1

Poslovni broj: Gž R-36/2022-3

 

 

Poslovni broj: Gž R-36/2022-3

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Crnković, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Pražić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. T. iz Č., OIB:...., zastupanog O. d. R. i k. j.t.d. Z., protiv tužene R H, OIB:......, Ministarstvo, zastupanog po ODO u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj: Pr-805/2017-32 od 9. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se žalba tužene, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj: Pr-805/2017-32 od 9. prosinca 2021., u točkama I, II, III, dijelu točke IV za isplatu 806,35 eur[1] / 6.075,44 kn sa zateznom kamatom od 27. svibnja do isplate i VI izreke.

 

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se citirana presuda u dijelu točke točke IV. izreke za tijek zatezne kamate te sudi:

 

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate kako slijedi:

-za mjesec prosinac 2011. na iznos od 13,18 eur / 99,29 kn od 16. siječnja 2012. do 26. svibnja 2021.

-za mjesec siječanj 2012. na iznos od 22,63 eur / 170,54 kn od 16. veljače 2012. do 26. svibnja 2021.

-za mjesec listopad 2012. na iznos od 718,13 eur / 5.410,73 kn od 16. studenog 2012. do 26. svibnja 2021.

-za mjesec siječanj 2013. na iznos od 40,32 eur / 303,76 kn od 16. veljače 2013. do 26. svibnja 2021.

-za mjesec veljaču 2013. na iznos od 8,14 eur / 61,34 kn od 16. ožujka2013. do 26. svibnja 2021.

-za mjesec srpanj 2013. na iznos od 1,52 eur / 11,47 kn od 16. kolovoza 2013. do 26. svibnja 2021.

-za mjesec kolovoz 2013. na iznos od 1,01 eur / 7,60 kn od 16. rujna 2013. do 26. svibnja 2021.

-za mjesec prosinac 2013. na iznos od 1,42 eur / 10,71 kn od 16. siječnja2014. do 26. svibnja 2021.

 

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova sastava žalbe.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom je presudom tuženoj naloženo tužitelju isplatiti:

 

- na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za razdoblje od 15. rujna 2011. do 1. lipnja 2014. bruto iznos od 830,54 kn sa kamatom (izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak),

- na ime razlike neisplaćenog terenskog dodatka neto iznos od 2.785,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom,

- na ime razlike naknade za godišnji odmor bruto iznos od 25.626,26 kn sa zateznom kamatom (izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak)

- na ime dospjelih kamata na neisplaćene razlike naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do dana isplate bruto iznos od 6.075,44 kn (šest tisuća sedamdeset pet kuna i četrdeset četiri lipe) sa zakonskom zateznom kamatom (izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak).

 

Odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima te je tuženoj naloženo tužitelju naknaditi trošak postupka od 11.750,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

 

              Protiv točaka I, II, III IV i VI izreke prvostupanjske presude žalbu podnosi tužena pozivajući se na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22. - dalje ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači prvostupanjska presuda, odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              Žalba je djelomično osnovana.

              Predmet spora zahtjev je tužitelja, kao djelatne vojne osobe, za isplatu razlike plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, naknade za rad na terenu u smjenama, rad na terenu (pripreme za misiju, vojne vježbe, građevinski radovi na terenu, obuka, operacija potpore u miru, taborovanje, pomoć u humanitarnim akcijama i sav ostali rad na terenu), stražarenja i požarnu dužnost te za isplatu razlike naknade za godišnji odmor.

              U provedenom postupku je utvrđeno:

 

- da prema Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ 118/09., 118/12. - dalje: Odluka/09), koja je bila na snazi od početka utuženog razdoblja 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2014. tjedno radno vrijeme traje 40 sati i raspoređuje se po 8 sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka, a redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati, s tim da je u redovno radno vrijeme uključen i dnevni odmor od 30 minuta, da se stražarska služba i aktivno dežurstvo ne smatraju prekovremenim radom i za njih se isplaćuju dodaci, te da se prekovremenim radom smatra svaki rad dulji od osam sati dnevno, kao i svaki rad subotom ili nedjeljom, a rad u turnusima ili smjenama smatra se svaki sat rada dulji od mjesečnog fonda sati, te da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan odlukom o preraspodjeli radnog vremena, a ukoliko nije moguće izvršiti preraspodjelu radnog vremena sati prekovremenog rada utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne mora dostaviti nadležnoj financijskoj službi radi isplate,

-da se osnovna plaća za svaki sat rada uvećava za prekovremeni rad 50%, za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni za 10%, za rad u turnusu 5%, da se dodaci ne isključuju osim dodaci za rad u smjeni i turnusu,

-da su od 1. lipnja 2014. do kraja utuženog razdoblja na snazi odredbe XIII., XIV, XV, XVI. Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ broj 66/14., 23/15., 84/15. - dalje: Odluka/14) koje propisuju da rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, rad na terenu, na taborovanju, rad prilikom odavanja vojnih počasti, rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima može trajati najviše 12 sati dnevno, a ostalih 12 sati je aktivna pripravnost na rad, da za vrijeme takvog rada djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće kao niti za vrijeme aktivne pripravnosti, nego ostvaruju dodatak za vojnu službu,

-da su od početka utuženog razdoblja tj. od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2014. bile na snazi odredbe Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj 50/08., 142/08., 118/09., 99/12., 55/13.) koje su uređivale način obračuna dodataka na plaću (dodatak za obavljanje stražarske službe, dodatak za dežurstvo i dr.) i način isplate plaće djelatnih vojnih osoba, ali nisu uređivali plaćanje prekovremenih sati niti dodatak za terenski rad,

-da su od 1. lipnja 2014. do kraja utuženog razdoblja na snazi odredbe čl. 4. i čl. 6. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj: 33/14., 41/14., 53/14., 114/14., 72/15.) koje su propisivale tko i u kojem postotku od osnovice ima pravo na dodatak za vojnu službu, te da djelatna vojna osoba može ostvariti pravo samo na jednu stopu dodatka za vojnu službu,

-da prema odredbi čl. 12. st. 1. Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji („Narodne Novine“ broj 141/04., 22/05. - na snazi do 6. studenog 2013.) proizlazi, da za vrijeme rada koji po zapovijedi odnosno nalogu ovlaštene osobe obavlja u terenskim uvjetima izvan stalnog mjesta službe djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na dodatak za rad na terenu (terenski dodatak), u visini propisanoj za korisnike koji se financiraju iz sredstava državnog proračuna, dok je čl. 12. st. 4. istog Pravilnika propisano da ako je djelatnoj vojnoj osobi osigurana dnevna prehrana isplatit će se 50% iznosa dodatka za rad na terenu,

-da je od 7. studenog 2013. do kraja utuženog razdoblja na snazi Pravilnik o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza („Narodne novine“ broj: 131/13.) kojim nije propisano pravo na terenski dodatak, jer je čl. 21. Pravilnika o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza prestao važiti Pravilnik o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji,

-da je za razdoblje od 10. lipnja 2011. do 7. svibnja 2014. na snazi dodani članak 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj: 68/11. - dalje: Pravilnik/11) koji glasi. „Djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca“,

-da je od 8. svibnja 2014. pa do kraja utuženog razdoblja na snazi članak 4. stavak 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj: 54/14. - dalje: Pravilnik/14) koji glasi: „Djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu“.

 

Polazeći od navedenih utvrđenja te cijeneći dnevne i mjesečne evidencije radnog vremena tužitelja, knjigovodstvene kartice, kartice djelatnika, pisani nalaz i mišljenje vještaka knjigovodstvene struke te izračun po kojem je vještak odrađene prekovremene sate rada umanjio za korištene slobodne dane odlučuje kao u pobijanoj presudi.

 

Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti pa niti povreda čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se sadržajno poziva tužena, budući da su u presudi izneseni jasni razlozi za njeno donošenje.

 

Protivno je prvostupanjski sud, osim u odnosu na točku IV. izreke, primijenjeno materijalno pravo.

 

Odgovarajući na žalbene navode tužene valja istaknuti da je iz nalaza vještaka, kao i iz izreke pobijane presude razvidno da je prvostupanjski sud vodio računa o periodu u kojem je tužitelj bio u mirovnoj misiji, ali suprotno stavu tuženika pravilno je prvostupanjski sud primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je za narečeno razdoblje priznao tužitelju razliku naknade za godišnji odmor prema obračunu koji uključuje terenski dodatak, budući da se radi o iznosu koji prelazi iznos propisanog neoporezivog terenskog dodatka za inozemstvo i da je na taj iznos tuženik obračunao porez i doprinose kao sastavni dio plaće. Pritom treba naglasiti da se neoporezivi dio terenskog dodatka i prema poreznim propisima smatra plaćom, zbog čega tuženik bez osnove ponavlja tvrdnju da je u tom dijelu pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

Pod isplaćenim iznosom bruto plaće podrazumijeva se plaća koju je tužitelj ostvario u određenom poreznom razdoblju, a na temelju koje se obračunavaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, u kojem smislu bruto plaću jednog mjeseca čine svi oporezivi primici po osnovi nesamostalnog rada.

 

Međutim, a budući da sud pazi na primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP-a), pogrešno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju uglavničen iznos kamate na neisplaćene razlike naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u visini od 6.075,44 kn uz daljnju kamatu (točka IV. izreke).

 

Naime, točkom III. izreke tužitelju je dosuđena razlika naknade za godišnji odmor s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dospijeća pojedinog iznosa mjesečne razlike naknade do isplate, da bi potom točkom IV. izreke tužitelju dosuđena kamata na sa zakašnjenjem isplaćene naknade za godišnji odmor, s kamatom po svakom pojedinom iznosu do isplate.

 

Pogrešno je prvostupanjski sud na dosuđenu kamatu odredio daljnju kamatu po pojedinim iznosima kamate, obzirom da je čl. 31. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15.,dalje ZOO) propisano : ''Na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu''.

Kako je zahtjev za isplatu uglavničene zatezne kamate postavljen podneskom od 27. svibnja 2021. na istu kamata teče od tog datuma te je u skladu s navedenim valjalo djelomično preinačiti točku IV. izreke prvostupanjske presude.

Budući da preinačena odluka, obzirom na odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a, nije znatnije utjecala na visinu dosuđenog troška postupka, obzirom da je ista preinačena samo u dijelu sporedne tražbine – tijeka zatezne kamate, a trošak je pravilno obračunat, valjalo je potvrditi i odluku o trošku postupka.

Tuženoj, koja osim u neznatnom dijelu, nije uspjela u žalbenom postupku analognom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a nije priznat trošak sastava žalbe.

Slijedom svega navedenog temeljem čl. 368. st. 1. čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 20. travnja 2023.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec