1                  Poslovni broj: Kž-47/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda i to Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, Milenke Slivar kao članice vijeća i izvjestiteljice i Sanele Horvat kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika P. J., zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika po braniteljici B. T., odvjetnici iz V., protiv presude Općinskog suda u Vukovaru broj K-229/2018-16 od 27. rujna 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice predstavnice privatnog tužitelja V. grada V. d.o.o. iz V. i opunomoćenika privatnog tužitelja M. C., odvjetnika iz V., 20. travnja 2023.,

p r e s u d i o   j e

Žalba optuženika P. J. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Vukovaru proglasio je krivim optuženika P. J. zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda – klevetom, iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11., te mu na temelju čl. 149. st. 2. KZ/11. izrekao novčanu kaznu od 30 (trideset) dnevnih iznosa od 249,40 kn, što iznosi 7.482,00 kn/993,00 eura, koju svotu je dužan temeljem čl. 42. st. 6. KZ/11. optuženik platiti u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude.

1.1. Ako izrečena novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena po čl. 42. st. 6. KZ/11. sud će novčanu kaznu prisilno naplatiti putem Porezne uprave Ministarstva financija sukladno čl. 43. st. 1. KZ/11.

1.2. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca sud će, uz pristanak osuđenika, donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamijeni za dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 sati (čl. 43. st. 2. KZ/11.).

1.3. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora (čl. 43. st. 3. KZ/11).

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. i 7. Zakona o kaznenom  postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – u daljnjem tekstu: ZKP/08.) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog  postupka u iznosu od 5.000,00 kn na ime nagrade i nužnih izdataka privatnog tužitelja i njegovog opunomoćenika, paušal u iznosu od 500,00 kn, te sudske pristojbe na privatnu tužbu u iznosu od 250,00 kn, te na presudu u iznosu od 500,00 kn, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženik P. J. po braniteljici B. T., odvjetnici iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog  postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sa prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Privatni tužitelj V. grada V. d.o.o. V. po svom opunomoćeniku M. C., odvjetniku iz V., podnio je odgovor na žalbu optuženika sa prijedlogom da se ista odbije i potvrdi prvostupanjska presuda. U odgovoru na žalbu također je stavljen zahtjev da se privatnog tužitelja i njegovog opunomoćenika obavijesti o sjednici vijeća, te je o sjednici vijeća obaviješten privatni tužitelj i njegov opunomoćenik, koji su pristupili na sjednicu, dok optuženik i njegova braniteljica nisu pristupili iako su bili uredno obaviješteni, pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti na temelju 475. st. 3. ZKP/08.

4. Žalba optuženika nije osnovana.

5. Optuženik u žalbi ističe da je izreka pobijane  presude nerazumljiva i proturječna samoj sebi, te da se ne navode razlozi o odlučnim činjenicama. Tvrdi se da prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije ocijenio izvedene dokaze, niti obranu optuženika. Suprotno takovim navodima iz žalbe ovaj sud kao drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud dao relevantne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, te zbog čega smatra da je optuženik ostvario sve bitne kako objektivne tako i subjektivne elemente kaznenog djela za koje se tereti privatnom tužbom. Isto tako izreka presude je razumljiva i nema nikakove proturječnosti, niti se u žalbi obrazlaže zbog čega bi izreka presude bila nerazumljiva i proturječna. Stoga žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.

6. Optuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Prije svega optuženik smatra da tijekom postupka nije dokazano da su činjenične tvrdnje koje je optuženik iznosio za privatnog tužitelja, a što nije sporno i koje je objavljivao putem mrežnih portala lokalnih medija, neistinite. Optuženik je u svojoj obrani isticao da je te podatke dobio od drugih osoba čiji identitet nije iznio, ali je imao razloga vjerovati da su ti činjenični navodi istiniti, a s obzirom na to od koga je za te navode čuo. S obzirom da je imao saznanja o realizaciji projekta zamjene vodovodnih i kanalizacijskih cijevi na rubnom području grada V., a koji projekt je izvodio privatni tužitelj, kao gradski vijećnik grada V. je iznio određenu sumnju vezanu uz kvalitetu ugradbenih cijevi za vodoopskrbu na sjednicama gradskog vijeća. Optuženik posebno ističe da od privatnog tužitelja nije dobio relevantne odgovore, jer se obratio direktoru privatnog tužitelja i tražio provjeru dobivenih informacija. Također optuženik smatra da privatni tužitelj nije dokazao tijekom postupka da optuženik nije iznosio istinite tvrdnje, odnosno da su ugrađene cijevi bile ispravne i da nisu naknadno mijenjane upravo radi loše kvalitete.

7. Optuženik u svojoj žalbi prvenstveno polazi od pogrešne pretpostavke da je privatni tužitelj dužan dokazati da ono što je optuženik iznosio kao činjenične tvrdnje nije istinito. Kod kaznenog djela klevete je upravo optuženik dužan dokazati da je za privatnog tužitelja iznosio istinite činjenične tvrdnje ili bar da je imao opravdani razlog vjerovati u istinitost onoga što je iznosio ili pronosio za privatnog tužitelja. Međutim, tijekom kaznenog postupka optuženik se nije niti potrudio pružiti ikakove dokaze, već je samo iznio tvrdnju da je informacije dobio od neke osobe čiji identitet ne želi iznositi i da je toj osobi vjerovao. Optuženik je imao obvezu predočiti dostatnu činjeničnu osnovu za svoje tvrdnje, time da se mora raditi o provjerljivim navodima. Okolnosti o kojima je optuženik pisao i koje je iznosio on evidentno nije u dovoljnoj mjeri provjerio iako se obraćao direktoru privatnog tužitelja kao gradski vijećnik gradskog vijeća V., a direktor privatnog tužitelja, ispitan u svojstvu svjedoka, D. T., je optuženiku odgovorio da za projekt postoji sva potrebna dokumentacija, pa tako i atest u pogledu kvalitete ugrađenih cijevi. Isto tako je svjedok naveo da je optuženik tijekom 2017. i 2018. više od 50 puta zatražio informacije od privatnog tužitelja na temelju Zakona o pravu na pristup informacijama i na svaki zahtjev mu je uredno pisanim putem privatni tužitelj odgovorio. Prvostupanjski sud je s pravom prihvatio kao vjerodostojan i istinit iskaz svjedoka T., a pročitana je i dokumentacija koja se nalazi u spisu iz koje je, između ostalog, vidljivo da je projekt imao nadzorna tijela. Nadzorni inženjeri za građevinske radove Instituta I. d.d. Z. su potvrdili da su vršili nadzor nad dokumentacijom materijala i opreme koja je korištena pri realizaciji projekta, te da se vršila zakonom propisana periodična kontrola kvalitete materijala i opreme, pa tako i ugrađenih cijevi. Projekt poboljšanja vodno-komunalne infrastrukture grada V. dobio je i uporabne dozvole, a što je također vidljivo iz dokumentacije u spisu, tako da je potpuno opravdan i utemeljen zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik za privatnog tužitelja iznosio činjenične tvrdnje koje su neistinite, a po svom sadržaju i namjeri svakako umanjuju ugled privatnog tužitelja. To umanjenje ugleda je svakako posljedica neistinitih činjeničnih tvrdnji optuženika. Optuženik je u svojoj obrani tijekom kaznenog  postupka, a i u žalbi, posebno isticao da je činjenične tvrdnje iznosio kao gradski vijećnik grada V., dakle u okviru obavljanja svoje političke djelatnosti, a radi se o pitanju od javnog interesa. Sloboda izražavanja optuženika u okviru obavljanja njegove političke djelatnosti nije neograničena i ne može ići tako daleko da obuhvati i svjesno iznošenje neistina o drugima. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo klevete i to iz čl. 149. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11. jer je neistinite činjenične tvrdnje iznosio putem računalnog sustava, odnosno mreže i time su iste postale pristupačne većem broju osoba. Stoga žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

8. Žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u skladu sa odredbom čl. 478. ZKP/08. sadrži i žalbu zbog odluke o kazni. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kaznene sankcije. Kao olakotno je sud cijenio okolnost da optuženik nije ranije osuđivan, dok otegotnih okolnosti nije nađeno. Stoga je optuženik osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 30 dnevnih iznosa, a koja kazna će u dovoljnoj mjeri ostvariti svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11., te ispuniti zahtjeve generalne i specijalne prevencije, te u dovoljnoj mjeri izraziti društveni prijekor zbog počinjenog kaznenog djela.

9. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, odnosno da bi na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08.). Stoga je na temelju čl. 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

Bjelovar, 20. travnja 2023.

                                                                                                                       Predsjednica vijeća

                                                                                                                   Dajana Barberić-Valentić,v.r.