1

Poslovni broj: Gž R-139/2023-3

Poslovni broj: Gž R-139/2023-3

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Crnković, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Pražić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G., P., OIB ...., kojeg zastupa punomoćnik D. Đ., odvjetnik u B., protiv tužene R H, Ministarstvo, OIB: ......, zastupane po ODO u V. G., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Pr-646/2021-17 od 30. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              I. Odbija se žalba tužene, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Pr-646/2021-17 od 30. siječnja 2023., osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodaka i prireza porezu na dohodak sadržanog u zatraženom bruto iznosu glavnice.

 

              II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se citirana presuda u dijelu zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodaka i prireza porezu na dohodak sadržanog u zatraženom bruto iznosu glavnice te sudi:

 

              Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodaka i prireza porezu na dohodak sadržanog u zatraženom bruto iznosu glavnice.

 

              III. Prihvaća se žalba tužitelja te preinačava citirana presuda u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka te sudi:

 

              Nalaže se tuženoj tužitelju naknaditi i daljnje troškove postupka u iznosu od 2.061,35 eur/15.531,25 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 30. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

              III. Nalaže se tuženoj tužitelju naknaditi trošak sastava žalbe u iznosu od 124,43 eur/937,50 kn, u roku 15 dana.

 

              IV. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Prvostupanjskom je presudom tuženoj naloženo tužitelju isplatiti 10.426,61 eur[1]/78.559,30 kn te naknaditi mu trošak postupka od 4.121,38 eur/31.052,50 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

 

              Žalbu protiv dijela presude, kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, podnosi tužitelj pozivom na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže u tom dijelu preinačiti pobijanu presudu.

              Tužena, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a pobija prvostupanjsku presudu te predlaže ukinuti istu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno preinačiti ju.

              Odgovorom na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženika te predlaže istu odbiti.

              Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

              Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

              U ovom je postupku sporno je li tužitelj uskraćen u svojim pravima za isplatu plaće za prekovremeni rad, rad noću, te subotom i nedjeljom, te za rad blagdanom i neradnim danima u utuženom razdoblju (od veljače 2008. do veljače 2009.) sve za vrijeme obavljanja dežurstava i straže.

Pravilno je o spornim pitanjima prvostupanjski sud odlučivao temeljem Zakona o službi u oružanim snagama RH (‘’Narodne novine’’ broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, dalje ZSOS).

 

Tako  je prema odredbi čl. 97. ZSOS-a propisano pravo vojnih osoba, službenika i namještenika na naknadu za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su određeni općim propisima te je čl. 14. tog Zakona propisano da se o svim pitanjima koja nisu uređena Zakonom o službi u oružanim snagama RH, primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima te opći propisi o radu i kolektivni ugovor.

 

Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama RH došlo je do izmjene čl. 97. Zakona na način da je propisano da će se dodaci za dežurstvo urediti posebnim propisima jer se dežurstvo ne smatra prekovremenim radom (Narodne novine br. 76/07).

 

Međutim, provedbeni propisi nisu doneseni sve dok Ministarstvo nije donijelo odluku o rasporedu tjednog i dnevnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine br. 118/09) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine br. 118/09), koji su kao podzakonski propisi stupili na snagu 1. listopada 2009. godine, tako da od 1. listopada 2009. godine nema više mjesta primjeni općih propisa o radu i kolektivnog ugovora u smislu čl. 14. ZSOS-a.

 

              Kako do 1. listopada 2009. nadležno Ministarstvo nije donijelo provedbeni propis kojim bi se regulirao prekovremeni rad, pravo tužitelja na naknadu i dodatke na plaću trebalo je prosuđivati sukladno odredbi čl. 14. Zakona o službi u oružanim snagama RH, što zapravo znači da se trebao primjenjivati čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike sklopljen 2. srpnja 2004. (Narodne novine br. 92/04), te čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike sklopljen 31. srpnja 2008. (Narodne novine br. 93/08), a koji su vrijedili u utuženom razdoblju.

 

Čl. 97. st. 1. ZSOSRH/07 propisano je da rad dulji od punog radnog vremena (u daljnjem tekstu: prekovremeni rad) djelatna vojna osoba službenik i namještenik obvezan je obavljati: - kad su zapovjeđene mjere pripravnosti, - u slučaju uzbune u vojnoj postrojbi, - tijekom vojne vježbe te tijekom elementarnih nepogoda i drugih opasnosti.

Čl. 97. st. 2. ZSOSRH/07 propisano je da se na rad iz st. 1. ne primjenjuju vremenska ograničenja propisana općim propisima, dok je st. 3. istog članka propisano da su prekovremeni rad djelatna vojna osoba službenik i namještenik obvezni obavljati i zbog drugih neodgodivih poslova čije bi prekidanje dovelo do štetnih posljedica.

St. 4. čl. 97. ZSOSRH/07 propisano je da rad iz st. 3. toga članka može trajati najdulje 30 radnih dana tijekom kalendarske godine.

Čl. 97. st. 5. ZSOSRH/07 propisano je da djelatnoj vojnoj osobi službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima.

St. 6. čl. 97. ZSOSRH/07 određeno je da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena.

Čl. 97. st. 7. ZSOSRH/07 propisano je da će se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom urediti rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću.

Odredbama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 6/03, 75/03, 34/05 i 50/08) propisani su dodaci na plaću i način isplate plaće za pripadnike Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 9/03) propisana je duljina tjednog radnog vremena od 40 sati tjedno koje se raspoređuje u pravilu od ponedjeljka do petka, s time da dnevno radno vrijeme u pravilu se raspoređuje od 8,00 do 16,00 sati, a u dnevno radno vrijeme uključen je i dnevni odmor od 30 minuta koji se u pravilu koristi između 11,00 do 14,00 sati.

Iznimno je propisano da se djelatnim vojnim osobama raspoređenim u Ministarstvu dnevno radno vrijeme traje od 8,30 do 16,30 sati za koji koriste dnevni odmor na isti način kao prije naveden.

U odnosu na konkretnu situaciju uz koju se postavlja pitanje načina vrednovanja rada djelatnih vojnih osoba (kao i službenika i namještenika) za vrijeme stražarske službe i službe dežurstva prilikom isplate plaće, s obzirom na specifičnost ovakve službe (nemogućnosti napuštanja radnog mjesta tijekom višednevnog boravka na terenu), valja istaknuti da prema ocjeni ovog suda, u situaciji kada je tužitelj višednevno boravio na terenu radi obavljanja poslova straže ili dežurstva životno je i logično da kao djelatna vojna osoba koja zbog same činjenice rada na terenu ne može napustiti mjesto rada, ima pravo na slobodno vrijeme, u kojem se odmara osam sati dnevno.

Tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč obveznoj prisutnosti tužitelja na mjestu rada, suprotno stavu tužitelja, ne može se smatrati prekovremenim radom te se stoga i prilikom isplate plaće ne može vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od 24 sata, a što je prvostupanjski sud pravilno obrazložio te u tom pravcu zadao i zadaću vještaku financijske struke, koji je svojim nalazom utvrdio visinu tužiteljeve tražbine uzimajući unutar 24 sata – 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog rada te 8 sati odmora.

Stav prvostupanjskog suda, a koji žalbom tužena osporava u skladu je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda zauzetom u odluci broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009. (u istovjetnoj situaciji boravka i rada na terenu). Odluke županijskih sudova na koje se u žalbi tužena poziva, odnose se na razdoblje nakon 1. listopada 2009. kada su konačno doneseni podzakonski propisi kojima je Ministarstvo obrane reguliralo pitanje prekovremenog rada i dodatka na plaću.

Međutim, iako je prvostupanjskom sudu uputom iznesenom u ranijoj ukidnoj odluci poslovnog broja GŽ R-164/2021 od 20. rujna 2021., ukazano na pogrešan stav o zateznoj kamati na iznos poreza na dohodaka i prireza porezu na dohodak sadržanog u zatraženom bruto iznosu glavnice, ponovno je prvostupanjski sud istu dosudio.

Stoga, obzirom da navedeno potraživanje dospijeva u trenutku isplate plaće prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18), valjalo je u tom dijelu preinačiti pobijanu presudu.

Pravilno je odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temeljio na čl. 154. st. 1. ZPP-a, međutim pogrešno je primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (‘’Narodne novine’’ broj 142/12., 103/14., 107/15., 37/22, 126/22 dalje Tarifa).

Naime izmjenama objavljenim u ‘’Narodnim novinama’’ br. 37/22 izmijenjena je vrijednost boda s 10,00 kn na 15,00 kn, a koja se izmjena primjenjuje u vrijeme donošenja odluke.

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio radnje zastupanja te Tarifne brojeve koji se primjenjuju na pojedine radnje zastupanja, no zbog pogrešne primjene vrijednosti boda, koja je vrijednost za 50% uvećana, pogrešno je u tom postotku obračunao trošak te je valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka i tužitelju, primjenom Tarife (Narodne novine br. 37/22) dosuditi daljnji iznos od 12.425,00 kn uz uvećanje za pripadajući PDV 25% (3.106,25 kn) te mu je dosuđen iznos od 15.531,25 kn, odnosno 2.061,35 eur.

Valja još navesti da je suprotno stavu tuženika, tužitelju priznat trošak zastupanja u skladu sa čl. 155. ZPP-a te su u obzir uzeti samo oni podnesci koji su i prema stavu ovog suda bili potrebni za vođenje postupka.

Tužitelju, koji je uspio u žalbenom postupku, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, priznat je trošak sastava žalbe u odnosu na trošak postupka, sukladno visini ožalbenog dijela, u skladu s Tbr.10.toč.5. Tarife (750,00 kn) uvećano za pripadajući PDV 25% (187,50 kn).

Tuženoj, koja je u žalbenom postupku uspjela samo u neznatnom dijelu (zatezne kamate) nije priznat trošak sastava žalbe, analognom primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a.

Slijedom svega navedenog temeljem čl. 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 20. travnja 2023.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec