1              Gž-1572/2021-4

 

 

 

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E    H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Vladimira Šestaka, kao predsjednika vijeća, Smiljke Premužić  kao  sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Vladimira Ferenčevića, kao člana   vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Č., OIB:…, iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u O. d. M. & B. u Z., protiv tužene P. k. d.o.o., OIB: …, Z., kojeg zastupa zakonski zastupnik M. M., OIB: …, iz Z., i punomoćnica V. A., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3664/2017-23 od 17. studenoga 2021., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o       j e

 

 

I.Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3664/2017-23 od 17. studenoga 2021.

 

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova žalbe, kao i zahtjev  tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Prvostupanjskom presudom presuđeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

"I. Nalaže se tuženiku P. K. d.o.o., OIB: …, isplatiti tužitelju A. Č., OIB: …, iznos 20.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 22. prosinca 2017. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

II Nalaže se tuženiku P. K. d.o.o., OIB: …, naknaditi tužitelju A. Č., OIB: …, parnični trošak u iznosu 8.600,00 kuna, sa zateznim kamatama koje teku od 17. studenog 2021. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan".

 

2.Protiv te presude žali se tužena, navodeći da se žalbi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog relevantnog činjeničnog stanja, te predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu tako da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a tužitelja obveže da tuženici nadoknadi troškove parničnog postupka, podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz uputu da se predmet dodjeli u rad drugom sucu, te traži trošak žalbe.

 

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu tužene ističe da je žalba tužene u cijelosti neosnovana, te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tužene i potvrdi prvostupanjsku presudu, uz naknadu troška tužitelju za odgovor na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Suprotno žalbenim navodima tužene prvostupanjska presuda sadrži jasne, logične i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u suprotnosti s provedenim dokazima, pa kako prvostupanjska presuda nema niti nekih drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, to nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11.  Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i  89/14. – dalje: ZPP).

 

5.1.Tužena je uredno bila pozivana na rasprave i aktivno je u postupku učestvovala, a time što je sudac zabranio pitanje svjedoku da li je dužan prema pravilima profesije provjeravati istinitost izjave čelnika državnih ili javnih institucija, nije uskratio tuženoj mogućnost  raspravljanja, jer je na sudu da to ocjenjuje, kako se novinar prilikom pisanja i objave tekstova mora ponašati i što treba poduzeti, pa nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a,  na koju se u žalbi ukazuje.

Isto tako, time što nije saslušao kao svjedoka dekanicu Filozofskog fakulteta, nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP-a, jer o tome da li se njezin dopis treba smatrati autoriziranim intervjuem ili ne,  ne može se utvrditi njenim saslušanjem, već o tome treba ocjenu dati sud, a primjenom zakonskih odredbi.

 

5.2 Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud ne nalazi ni postojanje nekih drugih bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje se u žalbi ne ukazuje, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom sukladno članku 8. ZPP-a utvrdio sve sporne i odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, pa je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, tako da nije ostvaren, niti žalbeni  razlog  iz članka 355. ZPP-a.

 

7. Među strankama nije sporno da je  predmetni članak objavljen u elektroničkoj publikaciji …. 19. studenoga 2017., a tužba u ovom predmetu je podnesena 22. prosinca 2017., pa je dakle, tužba pravovremeno podnesena, sukladno članku 23. Zakona o medijima  ("Narodne novine" broj 50/04, 84/11 i 81/13).

 

8.Isto tako, nije sporno da je na zahtjev tužitelja objavljen ispravak sporne informacije.

 

9. Suprotno žalbenim navodima tužene, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je u navedenom spornom članku tužitelj prikazan kao osoba koja je potrošila 250.000,00 kuna sredstava sveučilišnog razvojnog projekta, a da se ne zna na što, jer da nema podataka o provedbi i završetku projekta za koji su mu sredstva dodijeljena, te da su objavljene informacije takvog sadržaja da mogu izazivati prijekor okoline, prezir i umanjenje ugleda tužitelja u javnosti, te da su kao takove podobne stvarno povrijediti nečije dostojanstvo, ugled i čast.

 

10.Istina je i to nije sporno, kako se u žalbi navodi, da postoji javni interes za obradu predmetne teme, obzirom da se doista radi o novcu za provođenje određenog projekta, te da s jedne strane postoji pravo na slobodu izražavanja, sukladno članku 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ali se s druge strane mora imati u vidu i pravo na zaštitu ugleda u smislu članka 8. citirane Konvencije.

 

11. Obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da  informacije u navedenom članku nisu točne, jer je prvostupanjski sud utvrdio na temelju provedenih dokaza da su sastavljeni i dostavljeni F. f. Izvještaj o izvršenju projekta od 29. lipnja 2012., te Izvještaj o troškovima projekta od 29. lipnja 2012., kao i završni Izvještaj o izvršenju projekta i to njegov sadržajni, te financijski dio, kao i potrošnja sredstava prema restrukturiranom financijskom planu od 2. kolovoza 2013., koji Završni izvještaj je i urudžbiran na Sveučilište u Zagrebu 2. kolovoza 2013., da je predloženi program doktorskog studija integrativne biotike prošao formalni postupak odobrenja, pa je na 8. redovnoj sjednici fakultetskog vijeća F. f. održanoj 23. 5. 2013. vijeće i donijelo odluku da se osniva Centar za integrativnu bioetiku u sklopu projekta F. za razvoj S. u Z., te da se prihvaća prijedlog i pokreće doktorski studij integrativne biooetike u sklopu projekta F. za razvoj S. u Z., da je i donesena Odluka o pokretanju doktorskog studija integrativne bioetike, te o prihvaćanju elaborata o poslijediplomskom doktorskom studiju integrativne biooetike od 23. svibnja 2013., to je očito da autor teksta nije čitateljima jasno i potpuno prenio informacije, a koje bi bile od javnog interesa, već je doista istim naštetio ugledu tužitelja, te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na dosuđivanje pravične novčane naknade.

 

12.Ovaj sud prihvaća, a suprotno žalbenim navodima tužene, zaključak prvostupanjskog suda da email prepiska dekanice F. f. od 7. studenoga 2017., kojom je primila upit od novinara  D. K., koji je članak i objavio i koja mu je na isti i odgovorila 9. studenoga 2017., ne predstavlja autorizirani intervju u smislu članka 2. citiranog Zakona o medijima, pa nije ispunjena pretpostavka iz članka 21. stavak 4. alineja 2. za oslobođenje nakladnika od odgovornosti za štetu.

 

13.Obzirom da je tužitelj novinaru koji je objavio navedeni tekst usmeno rekao da tvrdnje nisu točne, odnosno da postoje sva izvješća i uputio ga gdje ih može naći, pa je novinar unatoč informaciji dobivene od dekanice fakulteta da F. f. nije u arhivi pronašao odgovarajući izvještaj o provođenju ovog projekta i da nije nikada predložen niti prošao formalnu proceduru Program doktorskog studija integrativne bioetike, bio dužan provjeriti te navode, a što je mogao, obzirom da je i sam novinar saslušan kao svjedok, D. K., iskazao da je pregledavao neke od zapisnika fakultetskog vijeća, ali nakon što je dobio informaciju od dekanice, da više te informacije nije provjeravao, pa niti na mrežnim stranicama fakulteta. Da je novinar  dobio informaciju od tužitelja da sva izvješća postoje i gdje ih može naći,  proizlazi i iz iskaza zakonskog zastupnika tužene M. M., a iz čijeg iskaza proizlazi i da je u trenutku objave spornog članka bilo poznato da su zategnuti odnosi između F. f.  i S. i da su tijekom 2017. ekstenzivno pratili odnose između  F. f.  i S. u Z..

 

14. Obzirom na sve navedeno, pravilan je po ocjeni ovoga suda, a suprotno žalbenim navodima tužene, zaključak da nije ispunjen, niti razlog iz članka 21. stavaka 4. alineja 3. Zakona o medijima za oslobođenje tužene od odgovornosti za štetu. Pritom nije na odmet napomenuti i činjenicu da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je dekanica V. V. Š., između ostalog šikanirala tužitelja i time što predmetnog novinara nije potpuno izvijestila o podacima koji su ga zanimali, uslijed čega je na istom portalu objavljen članak koji je tužitelja prikazao kao osobu odgovornu za zlouporabu sredstava F. za razvoj sveučilišta, a zbog čega je S. u Z., F. f. zastupan po navedenoj dekanici i presuđen na plaćanje naknade  neimovinske štete u iznosu od 25.000,00 kuna.

 

15. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, odredbu članka 19. stavka 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.,  126/21,114/22 i 156/22  – dalje: ZOO) i članka  1100. ZOO-a, te članka 22. stavak 1. Zakona o medijima, kada je tužitelju dosudio naknadu neimovinske štete u iznosu od 20.000,00 kuna, jer je objavom naprijed opisanih informacija od strane tužene tužitelju i prouzročena šteta, na način da mu je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na čast, ugled i dostojanstvo, imajući pri tome u vidu da je spornom informacijom doista tužitelj predstavljen u vrlo negativnom tonu, a koje informacije su bile dostupne većem brojem čitatelja, budući je objavljeno u elektronskom izdanju, da je tužitelj u to vrijeme bio prorektor S. u Z. i profesor etike na F. f., a da mu objavljivanjem ispravka, nije šteta u cijelosti nadoknađena.

 

16. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo odredbu članka 1103. ZOO-a, kada je na dosuđeni iznos dosudio i zatezne kamate počev od dana podnošenja tužbe.

 

17. Budući da je tužitelj u parnici uspio u cijelosti, to mu je prvostupanjski sud pravilno primjenom članka 154. stavak 1., u svezi sa člankom 155. ZPP-a, dosudio parnični trošak u cijelosti,  u ukupnom iznosu od 8.600,00 kuna, koji trošak je bio potreban za vođenje ove parnice i pravilno je odmjeren.

 

18. Slijedom svega naprijed navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, pa niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužene odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku  pobijanu presudu, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.

 

19. Budući da je žalba tužene odbijena kao neosnovana, to je odbijen kao neosnovan  i njezin zahtjev za naknadu  troškova žalbe.

 

20. Ovaj sud nije niti tužitelju dosudio trošak odgovora na žalbu, jer taj trošak po ocjeni ovoga suda, a sukladno članku 155. ZPP-a, nije bio potreban.

 

21. Radi svega naprijed navedenog, presuđeno je kao u izreci.

 

Bjelovar, 20. travnja 2023.

 

 

                                                                                                                                 Predsjednik vijeća

                                                                                                                             Vladimir Šestak, v.r.