1              Poslovni broj Gž Zk-76/2022-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Zk-76/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Miha Mratovića predsjednika vijeća te Mirjane Rubić, članice vijeća i izvjestiteljice i  Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. Š. iz T., OIB …, zastupan po punomoćnici M. F. G., odvjetnici u B. protiv tuženika A. R. iz Č., OIB …, zastupanog po punomoćniku V. S., odvjetniku iz Č., radi brisanja knjižnog upisa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama P-261/2022-8 od 9. rujna 2022., u sjednici vijeća dana 20. travnja 2023.

 

p r e s u d i o   je

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama P-261/2022-8 od 9. rujna 2022.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Određuje se brisanje upisa prava suvlasništva u jednoj polovini dijela nad nekretninom označenom kao k.č.br. 5221 k.o. Č. provedenog za korist tuženika A. R. iz Č. OIB: …, temeljem Ugovora o darovanju od dana 12. siječnja 2018., zaprimljenog pri zemljišnoknjižnom sudu pod posl.br.Z-7636/2018 te se nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije navedene uknjižbe, a to upisom prava vlasništva u jednoj polovini dijela za korist K. R. iz T., OIB: ...

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 15 (petnaest) dana“.

 

2.Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj pobijajući je zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog, sukladno u istoj izloženim navodima, pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatiti.

 

2.1.Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

3. Ispitujući pobijanu presudu u okviru ovlaštenja iz čl. 365. st.2.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), utvrđeno je kako donošenjem pobijane presude kao i u postupku koji joj je prethodio prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje bitne povrede ovaj sud, pazi po službenoj dužnosti.

 

4.Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5.Predmet spora jest zahtjev tužitelja za brisanje upisa prava suvlasništva u 1/2 dijela nad nekretninom označenom kao k.č.br. 5221 k.o. Č. provedenog za korist tuženika A. R. na temelju Ugovora o darovanju od dana 12. siječnja 2018., a zaprimljenog pri zemljišnoknjižnom sudu pod poslovnim brojem Z-7636/2018 uz zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije navedene uknjižbe, i to upisom prava vlasništva u ½ dijela u korist K. R..

 

6.U provedenom je postupku utvrđeno je činjenično stanje koje u ovom stadiju postupka nije sporno:

-kako se kod Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, vodio parnični postupak po tužbi od 22. listopada 2012. tužitelja C. Š. protiv tuženika pod 1. B. R., pod 2. K. R. pod brojem P-1479/2017, u kojem je, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 30. siječnja 2018., presudom od 26. veljače 2018. (koja je u tom dijelu potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci Gž-1050/2018-3 od 8. srpnja 2020.) utvrđeno da je tužitelj C. Š. vlasnik dijela kč.br.5221 upisane u zk.ul.214 k.o. Č., sada uvjetno cijepane kao kč.br. pod oznakom 5221/2 u površini od 265 m2, označena slovima D-E-F-G-D, sve prema nalazu vještaka geometra V. N. od 9. lipnja 2014. koji je sastavni dio te presude, pa su tuženi (1.B. R. i 2. K. R.) obvezani priznati i trpjeti da se tužitelj upiše kao vlasnik nekretnine u zemljišnim knjigama, po pravomoćnosti presude,

-kako je Rješenjem Z-7636/18 od 26. veljače 2018. Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, na temelju ugovora o darovanju od 12. siječnja 2018., sa imena R. K. u 1/2 dijela besteretno otpisana kč.br.5221 u novi zk.ul. broj 1976 iste k.o. uz uknjižbu prava vlasništva za korist R. A., ovdje tuženika, a u kojem zk.ul. 1976 k.o. Č. su kao suvlasnici kč.br.5221 upisani za po ½ dijela B. R. i A. R.,

-kako je darovni ugovor od 12. siječnja 2018. u zk. odjel zaprimljen radi provedbe dana 23. veljače 2018., odnosno u razdoblju između ročišta na kojem je u predmetu P-1479/17 zaključena glavna rasprava (30. siječnja 2018.) i ročišta na kojem je presuda objavljena (26. veljače 2018.),

-kako u vrijeme zaprimanja i zemljišnoknjižne provedbe darovnog ugovora, kao ni ranije, tužitelj nije bio u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik ni suvlasnik sporne nekretnine,

-kako je tužitelj zatražio zemljišnoknjižnu provedbu citirane presude koja mu je odbijena,

-kako u zemljišnoj knjizi u odnosu na navedenu česticu nije postojala zabilježba spora P-1479/17.

 

7.Slijedom gornjih utvrđenja, a utemeljenjem na čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 63/19 i 128/22, dalje: ZZK) prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan u bitnom smatrajući kako tužitelj koji nije bio upisan u zemljišnim knjigama kao nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist  treće osobe, ovdje tuženika, nije (aktivno) legitimiran tražiti zaštitu u utuženom sadržaju.

 

8.Izneseni pravni stav prvostupanjskog suda je pravilan obzirom na činjenični supstrat tužbe, jer i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužitelj zaštitu svojih vlasničkih prava ne može ostvarivati brisovnom tužbom.

 

9.Naime, odredbom čl. 150. st.1. ZZK propisano je da je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (u daljnjem tekstu: brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

 

9.1.Stavkom 2. istoga članka je propisano da se brisovnoj tužbi ne može udovoljiti protiv osobe koja je, postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika, osim: – ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu odnosno – ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine otkad je ta uknjižba bila zatražena.

 

9.2.Dakle, brisovna tužba je stvarno-pravna tužba sui generis, kojom nositelj knjižnog prava čije je pravo povrijeđeno neistinitom, nevaljanom uknjižbom štiti svoje knjižno pravo zahtijevajući brisanje nevaljane, neistinite uknjižbe i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe nevaljane, neistinite uknjižbe. Pravomoćnom i ovršnom presudom kojom se prihvaća tužbeni zahtjev za brisanje u zemljišnim knjigama uspostaviti će se pravno stanje koje je postojalo prije provedbe neistinitog upisa, tj. ponovno će kao nositelj knjižnog prava biti upisana osoba koja je stvari nositelj tog prava. Učinak takve presude jest da nastaje pravno stanje kao da neistiniti upis nije bio proveden (ex tunc).

 

9.3.Knjižno je pravo povrijeđeno ako u vrijeme podnošenja prijedloga za njegovu promjenu, ograničenje i slično upisom u zemljišnu knjigu nisu bile ispunjene materijalno pravne i zemljišnoknjižne pretpostavke za uknjižbu, tj. ako je upis nevaljan.

 

9.4.Na podnošenje brisovne tužbe aktivno je legitimiran nositelj knjižnog prava dakle, onaj tko je bio upisan u zemljišne knjige neposredno prije napadane promjene u zemljišnim knjigama, a isto tako i njegovi univerzalni sukcesori, jer ostavina časom smrti prelazi na nasljednike.

 

9.5.Stoga je tužitelj u ovom postupku, da bi ostvario zatraženu pravnu zaštitu, bio dužan dokazati postojanje temeljnih pretpostavki za uspjeh s brisovnom tužbom, odnosno da je on ili pak njegov pravni prednik bio nositelj prava (su)vlasništva na spornoj nekretnini, te da je to pravo povrijeđeno nezakonitom, odnosno nevaljanom uknjižbom tog prava u korist tuženika.

 

10.Tužitelj nije bio nositelj knjižnog prava, nego je to nesporno bila tuženikova majka K. R., inače tuženica u predmetu P-1479/2017, u kojemu je tuženik bio saslušan kao svjedok, što proizlazi i iz spomenutog spisa te rješenja Z-7636/18 od 26. veljače 2018. Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, pa mu stoga knjižno pravo nije povrijeđeno, a okolnost što je u spomenutoj parnici protiv tuženikove majke pravomoćno uspio nakon obavljenog upisa uknjižbe u korist tuženika ne daje mu status osobe koja bi u smislu čl. 150. ZZK bila ovlaštena na podnošenje brisovne tužbe.

 

10.1.Tužitelj je ovlašten utvrditi temu raspravljanja u parnici-predmet spora, a kako je podnio brisovnu tužbu, a njegovo knjižno pravo nije povrijeđeno, tužbeni zahtjev nije osnovan zbog nedostatka aktivne legitimacije, pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava  tužbeni zahtjev odbio.

 

10.2.Žalbenim navodima, kojima se u bitnom ponavljaju navodi isticani tijekom prvostupanjskog postupka, a kojim žalitelj iznosi svoje shvaćanje da je aktivno legitimiran na brisovnu tužbu, nije dovedena u sumnju zakonitost pobijane presude.

 

11.Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Splitu 20.travnja 2023.