- 1 -              Poslovni broj: Usž-1300/23-2

Poslovni broj: Usž-1300/23-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Borisa Markovića, članova vijeća, te višeg sudskog savjetnika – specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Grada R., Gradskog vijeća, R., protiv tuženika Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe M. B. iz R., zastupan po V. N., odvjetnici u Z., radi potvrđivanja odluke Gradskog vijeća Grada Rijeke o razrješenju intendanta Hrvatskog narodnog kazališta I. P.. Z., R., odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1239/22-13 od 27. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 20. travnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1239/22-13 od 27. siječnja 2023.

II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za nadoknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/I-611-02/22-01/0002, urbroj: 532-02-23-01/2-22-2 od 7. listopada 2022., te se nalaže tužitelju da zainteresiranoj osobi nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 999,99 eura/7.534,40 kuna, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima spora (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. – dalje: ZUS).

3.              Tužitelj u žalbi ponavlja navode iz obrazloženja prvostupanjske presude, te ističe da su svi razlozi iz kojih je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev utvrdio neosnovanim, iz čega se sam po sebi nameće zaključak da pobijana odluka nema razloga. Prvostupanjski sud koji je donio pobijanu presudu nije potpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno isti je tijekom postupka temeljem nepotpunih dokaza pogrešno utvrdio činjenično stanje, a zbog čega se ukazuje kako je počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka, te pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Tužitelj je već u tužbi predložio niz dokaza kojima potkrepljuje svoje navode, ali je prvostupanjski sud u predmetnom postupku održao tek jedno ročište, na kojem je donio rješenje da se odbijaju dokazni prijedlozi tužitelja, radi čega je vidljivo da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka kada je već u trenutku zakazivanja predmetnog ročišta donio odluku o ovoj pravnoj stvari. Tužitelj ni u kojem slučaju nije imao namjeru odugovlačiti predmetni spor, niti je predlagao nebitne i mnogobrojne dokaze, već je pokrenuvši ovaj spor imao za cilj dokazati nezakonitost, odnosno potpunu arbitrarnost pobijanog rješenja tuženika, kojim je odbijen njegov zahtjev za potvrđivanje odluke tužitelja o razrješenju intendanta Hrvatskog narodnog kazališta I. P.. Z., R.. Obzirom na sadržaj obrazloženja prvostupanjske odluke, tužitelj se ne može oteti dojmu da je isto paušalno, što je protivno njegovoj dužnosti obrazlaganja sadržaja pravne zaštite koja je tužitelju izrekom prvostupanjske odluke izostala. Obrazloženje presude bitan je sadržaj sudske odluke, koji mora sadržavati opis činjeničnog stanja utvrđenog na osnovi ocjene dokaza, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, na koji način i ocjenom kojih dokaza je sud utvrdio odlučne činjenice, te na temelju svega toga donijeti zakonitu presudu, što je u konkretnom slučaju izostalo.

U daljnjim navodima žalbe tužitelj navodi iz kojih razloga smatra da je bilo potrebno donijeti rješenje o razrješenju intendanta, a koje dokaze je prvostupanjski sud propustio provesti i na taj način utvrditi pravilno i potpuno činjenično stanje. Nadalje, ističe da se u konkretnom slučaju radi o primjeni odredbe članka 35. stavak 1. Zakona o kazalištima, koji propisuje da osnivač može razriješiti dužnosti intendanta kazališta ako ne prihvati programsko, odnosno financijsko izvješće. Tužitelj se u odluci o razrješenju izravno poziva na navedeni članak i obrazlaže ga navodeći da nije usvojeno izvješće o radu HNK I. P.. Z. na sjednici Gradskog vijeća 4. svibnja 2022., što i nije sporno. Posebno naglašava da je sud u obrazloženju presude pogrešno primijenio materijalno prava kada se pozvao na odredbe članka 25. stavak 1. Zakona o kazalištima, prilikom obrazlaganja razloga iz kojih smatra da je odluka tuženika zakonita i kada navodi da je njezina svrha kontrola postupanja osnivača i sprečavanje nezakonitog i arbitrarnog postupanja predstavničkog tijela.

Temeljem svega iznijetog, tužitelj smatra osporenu prvostupanjsku presudu nezakonitom, te predlaže da Visoki upravi sud po provedenom postupku poništi presudu Upravnog suda u Rijeci, te sam riješi ovu upravnu stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja.

4.              U odgovoru na žalbu tuženik ističe da su žalbeni navodi tužitelja u potpunosti neosnovani. U pobijanoj presudi sud pravilno navodi zakonski okvir koji je relevantan za ovaj postupak i iz kojeg proizlazi pravilnost pobijane presude. Sud navodi da je odredbom članka 25. stavka 3. Zakona o kazalištima propisano da intendanta nacionalnog kazališta na prijedlog kazališnog vijeća imenuje i razrješava predstavničko tijelo osnivača, odnosno sporazumno predstavnička tijela osnivača, kada nacionalno kazalište ima više osnivača, a potvrđuje ministar kulture. Imenovanje i razrješenje vršitelja dužnosti intendanta nacionalnog kazališta obavlja se na isti način bez provođenja javnog natječaja i potvrđivanja ministra kulture. Sud pravilno navodi da je tuženik osnovano postupio odbivši zahtjev tužitelja za potvrđivanjem predmetne odluke o razrješenju, jer je nedvojbeno utvrđeno da nije moguće ispitati zakonitost rješenja tuženika, jer obrazloženje predmetne odluke o razrješenju nije sastavljeno u skladu s odredbama članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku, budući da razlozi koji su u odluci navedeni nisu precizirani, niti konkretizirani, niti potkrijepljeni dokazima, niti je iz istih razvidno koji su propisi prekršeni, kao niti koja je šteta prouzročena uslijed koje su nastale nesagledive i veće štete u obavljanju djelatnosti predmetne ustanove.

Iz svih navedenih razloga tuženik smatra žalbu tužitelja neosnovanom, te predlaže Visokom upravnom sudu RH da istu odbije.

5.              Odgovor na žalbu podnijela je i zainteresirana osoba, M. B. iz R., u kojoj navodi da sud u pobijanoj odluci, primjenjujući zakonsku regulativu, utvrđuje da je tuženik valjano odbio zahtjev tužitelja za potvrđivanjem odluke o razrješenju, jer tu odluku nije moguće ispitati, jer iz nje nije moguće utvrditi postojanje nezakonitog postupanja ili propusta zainteresirane osobe kao intendanta, radi čega drži neosnovanu žalbu tužitelja, uz ponavljanje navoda danih tijekom upravnog spora, te konačno predlaže da Visoki upravni sud žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu, te ga obveže da mu naknadi troškove sastava odgovora na žalbu.

6.              Žalba nije osnovana.

7.              Suprotno tvrdnji tužitelja, ovaj Sud ocjenjuje da je upravni sud u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a, stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka. Upravni sud nije počinio ni jednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a. U obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a, te je ovaj prigovor kao neosnovan valjalo odbiti.

8.              Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, te je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, uz obrazloženje s kojim je i ovaj Sud suglasan.

9.              Naime, u konkretnom slučaju osporenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za potvrđivanje odluke Gradskog vijeća Grada Rijeke o razrješenju M. B. intendanta HNK I. P. Z., R., radi čega je tužitelj pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom u Rijeci. Tijekom spora prvostupanjski sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora i postupka, detaljno nabrojane u točki 8. obrazloženja prvostupanjske presude, te je nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na odredbu članka 25. stavka 3. Zakona o kazalištima ("Narodne novine", 71/06., 121/13., 26/14. i 98/19.) koji propisuje da intendanta nacionalnog kazališta na prijedlog kazališnog vijeća imenuje i razrješuje predstavničko tijelo osnivača, odnosno sporazumno predstavnička tijela osnivača, kada nacionalno kazalište ima više osnivača, a potvrđuje ministar kulture. Imenovanje i razrješenje vršitelja dužnosti intendanta nacionalnog kazališta obavlja se na isti način bez provođenja javnog natječaja i potvrđivanja ministra kulture. Također je prvostupanjski sud pravilno ukazao na odredbu članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09.) kojom odredbom je propisano da obrazloženje rješenja sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka, te propise na temelju kojih je stvar riješena.

10.              Pravilno je u točki 15. obrazloženja prvostupanjske presude sud naveo da je tuženik osnovano postupio odbivši zahtjev tužitelja za potvrđivanje predmetne odluke o razrješenju, jer u toj odluci nisu precizirani niti konkretizirani, niti potkrijepljeni dokazi, razlozi zbog kojih je zainteresirana osoba razriješena dužnosti intendanta, a što je prvostupanjski sud valjano obrazložio. Razloge koji se navode u obrazloženju odluke o razrješenju valja dokazati, te nije dovoljno samo navesti da je zainteresirana osoba razriješena zbog neusvojenog izvješća o radu kazališta, zbog uvida u ravnateljske uvjete, te naknadnih odluka i aneksa koji pogoduju privilegiranim pojedincima, zbog konstantnog neiznošenja istine na izravna traženja i upite članova kazališnog vijeća o ugovorima i isplatama za vrijeme sudjelovanja na EPK itd., niti je dovoljno te razloge obrazlagati tijekom upravnog spora ili u žalbenim navodima, a u smislu naprijed citirane odredbe članka 98. stavka 5. ZUP-a na koju činjenicu je prvostupanjski sud valjano ukazao u obrazloženju svoje odluke.

              Obrazloženje osporene odluke, prema ocjeni ovoga Suda, sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta odluka mogla biti produkt arbitrarnog postupanja, odnosno sudske samovolje, radi čega je prigovore iznijete u žalbi kao neosnovane valjalo odbiti.

11.              Stoga, kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

12.              Odluka o troškovima odgovora na žalbu iz točke II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 79. točka 1. ZUS-a, jer ovaj Sud smatra da trošak odgovora na žalbu zainteresirane osobe ne čini opravdani izdatak učinjen u tijeku ili u povodu spora, a bez kojeg upravni sud ne bi mogao riješiti žalbu tužitelja, radi čega je riješeno kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 20. travnja 2023.

 

     Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.