- 1 -              Rev 1180/2020-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1180/2020-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. M. iz Z., OIB:..., koju zastupa punomoćnica K. G. D., odvjetnica u Odvjetničkom društvu O. i partneri u Z., protiv tuženika Specijalne bolnice za opću kirurgiju A., Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i p. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-418/2019-2 od 17. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3634/2018-42 od 9. srpnja 2019., u sjednici održanoj 19. travnja 2023.

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci, broj Gž R-418/2019-2 od 17. rujna 2020. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3634/2018-42 od 9. srpnja 2019. i odluka o troškovima postupka, te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II.              O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I.              Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu koju je dana 20. ožujka 2018. donio tuženik, Specijalna bolnica za opću kirurgiju A., Z., OIB: ..., a kojom je tužiteljici, I. M., Z., OIB: ... otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 101-353-4119 od dana 30. travnja 2014., te se utvrđuje da radni odnos nije prestao.

II.              Nalaže se tuženiku, Specijalnoj bolnici za opću kirurgiju A., Z., OIB: ..., da tužiteljicu, I. M., Z., OIB: ..., vrati na rad na radno mjesto Suradnik u zdravstvu, u roku od 8 dana.

III.              Nalaže se tuženiku Specijalna bolnica za opću kirurgiju A., Z., OIB: ... da tužiteljici, I. M., Z., OIB: ..., naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 kuna, u roku od 8 dana."

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 10 Pr-3634/2018-42 od 9. srpnja 2019. potvrđuje."

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju na temelju čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku ili istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Na temelju odredbe čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj sud je pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje, da je nedopuštena i nezakonita odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20. ožujka 2018. kojom je tuženik otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 101-353-4119 od 30. travnja 2014., da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, te da se naloži tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto suradnik u zdravstvu.

 

8. U postupku je utvrđeno:

 

- da su tužiteljica kao radnica i Poliklinika za internu medicinu, kirurgiju, radiologiju, ginekologiju, neurologiju, oftalmologiju, psihijatriju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, laboratorijsku dijagnostiku (medicinsko-biokemijski laboratorij), citologiju, otorinolaringologiju, urologiju, dermatologiju i venerologiju, pedijatriju, ortopediju i medicinu rada S. - sada: Specijalna bolnica za opću kirurgiju A. Z., kao poslodavac, sklopili 30. lipnja 2012. ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova medicine rada – suradnik u zdravstvu,

 

- da su stranke 30. travnja 2014. sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme za rad na radnom mjestu suradnika u zdravstvu, kojim je ugovoreno da će radnica tijekom trajanja radnog odnosa raditi u Z. odnosno prema odluci poslodavca,

 

- da je tuženik 12. prosinca 2017. donio odluku o promjeni mjesta rada tužiteljice, kojom je tužiteljica premještena sa radnog mjesta u Z. na rad u S. B. s danom 15. prosinca 2017., te da je tužiteljica protiv te odluke zatražila sudsku zaštitu odnosno utvrđenje nezakonitosti navedene odluke,

 

- da se sudski postupak po zahtjevu tužiteljice radi utvrđenja nezakonitosti odluke tuženika o promjeni radnog mjesta tužiteljice od 12. prosinca 2017., vodi pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pod brojem Pr-2564/18, te da je tijekom trajanja tog postupka 20. ožujka 2018. tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice kojom je tužiteljici otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30. travnja 2014.,

 

- da je poslodavac kao razlog izvanrednog otkaza ugovora o radu tužiteljici naveo osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog koje je izgubio povjerenje u radnicu i zbog čega nastavak radnog odnosa više nije moguć,

 

- da u obrazloženju predmetne odluke o otkazu poslodavac navodi, da je tužiteljica u postupku koji se vodi pred prvostupanjskim sudom, pod brojem Pr-2564/18, na ročištu 6. ožujka 2018., protivno zakonskim propisima i aktima tuženika i bez naloga suda dostavila medicinsku dokumentaciju treće (fizičke) osobe koja nije stranka u postupku, pa da je na taj način počinila osobito tešku povredu radnog odnosa, jer je povrijedila dužnost čuvanja poslovne i profesionalne tajne, koje povrede su kao takve propisane aktima tuženika, te je povrijedila i niz zakonskih propisa koji reguliraju dužnost čuvanja poslovne i profesionalne tajne i zaštite osobnih podataka. Poslodavac navodi da zbog navedenog postupanja tužiteljice za njega može nastati materijalna i nastaje reputacijska šteta s kaznenim posljedicama iz čl. 36. Zakona o zaštiti osobnih podataka,

 

- da je tužiteljica do posjeda spornog nalaza došla u okviru obavljanja svojih redovnih dužnosti, iz baze podataka tuženika koja joj je kao radnici bila dostupna,

 

- da tužiteljica nije bila ovlaštena osoba za obradu osobnih podataka u skladu sa Zakonom o zaštiti osobnih podataka, te da tužiteljica nije imala posebno odobrenje poslodavca za raspolaganje ili umnožavanje takvog podatka,

 

- da tuženik tužiteljicu nije pozvao na obranu prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu,

 

- da je sud prvog stupnja u predmetu broj Pr-2564/18, pozivajući tužiteljicu na pripremno ročište 6. ožujka 2018., istu pozvao do zaključenja prethodnog postupka dostaviti sve dokaze kojima dokazuje navode tužbe.

 

9. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev jer su ocijenili da je tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu protivno odredbi čl. 116. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14 i 127/17 – dalje: ZR). Odluku temelje na zaključku da je tužiteljica sporni nalaz dostavila po nalogu prvostupanjskog suda da najkasnije do zaključenja prethodnog postupka predoči sudu sve dokaze na okolnost navoda tužbe i osnovanosti tužbenog zahtjeva, pa je tužiteljica nalazom koji je predočila samo željela dokazati postojanje potrebe za radom psihologa u mjestu rada s kojeg je premještena odlukom tuženika koju je u tom postupku pobijala. Ocjena sudova je i da time što je sudu predočen nalaz treće osobe koji je sastavio psiholog, za tuženika nije nastupila nikakva šteta jer sporni nalaz sadrži samo ime i prezime, spol, adresu i zaključak o sposobnosti te osobe za određene radnje, a ne sadrži OIB, dijagnozu niti druga specifična obilježja, te na pripremnom ročištu nije bila nazočna javnost. Sudovi su dostavu nalaza treće osobe sudu opravdali i pozivanjem na iznimku propisanu odredbom čl. 127. st. 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", broj: 158/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 12/12, 35/12, 70/12, 82/13 - dalje: ZZZ). Nadalje, sudovi su ocijenili da tužiteljica nije povrijedila odredbe Zakona o zaštiti osobnih podataka ("Narodne novine", broj: 103/03, 118/06, 41/08, 130/11 i 106/12 – dalje: ZZOP) jer su zaključili da podaci iz spornog dokumenta ni na koji način nisu razmatrani od strane suda u postupku u kojem su dostavljeni, koji se vodi pred prvostupanjskim sudom pod brojem Pr-2564/18, niti su mogli biti dostupni trećim osobama odnosno javnosti, do dana donošenja pobijane odluke.

 

10. Tuženik u reviziji navodi da su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer nižestupanjske presude sadrže nedostatke zbog kojih se ne mogu ispitati. Navodi da su razlozi drugostupanjske presude u protivnosti s činjenicama utvrđenim u postupku te da se drugostupanjski sud nije referirao na žalbene navode tuženika o prekluziji prava na podnošenje tužbe čime sadržajno ukazuje da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 375. st. 1. ZPP.

 

11. U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tuženik u reviziji osporava pravilnost zaključka sudova da dostavom spornog nalaza nije došlo do osobito teške povrede iz radnog odnosa odnosno da nije došlo do povrede čuvanja profesionalne i poslovne tajne i do povrede zakonskih odredbi o zaštiti osobnih podataka. Smatra da su sudovi pogrešno primijenili odredbe čl. 116. ZR i čl. 133. ZR (pogrešno se pozivajući na čl. 129. ZR) u vezi s čl. 127. st. 2. ZZZ te da nisu primijenili odredbe Zakona o zaštiti osobnih podataka, Uredbu (EU) 2016/679 od 27. travnja 2016., odredbe Statuta tuženika kojim je definirano što se smatra profesionalnom tajnom i da povreda čuvanja profesionalne tajne predstavlja težu povredu radne obveze, kao niti odredbe Pravilnika tuženika koji se odnose na profesionalnu tajnu, dužnost njenog čuvanja i posljedice povrede te dužnosti. Navodi da je tužiteljica imala niz drugih zakonskih mogućnosti dokazivanja svojih tvrdnji, pa nije morala kršiti zakone i akte tuženika. Osporava zaključak sudova da dostavljeni nalaz nije bio dostupan javnosti pozivajući se na odluku Županijskog suda u Rijeci broj Gž-4983/13 od 22. travnja 2016.

 

12. Osnovano revident ukazuje da presude nižestupanjskih sudova nemaju razloga o odlučnim činjenicama čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Naime, revident je tijekom postupka tvrdio da tužiteljici nije bilo nužno, radi dokazivanja svojih tvrdnji i uspjeha u sporu, na pripremnom ročištu predočiti nalaz treće osobe koji je sačinio psiholog, u kojem su naznačeni osobni podaci osobe koja nije stranka u sporu, jer je imala niz drugih mogućnosti dokazivanja istog. Primjerice, mogla je tražiti od suda da naloži tuženiku dostavu predmetnog nalaza u skladu s čl. 11. ZZOP ili predložiti saslušanje psihologa koji je nalaz sačinio, u kojem slučaju postupanje tužiteljice ne bi bilo protivno odredbama Statuta i Pravilnika tuženika, niti bi došlo do teške povrede obveze iz radnog odnosa.

 

13. Sudovi su ocijenili da u ovom slučaju nije došlo do teže povrede obveze iz radnog odnosa, dostavom spornog nalaza treće osobe, pozivajući se na potrebu individualiziranja svakog pojedinog slučaja i odredbu čl. 286. st. 2. ZPP, obrazlažući da je tužiteljica postupila po pozivu suda na pripremno ročište, želeći dokazati svoje navode iz tužbe da je u mjestu rada s kojeg je premještena odlukom tuženika (koju u tom postupku pobija), postoji potreba za radom psihologa. Osim toga navode da nalaz treće osobe nije bio dostupan javnosti, te se radi o iznimci iz čl. 127. st. 2. ZZZ.

 

13.1. Prema odredbi čl. 127. st. 1. ZZZ povreda čuvanja profesionalne tajne teža je povreda obveze iz radnog odnosa. U skladu s odredbom čl. 127. st. 2. ZZZ, na koji se sudovi pozivaju, propisano je da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, osobe iz članka 126. stavka 1. i 2. ovoga Zakona obvezne su podatke o zdravstvenom stanju pacijenta priopćiti na zahtjev ministarstva, drugih tijela državne uprave u skladu s posebnim propisima, nadležne komore ili sudbene vlasti. Iz navedenog slijedi da se iznimka propisana citiranom zakonskom odredbom, ne može primijeniti u konkretnom slučaju jer tužiteljica nije osoba iz čl. 126. st. 1. i 2. ZZZ kojoj je upućen zahtjev nadležnog tijela ili sudbene vlasti za dostavu podataka, već je tužiteljica nalaz treće osobe, do kojeg je došla u obavljanju svog posla kod tuženika, dostavila sudu u svrhu dokazivanja svojih tužbenih navoda u parnici u kojoj treća osoba ni na koji način ne sudjeluje, dakle upotrijebila je taj nalaz za svoje privatne potrebe.

 

13.2. Iz spisa proizlazi da je sud pozvao tužiteljicu u skladu s čl. 286. st. 2. ZPP, i naložio joj dostaviti sve isprave koje služe kao dokaz. Međutim, u obrazloženjima nižestupanjskih odluka nema nikakvih razloga o tome je li tužiteljica svoje tvrdnje iz tužbe mogla dokazati i drugim dokaznim sredstvima na što revident osnovano ukazuje, odnosno je li mogla zatražiti od prvostupanjskog suda da pribavi sporni nalaz ili drugu dokumentaciju koja bi ukazivala na osnovanost njenih tužbenih navoda. Pritom treba navesti da su sudovi utvrdili da tužiteljica nije bila osoba ovlaštena za obradu podataka u smislu odredbi ZZOP, nije imala potrebno odobrenje, kao i da dostavljeni nalaz sadrži ime i prezime, spol, adresu i zaključak o određenim sposobnostima treće osobe. Stoga je nejasan i nerazumljiv zaključak suda o tome da nalaz ne sadrži važne osobne podatke treće osobe. Sudovi nisu dali jasne niti razumljive razloge o tome zašto navedeni podaci nisu relevantni u smislu odredbi ZZOP, niti su dali razloge i ocijenili postupak dostave nalaza treće osobe, u vezi s odredbama Statuta i Pravilnika tuženika o dužnosti čuvanja poslovne i profesionalne tajne te posljedicama propuštanje te dužnosti niti u vezi s odredbama ZZZ koje se odnose na dužnost čuvanja profesionalne tajne.

 

14. Tuženik je već u odgovoru na tužbi, zatim i u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjske presude te u reviziji naveo da je u ovom slučaju došlo do prekluzije prava tužiteljice na podnošenje tužbe iz čl. 133. st. 1. ZR pritom se pogrešno pozivajući na čl. 129. ZR (koji propisuje posebna prava radnika upućenih na rad u inozemstvo), međutim drugostupanjski sud se o tom žalbenom razlogu nije očitovao. Nedvojbeno je da se radi o žalbenom navodu koji je od odlučnog značaja jer propuštanje rokova propisanih čl. 133. st. 1. i 2. ZR (koji su prekluzivne naravi) ima za posljedicu gubitak prava zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa pred sudom. Stoga je drugostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP, bio dužan takve navode i ocijeniti, što je propustio učiniti, pa je time drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 375. st. 1. ZPP, što je od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.

 

15. Budući da u obrazloženju nižestupanjskih presuda nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva u ovom postupku, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 394. st. 2. ZPP ukinuo prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu kao i odluku o troškovima postupka, te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

16. U ponovljenom postupku, sudovi će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba postupka na koju im je ukazano ovim rješenjem, raspraviti i ocijeniti prigovor prekluzije te donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

 

17. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 19. travnja 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Željko Šarić, v.r.