Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

                                                              1             Poslovni broj 17 R-82/2023-2              

 


           Republika Hrvatska                                        

  Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1                            Poslovni broj 17 R-82/2023-2

 

                                                                                

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Gašparuš - Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. F., OIB: , iz N. P., zastupan po punomoćniku T. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V. & R. & C. C. d.o.o. iz G., protiv tuženika E. o. d.d., OIB: , Z., zastupan po punomoćniku M. V., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o., Pisarnica O., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pr-3/2022-20 od 18. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2023.

 

 

r i j e š i o    j e

 

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pr-3/2022-20 od 18. siječnja 2023. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

I Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku E. o. d.d. Z., OIB: , iz Z., da tužitelju V. F., OIB: , iz N. P., isplati iznos od 152.500,00 kn zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počam od 2. prosinca 2019. godina pa sve do isplate, kao i da nadoknadi tužitelju parnični trošak postupka zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počam od donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi nastali parnični trošak u iznosu od 1.866,41 EUR / 14.062,50 kn1 zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 18. siječnja 2023. godine kao dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv navedene prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a iz sadržaja žalbe proizlazi kako se žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi i dopuni iste u bitnome ističe kako je pogrešan pravni stav prvostupanjskog suda prema kojem odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja, zaključujući da je policom osiguranja izvanugovorne odgovornosti i pripadajućim Uvjetima za osiguranje izvanugovorne odgovornosti nedvosmisleno ugovoreno da je isključena odgovornost tuženika za pokriće štete ukoliko ista nastane zbog nekorištenja propisane zaštitno – sigurnosne opreme za zaštitu na radu od strane djelatnika kojemu ta oprema nije bila niti osigurana od strane poslodavca, jer do štete ne bi došlo da se koristila propisana zaštitna oprema. Ističe da je upravo poslodavac taj koji je propustio osigurati korištenje zaštitne opreme tužitelju pa se stoga to nekorištenje ne može staviti na teret tužitelju. Ukazuje i na odredbu čl. 924. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) prema kojoj je odstupanje od ostalih odredaba, ako nije zabranjeno ovim ili kojim drugim zakonom, dopušteno samo ako je u nedvojbenom interesu osiguranika. Ističe kako nedvojbeno i logično da takvo isključenje nije u interesu tužitelja kao osiguranika pa stoga smatra kako je odredba Uvjeta osiguranja tuženika iz čl. 4. st. 2. t. 4., nedopuštena. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Potražuje i trošak sastava žalbe u iznosu od 2.343,75 kn.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Predmet spora je potraživanje tužitelja s osnova naknade štete zbog ozljede na radu koja se dogodila 20. kolovoza 2018., u kojem štetnom događaju je tužitelj zadobio teške tjelesne i po život opasne povrede. Tužitelj navodi kako je njegov poslodavac, U. d.o.o. Đ., sklopio policu osiguranja broj , za osiguranje izvanugovorne odgovornosti kojom su osigurani svi djelatnici i za ozljede na radu, te stoga smatra tuženika obveznim za naknadu štete koju je pretrpio prilikom navedenog štetnog događaja.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Tužitelj osnovano ističe da sud prvog stupnja u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari.

 

7. Prvostupanjski sud u postupku pravilno utvrđuje da su:

- policu osiguranja izvanugovorne odgovornosti broj zaključili tuženik kao ugovaratelj i U. d.o.o. za komunalne djelatnosti iz Đ. kao osiguranik, te je ista vrijedila od 26. srpnja 2017. od 24 sata do 26. srpnja 2022. do 24 sata, te su  istom osigurani rizici javne izvanugovorne odgovornost osiguranika za štete pričinjene trećim osobama i osiguranje odgovornosti osiguranika kao poslodavca za naknadu štete prema djelatniku ako djelatnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, na iznos osiguranja po štetnom događaju;

- Uvjetima za osiguranje izvanugovorne odgovornosti koje su sastavni dio navedene police u čl. 4. st. 2. toč. 4. je ugovoreno: "Kod ugovorenog pokrića odgovornosti prema djelatnicima (radnicima) isključeno je pokriće za dolje navedeno i to uslijed nekorištenja propisane zaštitno – sigurnosne opreme za zaštitu na radu od strane djelatnika, ukoliko se utvrdi da do štete ne bi došlo da se gore navedena oprema koristila.";

- tužitelj s obzirom na poslove koje je obavljao kritične zgode trebao je koristiti sigurnosni pojas kao zaštitu od pada s visine, a isti nije koristio i jer mu poslodavac nije niti osigurao navedeni pojas kao potrebnu osobnu zaštitnu opremu koja štiti radnika od pada s visine, što je protivno odredbi čl. 41. st. 5. Zakona o zaštiti na radu i čl. 6. Pravilnika o uporabi osobne zaštitne opreme;

- okolnost da tužitelj nije kritične zgode koristio sigurnosni pojas kao zaštitu od pada sa visine u uzročno-posljedičnoj je vezi sa nastalim štetnim događajem, odnosno ozljeđivanjem tužitelja kao radnika.

 

8. Nakon utvrđenja navedenih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje kako tuženik nije dužan naknaditi nastalu štetu tužitelju temeljem ugovorene police osiguranja izvanugovorne odgovornosti na koju se poziva, iako je nesporno, da je tužitelj pretrpio teške i po život opasne povrede u ovom štetnom događaju, jer za tu štetu temeljem ugovorene police osiguranja ne odgovara tuženik s obzirom na odredbu čl. 4. st. 2. toč. 4. Uvjeta osiguranja koji su sastavni dio police osiguranja.

 

9. Tužitelj u žalbi osnovano ističe kako je prvostupanjski sud propustio cijeniti odredbe ZOO u pogledu ugovora o osiguranju, a posebice odredbu čl. 924. st. 2. ZOO.

 

10. Odredbom čl. 945. st. 1. ZOO propisano je da protiv odštetnog zahtjeva osiguranik iz ugovora o osiguranju, kao i zahtjeva koje druge osobe što se na nj poziva, osiguratelj može istaknuti prigovore koje ima u vezi s ugovorom prema osobi s kojom je sklopio ugovor o osiguranju. Pravo osiguratelja na isti je način regulirano i odredbom čl. 929. st. 4. ZOO.

 

11. Odredbom čl. 924. st. 1. ZOO propisano je da se ugovorom može odstupiti samo od onih odredaba ovog odsjeka u kojima je odstupanje izričito dopušteno te od onih koje daju ugovarateljima mogućnost da postupe kako hoće, dok je st. 2. propisano kako je odstupanje od ostalih odredaba, ako nije zabranjeno ovim ili kojim drugim zakonom, dopušteno samo ako je u nedvojbenom interesu osiguranika.

 

12. Kako je samo odredbom čl. 944. ZOO dopušteno isključenje odgovornosti osiguratelja u slučaju namjere i prijevare (a što ovdje prema stanju spisa nije slučaj), dok ostalim odredbama ZOO koje u Odsjeku 27. navedenog zakona reguliraju materiju ugovora o osiguranju, nije izričito dopušteno da se ugovorom o osiguranju može odstupiti od odredaba kojima je propisano obveza osiguratelja za isplatom štete, niti je propisano da tu obvezu ugovorne strane mogu ugovoriti kako hoće, odredba čl. 4. st. 2. toč. 4. Uvjeta osiguranja tuženika po utvrđenju ovog drugostupanjskog suda nije dopuštena. Iako ugovaranje pretpostavki za isključenje odgovornosti osiguravatelja na način kako je to tuženik predvidio u Uvjetima osiguranja uz navedenu policu nije izričito zabranjeno, način na koji je to propisano navedenom odredbom čl. 4. st. 2. toč. 4. Uvjeta osiguranja, nije u interesu osiguranika, kako to proizlazi iz odredbe čl. 924. st. 2. ZOO, na što osnovano ukazuje tužitelj u svojoj žalbi.

 

13. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa suda prvog stupnja nisu utvrđene sve odlučne činjenice o kojima ovisi odluka suda o osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja (na okolnost utvrđivanja posljedica zadobivenih ozljeda u štetnom događaju)

osnovan je žalbeni razlog iz čl. 355. ZPP, pa je prvostupanjsku presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja (čl. 370. ZPP).

 

14. U ponovnom postupku sud prvog stupnja otkloniti će nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će u smislu odredbe čl. 375. st. 4. ZOO, polazeći od izraženog shvaćanja ovog drugostupanjskog suda o primjeni mjerodavnog materijalnog prava iz čl. 924. st. 2. ZOO, odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

 

15. Temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

 

 

U Velikoj Gorici 20. travnja 2023.

                                                                                                                             

 

                                                                                                                                Predsjednik vijeća

 

                                                                                                            Nikola Ramušćak, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu