Poslovni broj: Gž-887/2022-3

1

 

 

 

 

R E P U B L I K A H R V AT S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Alenke Lešić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ivana Stipčića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. V. B., OIB: …, iz Z., 2. L. R., OIB: …, iz Z., 3. M. C., OIB: …, iz Z., i 4. B. G., OIB: …, iz Z., G. Č., svi zastupani po punomoćniku M. Č., odvjetniku u Z., protiv tuženika Grada Z. OIB.: …iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & B., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 63 P-6141/15-95 od 5. srpnja 2022., 20. travnja 2023.

 

 

r i j e š i o  j e

 

              I Ukidaju se presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 63 P-6141/15-95 od 5. srpnja 2022. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovo odlučivanje.

 

              II Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem je odlučeno:

 

              "I. Nalaže se tuženiku Gradu Z. OIB.: …iz Z., platiti I-tužiteljici V. B. OIB.: …iz Z., iznos od 3.675.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. srpnja 2022. godine do isplate, zatim platiti II-tužiteljici L. R. OIB.: …iz Z., iznos od 918.750,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. srpnja 2022. godine do isplate, kao i platiti IIItužitelju M. C. OIB.: …iz Z., iznos od 918.750,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. srpnja 2022. godine do isplate te platiti IV-tužiteljici B. G. OIB.:… iz Z., G. Č., iznos od 1.837.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. srpnja 2022. godine do isplate, a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

              II. Nalaže se tuženiku naknaditi I-IV tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.161.375,04 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. srpnja 2022. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.               III. Odbija se zahtjev I-IV tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

              IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

 

r i j e š i o  j e

 

              Odbija se prigovor stvarne nenadležnosti naslovnog suda kao neosnovan."

 

              2. Protiv tih presude i rješenja pravovremenu žalbu je izjavio tuženik iz svih žalbenih razloga označenih člankom 353. stavak 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92.,112/99., 117/03., 123/08., 57/11., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP) kao i zbog odluke o troškovima postupka, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a bez prijedloga sadržaja odluke o žalbi na rješenje Zahtijeva naknadu troškova sastava žalbe i sudsku pristojbu.

             

              3. Na žalbu je odgovoreno uz prijedlog da se ista odbije. Tužitelji zahtijevaju naknadu troškova sastava odgovora na žalbu i sudsku pristojbu.

 

              4. Žalba je osnovana.

 

              5. U ovom predmetu u odnosu na prvostupanjsko rješenje je počinjena bitna povreda odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju povredu u ovom postupku i drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP) i koju tuženik ističe.

 

              6. Prvostupanjski sud je odbio rješenjem prigovor stvarne nenadležnosti suda, smatrajući da su tužitelji podnijeli zahtjev za naknadu štete. Tužbom je tražena isplata (što može biti i zahtjev temeljem stjecaja bez osnove), a u činjeničnom supstratu tužbe zahtjev je podnesen kao naknada za oduzete nekretnine. Slijedom toga ne može se ispitati odluka o prigovoru stvarne nenadležnosti redovnog suda, a uzimajući sadržaj tužbe i tužbenog zahtjeva. To više što se tuženik u svom prigovoru poziva na Zakon o naknadi za oduzetu imovinu za vrijeme komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96. do 98/19., dalje: Zakon o naknadi). Presuda je razumljiva i može se ispitati, a to što tuženik nije zadovoljan sa zaključcima prvostupanjskog suda iznesenim u presudi ne čini tu presudu nerazumljivom.

             

              7. Nije počinjena niti bitna povreda odredbe članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP koju tuženik ističe, jer prigovor nedostatka aktivne legitimacije je materijalno pravni prigovor, a na strani tužiteljice V. B. ne postoje procesne zapreke za sudjelovanje u postupku.

 

              8. Između stranaka nije sporno da je 30. lipnja 1959. odlukom tadašnjeg sekretarijata općine R. H. J., H. R., H. K., H. A., H. S. i H. S. (suvlasnici svaki u 1/6 dijelova) nacionalizirana kčbr. 138/117 k.o. Z. p. temeljem Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Sl. FNRJ 52/58, dalje: Zakon o nacionalizaciji). H. J. i R. su roditelji, a tužitelji su njihovi potomci, što se ne osporava.

 

              9. Tužbu su podnijeli S. H., V. B., K. C. i J. M.. Iza smrti roditelja zakonski nasljednik je temeljem ustupa utvrđen S. H. (rješenje o nasljeđivanju stranica spisa 13). Iza S. H. je zakonska nasljednica V. B. (rješenje o nasljeđivanju stranica spisa 15) temeljem ustupa. U tijeku postupka umrla je 4. tužiteljica J. (A.) M. i istu je naslijedila zakonska nasljednica B. G. (rješenje o nasljeđivanju stranica spisa 169), umro je i H. S. (V.) i njegova oporučna nasljednica je nećakinja V. B. (rješenje o nasljeđivanju stranica spisa 216) i umrla je 3. tužiteljica K. C. i njezini su zakonski nasljednici L. R. i M. C. (rješenje o nasljeđivanju stranica spisa 219). Tuženik ne osporava da su prvotne tužiteljice K. C. i J. M. istovjetne ranije upisanim suvlasnicama H. K. i H. A..

 

              10. Na nasljednike ne prelaze prava koja su strogo osobna, a imovinska prava prelaze na zakonske nasljednike.

 

              11. Nesporno je da je oduzeta kčbr. 138/117 u površini od 700 čhv parcelacijskim elaboratima spajana u druge kčbr. i sada je dio kčbr. 358. k.o. Z. o. u vlasništvu nadbiskupije (stečena zamjenom s tuženikom).

 

              12. Rješenjem od 15. veljače 1962. je Narodni odbor općine R. nacionalizirao zemljište, pa i kčbr. 138/117 dodijelilo na korištenje Direkciji za izgradnju južnih predjela Z. ( dalje: Direkcija) u svrhu pošumljavanja područja uz cestu Most slobode - V. G., a Direkcija je dužna doznačiti u korist općine sredstva u iznosu od 425 dinara za čhv zemljišta, te će nakon toga raniji vlasnici biti deposedirani.

 

              13. Nije sporno da su pred upravnim tijelima 2001. tužitelji, odnosno njihovi prednici pokrenuli upravni postupak radi plaćanja naknade za sporno oduzeto zemljište u smislu Zakon o izvlaštenju ("Narodne novine" broj 9/94. do 34/12.). Pravomoćnom presudom od 14. svibnja 2013. (stranica spisa 29 do 32) su odbijeni za zahtjevom za utvrđivanje naknade za sporno (deposedirano) zemljište. Iz odluka upravnih tijela proizlazi da se oduzetim zemljištem neovlašteno koristila pravna osoba, jer nije doneseno posebno rješenje o predaji u posjed, pa u upravnom postupku nema mjesta određivanju naknade za zemljište koje je nezakonito i bez akta nadležnog tijela oduzeto prijašnjem vlasniku temeljem Zakona o izvlaštenu. U rješenju ministarstva (stranica spisa 27) u obrazloženju se navodi da je sporno zemljište nacionalizirano i u društvenom vlasništvu, a i pravno je bilo u posjedu prijašnjeg vlasnika i time uživalo zaštitu, jer nema pravomoćnog rješenja o deposedaciji (članak 38. Zakona o nacionalizaciji).

 

              14. Pravilno je odbijen prigovor pravomoćno presuđene stvari ( tuženik ni ne tvrdi da su tužitelji vodili neki drugi sudski postupak o istoj stvari) i promašene pasivne legitimacije (slijednik općine R. je tuženik, što tuženik ne osporava).

 

              15. Zasada se ne može ispitati da li je pravilno odbijen prigovor zastare i da li je pravilno odlučeno o visini tužbenog zahtjeva.

 

              16. Prednici tužitelja su očito faktično deposedirani iz oduzete kčbr., ali se iz presude ne može utvrditi kada (sud navodi da su deposedirani navedenim rješenjem od 1962.), a niti kada je prednik tuženika upisan kao vlasnik nekretnine, pa da prednici tužitelja više nisu mogli zahtijevati povrat nekretnine, odnosno ne može se utvrdi kad je šteta tužiteljima nastala i kad su za nju saznali.

 

              17. Nije razvidno iz kojih razloga sud prvog stupnja smatra da su tužitelji saznali za štetu (može se zaključiti da prvostupanjski sud smatra da u prednici tuženika svojim radom prouzročili štetu) tek pravomoćnošću odluke u upravnom postupku, kad su zahtjev za isplatu podnijeli upravnom tijelu, odnosno kakva su saznanja tada imali o tome da im naknada nije isplaćena za oduzeti posjed kad su pokretali upravni postupak. To sve uzimajući u obzir odredbe o zastari koje su vrijedile u trenutku eventualnog nastanka štete.

 

              18. Nije sporno da se visina naknade treba odrediti po tržišnoj cijeni u vrijeme procjene, ali po kakvoći u vrijeme oduzimanja. Vještak je procijenio nekretnini po kakvoći iz 1971., po tadašnjem urbanističkom planu, iako je 1962. prednik tuženika naveo da se Direkciji zemljište daje radi pošumljavanja i cijena je bila određena po čhv u rješenju iz 1962. kako je ranije navedeno (435 dinara / čhv), a u skladu s odredbom članka 46. Zakona o nacionalizaciji. Kako nisu utvrđene odlučne činjenice o tome za što je oduzeto zemljište prednicima tužitelja, ne može se utvrditi niti da li je pravilno primijenjeno materijalno pravo i u dijelu odluke o visini naknade tužiteljima, te se ne može utvrditi iz kojih je razloga odbijen prijedlog tuženika za novo vještačenje. To više što je zemljište vještak procijenio kao zemljište pretežno poslovne namjene, iako u vrijeme oduzimanja nije bilo detaljnog prostornog plana.

              19. U žalbi tuženik ne može isticati novu činjenicu da je 1962. od strane Direkcije predniku tuženika doznačen iznos za dodijeljeno im zemljište i da je prednicima tužitelja određena visina naknade.

 

              20. Kako nisu utvrđene odlučne činjenice, zasada se ne može ispitati da li je pravilno primijenjeno materijalno pravo kad je tužbeni zahtjev prihvaćen.

 

              21. I odluka o troškovima postupka nije stoga pravilna uz napomenu da prvostupanjski sud nije naveo koju je vrijednost predmeta spora utvrdio kad je donosio odluku o trošku, a to sve pazeći na pravilnu primjenu odredbi ZPP kod odluke o troškovima postupka.

 

              22. Slijedom izloženog po odredbi članka 369. i članka 380. stavak. 1 točka 3. ZPP ukinuti su prvostupanjska presuda i rješenje i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovo odlučivanje.

 

              23. Ostavljano je o troškovima žalbenog postupka odlučiti konačnom odlukom (članka 166. stavak 3. ZPP).

 

              24. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti nejasnoće kako je upućen.

 

U Sisku 20. travnja 2022.

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća

                                                                                                  Martina Budinski Modronja, v.r.