1              Poslovni broj: Gž-591/2023-3

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-591/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljanom od sudaca tog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća te Andree Boras-Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Sonje Meštrović kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E.&S. B. d.d., OIB: ..., R., zastupan po punomoćniku Z. B., odvjetniku i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu B. & P. j.t.d. u Z., protiv I. tuženice V. O., OIB: ..., iz Z., II. tuženika K. O., OIB: ..., iz Z. i III. tuženika I. O., OIB: ..., iz Z., svi zastupani po punomoćniku M. Z., odvjetniku i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Z. i dr. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 25. siječnja 2023., Poslovni broj: 6 P-1244/2016-63, u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 25. siječnja 2023., Poslovni broj: 6 P-1244/2016-63

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom naloženo je I. tuženici V. O. isplatiti tužitelju E.&S. B. d.d. iznos 12.416,75 eur1 / 93.554,00 kn sa zateznom kamatom od 14. lipnja 2013. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana ( točka I. izreke).

 

2.              U odluci pod točkom II. izreke nalaženo je II. tuženiku K. O. isplatiti tužitelju E.&S. B. d.d. iznos 114,54 eur / 863,00 kn sa zateznom kamatom od 14. lipnja 2013. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

3.              Nadalje, u točki III. izreke nalaženo je III. tuženiku I. O. isplatiti tužitelju E.&S. B. d.d. iznos 6.093,84 eur / 45.914,00 kn sa zateznom kamatom od 14. lipnja 2013. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

4.              Ujedno je naloženo tuženicima solidarno isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu 3.985,47 eur / 30.028,52 kn sa zateznom kamatom od 25. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana ( točka IV. izreke).

 

5.               Protiv prvostupanjske presude žale se tuženici zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 -dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da odbije u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice i tužiteljicu obveže na plaćanje troškova postupka kao i troška žalbe, podredno ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet na ponovno suđenje.

 

5. 1.              Tužitelj je podnio odgovor na žalbu te osporio žalbene navode i predložio žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

6.               Žalba nije osnovana.

 

7. Osporavajući zakonitost pobijane presude tuženik se u žalbi poziva na bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, te onu iz članka 354. st. 1. u svezi sa člankom 8. ZPP-a ističući da izreka presude proturječni sama sebi i razlozima presude, da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su razlozi o odlučnim činjenicama proturječni i nejasni, te da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, a da nisu pravilno ocjenjeni navodi koji su bili od odlučnog značaja, te da sud nije savjesno i brižljivo ocijenio provedene dokaze i u smislu članka 8. ZPP-a, niti da je vodio računa o odredbi članka 219. ZPP-a i da je pogrešno primijenio odredbu članka 221.a ZPP-a.

7.1. Neosnovani su navedeni žalbeni navodi, jer pobijana presuda ne trpi od naprijed navedenih nedostataka. Naime, prema stajalištu ovoga suda izreka pobijane presude ne proturječni sama sebi niti razlozima presude, u njoj su navedeni razlozi o odlučim činjenicama, a navedeni razlozi nisu proturječni, niti su nejasni, niti postoji proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava i zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

 

7.2. Provedene dokaze sud prvog stupnja cijenio je upravo onako kako nalaže odredba članka 8. ZPP-a, pravilno je primijenio i odredbu članka 7., odredbu članka 219. ZPP-a vezano za teret dokazivanja, te je pravilno primijenio i odredbu članka 221.a ZPP-a.

 

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja protiv I. - III. tuženika kao solidarnih dužnika, kao nasljednika iza pok. B. O. za isplatu 18.866,14 eur/ 142.146,94 kn sa zateznom kamatom od 14. lipnja 2013. i to po osnovi nepodmirenog duga po Ugovoru o kreditu od 12. lipnja 2008.

 

9. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je prednik tuženika, sada pok. B. O., kao korisnik kredita, sa tužiteljem, kao kreditorom, 12. lipnja 2008. sklopio Ugovor o kreditu za 160.000,00 kn, sa rokom vraćanja 120 mjeseci i mjesečnim iznosom obroka 1.909,62 kn, koji je Ugovor raskinut odnosno otkazan zbog neplaćanja anuiteta i to 23. studenog 2012. ,a kako to proizlazi iz obavijesti tužitelja na listu 68 spisa koju je korisnik kredita zaprimio 27. studenog 2012. (povratnica. list 69 spisa).

 

10. Isto tako u postupku nije bilo sporno da je korisnik kredita B. O. umro ... te da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju broj: O-2168/14-10, UPP-OS-27/14-10 javnog bilježnika J. Š. iz Z. od dana 20. kolovoza 2014. Njegovim nasljednicima proglašeni, temeljem zakona i ustupa- supruga V. O., sin K. O. i sin I. O.

 

11. Sporno je, međutim, u postupku valjalo raspraviti i utvrditi jesu li tuženici u obvezi podmirenja utuženog potraživanja obzirom da su isti, sporeći i visinu zahtjeva, prigovorili da utuženi iznos prelazi vrijednost naslijeđenog dijela svakog od tuženika sukladno odredbi članka odredbom čl. 139. st. 1. i 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, dalje u tekstu: ZN), kojom je propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do vrijednosti naslijeđene imovne.

 

12. Raspravljajući po navedenom zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio:

- da u izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja od 13. lipnja 2013. ukupan dug po kreditu na taj dan iznosi 142.146,94 kn, od čega 125.837,75 kn na ime glavnice; 15.346,42 kn na ime redovne kamate te 962,77 kn na ime zatezne kamate,

- da je u dopisu Triglav osiguranja od 21. veljače 2017. (list 86 spisa) polica životnog osiguranja broj 4207956 ugovaratelja B. O., stornirana bez vrijednosti zbog neplaćanja premije osiguranja. Početak osiguranja bio je 1. ožujka 2003., a posljednja premija je uplaćena 18. studenog 2004. te je plaćen ukupno 21 mjesečni obrok,

- da je financijskim vještačenjem po vještaku D. P. na dan 13. lipnja 2013. ukupno dugovanje po kreditu iznosi 143.895,38 kn, od čega 128.959,09 kn na ime glavnice; 14.090,32 kn na ime redovne kamate te 845,97 kn na ime zatezne kamate, dok je stanje duga po kreditu na dan smrti korisnika kredita (27. veljače 2014.) tako da isti na taj dan iznosi 155.626,14 kn, od čega 125.959,09 kn na ime glavnice; 14.090,32 kn na ime redovne kamate te 12.576,73 kn na ime zatezne kamate,

- da je prema dopisu Ministarstva financija Porezne uprave (list 103 spisa) u veljači 2014., prosječna tržišna cijena za nekretninu u Z., ..., u naravi stan na I. katu, površine 23,81 m2 - iznosila 5.785,06 kn/m2,

- da je prema dopisu Z. H., (list 82 spisa), u odnosu na grobno mjesto pobliže opisanom u toč. I B) rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika (list 11 spisa), očevidom na terenu procijenjena vrijednost uređenja tog grobnog mjesta na 5.180,00 kn (bez PDV-a),

- da su prema dopisu A. B. - promet po računu (list 78 spisa), E. B. o stanju na tekućem računu (list 80 spisa) te P. B. Z. o stanju po računima (list 84 spisa), a sve u odnosu na račune navedene toč. I. C) do I) rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika, a koje je naslijedila I. tuženica, svi na dan smrti prednika tuženika- bili ili u negativnom saldu ili sa stanjem 0,00 kn, čime dakle I. tuženica po računima nije naslijedila nikakvu vrijednost.

 

13. Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje financijskog vještaka budući da je isto sačinjeno stručno, detaljno i obrazloženo, na temelju sve raspoložive relevantne dokumentacije, a pisanim očitovanjem vještak je otklonio sve prigovore tuženika na nalaz i mišljenje, te isto sud nalazi jasnim, potpunim i neproturječnim.

 

14. Pri tome se sud pozvao na odredbu čl. 139. st. 1. i 3. ZN-a u svezi s odredbom 4. istog članka , kojom je propisano da, kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva.

 

15. Naime, nasljednici odgovaraju solidarno za dugove ostavitelja i to svaki do visine svog nasljednog dijela, a što znači da vjerovnik može od svakog pojedinog nasljednika zahtijevati ispunjenje obveze, ali samo do visine naslijeđenog dijela tog pojedinog nasljednika. Stoga, iako nasljednici dakle, solidarno odgovaraju za ostaviteljeve dugove, odgovornost svakog pojedinog nasljednika prema vjerovniku ne može biti veća od visine njegovog naslijeđenog dijela (tako i VSRH u Rev-x-741/16 od 13. veljače 2018.).

 

16. Neosnovano žalba  osporava i to žalbenim razlogom pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ukazujući s tim u svezi i na pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja.

 

16.1. Naime, iz stanja spisa je razvidno da je V. O. nasljednica pok. supruga B. O. temeljem rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika J. Š. posl. br. O-2168/14 naslijedila te postala vanknjižna vlasnica 2/3 dijela jednosobnog stana u Z. u ulici ..., površine 23,81 m2, označen šifrom 04717155, u zgradi sagrađenoj na kč. br. 3958 k.o. Blato te da je temeljem istog rješenja o nasljeđivanju dobila pravo korištenja grobnog mjesta na Groblju S. odjel RKT. polje 1B, razred I, broj 278 i to u 2/6 dijela. I.

 

17. S druge strane II. tuženik je nasljednik pok. oca B. O. te da je temeljem rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika J. Š. posl. br. O-2168/14 naslijedio – dobio pravo korištenja grobnog mjesta na Groblju S. odjel RKT. polje 1B, razred I, broj 278 i to u 1/6 dijela, a III. tuženik kao nasljednik pok. oca B. O. je temeljem citiranog rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika J. Š. posl. br. O-2168/14 naslijedio te postao vanknjižni vlasnik u 1/3 dijela jednosobnog stana u Z. u ulici ..., površine 23,81 m2, označen šifrom 04717155, u zgradi sagrađenoj na kč. br. 3958 k.o. B.

 

18. U ovom stadiju postupka sporno je, je li grobno mjesto imovinsko pravo i odgovaraju li tuženici kao nasljednici za obveze ostavitelja. Naime, sukladno odredbi članka 10. stavak 1. Zakona o grobljima („Narodne novine“, broj 19/98,50/12, 89/17, dalje ZOG) grobljem upravlja pravna osoba ili drugi subjekt osnovan prema uvjetima i na način propisan posebnim propisom (u daljnjem tekstu: uprava groblja). Stavkom 2. istog članka propisano je da upravljanje grobljem razumijeva dodjelu grobnih mjesta, uređenje, održavanje i rekonstrukciju groblja (promjena površine, razmještaj putova i sl.) na način koji odgovara tehničkim i sanitarnim uvjetima, pri čemu treba voditi računa o zaštiti okoliša a osobito o krajobraznim i estetskim vrijednostima.

 

19. Nadalje, odredbom članka 13. stavak 1. ZOG propisano je da uprava groblja daje grobno mjesto na korištenje na neodređeno vrijeme uz naknadu te o tome donosi rješenje, a protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka zainteresirana osoba može izjaviti žalbu nadležnom tijelu za komunalne poslove jedinice lokalne samouprave (stavak 2.). Za korištenje grobnog mjesta korisnik plaća godišnju grobnu naknadu (stavak 3). Visinu naknade iz stavka 1. i 3. ovoga članka utvrđuje uprava groblja u skladu s uvjetima i mjerilima propisanim odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave.

 

20. Odredbom članka 15. stavak 3. ZOG propisano je da nakon smrti korisnika grobnog mjesta korištenje grobnog mjesta stječu njegovi nasljednici, a prema stavku 4. članka 15. ZOG, korisnik može korištenje grobnog mjesta ugovorom ustupiti trećim osobama, a ugovor o ustupanju tog korištenja mora se dostaviti upravi groblja radi upisa novog korisnika u grobni očevidnik.

 

21. Predmet vlasništva sukladno članku 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZV) može biti svaka pokretna i nepokretna stvar, osim onih koje za to nisu sposobne, a stvari se definiraju kao tjelesni dijelovi prirode, različiti od ljudi koje služe ljudima za upotrebu, ali i sve drugo što je zakonom na stvarima izjednačeno, dok pravo vlasništva slijedom odredbe članak 30. stavak 2. ZV u sebi sadrži pravo na posjedovanje, uporabu, korištenje i raspolaganje sa stvari,

 

22. Dakle, imajući u vidu citirane odredbe ZOG i ZV prema stajalištu ovoga suda pravo korištenja grobnog mjesta je imovinsko pravo, a kako je i pravo korištenja jedno od vlasničkih ovlaštenja iz odredbe članka 30. ZV, to se na pravo korištenja grobnog mjesta glede pitanja koja nisu regulirana Zakonom o grobljima imaju primijeniti i odredbe ZV.

 

23. Točno je da je vlasnik groblja odnosno zemljišta na kojem se nalazi grobno mjesto jedinica lokalne samouprave i da grobljem upravlja Uprava groblja, koja između ostalog, dodjeljuje pravo korištenja grobnog mjesta, međutim, nije točno da pravo korištenja grobnog mjesta nije imovinsko pravo.

 

24. Iz tijeka postupka nedvojbeno proizlazi da su tuženici naslijedili pravo korištenja grobnog mjesta, a koje imovinsko pravo kao takvo je u prometu, a ne izvan prometa i ima svoju novčanu vrijednost. Dakle, pravo korištenja grobnog mjesta je posebno imovinsko pravo koje obuhvaća pravo raspolaganja grobnim mjestom, pravo ukopa u grobno mjesto i pravo uređenja grobnog mjesta, dakle, isto se može naslijediti, pa se radi o pravu koje je imovinsko i koje se kao takvo nalazi u prometu. Da je tome tako proizlazi i iz odredbi članka 15. stavak 3. i 4. ZOG.

 

25. Neosnovani su i navodi žalbe da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine utječe i činjenica da su tuženici izvanknjižni vlasnici na predmetnoj nekretnini što bi umanjilo procijenjenu vrijednost predmetnog stana jer tuženici nisu imali prijedbe na dostavljene podatke od strane Porezne uprava pri čemu dostavljeni ugovor o kupoprodaji od strane tuženika nije pravno relevantan, između ostalog i obzirom na činjenicu da je isti sastavljen dvije godine nakon smrti ostavitelj.

 

26. Kako dakle, tuženici nisu ničime dokazali da bi podmirili i druge dugove njihova prednika, kako je prethodno navedeno, kraj utvrđene visine duga po kreditu iza pok. B. O. (ukupno 19.098,20 eur/ 143.895,38 kn), a kraj utvrđenih vrijednosti naslijeđene imovine na dan smrti prednika i to stana i prava korištenja grobnog mjesta odnosno vrijednosti uređenja groba (po računima banaka nije bilo nikakvih pozitivnih iznosa sa nasljeđivanje) te obzirom na utvrđene nasljedničke omjere I. do III. tuženika i vrijednosti naslijeđene imovine svakog pojedinog nasljednika - I. tuženica odgovara do vrijednosti 12.416,86 eur/ 93.554,86 kn (zbroj 2/3 vrijednosti naslijeđenog stana i 2/6 vrijednosti uređenja grobnog mjesta), II. tuženik odgovara do vrijednosti 114,58 eur/ 863,33 kn (1/6 vrijednosti uređenja grobnog mjesta) i III. tuženik odgovara od vrijednosti 6.093,85 eur / 45.914,09 kn (1/3 vrijednosti naslijeđenog stana), u odnosu na ukupno utvrđenu visinu duga.

 

27. Budući da je tužitelj zahtjevom od 12. veljače 2020. potraživao od svakog od tuženika isplatu iznosa i to upravo do visine do koje isti i odgovaraju, to je temeljem odredbe čl. 139. st.1. i 3. ZN u vezi odredbe čl. 43. st.1. ZOO pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja sukladno navedenim utvrđenim udjelima.

 

28. U odnosu na navode žalbe da bi plaćanjem zatezne kamate opseg odgovornosti nasljednika za ostaviteljeve dugove premašio vrijednost naslijeđene imovine sukladno odredbi članka 139. stavak 3. ZN-a, za odgovoriti je da je u postupku sud prvog stupnja pravilno utvrdio vrijednost duga ostavitelja u trenutku smrti, kada obveza podmirenja njegova duga ( koji obuhvaća kako glavni dug tako i ugovorne odnosne zakonske kamate zbog zakašnjenja u plaćanju glavnice) i to do visine vrijednosti naslijeđene imovine prelazi na njegove nasljednike, što je konkretni slučaj.

 

29. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pozi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.

 

U Splitu 20. travnja 2023.