Poslovni broj: 11 Gž-390/2023-2

Poslovni broj: 11 Gž-390/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. D., OIB:..., iz S., zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku u S., protiv tuženice R. H., OIB:..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-1949/2017-24 od 15. ožujka 2023., dana 20. travnja 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-1949/2017-24 od 15. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja i potvrđeno rješenje o pristojbi poslovni broj: P-1949/2017-21 od 30. listopada 2019.

1.1. Prvostupanjski sud u obrazloženju navodi:

- da je rješenjem o pristojbi poslovni broj: P-1949/2017-21 od 30. listopada 2019. naloženo tužitelju platiti pristojbu za presudu u iznosu od 313,23 EUR/2.360,00 kn,

- da je tužitelj pokrenuo ovaj postupak podnošenjem tužbe pa je dužan platiti pristojbu za prvostupanjsku presudu,

- da je prema vrijednosti predmeta spora od 201.000,00 kn visina pristojbe za prvostupanjsku presudu pravilno odmjerena u iznosu od 313,23 EUR/2.360,00 kn,

- da navodi tužitelja da je uspio u parnici u cijelosti, a da pristojbu nije popisao u trošak, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o pristojbi, jer je tužitelj dužan platiti pristojbu za prvostupanjsku presudu neovisno o uspjehu u sporu, dok o njegovoj dispoziciji ovisi hoće li do zaključenja glavne rasprave zatražiti nadoknadu parničnog troška koji se odnosi na pristojbe.

1.2. U materijalnopravnom dijelu prvostupanjski sud se poziva na odredbu čl. 3. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama (NN br. 118/18; dalje: ZSP) i Tbr. 2. st. 1. u vezi s Tbr. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskim pristojbi (NN br. 53/19).

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija rješenje i navodi da to čini zbog svih žalbenih razloga. Predlaže da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Iako navodi da žalbu podnosi iz svih žalbenih razloga ovrhovoditelj sadržajem upućuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Stoga je pobijano rješenje najprije ispitano u odnosu na one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22 i 114/22; dalje: ZPP). Utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna tako normirana bitna povreda.

4.1. Navodima žalbe nije dovedena u sumnju primjena materijalnog prava. Naime, tužitelj u žalbi ne osporava odlučno utvrđenje da je on pokrenuo ovaj postupak podnošenjem tužbe, pa je po shvaćanju i ovoga suda, primjenom odredbe čl. 3. st. 2. ZSP-a kojom je propisano da je za odluke prvostupanjskog suda pristojbu dužna platiti stranka koja pokreće postupak, dužan platiti pristojbu za prvostupanjsku presudu i to neovisno o uspjehu u sporu. Daljnji navodi u kojima iznosi kronologiju vremena i načina dostave rješenja o pristojbi nisu ni od kakvog značaja u žalbenom stadiju postupka.

5. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a i čl. 29. st. 4. ZSP-a, odbijena je žalbe tužitelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

U Varaždinu 20. travnja 2023.