Poslovni broj: 24 Pn-25/23-7

               

        Republika Hrvatska

    Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

 

Poslovni broj: 24 Pn-25/23-7

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

P R E S U D A  

 

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Valentini Varga Gombar, a na prijedlog više sudske savjetnice Željke Schveibert Golubović, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: …., iz Z., …., Područna služba u V., protiv tuženika C. o. d.d., OIB: …., iz Z., … radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 9. ožujka 2023. u prisutnosti zakonske zastupnice tužitelja N. K., zaposlenice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika M. R., odvjetničke vježbenice, dana 20. travnja 2023. objavio je i

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

" Nalaže se tuženiku C. O. d.d., Z. …, OIB: ….. isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Z., OIB: …. na račun broj: HR121001005 1863000160 Državnog proračuna Republike Hrvatske model 26, poziv na broj odobrenja 5908-19-19-03406027960 iznos od 21.042,06 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19.09.2021 godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana. " kao neosnovan.

 

II.              Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da tuženiku C. o. d.d., OIB: … iz Z., nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 248,84 eura¹ / 1.874,88 kuna (dvjestočetrdesetosam eura i osamdesetčetiri centa / tisućuosamstosedamdesetčetiri kune i osamdesetosam lipa), u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Tužitelj je 15. listopada 2021. podnio tužbu protiv tuženika navodeći da je dana 28.07.2009. godine osiguranik tužitelja T. B. rođ. 19.03.1974. iz M. B., teško ozlijeđen, kao vozač, u prometnoj nesreći koju je skrivio Ž. Ž., koji je upravljao osobnim automobilom marke “Opel” reg. oznake …, koje je u vrijeme nesreće bilo osigurano kod tuženika, broj police ….. Za navedenu prometnu nesreću pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ludbregu broj 30 K- 863/09-10 od 27.01.2010. godine proglašen je krivim Ž. Ž., dok je tuženik sa osiguranikom tužitelja sklopio Nagodbu AOF 124/2010 od 15.07.2011. godine prema kojoj je osiguranik tuženika suodgovoran za prometnu nezgodu u omjeru od 70 %. Zbog ozljeda zadobivenih u navedenoj prometnoj nesreći osiguranik tužitelja liječio se sve početka 2011. g. kada je upućen od strane liječnika opće prakse na vještačenje radne sposobnosti jer je liječenje završeno te stanje konačno. Kao posljedice štetnog događaja kod osiguranika tužitelja zaostale su promjene u zdravstvenom stanju – zaostala je blaža pareza lijevog n. rekurensa kao i  postraumatska radikulopatija C7C8Th1 lijevo. Vještak je utvrdio da osiguranik obzirom na rekonstruiranu aortu nije sposoban za teže fizičke napore, dizanje i nošenje terete, te nakon pregleda medicinske dokumentacije i osiguranika ocijenio profesionalnu nesposobnost za rad. Kako je isplatama priznate invalidske mirovine korisniku mirovine tužitelj trpio štetu potraživao je od tuženika odštetnim zahtjevima naknadu štete temeljem članaka 160., čl.161. i 163. ZOMO (“Narodne novine ” broj 102/98), koje je tuženik u mirnom postupku podmirivao sve do 31.12.2014. godine. U daljnjem postupku tužitelj je mirnim putem potraživao naknadu pretrpljene štete i to Odštetnim zahtjevima od 22. 02.2016. godine, od 31.03.2017.god., od 05.02.2018. za razdoblje isplate mirovine za 2015. i 2016. i 2017. godinu u  iznosu od 51.141,89 kn. Tuženik je djelomično, prema propisima Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/98) koji je bio na snazi do 31.12.2013. godine, naknadio štetu tužitelju za traženo razdoblje u ukupnom iznosu od 31.129,99 kn , te je ostao nepodmireni iznos od 20.011,90 kn. Kako tuženik nije u potpunosti podmirio štetu po odštetnim zahtjevima tužitelj je dana 09.10.2019. podnio tužbu Općinskom sudu za naknadu štete za razdoblje isplate mirovine od 01.01.2015. do 31.12.2018. u iznosu od 38.914,14 kn. Povodom navedene tužbe donesena je zbog zastare djelomično pozitivna presuda kod Općinskog suda u Varaždinu, posl. br. 6 Pn-98/19-11 od 03.08.2021. god., na koju je tužitelj uložio žalbu u dijelu točke II. izreke presude povodom koje je postupak u tijeku pred navedenim sudom posl. br. 6 Pn-98/19. Tužitelj je u razdoblju od 01.01.2019. do 31.08.2021. godine na ime invalidske mirovine isplatio korisniku iznos od 77.077,16 kn.  U skladu sa odredbama članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ( “Narodne novine” broj NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 ) tužitelj je Zahtjevom za naknadu štete od 31.08.2021. god. pozvao tuženog da, u ostavljenom roku, štetu podmiri mirnim putem. Kako je utvrđena suodgovoranost osiguranika tuženika za prometnu nezgodu u omjeru od 70 % od isplaćenog iznosa mirovine ukupno isplaćeni iznos mirovina umanjuje se, te iznos potraživanja iznosi 53.954,01 kn. Po navedenom odštetnom zahtjevu, za razdoblje isplate mirovine od 01.01.2019. do 31.08.2021. godine, tuženik je djelomično podmirio dug u ukupnom iznosu od 32.911,95 kn

 

2.              Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja u omjeru od 70% te činjenicu da je tužitelj svom osiguraniku T. B. priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju. Međutim, tuženik osporava obvezu tužitelju nadoknaditi štetu u punom iznosu isplaćene mirovine te smatra da tužitelj ima pravo samo na naknadu štete u razmjernom dijelu isplaćenog iznosa mirovine. U svezi primjene prava, tuženik se protivi pravnom shvaćanju tužitelja da bi se u ovoj pravnoj stvari primjenjivale odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Navodi da se tuženikov pravni položaj kao osiguratelja temelji na sklopljenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti te da se u pravnom odnosu između tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao lex specialis. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

 

3.               U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku presude Općinskog suda u Varaždinu posl. broj K-863/09 od 27. siječnja 2010. (list 4-7), nagodba od 15.07.2011. (list 8), dopis Policijske postaje Ludbreg od 13.02.2012. (list 9), rješenje HZMO od 24.10.2011. (list 10-13), rješenje HZMO od 25.10.2011. (list 14-15), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti (list 16-19), preslik tužbe tužitelja od 09.10.2019. (list 20-22), presuda Općinskog suda u Varaždinu posl. br. Pn-98/19 od 3. kolovoza 2021. (list 23-29), zahtjev za naknadu štete uz povratnicu (list 30-32), potvrde o isplaćenim  mirovinskim primanjima (list 33-48), obavijest o likvidaciji (list 49-50), sudska praksa (list 67-119), preslika presuda VTS-a broj Pž-65/21, Pž-4518/22, Pž-5998/19, OGS ZG P-2953/20 i ŽS Sisak Gž-670/20.

 

4.              Sud je kao nepotreban na temelju čl. 292. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19, 80/2022 dalje: ZPP) odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenje financijskog vještačenja.

 

5.              Druge dokaze sud nije provodio jer je tužitelj na ročištu održanom 9. ožujka 2023. izjavio da odustaje od svih dokaznih prijedloga osim da se izvrši uvid u dokumentaciju koja prileži spisu.

 

6.               Na temelju članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje u tekstu ZPP), nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci.

 

7.              Nesporan je nastanak štetnog događaja koji je skrivio osiguranik tuženika te je nesporno da je osiguraniku tužitelja T. B. radi tog štetnog događaja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad (radi povrede izvan rada).

 

8.              Između stranaka ovog postupka je sporna osnova i visina tužbenog  zahtjeva. 

 

9.              Predmet spora je zahtjev tužitelja s osnova naknade štete prouzročene isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja T. B. i to vodeći računa da je zatražio od tuženika da mu naknadi štetu koja je nastala isplatom invalidske mirovine. 

 

10.              Između stranaka nisu sporni pasivna legitimacija tuženika, nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja u omjeru od 70%, činjenicu da je tužitelj svom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju (zbog ozljede koja se je dogodila izvan rada).

 

11.               Sporna je između stranaka po kojem propisu tužitelj ima pravo potraživati štetu kao i je li tuženik u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 21.042,06 kn.

 

12.               Vezano za primjenu materijalnog prava sud nalazi da se u konkretnom slučaju ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. 

 

13.              Isto proizlazi i iz pravnog shvaćanja izraženog u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-66/2022. od 1. veljače 2022. u kojoj je navedeno da je u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, kao i da treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP-a, odnosno u konkretnom je slučaju riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja je materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti uređena ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

 

14.              Valja navesti da se tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om temeljem kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP-om. Osiguravajuća društva nisu štetnici, nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uređen posebnim zakonom i to ZOOP-om. 

 

15.              Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak, a prema navedenoj odredbi društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja. 

 

16.              Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim odredbama je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

 

17.              Rezimirajući iznijeto u ovoj pravnoj stvari valja odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to čl. 27. ZOOP-a koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.

 

18.              Sadržaj odredbe čl. 27. ZOOP-a glasi: (1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (4) Odredbe stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

 

19.               Imajući u vidu citiranu odredbu čl. 27. st. 3. ZOOP-a, a uzimajući u obzir činjenicu da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada sud nalazi da tužitelj nema pravo od tuženika potraživati utuženi iznos invalidske mirovine.

 

20.               Dakle, prema ocjeni ovog suda, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a obveza tuženika postoji samo ukoliko postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu (i to samo u visini tako utvrđene razlike), a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

 

21.              Valja navesti da invalidska mirovina zbog ozljede izvan rada po propisima mirovinskog osiguranja ne može biti viša od invalidske mirovine zbog ozljede na radu budući da se invalidska mirovina zbog ozljede na radu određuje se za 40 godina staža, a osiguraniku T. B. je mirovina određena za 17 godina 9 mjeseca i 9 dana mirovinskog staža. Iz navedenog proizlazi da čak kada bi osiguraniku tužitelja bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, tužitelj ni tada ne bi imao pravo potraživati razmjeran iznos invalidske mirovine jer ne proizlazi razlika koja bi za tužitelja predstavljala štetu sukladno odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a.

 

22.               Troškove postupka sud je dosudio na temelju članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak sastava zastupanja na ročištu 9. ožujka 2023. u iznosu od 199,08 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa), te pripadajući PDV, te je stoga tuženiku priznat trošak zastupanja u iznosu od  248,84 eura / 1.874,88 kuna. 

 

                                                                Čakovec, 20. travnja 2023.

                                                                                                                                                               Sutkinja:

Valentina Varga Gombar

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude, putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ( Narodne novine RH broj 67/18, 21/22).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

             

Dna:

1. tužitelj

2. pun. tuženika

 

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450