1

 

              Poslovni broj: Kž-88/2023-7

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku

                  Dubrovnik                                                                                                 

            Poslovni broj: Kž-88/2023-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Emira Čustovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Ucović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv Z. Đ. zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženog Z. Đ. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu pod poslovnim brojem K-141/2018 od 17. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog Z. Đ. te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi Z. Đ. za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, na temelju odredbe članka 139. stavak 3. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci s time da mu se temeljem članka 54. KZ/11 u ovako preinačenu kaznu zatvora uračunava oduzimanje slobode od uhićenja 31. ožujka 2017. u 3,35 sati do 1. travnja 2017. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. siječnja 2023., pa nadalje.

 

II. U preostalom dijelu žalba optuženog Z. Đ. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu broj K-141/2018 od 17. veljače 20123. optuženi Z. Đ. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom – opisanog i kažnjivog po članku 139. stavak 3. i 2. KZ/11, pa je na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

 

2. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku Z. Đ. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato oduzimanje slobode od uhićenja 31. ožujka 2017. u 3,35 sati do 1. travnja 2017. i od dana 26. siječnja 2023., pa nadalje.

 

3. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je oslobođen troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 te oni padaju na teret proračunskih sredstava.

 

4. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik osobno i to zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te po branitelju po službenoj dužnosti N. H., odvjetniku u K. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni. Budući da se navedene žalbe međusobno nadopunjuju, ovaj sud ih je tretirao kao jedinstvenu žalbu optuženika podnesenu protiv presude suda prvog stupnja.

 

5. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu optuženika kao neosnovanu.

 

6. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

 

7.  Sjednici putem video veze nazočio je optuženi Z. Đ. dok nije pristupio uredno pozvani branitelj po službenoj dužnosti N. H., odvjetnik u K. te uredno pozvani Županijski državni odvjetnik u Dubrovniku pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti u suglasju sa člankom 474. stavkom 3. ZKP/08.

 

7.1. Optuženik je ustrajao u navodima i prijedlozima iz žalbe, a posebno je istaknuo da se ne slaže s navodima iz odgovora na žalbu ODO u Karlovcu u kojima stoji da je upravo on odgovoran za dugotrajnost vođenja postupka protiv njega. Naime prva rasprava u kaznenom postupku protiv njega je održana 02. ožujka 2021. na koju mu poziv nije mogao biti uručen jer se on u tom vremenu nalazio u ekstradicijskom pritvoru u Republici Srbiji da bi 19. ožujka 2021. bio izručen Republici Hrvatskoj te se od tog vremena nalazi u istražnom zatvoru. Što se tiče odgođene rasprave 02. travnja 2021. na koju isto nije pristupio upravo zbog svog boravka u stranom zatvoru dok je provjerom nadležne policijske postaje utvrđeno da se nalazi u Saveznoj Republici Njemačkoj na liječenju iako to nije istina. Slijedom navedenog nije napravio ništa zbog čega bi onemogućio vođenje kaznenog postupka protiv njega te mu je protek vremena od 6 godina trebao biti uzet kao olakotna okolnost.

 

8. Žalba optuženika je djelomično osnovana.

 

9. Premda optuženi i njegov branitelj po službenoj dužnosti uvodno naznačuju žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povredu Kaznenog zakona, te žalbene osnove se ne obrazlažu, a niti se pravno označavaju, a iz obrazloženja žalbe proizlazi da se oni ustvari žale zbog odluke o kazni.

 

10. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude pravilno postupio ne čineći bitne povrede na koje ukazuje žalitelj, pravilno je utvrdio činjenično stanje, a rezultat kojega je pravilna odluka da se optuženika proglasi krivim za počinjenje predmetnog kaznenog djela, ali nalazi da je pri tome izrečena prestroga kazna.

 

10.1. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane optuženika, kao i navoda istaknutih u žalbi, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja optuženika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi.

 

10.2. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je dokazano da je optuženi Z. Đ. počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. i 2. KZ/11, te je pravilno zaključeno da su postupanjem optuženika upravo ostvarena obilježja naprijed navedenog kaznenog djela, pa nije povrijeđen ni kazneni zakon.

 

11. Međutim, u pravu je žalitelj, tj. optuženi Z. Đ. kada tvrdi da mu je prvostupanjski sud, nakon što ga je pravilno proglasio krivim za terećeno mu kazneno djelo, istom izrekao prestrogu kaznu.

 

11.1. U ovdje konkretnom slučaju, odlučujući o kazni koju će izreći prvostupanjski sud je uzeo u obzir okolnosti koje su odlučne za odabir vrste i mjere kazne. Tako je kao otegotnim cijenio višestruku raniju osuđivanost, dok su mu kao olakotne okolnosti cijenjene iskreno priznanje kaznenog djela i isprika oštećenicima.

 

11.2. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnih kaznenih djela. 

 

11.3. Imajući u vidu izložene, kako olakotne tako i otegotne okolnosti, kao i navode istaknute u žalbi optuženika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud precijenio utvrđenu otegotnu okolnost, a da nije cijenio obiteljske prilike optuženika (nužnost skrbi za djeda, otac malodobnog djeteta) te protek vremena od šest godina od inkriminiranog događaja kao olakotne okolnosti zbog čega je optuženiku izrekao prestrogu kaznu zatvora u trajanju 10 mjeseci. U pravu je optuženik kad tvrdi da na njemu ne leži odgovornost za dugotrajnost ovog kaznenog postupka imajući u vidu da se nalazio u istražnom zatvoru zbog čega nije mogao pristupiti na rasprave na koje su mu pozivi upućivani na prijavljenu adresu prebivališta.

 

11.4. Naime, vodeći računa o općim pravilima vrsti i mjere kazne (čl. 47. KZ/11) i svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), te svim okolnostima o kojima sud mora voditi računa prilikom odmjeravanja kazne, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u ovdje konkretnom slučaju primjerena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci. Upravo ovako preinačenom kaznom ostvarit će se svrha kažnjavanja, kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije, ista je primjerena težini počinjenog djela i okolnostima pod kojima je djelo počinjena, osobnim prilikama optuženika, te ukupnosti odnosa koji su pridonijeli počinjenju ovog kaznenog djela, te će dostatno izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati će na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Kazna koju je izrekao prvostupanjski sud pretjerano naglašava retributivnu funkciju svrhe kažnjavanja.

 

12. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu optuženika u odnosu na odluku o kazni i presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

13. Ispitana je pobijana presuda, glede bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz članka 468. stavak 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti optuženika i njegova branitelja, te je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, pa kako niti jedna takva  povreda nije  utvrđena,  a  žalba je djelomično osnovana, valjalo je temeljem članka 486. stavak 1. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

U Dubrovniku 20. travnja 2023.

 

Predsjednik vijeća:

 

                                                                                                                Đorđo Benussi, v.r.