1                        Poslovni broj: Usž-2313/2022-3

                                                                                                                          Poslovni broj: Usž-2313/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Snježane Horvat Paliska, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. B. iz V., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., radi utvrđivanja statusa branitelja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 5 Us l-223/2021-15 od 2. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2023.,

p r e s u d i o   j e

Žalba tužitelja se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku,

poslovni broj: 5 Usl-223/2021-15 od 2. ožujka 2022.

Obrazloženje

1.               Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-561-01/20-01/556, URBROJ: 512-2501-21-6 od 14. siječnja 2021.

2.              Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., KLASA: UP/I-561-01/20-01/1149, URBROJ: 512M2-76-20-6 od 19. studenog 2020., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata a) temeljem pripadnosti P.S. Z.N.G. V. za razdoblje od 1. svibnja 1991. do 18. kolovoza 1991., b) temeljem pripadnosti O. g. V.-V.-Ž. za razdoblje od 27. rujna 1991. do 1. prosinca 1991. te c) temeljem pripadnosti …. brigadi H.V. Z./R. za razdoblje od 1. srpnja 1992. do 18. studenog 1992.

3.              Tužitelj žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi imena osoba koje je predložio kao svjedoke i kojima dokazuje sudjelovanje u Domovinskom ratu u predmetnom razdoblju, a koje nisu saslušane ili njihovi iskazi nisu spomenuti u presudi. Dostavlja ovjerene izjave još triju osoba iz kojih, kao i izjava ostalih svjedoka nedvosmisleno proizlazi istinitost tvrdnji tužitelja o sudjelovanju u Domovinskom ratu.   Predlaže poništiti pobijanu presudu.

4.              Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5              Žalba nije osnovana.

6.               Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7.               Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu vodio se po zahtjevu tužitelja od 24. kolovoza 2018. za priznanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i to: a) temeljem pripadnosti P.S. Z.N.G. V. za razdoblje od 1. svibnja 1991. do 18. kolovoza 1991.; b) temeljem pripadnosti O. g. V.-V.-Ž. za razdoblje od 27. rujna 1991. do 1. prosinca 1991.; te c) temeljem pripadnosti .... brigadi H.V. Z./R. za razdoblje od 1. srpnja 1992. do 18. studenog 1992. Po zaprimljenom zahtjevu izvršen je uvid u službenu evidenciju iz koje proizlazi da tužitelj ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti 10. domobranskoj pukovniji H.V. V. od 18. veljače 1993. do 14. lipnja 1993., od 23. svibnja 1994. do 8. ožujka 1995. i od 28. kolovoza 1995. do 9. listopada 1995. Izvršenim uvidom u popis vojnih osoba P.S. Z.N.G. V. utvrđeno je da tužitelj nije evidentiran kao pripadnik navedene postrojbe. Pribavljeno je i očitovanje Središnjeg vojnog arhiva od 25. travnja 2019. prema kojem u arhivskoj građi predmetnih postrojbi nije pronađen niti jedan podatak koji bi upućivao na pripadnost tužitelja bilo kojoj sastavnici O.S. RH u traženim razdobljima. Spisu prileži i očitovanje V.P. … K. od 8. lipnja 2020. prema kojem tužitelj nije evidentiran na popisu vojnih osoba bilo koje sastavnice O.S. RH u traženim razdobljima. U postupku su saslušani svjedoci M. Č., J. H. i Ž. K. te je izvršen uvid u izjave zapovjednika postrojbi koje su dane u istoj upravnoj stvari po ranijim zahtjevima tužitelja. U postupku je uzreta izjava tužitelja u kojoj osporava izjave svjedoka V. N., J. B., A. J. i I. K., zapovjednika sastavnica oružanih snaga, te opisuje način sudjelovanja u Domovinskom ratu u predmetnom razdoblju. Sadržaj izjava svjedoka i izjavu tužitelja prvostupanjski sud navodi u prvostupanjskoj presudi.

8.               U upravnom sporu tužitelj je dostavio ovjerene izjave S. V., M. V.,  S. B., M. L., I. K., M. G., D. T., D. T. i I. H.

9.               Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa prvostupanjskog spora i spisa predmetnoga upravnog postupka.

10.               Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo, članak 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ br. 121/17., 98/19.; dalje: ZHBDR) čije je mjerodavne odredbe citirao u pobijanoj presudi.

11.               Za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata potrebno je kumulativno ispuniti uvjete pripadnosti jednoj od sastavnica oružanih snaga Republike Hrvatske odnosno naoružanim odredima N. z., u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. te u tom razdoblju sudjelovati u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način opisan člankom 3. stavkom 2. ZHBDR-a.

12.               Pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske prvenstveno se dokazuje podacima službene evidencije. Budući da iz priloženih podataka iz službene evidencije nadležnih tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske proizlazi kako tužitelj u predmetnom razdoblju Domovinskog rata nije bio pripadnik niti jedne vojne formacije u sastavu Oružanih snaga Republike Hrvatske, što svojim izjavama potvrđuju i zapovjednici postrojbi, a tužitelj svojim navodima ovu činjenicu nije doveo u sumnju, niti raspolaže materijalnim dokazima o suprotnome, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon jer prema važećim propisima tužitelj nije pripadao nekoj od taksativno navedenih sastavnica Oružanih snaga Republike Hrvatske predviđenih člankom 3. stavkom 1. točkom a) ZOHBDR-a. Ujedno, iz izjave tužitelja proizlazi kako u tom razdoblju nije pružao oružani otpor agresoru i djelovao u izravnoj svezi s tim otporom na način opisan člankom 3. stavkom 2. ZHBDR-a te stoga opisano djelovanje tužitelja nije osnova za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Tužitelj navodi da je od kraja rujna 1991. ili od početka listopada 1991. sa svojim osobnim automobilom vozio doktora H. gdje god je trebalo po terenu, a u studenome 1991. je preuzeo transportni vod saniteta da bi 1. prosinca 1991. napustio sanitet i otišao kod obitelji. Prijavio se 1. srpnja 1992. kao dragovoljac u Z. te je osnovao prvi vojnički bend te je sa svojim kolegom, I. J., svirao u prigodama za potrebe vojske i raznih udruga.

13.               Žalbeni prigovori tužitelja su neosnovani i bez utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari. Radi se o prigovorima koje je tužitelj isticao u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud detaljno i jasno očitovao, a koje zaključke ovaj Sud u potpunosti prihvaća.

14.               Kako se u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice sukladno članku 69. stavku 3. ZUS-a,  izjave svjedoka koje je tužitelj dostavio uz žalbu ovaj Sud nije uzeo u obzir. 

15.               Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da su upravna rješenja donesena u pravilno provedenim postupcima, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku i sporu te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.

16.               Budući ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu, 19. travnja 2023.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić, v.r.