. G., odvjetniku iz K., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) i to „temeljem čl. 515. ZKP/08., a zbog razloga iz čl. 517. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP/08., odnosno zbog povrede Kaznenog zakona na štetu osuđenika iz čl. 469. ZKP/08., jer djelo za koje je osuđen nije kazneno djelo, povrede odredaba kaznenog postupka koja je počinjena u žalbenom postupku i utjecala je na presudu, te zbog postupka koji je doveo do pravomoćne osude, a predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom RH i međunarodnim pravom“. U zahtjevu se predlaže „uz uvažavanje u zahtjevu iznijetih razloga, preinačiti pobijanu presudu i osloboditi osuđenika od optužbe da je počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret ili optužbu odbiti“, uz odgodu izvršenja pravomoćne presude u skladu s čl. 518. st. 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.).

 

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio u skladu s čl. 518. st. 4. ZKP/08.

 

4. Zahtjev nije osnovan.

 

5. Osuđenik u svojem zahtjevu navodi da u pobijanoj pravomoćnoj presudi postoji povreda kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08. jer da djelo koje je činjenično opisano u optužnici i za koje je pravomoćno osuđen nije kazneno djelo. Time u zahtjevu ističe povredu iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Međutim, kada obrazlaže istaknutu povredu, osuđenik ističe da „… da bi se radilo o nesavjesnom liječenju postupci zdravstvenog radnika moraju očito i bitno odstupati od prihvaćenih i prokušanih profesionalnih standarda ... da kaznena odgovornost postoji samo u slučaju očito nesavjesnog postupanja, odnosno u slučaju očitih odstupanja od pravila struke …“. Potom se osuđenik u zahtjevu osvrće na raniju sudsku praksu ovog suda te na u tijeku postupka provedene dokaze, posebno nalaze i mišljenja vještaka te zaključuje „… da u postupanju optuženika nema elemenata nesavjesnosti unatoč možda medicinskim propustima koje su vještaci utvrdili …“. Na takav način osuđenik u suštini iskazuje svoje nezadovoljstvo s u tijeku pravomoćno dovršenog postupka utvrđenim činjeničnim stanjem, a ne navodi razloge iz kojih bi proizlazilo da se radi o povredi kaznenog zakona na štetu osuđenika. No, u skladu s člankom 515. i člankom 517. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ne predstavlja osnovu za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, zbog čega ovi njegovi navodi nisu osnovani.

 

6. Obrazlažući zbog čega smatra da je u pobijanoj pravomoćnoj presudi počinjena povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08., osuđenik ističe da je „… u žalbenom postupku drugostupanjski sud počinio povredu kaznenog postupka koja je utjecala na presudu, iz čl. 450. st. 2 ZKP/08., odnosno iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., s obzirom da se drugostupanjski sud u svojoj odluci nije očitovao o odlučnim navodima iz žalbe okrivljenika protiv prvostupanjske presude i potpuno je zanemario postojanje isprava u spisu, odnosno medicinske dokumentacije koja uživa pravnu snagu javne isprave …“.  Premda povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., u skladu s člankom 517. ZKP/08., također ne može biti predmet preispitivanja u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka, na opisani način osuđenik očigledno opisuje povredu iz članka 487. stavka 1. ZKP/08. smatrajući da drugostupanjski sud nije ocijenio odlučne žalbene navode, a što da je utjecalo na presudu. No, u navedenom osuđenik nije u pravu.

 

6.1. Naime, premda doista drugostupanjski sud u svojoj presudi nije izričito spomenuo isprave u spisu na koje se poziva zahtjev (operacijske liste), iz obrazloženja drugostupanjske presude vidljivo je da je i o njima vodio računa prilikom odlučivanja o žalbi osuđenika. Tako drugostupanjski sud u svojoj presudi, između ostaloga,  navodi da „… je prvostupanjski sud izvođenjem dokaza pravilno utvrdio da je opt. Z. D. kao operater donio odluku o vrsti operacije koju će izvršiti nad njegovim pacijentom pok. K. G., tim više što je opt. D. prije operacije obavijestio oštećenika i obitelj oštećenika da će se obaviti operacija po H., te tražio za to njihov pristanak, no, na kraju je, kao operater, odlučio obaviti drugačiji zahvat. U prilog tome da je optuženik izvršio operaciju 15. listopada 2009. godine kao operater i donio odluku o vrsti operacije, upućuju iskazi svjedokinje B. P. V. (navodi da joj je optuženik pri ulasku u operacijsku dvoranu rekao da je on operater), svjedoka R. S. i K. D., koji suglasno iskazuju da je oštećenik bio optuženikov pacijent i on ga je operirao. … Nakon pozorne ocjene izvedenih dokaza, analizirajući svaki posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenom navodu, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da je opt. Z. D. počinio kazneno djelo pobliže opisano u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost. … Obzirom na navedeno, proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja .… drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postajanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih činjenica.“.

 

6.2. Dakle, drugostupanjski sud je cijenio sve izvedene dokaze i na temelju njih odbio žalbene navode osuđenika, upućujući ga na obrazloženje prvostupanjske presude, a radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Naime, prvostupanjski sud je u svojoj presudi na okolnost tko je bio operater prilikom operacije od 15. listopada 2009. dao vrlo iscrpne, jasne i valjane razloge (stranice  23. - 28. presude Općinskog suda u Varaždinu od 4. veljače 2021. broj K-190/2019-26) koje je u cijelosti prihvatio i drugostupanjski sud. Pritom je prvostupanjski sud doveo u vezu, kako iskaze svjedoka, tako i svu materijalnu dokumentaciju u spisu predmeta, argumentirano navodeći zbog čega kao istinite prihvaća iskaze pojedinih svjedoka koji su iskazivali kako su nastale operacijske liste, a zbog čega te liste ne smatra odlučnima za donošenje odluke o osuđenikovoj kaznenoj odgovornosti.

 

6.3. Drugo je pitanje osuđenikovo neslaganje s razlozima navedenim u pravomoćnoj presudi, no, to ne znači da je drugostupanjski sud povrijedio svoju obvezu iz članka 487. stavka 1. ZKP/08. koja bi bila od utjecaja na presudu. U konačnici, i tu se radi o osuđenikovom neslaganju s činjeničnim utvrđenjima iz pravomoćne presude, a što ne može biti predmetom odlučivanja u povodu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

6.4. S tim u vezi, svakako treba napomenuti da prvostupanjska i drugostupanjska presuda čine cjelinu i takva presuda kao cjelina treba dati pouzdanu osnovu za pravilno presuđenje. Raščlanjujući obrazloženja prvostupanjske presude, vidljivo je da je taj sud vrlo opsežno i jasno odgovorio na sva sporna pitanja pa i ona koja su kasnije bila pobijana žalbom u tijeku žalbenog postupka. Kraj takve kvalitete prvostupanjske presude, koja u potpunosti obuhvaća ocjenu svih izvedenih dokaza, drugostupanjski sud nije bio u obvezi ponovno iznositi iste argumente kojima je već prvostupanjski sud odgovorio na sporna pitanja. Naime, prihvaćanje sveobuhvatnih zaključaka danih u prvostupanjskoj presudi ne znači ujedno da drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene navode, već pokazuje da se u žalbi ne iznosi ništa bitno i novo što bi zaključivanje prvostupanjskog suda dovelo u sumnju. Drugačija bi obveza žalbenog suda bila u situaciji da u prvostupanjskoj presudi postoje nedostaci ili nejasnoće u procesu zaključivanja ili utvrđivanja odlučnih činjenica, a to ovdje nije slučaj pa je i ovaj navod u osuđenikovom zahtjevu neosnovan.

 

7. Osuđenik u zahtjevu ističe i da je „drugostupanjski sud … povrijedio odredbe kaznenog postupka, odnosno ponovio povredu koju je učinio i sud prvog stupnja iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer je izreka presude nerazumljiva“, pritom ističući da iz naziva kaznenog djela, kao i zakonskog opisa kaznenog djela, nije razumljivo o kojem se kaznenom djelu protiv zdravlja ljudi radi.

 

7.1. Neovisno o tome što povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., kao što je već navedeno, u skladu s čl. 517. ZKP/08., ne može biti predmetom razmatranja u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka, treba napomenuti da, unatoč pogreškama koje su, kako prvostupanjski, tako i drugostupanjski sud, počinili prilikom označavanja kaznenog djela za koje su osuđenika proglasili krivim, pravomoćna presuda nije zbog toga nerazumljiva da se ne bi mogla valjano ispitati.

 

7.2. Naime, točno je da su i prvostupanjski i drugostupanjski sud pogrešno naveli naziv kaznenog djela označavajući ga kao „teško kazneno djelo protiv zdravlja ljudi“, kako se je to kazneno djelo zvalo u Kaznenom zakonu („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: KZ/97.), a koje djelo svoj pravni kontinuitet ima u kaznenom djelu nesavjesnog liječenja iz članka 181. KZ/11. Također je točno i da je zakonska kvalifikacija koja, uz pravilno navedene stavke 1., 4. i 8. članka 181. KZ/11., sadržava još i stavak 5. istog članka, a to je, imajući na umu činjenični i pravni opis djela za koje je osuđenik proglašen krivim, suvišno. No, takvi pogrešni i suvišni navodi u pravomoćnoj presudi ne čine njezinu izreku nerazumljivom. Ovo stoga što je iz činjeničnog opisa, kao i pravnog opisa djela, jasno da se tu radi o kaznenom djelu nesavjesnog liječenja počinjenog iz nehaja, koje je za posljedicu imalo smrt  jedne osobe, opisanog u članku 181. stavku 8. u vezi sa stavcima 1. i 4. KZ/11. i da je stavak 5. članka 181. KZ/11. suvišno naveden i nije ni od kakvog utjecaja na kvalifikaciju djela za koje je osuđenik proglašen krivim. Također je i iz obrazloženja prvostupanjske presude, u dijelu u kojem se obrazlaže primjena blažeg zakona (stranica 30. presude Općinskog suda u Varaždinu od 4. veljače 2021. broj K-190/2019-26), vidljivo, unatoč ponovnom pogrešnom spominjanju stavka 5. članka 181. KZ/11., da je osuđenik proglašen krivim zbog kaznenog djela opisanog u članku 181. stavku 8. u vezi sa stavcima 1. i 4. KZ/11., za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina. Prema tome, unatoč očitim pogreškama u označavanju predmetnog kaznenog djela, iz prvostupanjske, a i iz drugostupanjske presude, može se razumjeti o kojem se djelu radi, zbog čega u pravomoćnoj presudi nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

7.3. Slijedom svega navedenog, u pravomoćnoj presudi nije ostvarena niti jedna od povreda koje se ističu u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, zbog čega je trebalo osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08., odlučiti kao u izreci. S obzirom na takvu odluku, nije bilo mjesta odgađanju izvršenja pravomoćne presude, u skladu s člankom 518. stavkom 5. ZKP/08., kako je to predloženo u zahtjevu.

 

Zagreb, 20. travnja 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.