1

Poslovni broj Gž-1407/2021-2

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-1407/2021-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja A. d. o. o. iz Z., OIB: ...., zastupanog po punomoćnici R. R., odvjetnici iz Z., protiv protustranke T. d. o. o. V. “u stečaju” iz B. i H., JIB ..., zastupanog po stečajnom upravitelju E. D. iz S., radi priznanja strane sudske odluke, odlučujući o žalbi protustranke izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 38-R1-212/20 od 27. siječnja 2021. godine, 20. travnja 2023.

 

 

r i j e š i o  j e

 

              Odbija se žalba protustranke kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 38-R1-212/20 od 27. siječnja 2021. godine.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Rješenjem prvostupanjskog suda priznata je presuda Općinskog suda u Sarajevu, Kanton Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine broj 65 0 Ps 020876 15 Ps 2 od 18. studenoga 2016. godine, koja je postala pravomoćna dana 31. siječnja 2018. godine, a izvršna dana 10. travnja 2018. godine i koja glasi:

 

              „Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom da se nalaže tuženom da tužitelju isplati iznos od 1.765.764,91 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26. 02. 2001. godine kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i da naknadi tužitelju troškove postupka, a sve u roku od 30 dana.

 

              Odbija se tužitelj sa eventualnim tužbenim zahtjevom da se nalaže tuženom da prema Ugovoru o cesiji od 19. 09. 2012. godine isplati cesionaru V. A., S. N. W. iznos od 1.765.764,91 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26. 02. 2001. godine kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i da naknadi tužitelju troškove postupka, a sve u roku od 30 dana.

 

              Tužitelj je dužan tuženom nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.926,45 KM, a sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.“

 

2.              Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi protustranka, koja se izrijekom ne poziva na određene žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22, u nastavku teksta: ZPP), u vezi s odredbom paragrafa 21. stavak 1. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934. godine, koji propis se u ovom postupku primjenjuje u skladu s odredbama članaka 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine („Narodne novine“ br. 73/91, u nastavku teksta: ZIP).

 

3.              U žalbi u glavnome navodi kako uz rješenje Naslovnog suda od 28. srpnja 2020. godine nije zaprimio priloge uz predmetni prijedlog radi priznanja strane sudske odluke (u nastavku teksta: Prijedlog), pa da se nije mogao očitovati na te priloge, a samim time niti na navode iz Prijedloga, čime je povrijeđeno njegovo pravo propisano odredbom članka 5. ZPP-a.

 

4.              Nadalje ističe da u konkretnoj pravnoj stvari treba primijeniti odredbe članaka 86-96. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Narodne novine“ br.  53/91 i 88/01, u nastavku teksta: ZRSZ), iz kojih da proizlazi kako se priznanje i izvršenje strane sudske odluke u R. H. može tražiti samo ako predlagatelj za to ima pravni interes, što se prije svega odnosi na situaciju u kojoj se izvršenje predmetne presude ima tražiti u R. H., u vezi čega navodi da on ima sjedište u B. i H., te da u R. H. nema nikakve imovine, niti je stranka u postupcima koje predlagatelj vodi sa trećim osobama u toj državi, pa smatra da predlagatelj nema nikakvu materijalno-pravnu niti procesno-pravnu legitimaciju u ovom postupku, već da je Prijedlog trebao podnijeti prema stranci s kojom navodno vodi spor, tj. prema tvrtki V. A., pa smatra da žalitelj nije pasivno legitimiran u ovom postupku, u vezi čega ukazuje i na odredbu članka 23. stavak 2. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima („Narodne novine“-Međunarodni ugovori br. 12/96 i 5/03, u nastavku teksta: Sporazum).

 

5.              Protustranka navodi da se trenutno nalazi u stečajnom postupku, pa da se u smislu odredbe članka 14. i drugih odredaba ZRSZ-a na pitanje pravnih posljedica stečajnog postupka trebaju primijeniti odredbe zakonodavstva Bosne i Hercegovine, tj. odredbe Zakona o stečajnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, a da predlagatelj nije u skladu s odredbom članka 46. potonjeg Zakona prijavio svoju tražbinu u odnosu na istoga u stečajnom postupku, pa da je uslijed toga izgubio sva prava koja proizlaze iz presuda koje bi eventualno bile donesene protiv žalitelja, što da uključuje i pravo zahtijevati priznanje takvih odluka.

 

6.              Iz navedenih razloga predlaže da se pobijano rješenje ukine.

 

7.              Predlagatelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane, te predlaže da se žalba odbije.

 

8.              Žalba nije osnovana.

 

9.              Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije utvrđuje da je predlagatelj u ovom predmetu podnio dana 01. travnja 2019. godine Prijedlog radi priznanja strane sudske odluke, tj. presude Općinskog suda u Sarajevu, Kanton Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine broj 65 O Ps 020876 15 Ps 2 od 18. studenoga 2016. godine, koja je postala pravomoćna dana 31. siječnja 2018. godine, a izvršna (ovršna) dana 10. travnja 2018. godine, koji Prijedlog je zajedno uz sve priloge dostavljen na očitovanje protustranci, u roku od 15 dana, koji se do donošenja pobijanog rješenja nije očitovao na Prijedlog.

 

10.              Utvrđujući da su za priznanje potonje strane sudske odluke ispunjene pretpostavke iz članaka 20. i 21. Sporazuma, a pozivom i na odredbu članka 23. tog Sporazuma, kao i na odredbe članaka 2. i 65. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (“Narodne novine” br. 101/17, u nastavku teksta: ZMPP), odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

 

11.              Prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena neka od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s odredbom paragrafa 21. stavak 1. ZIP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

12.              Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje protustranka, jer je iz prvostupanjskog spisa razvidno da je sud prvog stupnja rješenjem poslovni broj 38-R1-212/20 od 28. srpnja 2020. godine (list 61 spisa) naložio protustranci da se u roku od 15 dana od dana primitka tog rješenja očituje na predmetni Prijedlog s njegovim prilozima, koje rješenje je zajedno s Prijedlogom i prilozima dostavljeno protustranci (njegovom stečajnom upravitelju) dana 07. kolovoza 2020. godine, kako proizlazi iz priložene povratnice, a na koji Prijedlog i priloge se isti do donošenja pobijane odluke nije očitovao, pa su neosnovane tvrdnje žalitelja da mu nisu dostavljeni na očitovanje prilozi uz Prijedlog, pa da bi slijedom toga bio onemogućen u raspravljanju u ovom postupku.

 

13.              Na navode protustranke koja smatra da bi u konkretnom slučaju dolazile u primjenu odredbe ZRSZ-a, valja odgovoriti da se na pitanje priznanja predmetne strane sudske odluke, tj. presude navedenog suda Federacije Bosne i Hercegovine, trebaju primjeniti odredbe Sporazuma, jer na to ukazuje kako odredba članka 3. ranijeg ZRSZ-a, tako i odredba članka 2. sada važećeg ZMPP-a.

 

14.              Neosnovano protustranka osporava postojanje pravnog interesa predlagatelja za priznanje navedene strane sudske odluke, jer isti kao stranka parničnog postupka u kojem je donesena spomenuta presuda suda Federacije Bosne i Hercegovine ima pravni interes za takvo priznanje, a s obzirom na dokazane tvrdnje iz Prijedloga da je naznačenoj stranoj odluci prethodila Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine poslovni broj AP 4659/11 od 22. siječnja 2015. godine kojom je između ostalih ukinuta pravomoćna odluka Općinskog suda u Sarajevu kojom je u istom predmetu prethodno bio usvojen tužbeni zahtjev ovdje protustranke kao tužitelja, a koja odluka je bila priznata u Republici Hrvatskoj prije donošenja spomenute Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, pa je utoliko ispunjen uvjet propisan odredbom članka 23. stavak 2. Sporazuma, pri čemu su neosnovane tvrdnje protustranke da nije pasivno legitimiran u ovom postupku, jer takva njegova legitimacija izvire iz činjenice da je bio stranka (tužitelj) u postupku u kojem je donesena predmetna strana odluka.

 

15.              Isto tako, neosnovano je i pozivanje žalitelja na činjenicu da se isti trenutno nalazi u stečajnom postupku, jer ta okolnost nije prema odredbama Sporazuma zapreka priznavanju predmetne strane sudske odluke, koja nije donesena u okviru stečajnog postupka koji se vodi protiv protustranke, zbog čega je neosnovano pozivanje protustranke na odredbe zakonodavstva Bosne i Hercegovine, tj. Zakona o stečajnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, kojeg isti usput rečeno, a protivno žalbenim navodima, nije niti priložio u predmetni spis, tj. uz žalbu.

 

16.              Stoga je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da su za priznanje predmetne strane sudske odluke ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 21. Sporazuma, što protustranka sadržajem žalbenih navoda u stvari niti ne osporava, pa je pravilno odlučeno kao u izreci pobijanog rješenja.

 

17.              Iz navedenih razloga valjalo je žalbu protustranke odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. ZIP-a.

 

 

U Rijeci 20. travnja 2023.

 

 

                                                                                                                               S u d a c:

                                                                                                                                     Alen Perhat, v.r.