1                            Broj: Ppž-12655/2021

                                                                                                            Broj: Ppž-12655/2021

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog I. O., zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenog I. O. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj Pp J-1327/2019 od 4. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 8. ožujka 2023. i 20. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I.              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog I. O. i potvrđuje se pobijana presuda.

II.       Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni I. O. obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 eura (trideseteura) / 226,04 kune (dvjestodvadesetšestkunaičetirilipe)[1], u roku 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku broj Pp J-1327/2019 od 4. studenog 2021. okrivljeni I. O. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te mu je izrečena  novčana kazna u iznosu od 750,00 kuna (protuvrijednost domaće valute iznosa od 199 DEM odnosno 99 EURA), uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, dok je na ime troškova prekršajnog postupka dužna platiti paušalni iznos od 200,00 kuna.

2. Protiv te presude, pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni I. O., zbog povrede materijalnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te prijedlogom da se oslobodi od optužbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na žalbene navode, prvenstveno valja navesti da nije počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava kada je prvostupanjski sud proveo postupak po optužnom prijedlogu ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko – neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik, broj 511-03-07/05-5-45-1/2019 od 24. rujna 2019., te donio odluku o prekršajnoj odgovornosti žalitelja za prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

6. Prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira čini onaj počinitelj koji omalovažava ili vrijeđa državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja. Sva zakonska obilježja prekršaja proizlaze iz ponašanja žalitelja u inkriminirano vrijeme.

7. U pravu je žalitelj kada navodi da je sukladno odredbama Sudskog poslovnika (Narodne novine broj 37/14., 49/14., 08/15., 35/15., 123/15., 45/16., 29/17., 33/17. – ispravak, 34/17., 57/17., 101/18., 119/18., 81/19., 128/19., 39/20., 47/20., 138/20., 147/20., 70/21., 99/21., 145/21., 23/22., 12/23.), prvostupanjski sud trebao jasno navesti glasilo u kojem je propis kojega primjenjuje objavljen, međutim, takav propust prvostupanjskog suda nije razlogom da pobijana presuda ne bi bila podobna za preispitivanje.

8. Nadalje, bez ulaženja u smisao i sadržaj odluke Ustavnog suda dostavljene uz žalbu, a koja nije u vezi s predmetnom optužbom, prekršaj za kojega je okrivljenik proglašen krivim jer je omalovažavao i vrijeđao službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem, opisano je u odredbi članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a ne odredbi članka 14. istog Zakona, što sugerira žalitelj.

9. U odnosu na u žalbi izneseno da zaposlenice ustrojstvenih jedinica Županije dubrovačko – neretvanske nisu državne službenice, nego da se radi o lokalnoj i regionalnoj samoupravi, okrivljeniku se ponovno ukazuje na sadržaj odredba članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i njezina zakonska obilježja, pri čemu se nigdje ne spominje pojam državnih službenika, već službenih osoba koje obavljaju dužnosti koje su im dodijeljene sukladno zakonu. Djelatnici Županije dubrovačko – neretvanske u obavljanju poslova koji su im dodijeljeni na temelju zakona to jesu.

10. Na činjenična utvrđenja odnosno žalbu izjavljenu po zakonskom osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja je ustvari u cijelosti odgovoreno. Okrivljenik ne negira da bi postupao na način kako je to opisano u izreci optužnog prijedloga, a potom i pobijane presude, već isključivo pokušava dokazati da takvo postupanje nije prekršaj. U tom smislu mu je u cijelosti odgovoreno kroz analizu istaknute žalbene osnove povrede materijalnog prekršajnog prava.

11. Ispitujući potom odluku o kazni, ovaj sud u cijelosti prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda, prvenstveno imajući u vidu okolnosti počinjenja prekršaja te društvenu neprihvatljivost i nužnost osude svakog oblika ponižavanja i vrijeđanja službenih osoba prilikom obavljanja službenih dužnosti, a potom i raniju višestruku prekršajnu kažnjavanost. Novčana kazna kao blaža, budući Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u članku 17. predviđa kažnjavanje i kaznom zatvora, i to unutar zakonskog okvira, ostvariti će svrhu kažnjavanja iz članka 6. i 36. Prekršajnog zakona. 

12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

13. Imajući u vidu navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 20. travnja 2023.

Zapisničarka:                                                                                                  Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.                                                                      Anđa Ćorluka, v.r.

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.