Poslovni broj: 11 Gž Ovr-214/2023-2

 

Poslovni broj: 11 Gž Ovr-214/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja G. P. d.o.o. iz V., , OIB:..., zastupanog po punomoćniku S. P. V., odvjetniku u P., protiv ovršenice Z. B. iz S. R. N., F., zastupane po punomoćnici M. B., odvjetnici u Š., radi isplate, povodom žalbe ovrhovoditelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj: Povrv-7632/2017 od 13. prosinca 2017., dana 20. travnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj: Povrv-7632/2017 od 13. prosinca 2017.

 

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem ukinuto je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave doneseno po javnom bilježniku I. K. iz P., poslovni broj: Ovrv-7821/15 od 25. ožujka 2015. i odbačen prijedlog za ovrhu.

 

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom ovrhovoditelj pobija rješenje i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22 i 114/22; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu.

 

2.1. Prema odredbi čl. 21. st. 1. primjenjivog Ovršnog zakona (NN br. 112/12; 25/13; 93/14; 55/16 - odluka US RH i 73/17; dalje: OZ) u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Nakon što je utvrdio:

 

- da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenim po javnom bilježniku I. K. iz P., poslovni broj: Ovrv-7821/15 od 25. ožujka 2015. određena ovrha protiv ovršenice, a radi naplate ovrhovoditeljeve novčane tražbine, protiv kojeg rješenja je ovršenica pravovremeno podnijela prigovor kojim rješenje pobija u cijelosti,

 

- da je presudom Suda Europske unije od 9. ožujka 2017. u predmetu C-551/15 odlučeno da Uredbu (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje: Uredba) treba tumačiti na način da javni bilježnici u Republici Hrvatskoj, kada postupaju u okviru ovlasti koje su im povjerene nacionalnim pravom u ovršnim postupcima na temelju vjerodostojne isprave, nisu obuhvaćeni pojmom sud u smislu Uredbe,

 

prvostupanjski sud konstatira da kako se javni bilježnici ne smatraju sudom za potrebe primjene Uredbe, u ovoj ovršnoj stvari za utvrđivanje nadležnosti javnih bilježnika u Republici Hrvatskoj ne primjenjuju se odredbe Uredbe, već domaće pravo.

 

5.1. Budući da prebivalište ovršenice nije ni u jednoj od jedinica područne (regionalne) samouprave u Republici Hrvatskoj, već u inozemstvu, prvostupanjski sud zaključuje da javni bilježnik u Republici Hrvatskoj uopće nije bio nadležan donijeti pobijano rješenje o ovrsi kod čega se poziva na odredbe čl. 16. toč. 1. i 3. ZPP-a i čl. 279. st. 1. OZ-a, slijedom čega odlučuje kao u izreci.

 

6. Ovrhovoditelj u žalbi, u bitnome, navodi da prvostupanjski sud nije imao ovlasti, nakon izjavljenog prigovora na već doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, donijeti pobijano rješenje već je bio dužan sukladno odredbi čl. 282. st. 3. OZ-a odlučiti primjenom čl. 57. i čl. 58. OZ-a, jer smatra da je odredbom čl. 279. st. 1. OZ-a propisano postupanje suda (samo) u slučaju kada javni bilježnik nije već donio rješenje o ovrsi. Poziva se na odluke sudova u kojima je izraženo stajalište da je jedina zakonska mogućnost, nakon primitka prigovora na doneseno rješenje o ovrsi, postupanje po čl. 57. i čl. 58. OZ-a. Nadalje, smatra da je odredbom čl. 279. st. 1. OZ-a propisana mjesna nadležnost za osobe koja imaju prebivalište ili sjedište u Republici Hrvatskoj, dok nije propisano kako se utvrđuje mjesna nadležnost za osobe koje nemaju prebivalište ili sjedište u Republici Hrvatskoj, pa da o tome postoji pravna praznina koju treba tumačiti utvrđenjem namjere zakonodavca koja je vidljiva iz odredbe čl. 20. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN br. 93/14) koja propisuje da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu, osim ako je ovršenik strana fizička ili pravna osoba kada će sud ili javni bilježnik donijeti rješenje o ovrsi bez osobnog identifikacijskog broja, čime je propisana nadležnost javnih bilježnika za donošenje rješenja o ovrsi protiv osoba koje nemaju prebivalište ili sjedište u Republici Hrvatskoj.

 

7. Protivno navodima žalbe nije počinjena nijedna od bitnih povreda postupka, već je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da zbog činjenice da ovršenica u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu nije imala prebivalište u Republici Hrvatskoj, odredba čl. 279. st. 1. OZ-a ne dopušta javnom bilježniku donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave protiv takvog ovršenika. Naime, nadležnost javnih bilježnika u ovršnim postupcima na temelju vjerodostojne isprave uređena je Ovršnim zakonom, koji predstavlja lex specialis u odnosu na ostale procesne zakone, a sukladno čl. 279. st. 1. u vezi sa čl. 38. OZ-a, za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu isključivo je mjesno nadležan javni bilježnik mjesta prebivališta ovršenika. Kako ovršenica nema prebivalište na području Republike Hrvatske, ne postoji niti nadležnost javnog bilježnika u Republici Hrvatskoj za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovdje ovršenice.

 

7.1. Stav iz toč. 7. obrazloženja potvrđuje i pravno shvaćanje iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-419/16-4 od 15. ožujka 2017., pa imajući u vidu da iz istog proizlazi da je ovršni sud u predmetnom stadiju postupka ovlašten odbaciti prijedlog za ovrhu podnesen mjesno nenadležnom javnom bilježniku, ovaj sud prihvaća odluku prvostupanjskog suda i pripadajuće obrazloženje.

 

7.2. U vezi iznesenih navoda valja dodati da su na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanom 29. ožujka 2018. zauzeta dva pravna shvaćanja, koja se relevantna za ovaj predmet, a koja glase:

 

"Pitanje nadležnosti može biti predmet sudskog preispitivanja nakon što javni bilježnik donese rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

 

Javni bilježnik nije nadležan za donošenje rješenja o ovrsi ako ovršenici nemaju prebivalište na području Republike Hrvatske."

 

iz čega jasno proizlazi da je ispitivanje nadležnosti javnih bilježnika podložno sudskoj kontroli i u konkretnom stadiju postupka.

 

8. Slijedom iznijetog, obzirom da nije ostvarena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu ovrhovoditelja i potvrditi prvostupanjsko rješenje. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

 

9. Ovrhovoditelj nije uspio u žalbenom stadiju postupka pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe i odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

 

U Varaždinu 20. travnja 2023.