- 1 -              Rev 505/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 505/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. K., R., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik u I., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB … , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-291/2018 od 14. srpnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-274/2016 od 29. ožujka 2018., u sjednici održanoj 19. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja, preinačava se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-291/2018 od 14. srpnja 2020. u dijelu kojim je taj sud preinačio presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-274/2016 od 29. ožujka 2018. za „isplatu daljnjeg iznosa od 11.320,11 kn (preko iznosa od 11.320,11 kn do iznosa od 22.640,22 kn) sa zateznom kamatom“, kao i u odnosu na troškove parničnog postupka i sudi:

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-274/16 od 29. ožujka 2018. u dijelu kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju daljnji iznos od 11.320,11 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude.

 

Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.742,59 eura/ 20.664,06 kn (dvijetisućesedamstotinačetrdesetidva eura i pedesetdevet centi/ dvadesettisućašeststotinašezdesetčetiri kune i 6 lipa) sa zateznim kamatama od 19. travnja 2023. do isplate po stopi koja je jednaka uvećanoj kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 264,41 eura/1.992,19 kn (dvijestotinešezdesetćetiri eura i četrdesetjedan cent/tisućudevetstotinadevedesetdvije kune i devetnaest lipa) s  pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

 

II. Djelomično se odbija revizija tužitelja i potvrđuje presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-291/2018 od 14. srpnja 2020. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u ukupno dosuđenom bruto iznosu (iznos od 22.640,22 kn).

 

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženici isplatiti tužitelju s osnove razlike plaće iznos od 22.640,22 kn s pripadajućim zateznim kamatama te joj je naloženo naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 18.125,00 kn.

 

2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na zahtjev za isplatom razlike plaće za rad koji je bio za pola sata duži od punog radnog vremena prije početka turnusa (iznos od 11.320,11 kn s pripadajućim zateznim kamatama, osim za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanim u navedenom bruto iznosu), dok je prvostupanjska presuda preinačena i tužbeni zahtjev odbijen u dijelu koji se odnosi na rad koji je za pola sata bio duži nakon završetka rada u turnusu, tj. odlaska s graničnog prijelaza u Policijsku postaju I. (iznos od 11.320,11 kn s pripadajućim zateznim kamatama) te je preinačena i odluka o troškovima parničnog postupka, pa je tuženici naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 kn sa zateznom kamatom, dok je tužitelju naloženo naknaditi tuženici troškove žalbenog postupka u iznosu od 468,75 kn.

 

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 3762/2020-2 od 22. prosinca 2020. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-291/2018 od 14. srpnja 2020. radi sljedećeg pravnog pitanja:

 

"Može li se vrijeme obvezne prisutnosti na radnom mjestu, provedeno u policijskoj postaji nakon dolaska s graničnog prijelaza radi razduživanja, priznati tužitelju kao redovan rad, odnosno kao "vrijeme stvarno provedeno na radu dulje od propisanog radnog vremena" i time mu omogućiti ostvarenje svih dodataka na plaću (osim dodataka za prekovremeni rad) u smislu odredbe članka 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike?".

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je izjavio reviziju prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) radi gore navedenog pravnog pitanja. Predlaže da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije kao neosnovanu žalbu tuženice na prvostupanjsku odluku.

 

5. Tuženica nije odgovorila na reviziju tužitelja.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće za vrijeme koje je na radu provedeno nakon završetka turnusa.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

 

- da je tužitelj zaposlenik tuženice, MUP u Ispostavi granične policije u I.,

 

- da je zaposlen na poslovima kontrolora prelaska državne granice kod Policijske postaje I.,

 

- da je na radnom mjestu tužitelja rad bio organiziran u turnusima od po 12 sati,

 

- da je tužitelj bio u obvezi, prije početka rada u turnusu, doći u Policijsku postaju I. radi zaduženja i upoznavanja s radnim zadacima prije odlaska na granični prijelaz, za što mu je trebalo oko pola sata,

 

- da se tužitelj nakon završetka rada u turnusu organiziranim prijevozom vraćao u Policijsku postaju I. te da je bio u obvezi otići u Policijsku postaju I. radi predaje pisanog izvješća, što je trajalo kratko vrijeme i da je nakon toga odlazio kući.

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je na temelju odredbi čl. 41. i 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", br. 93/08, 89/12 i 104/13, dalje: KU) ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti, navodeći pri tome da  tužitelju treba, kao vrijeme provedeno na radu, priznati i vrijeme koje je proveo u vožnji prilikom odlaska na granični prijelaz, kao i prilikom povratka s graničnog prijelaza.

 

10. Drugostupanjski sud djelomično je preinačio prvostupanjsku presudu i ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim u dijelu koji se odnosi na rad koji je za pola sata bio duži nakon završetka rada u turnusu, odnosno odlaska s graničnog prijelaza u Policijsku postaju I. Drugostupanjski sud pri tome zaključuje da se tužitelju u radno vrijeme ne može priznati vrijeme koje je proveo u vožnji prilikom odlaska te potom vraćanja s graničnog prijelaza u Policijsku postaju I., već jedino ono vrijeme koje je bilo u funkciji obavljanja posla. Prvostupanjska odluka preinačena je i u dijelu koji se odnosi  isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće, dok je u ostalom dijelu drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsku odluku.

 

11. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

12. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

13. S obzirom na sadržaj pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena, proizlazi da je u ovoj fazi postupka sporno ima li tužitelj pravo na isplatu razlike plaće za vrijeme provedeno nakon završetka smjene, kada mu je organiziran prijevoz od mjesta rada do policijske postaje radi razduženja službe.

 

14. Tužitelj se u reviziji poziva na više odluka ovog suda u kojima je izraženo pravno shvaćanje koje je suprotno od onog iz pobijane odluke.

 

15. Pogrešno je pravno shvaćanje iz pobijane odluke da se tužitelju u radno vrijeme ne može priznati vrijeme koje je proveo u vožnji prilikom odlaska te potom vraćanja s graničnog prijelaza u Policijsku postaju I. s obzirom na to da se tužiteljevo vrijeme provedeno u policijskoj postaji prije upućivanja na granični prijelaz i nakon dolaska s graničnog prijelaza radi zaduženja po obavljenom poslu ne može podvesti pod pojam prekovremenog rada, ali mu se to vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena treba vrednovati po osnovi rada u smjenama i rada u turnusima (tako i ovaj sud u odlukama Revr 466/2007 od 5. rujna 2007. i Rev 1155/2021-2 od 30. studenog 2022.)

 

16. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom čl. 44. st. 10. KU tužitelju je po osnovi rada u turnusima potrebno navedeni rad priznati kao rad dulji od formalno propisanog radnog vremena.

 

17. Drugostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim za vrijeme provedeno na radu nakon završetka smjene, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP u tom dijelu valjalo prihvatiti reviziju tužitelja, preinačiti drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen (iznos od 11.320,11 kn s pripadajućim zateznim kamatama), kao i u dijelu koji se odnosi na troškove postupka (toč. I. izreke presude), s obzirom na to da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, a koji nije utjecao na vrijednost predmeta spora niti su zbog toga nastali posebni troškovi.

 

18. Revizija tužitelja djelomično je odbijena u dijelu koji se odnosi na  isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće s obzirom na to da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava ovaj dio tužbenog zahtjeva trebalo odbiti kao neosnovan te je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

 

19. S obzirom na to da je žalba tuženice odbijena kao neosnovana, odbijen je i zahtjev za naknadom troška sastava žalbe te je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP odlučeno kao u toč. III. izreke presude.

 

20. S obzirom da je ovom odlukom revizijskog suda preinačena odluka o glavnoj stvari, odlučeno je u smislu odredbe čl.  166. st. 2. ZPP i o parničnim troškovima cijelog postupka. Tužitelju je u smislu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22. i 126/22 - dalje: Tarifa) priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora i za sastav tužbe po 132,72 eura/1.000,00 kn, za zastupanje na ročištu održanom 2. prosinca 2013. u iznosu od 66,32 eura/ 500,00 kn, za zastupanje na ročištima održanim 3. veljače 2014., 31. ožujka 2014., 26. svibnja 2014., 14. srpnja 2014., 22. rujna 2014., 6. listopada 2014., 24. studenog 2014., 14. siječnja 2015., 16. veljače 2017. i 26. veljače 2018. po 132,72 eura/1.000,00 kn, za sastav podnesaka od 27. studenog 2013. i 19. rujna 2014. po 132,72 eura/1.000,00 kn, kao i trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 66,32 eura/ 500,00 kn.  Tužitelju je priznata i naknada troška sastava revizije u iznosu od 199,08 eura/1.500,00 kn. Na sve navedene iznose tužitelju valja priznati i PDV u iznosu od 25% Tužitelj je u omjeru od 25% uspio sa žalbom pa mu treba priznati i trošak sastava žalbe s PDV-om u iznosu od 39,06 kn. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.742,59 eura/ 20.664,06 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate te je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

 

21. Nije osnovan zahtjev tužitelja da mu se prizna trošak zastupanja na ročištu održanom 2. prosinca 2013. po Tbr. 9.1. Tarife, već mu je trošak za navedeno ročište dosuđen po Tbr. 9.2. Tarife. Podnesak tužitelja od  17. prosinca 2013. nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, pa je stoga  zahtjev tužitelja za naknadu navedenog troška (132,72 eura/1.000,00 kn + PDV) trebalo odbiti kao neosnovan. Tužitelj je djelomično odbijen i za trošak sastava žalbe preko iznosa koji mu je dosuđen, a sve s obzirom na postotak uspjeha u žalbenom postupku. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. I izreke presude.

 

Zagreb, 19. travnja 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Renata Šantek, v.r.