1

Poslovni broj: 27 Gž-262/2022-4

 

 

Poslovni broj: 27 Gž-262/2022-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. D. iz P., OIB: ..., zastupane po punomoćnici T. T., odvjetnici iz P., protiv tuženice Z. B. d.d., Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnici M. K. K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. i P. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-74/2019-33 od 15. studenoga 2021., na sjednici vijeća 20. travnja 2023.

 

r i j e š i o  j e

 

Žalba tuženice se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-74/2019-33 od 15. studenoga 2021. ukida u cijelosti i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti pod točkama I. i II. izreke koja u cijelosti glasi:

 

''I. Utvrđuje se ništetnom odredba o isključivoj mjesnoj nadležnost sadržana u čl.11.4. čl.2. i čl.7. Ugovora o kreditu kreditna partija broj: 7103049737 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 06.03.2006.god. a koje glase:

čl.2.st.1.“…koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d. ...„,

čl.7.st.2. „Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja kreditora.“

pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II Utvrđuju se ništetnim odredbe ugovora kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka sadržana u čl.2. i čl.7. Ugovora o kreditu kreditna partija broj 7103049737 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 06.03.2006.god. a koje glase:

dio odredbe čl.1. „... na dan isplate kredita.“,

dio odredbe čl.2. „...koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d., ......., obračunati po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja“,

dio odredbe čl.7 „...... srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.“''

 

Točkom III. izreke presude naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 81.785,16 kn sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose navedene u toj točki izreke. Točkom IV. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 14.216,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

 

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženica u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

 

4. Žalba tuženice je osnovana.

 

5. Predmet postupka je, prema prvotno postavljenom zahtjevu, zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim odredbi čl. 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu kreditna partija broj 7103049737 (dalje: ugovor o kreditu) koji je sklopljen između stranaka 6. ožujka 2006., kojim je glavnica vezana uz valutu CHF, te je ugovoren način promjene redovne kamatne stope i ispunjenje obveze uz valutnu klauzulu i CHF, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa s osnova ništetnih ugovornih odredbi. Konačno uređenim zahtjevom (podnesak tužiteljice od 6. srpnja 2021.) tužiteljica zahtijeva utvrđenje ništetnim odredbe o isključivoj mjesnoj nadležnosti u čl. 11.4., čl. 1., 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu, te isplatu iznosa od 81.785,16 kn.

 

6. Prvostupanjski sud, polazeći od sljedećih činjeničnih utvrđenja:

 

- da je tužiteljica s tuženicom 6. ožujka 2006. zaključila ugovor o kreditu za kupnju stana kojim je tužiteljici kao korisniku kredita odobren iznos od 64.000,00 CHF u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita (čl. 1. Ugovora o kreditu), s rokom otplate od 31 godine, u 372 mjesečna anuiteta od 320,86 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF na dan plaćanja,

- da je ugovorena promjenjiva redovna kamata od 4,5% godišnje u skladu s tržišnim uvjetima, a temeljem Odluke o kamatnim stopama kreditora (čl. 2. ugovora o kreditu),

- da je tijekom otplate davatelj kredita mijenjao kamatnu stopu 1. listopada 2007. na 5,15%, 1. veljače 2008. na 5,80%, 1. srpnja 2009. na 6,30%, 1. studenog 2010. 5,50%, 1. srpnja 2011. na 5,25%,

- da je 1. siječnja 2014. zakonski uređena kamatna stopa na stambene kredite s 3,23%

- da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka G. Š. M., kojeg je sud prihvatio u cijelosti a nisu mu prigovarale niti stranke, proizlazi da razlika između naplaćene i početne ugovorene, a potom zakonske kamate iznosi 21.356,99 kuna, a razlika između naplaćenog iznosa i ugovorenog iznosa po početnom tečaju od 4,665837 kn za 1 CHF iznosi 60.428,17 kuna,

- da je ugovor o kreditu sastavila tuženica na svome standardnom obrascu,

- da ugovor o kreditu ne sadrži obavijest o povećanom riziku promjene tečaja CHF,

- da ugovor o kreditu ne sadrži definirane parametre za promjenu kamatne stope,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je predmetni kredit podigla radi kupnje stana, da joj je majka sudužnica, da su neke od anuiteta uplaćivali njezini roditelji u njezino ime,

- da je način ispunjenja obveze primjenom valutne klauzule u CHF, kao i jednostran način promjene ugovorne kamatne stope utvrđen ništetnim presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2013 od 4. srpnja 2013. potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., o kojoj je Vrhovni sud odlučio presudom Revt-249/2014. od 9. travnja 2015. i poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., o kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio odlukom poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., pa kako su predmetnim ugovorom o kreditu, sklopljenom između parničnih stranaka, način ispunjenja obveze primjenom valutne klauzule u CHF i jednostran način promjene ugovorne kamatne stope ugovoreni na identičan način kao i u postupku kolektivne zaštite, tužiteljica se bila ovlaštena pozvati u ovoj parnici povodom restitucijskog zahtjeva na pravna utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite, za koja je sud vezan u takvoj parnici primjenom odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/2014, 110/2015 i 14/2019., dalje: ZZP/14) obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje sudove u individualnom postupku potrošača radi ostvarivanja restitucijske zaštite,

- da nije osnovan prigovor zastare obzirom da je tužba podnesena 1. veljače 2019. za potraživanja dospjela od 2. studenoga 2007. do 16. listopada 2018., pa je u konkretnom slučaju zastarni rok za restitucijski zahtjev tužiteljice počeo teći od pravomoćnosti odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa, obzirom je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa 4. travnja 2012. došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018.),

 

utvrdio je pod točkom I. i II. izreke ništetnim odredbu o isključivoj mjesnoj nadležnost sadržanoj u čl.11.4., čl. 1., 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu  kojima je ugovoren način promjene ugovorne kamate i način ispunjenja obveze anuitetnom otplatom uz valutnu klauzulu u CHF i kojim je glavnica kredita vezana uz CHF, dok je točkom III. izreke obvezao tuženicu isplatiti tužiteljici preplaćene iznose s osnova ništetnih odredaba, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka kojim je utvrđena razlika između naplaćene i početno ugovorene, a potom zakonske kamate u iznosu od 21.356,99 kuna, a razlika između naplaćenog iznosa i ugovorenog iznosa po početnom tečaju u iznosu od 60.428,17 kuna.

 

7. Tuženica u žalbi ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju obrazlaže tvrdnjom da je prvostupanjska presuda nerazumljiva i u odnosu na deklaratorni i u odnosu na kondemnatorni zahtjev jer je prvostupanjski sud samo prepričao utvrđenja iz presuda radi kolektivne zaštite koja djeluju na apstraktnog potrošača, ali nikako na tužiteljicu, a nije obrazložio razloge ništetnosti ovih odredbi relevantnim razlozima; da je nejasno zbog čega je u točki I. izreke utvrđena ništetnom odredba o isključivoj mjesnoj nadležnosti sadržana u čl. 11.4., čl. 2. i čl.7 ugovora, obzirom da se u tim odredbama ne nalazi odredba o mjesnoj nadležnosti, niti je tijekom postupka bila dovedena u pitanje odredba o mjesnoj nadležnosti niti u presudi postoji ijedan navod vezan za isključivu mjesnu nadležnost; da prvostupanjski sud nije obrazložio temeljem čega je zaključio da odredbe o načinu promjene kamatne stope nisu bile razumljive baš konkretnoj tužiteljici kad je sama tužiteljica na saslušanju rekla da nije prigovarala povećanju anuiteta; da dosuđeni iznos (81.785,16 kn) ne odgovara zbroju pojedinačnih iznosa (81.119,57 kn); da presuda nema razloga zašto nije prihvaćen prigovor tuženika da je od 1. siječnja 2013. redovna kamata definirana uz primjenu objektivnih kriterija sukladno čl. 5. i 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona po potrošačkom kreditiranju, o čemu je tužiteljici poslao obavijest od 8. siječnja 2013. te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je proglašen ništetnim dio odredbe koji odražava suglasnost stranaka da kamatna stopa bude promjenjiva i isto je protivno i odredbama Zakona o bankama i Zakonu o kreditnim institucijama. Navodi da, a obzirom da tužiteljica nije dokazala svoje svojstvo prosječnog potrošača, niti je prvostupanjski sud ispitao to svojstvo po službenoj dužnosti, utvrđenja iz kolektivnog spora nisu primjenjiva u ovom konkretnom slučaju, pa kako prvostupanjski sud u pobijanoj presudi o tome nije iznio nikakve razloge, počinjena je bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 502a. i 502c. ZPP-a i bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 109. i 201. ZPP-a tuženica obrazlaže tvrdnjom da su tužbom kao nužni suparničari trebale biti obuhvaćeni i sudužnik i založni vjerovnik (prigovor nedostatka procesne legitimacije), te da kondemnatorni zahtjev nije uredno postavljen niti kao takav podoban za odlučivanje jer je tužiteljica postavila sumarni kontemnatorni zahtjev kojim potražuje isplatu i s osnova promjenjive kamate i tečaja. Obzirom da prvostupanjski sud nije obrazložio preinaku tužbenog zahtjeva učinjenu podneskom od 6. srpnja 2021. (tužiteljica je preinačila tužbeni zahtjev na način da, ničim obrazloženo, zahtijeva utvrđenje ništetnom odredbe o isključivoj mjesnoj nadležnosti) niti je obrazložio prigovor zastare tuženice vezan za izvršenu preinaku (tužiteljica je preinačila pojedinačne iznose na način da je iste povećala u odnosu na prvotno postavljen zahtjev), ostvarena je bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. ZPP-a i bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 12. ZPP-a. Osporava utvrđeno činjenično stanje da bi ugovorne odredbe koje je sud utvrdio ništetnim bile nepoštene, osporava tužiteljici svojstvo potrošača, ocjenu prigovora zastare, tijek zateznih kamata, te u vezi s tim pobija presudu i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe prigovor nedostatka materijalno-pravne aktivne legitimacije tužiteljice jer su pojedine uplate vršile i druge osobe, te smatra da se u ovom konkretnom slučaju nije mogla primijeniti odredba čl. 502c. ZPP-a, obzirom je ista stupila na snagu 1. srpnja 2013. (uvedena u ZPP-a odredbom čl. 49. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a (''Narodne novine'' broj 57/2011.).

 

8. Ispitujući pobijanu presudu, u okviru istaknutih žalbenih razloga tuženice, ovaj sud je utvrdio da u pobijanoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, čime je ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a na koju povredu osnovano ukazuje tuženica u žalbi, jer je prvostupanjski sud u obrazloženju samo naveo izvedene dokaze, ali su izostali analiza i ocjena tih dokaza, dok o odlučnim činjenicama vezano za osporavano svojstvo tužiteljice kao potrošača i tijek zateznih kamata, istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice i zastare u odnosu na preplaćene kamate i tečajnu razliku zahtijevane preinačenom tužbom u većem iznosu u odnosu na zahtijevani iznos iz tužbe prvostupanjska presuda uopće nema razloga, radi čega ovaj sud nije u mogućnosti ispitati niti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja niti pravilnost primjene materijalnog prava.

 

9. Razmatranjem sadržaja pobijane presude i stanja prvostupanjskog spisa nejasno je i nerazumljivo zbog čega je pod točkom I. izreke presude utvrđena ništetnom odredba o isključivoj mjesnoj nadležnosti sadržana u čl. 11.4., čl. 2. i čl. 7. ugovora o kreditu, obzirom da se u navedenim odredbama ne govori o mjesnoj nadležnosti, niti iz stanja prvostupanjskog suda proizlazi da bi pitanje mjesne nadležnosti uopće bilo sporno, to je ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Ovdje valja dodatno istaknuti da je tužiteljica podneskom od 6. srpnja 2021. zatražila utvrđenje ništetnom odredbe o isključivoj mjesnoj nadležnosti, koji zahtjev nije činjenično obrazložila, a što se ima smatrati preinakom tužbe, pa kako o toj preinaci prvostupanjski sud nije odlučio niti je o istoj iznio razloge u obrazloženju pobijane presude, to je ujedno ostvarena i bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. ZPP-a. 

 

10. Tužbeni zahtjev tužiteljice je nerazumljiv i u dijelu kojim traži utvrđenje djelomične ništetnosti odredbe čl. 1. ugovora o kreditu jer proizlazi da se ništetnom proglašava ugovorna odredba o glavnici i njezinom nominalnom iznosu, pri čemu se prvostupanjskom sudu, ali i tužiteljici, stavlja na znanje da je na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Varaždinu održanoj dana 1. ožujka 2023. donesen zaključak koji glasi: ''Ugovorna odredba kojom je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja nije ništetna.''

 

11. Tuženica je tijekom prvostupanjskog postupka tužiteljici osporavala svojstvo potrošača (odnosno svojstvo prosječnog potrošača), te tvrdila da kredit nije korišten isključivo za potrošačke svrhe (dio kredita je isplaćen na tužiteljičin tekući račun), no međutim, prvostupanjski sud u obrazloženju vezano za osporavanje tužiteljičinog svojstva potrošača nije analizirao dokaze dostavljene po tuženici niti iskaz same tužiteljice niti je iznio ikakve razloge o toj odlučnoj činjenici, niti je provjerio na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu, time da je teret dokaza da tužitelj nije potrošač nego trgovac na tuženici (stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci Rev-18/2018 od 25. svibnja 2020.).

 

12. Iako je tuženica već u odgovoru na tužbu prigovorila osnovanosti potraživanja tužiteljice za razdoblje nakon 1. siječnja 2013., od kada je redovna kamata i u konkretnom ugovornom odnosu definirana uz primjenu objektivnih parametara, a o čemu je i tužiteljica obaviještena obaviješću od 8. siječnja 2013., prvostupanjski sud o tom prigovoru u obrazloženju pobijane presude nije iznio nikakve razloge, čime je ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, time da se ukazuje prvostupanjskom sudu da je o ovom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske iznio stav u odluci poslovni broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019.

 

13. Prvostupanjskom sudu se, vezano za istaknuti prigovor zastare, ukazuje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske 1. ožujka 2022. donio Objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a o kojem pravnom shvaćanju je dužan voditi računa pri ocjeni osnovanosti prigovora zastare.

 

14. Iako konačno postavljenim zahtjevom u podnesku od 6. srpnja 2021. tužiteljica potražuje ukupni iznos od 81.785,16 kn, koji je niži od iznosa zahtijevanog u tužbi, tužiteljica je mjesečne iznose preplaćene kamate i tečajnu razliku zatražila u višim iznosima u odnosu na zahtijevane iznose u tužbi, pa se to povišenje pojedinih mjesečnih iznosa smatra preinakom tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a. Međutim, prvostupanjski sud se nije izjasnio o prigovoru zastare na preinačenu tužbu, odnosno na tako povišene pojedinačne iznose i je li za to potraživanje zastara prekinuta podnošenjem tužbe.

 

15. Slijedom iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a prihvatiti žalbu tuženice te ukinuti prvostupanjsku presudu u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno ocijeniti sve provedene dokaze, te imajući u vidu žalbene navode tuženice, kao i shvaćanja iznijeta u ovoj odluci, ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice, te u novoj odluci jasno i određeno iznijeti razloge o svim materijalno-pravnim i procesno-pravnim prigovorima tuženice, kao i razloge o odlučnim činjenicama, kako bi se u eventualno budućem žalbenom postupku mogla ispitati pravilnost i zakonitost pobijane odluke, pri čemu je prvostupanjskom sudu ukazuje na obvezu dvojnog iskazivanja novčanih iznosa vrijednosti u sudskim odlukama. Novom odlukom prvostupanjski sud će odlučiti o zahtjevima stranaka za naknadu troškova parničnog postupka.

 

 

U Varaždinu, 20. travnja 2023.